Imati djecu, kada i s kim i koliko, trebale bi biti osobne odluke svake osobe u njezinom životu. Jedno od temeljnih ljudskih prava je donošenje odluka o roditeljstvu i planiranju obitelji. Kao ljudsko pravo zajamčeno je u većini ustava demokratskih zemalja. Čime su se istodobno i države obvezale da će svojim građanima omogućiti puno ostvarenje tih prava i to kroz zakone o obrazovanju i zakone o seksualnom i reproduktivnom zdravlju.
Kako to da pitanje kontracepcije – koja bi trebala biti zdravstvena usluga i to u sferi zdravstvene prevencije, jer je riječ o zdravstvenoj metodi koja omogućava osobi i realizaciju njezinih odluka hoće li i kada imati djecu – nije prvenstveno pitanje osobne odluke pojedinaca?
Kako to da korištenje kontracepcije, baš kao i primjena postupaka induciranih pobačaja, nije prepušteno osobnom izboru. Sasvim suprotno, direktno ovisi o politikama vlada, o vjerskom utjecaju, o crkvi koja ima upliva u politike država i tzv. kulturnim i društvenim normama, koje su kroz povijest ukorijenile određene navike i ponašanja prema planiranju obitelji. U ovom slučaju prema preventivi od neželjene trudnoće. Značajan utjecaj imaju i globalne politike dominantnih država koje ih kroz svoje zdravstvene politike i programe planiranja obitelji izvoze u druge zemlje, a pod egidom kontrole rasta stanovništva.
U ovoj članku analiziramo, kroz kratke povijesne preglede i brojčane prikaze današnjih stanja, kako vladine politike pojedinih država i globalne politike te utjecaj religije imaju prvenstveni utjecaj na to koliko se kontracepcija kao preventivna zdravstvena mjera od neželjene trudnoće koristi. Otkrivamo i kako su društvene, religijske i političke okolnosti direktno utjecale i na to koju će vrstu kontracepcije i koje metode građani koristiti (ili ih neće koristiti).
40 posto parova u Hrvatskoj koriste kondom
Od kontracepcije u Hrvatskoj se najviše koristi kondom. Koristi ga 30 do 40 posto parova. Kondom ili prezervativ kao zaštita od neželjene trudnoće i spolnih bolesti u istom je postotku korištenja prisutna u cijeloj Europi. Međutim, uspoređujemo li u kojoj se mjeri koriste druge metode kontracepcije, podaci za Hrvatsku iz istraživanja koje proteklih godina sublimiraju Svjetska zdravstvena organizacija i UN, dijametralno su suprotni u odnosu na europsku statistiku.
Već na drugo mjesto liste najčešće korištenih vrsta kontracepcije u Hrvatskoj se smjestio prekid snošaja. Čak 20 do 25 posto parova prekid snošaja prakticira kao zaštitu od neželjene trudnoće, iako to kontracepcija uopće nije! To je dvostruko više nego što metodu prekida snošaja primjenjuju parovi gledajući ukupno na području cijele Europe. Gledajući globalno, u svijetu samo četiri posto parova koristi prekid snošaja umjesto kontracepcije.
Samo pet posto žena u Hrvatskoj koristi hormonske pilule ili spiralu
Hormonalnu kontracepcijsku pilulu, otkriće koje inače znanstvenici smatraju najvećim u 20. stoljeću, u Hrvatskoj koristi tek između pet do sedam posto žena. U Europi taj je postotak čak četiri puta viši: pilulu protiv začeća koristi 20 do 30 posto žena. Posebice je popularna među mladim ženama i to u Francuskoj i Velikoj Britaniji te državama Sjeverne Europe i Skandinavije i to zahvaljujući vladinim politikama i programima planiranja obitelji i uvedenom sveobuhvatnom seksualnom obrazovanju u škole. Globalno gledajući hormonalnu pilulu kao kontracepciju koristi gotovo dvostruko više žena (8 do 10 posto) nego što je primijenjena u Hrvatskoj.
Slična je situacija i s korištenjem intrauterinih uložaka, tek tri do pet posto žena u Hrvatskoj koristi spirale (bilo hormonalne ili bakrene), jer se uobičajeno propisuju ženama koje su već majke, koje su rodile. Globalna statistika govori kako su se spirale po upotrebi za kontracepciju smjestile na drugo mjesto liste prihvaćene kontracepcije u svijetu. Koristi ih 17 posto žena. U Europi primjena IUD-a, koje pružaju dugoročniju zaštitu između tri i deset godina, je pet puta raširenija nego u Hrvatskoj. Koristi ih 10 do 20 poto žena, najviše u Francuskoj i Švedskoj. Za razliku od Hrvatske kroz zdravstvene se sustave tih država spirale propisuju i djevojkama koje još nisu rodile, jer postoje vrste namijenjene mladima.
Kontracepcijski implantati i injekcije u Hrvatskoj nisu registrirani
Kontracepcija u injekcijama i implantati kod nas se vrlo rijetko koriste. O njima, štoviše, ima jako malo javno dostupnih informacija od liječnika ili javnozdravstvenih ustanova. U našoj zemlji nije registriran ni jedan od kontraceptivnih implantata. U Hrvatskoj ih koristi jedan posto žena, a te dugotrajnije metode kontracepcije nabavljaju, kupuju, u drugim zemljama. Globalno ih koristi šest posto žena, a u Europi oko deset posto, a najviše se koriste u podsaharskoj Africi.
Kontracepcija u injekcijama, za razliku od hormonalnih pilula, je dugodjelujuća, primjenjuje se svakih nekoliko mjeseci i pruža visoku zaštitu od neželjene trudnoće.
Kontracepcijski implantati na svjetskom su se tržištu pojavili 1983. godine i danas su prisutni u više od 60 zemalja. Procjenjuje se da ih koristi 11 milijuna žena širom svijeta.
Nalaze se u obliku kapsula i štapića, a kontraceptivni učinak hormonskih implantata temelji se na gestagenskom učinku sličnom djelovanju “mini-pilula”: Prema mehanizmu djelovanja riječ je o samogestagenskoj hormonskoj kontracepciji, koja djeluje na cervikalnu sluz, njeno zgušnjavanje i nepropusnost za spermije.
Hitna kontracepcija
Podataka koliko se koristi tzv. hitna kontracepcija (pilula za dan poslije) nema. Riječ je o medicinskoj intervenciji s ciljem zaštite od neplanirane trudnoće, koja nije uobičajeni oblik kontracepcije, a primjenjuje se već niz godina u oblicima u situacijama nezaštićenog spolnog odnosa ili neuspjeha kontracepcije. Danas je u primjeni nekoliko metoda ovisno o zdravstvenim mogućnostima i legislativi pojedine sredine, ali i zdravstvenom stanju i želji pacijentice.
Hitnu hormonsku kontracepciju ili oralne hormonske kontraceptive (progestageni, levonorgestrel) treba primijeniti što ranije od rizičnog (nezaštićenog) spolnog odnosa, i to unutar 120 sata.
Prekinuti snošaj u Hrvatskoj kao kontracepciju primjenjuje čak 25 posto parova
Znanja o kontracepciji, vrstama koje postoje, njezinim primjenama, dobrim ili lošim stranama pojedinih metoda i kako je nabaviti i primijeniti – u Hrvatskoj su mizerna. Što ne čudi, jer je ona već par desetljeća, kao jedna od zdravstvenih usluga i metoda prevencije za očuvanje i unaprjeđenje seksualnog i reproduktivnog zdravlja, ideološki uporno proganjana. Veliku ulogu u progonu kontracepcije igra crkva, koja svojim uplivom i na državne politike utječe da se kontracepcija progoni jednako kao i pobačaj. S prizivom savjesti koji je omogućen zdravstvenim djelatnicima, sve je više i farmaceuta, koji odbijaju izdati kontracepciju, iako je liječnik propisao recept. Istodobno, kontracepcija se kao zdravstvena preventiva seksualnog i reproduktivnog zdravlja kroz zdravstvene politike ne promovira. Hrvatski zavod za javno zdravstvo ima jedno jedino poglavlje o kontracepciji dostupno na internetu, na stranicama spolnozdravlje.hr, gdje se, najviše proklamira korištenje kondoma, kao oblika zaštite od spono prenosivih bolesti na prvom mjestu, a tek potom kao zaštita od neželjene trudnoće.
Stoga ne čudi da čak 25 posto parova u Hrvatskoj protiv neželjene trudnoće prakticira prekinuti snošaj. Globalno se ova metoda, koja kontracepcija nije, primjenjuje na razini 4 posto parova, a u Europi 10 posto. Računamo li da su u taj prosjek ušle i brojke o prekinutom snošaju koji se, kao i u Hrvatskoj, kao kontracepcija primjenjuje u visokom postotku u državama istočne i jugoistočne Europe, u ostatku Europe su ti postoci značajno manji. Prekinuti odnos nije kontracepcija, jer i u predejakulatu nalazimo spermije i mogućnost začeća u tom slučaju iznosi 10 posto. Osim toga, takav relativno zaštićeni odnos u vrijeme ovulacije dovodi do razloga za uzimanje hitne kontracepcije.
S obzirom na visok postotak parova koji kao zaštitu od neželjene trudnoće koriste prekinuti snošaj, jer ne preferiraju hormonske opcije, bilo iz zdravstvenih, vjerskih ili kulturoloških razloga, za očekivati bi bilo da je visok udio i onih koji prakticiraju prirodne metode kontracepcije. Točnije računanje plodnih i neplodnih dana. Samo tri do pet posto žena u Hrvatskoj to koristi. Prosjek Europe dvostruko je viši, jer danas postoje brojne aplikacije kako računati plodne i neplodne dane, koje primjenu te metode olakšavaju uz savjetovanje s liječnikom. U Hrvatskoj je ona slabo primijenjena, jer zahtjeva edukaciju o ženskoj genitalnoj anatomiji, o fiziološkim zbivanjima tijekom menstrualnog ciklusa, motivaciju i sudjelovanje para i njihovu otvorenu komunikaciju. Sve to je u Hrvatskoj u deficitu, jer ne postoji seksualno obrazovanje djece i mladih, kroz koje bi ta znanja i vještine tijekom odrastanja i seksualnog sazrijevanja usvajali.
U svijetu kao kontracepcija najrasprostranjenija je sterilizacija
Najrasprostranjenija metoda kontracepcije u svijetu je – sterilizacija žena. Čak 19 posto žena na globalnoj se razini oslanja se na sterilizaciju kao kontracepciju. Sterilizacija je, prema istraživanju UN-a, ženama često glavni izbor kontracepcije u velikom dijelu zemalja Azije i Latinske Amerike. Indija po broju steriliziranih žena daleko premašuje svjetski prosjek. Čak 39 posto žena u Indiji odlazi na sterilizaciju. Ti podaci zapanjuju, posebice što zahtjevi za sterilizacijom posljednjih godina rastu i u Americi, jer danas postoji mnogo vrsta kontracepcije, koje daju 100 postotnu zaštitu od neželjene trudnoće i nisu trajne. Međutim, državne zdravstvene politike mnogih zemalja u svijetu ne samo da sterilizaciju proklamiraju, nego se u taj postupak ulaže i javnozdravstveni novac, pa čak i najvećih međunarodnih organizacija. Sterilizacija žena i muškaraca (vazektomija) u Hrvatskoj je prisutna u manje od jedan posto.
Sterilizaciju kao državni projekt uvela Amerika početkom 20. stoljeća
Povijesno gledajući, sterilizacija žena kao državni zdravstveni projekt kontracepcije nije potekla iz Indije, nego iz Amerike. Državni programi sterilizacije započeli su u Sjedinjenim američkim državama 1907. godine, kad je država Indiana donijela zakon koji zahtijeva sterilizaciju institucionaliziranih osoba. Bio je to i prvi eugenički zakon na svijetu. Mnoge su druge američke države uskoro donijele slične zakone. Valja tu napomenuti kako su nacisti kasnije koristili kalifornijski rasistički eugenički program kao presedan za sterilizaciju Židova. Zakoni o eugenici u SAD-u većinom su poništeni do 1970-ih, na što je utjecala seksualna revolucija, otkriće hormonalne pilule protiv začeća, te rast feminističkih pokreta. Međutim, kolonizirane države, poput Filipina, Bangladeša, Indije…, upravo u to vrijeme počele su sterilizirati svoje stanovništvo i to uz obilnu međunarodnu potporu. Peru i Kina također su primili inozemnu pomoć za svoje programe sterilizacije.
Indija plaća ženama ako se podvrgnu postupcima sterilizacije
Indijska vlada počela je agresivno promicati sterilizaciju upravo ’70-ih, a brojne međunarodne organizacije i vlade rado su davale potporu. Desetke milijuna dolara u sterilizaciju, najviše žena, ulagala je Svjetska banku, Švedska agencije za međunarodni razvoj, Fond UN-a za stanovništvo, Zaklada Ford, Vlada SAD-a… Još 1977., Reimert T. Ravenholt, ravnatelj američkog Ureda za stanovništvo, javno je govorio kako je cilj američke vlade sterilizirati plodne žene u svijetu, navodeći i ciljanu brojku, a riječ je o 100 milijuna žena. Njegov je argument bio da je medicinski napredak SAD-a odgovoran za širenje svjetske populacije, pa bi trebao biti odgovoran i za njeno smanjenje.
Do današnjih dana Indija je ostala zemlja u kojoj je sterilizacija žena na prvom mjestu ponuđene kontracepcije, a posebice na nju odlaze žene iz ruralnih dijelova. Indijski ambiciozni program kontrole stanovništva koji sponzorira država ima i svoju mračnu povijest. Tijekom izvanrednog stanja 1975. godine – kada su građanske slobode bile suspendirane – Sanjay Gandhi, sin bivše premijerke Indire Gandhi, započeo je ono što su mnogi opisali kao “jezivu kampanju” za sterilizaciju siromašnih i neprivilegiranih muškaraca. Izvješća iz tog vremena svjedoče kako je policija ogradila sela i doslovno odvukla muškarce na operaciju. U svom romanu ‘Djeca ponoći’ Salman Rushdie opisuje posljedice i te kampanje. Više od šest milijuna indijskih muškaraca sterilizirano je u samo godinu dana, što je 15 puta više od broja ljudi koji su sterilizirali nacisti. Dvije tisuće ljudi umrlo je od neuspjelih operacija.
Kampovi za sterilizaciju siromašnih žena
Nakon toga kampanje sterilizacije usmjerene su prema ženama. Iako je sam postupak sterilizacije lakše izvesti na muškarcu. Smrt žena od sterilizacije, koje su se do prije osam godina i masovno izvodile i u tzv. kampovima za sterilizaciju, također se nerijetko događala. Da žene umiru nakon tih postupaka buknulo je 2014., kad je u otkriveno da je nakon sterilizacije u kampu u Bilaspuru od posljedica operacije umrlo 15 žena u jednom danu, a 70 ih je bilo životno ugroženo i hospitalizirano. Otkriveno je tada da su u samo šest sati sterilizirane 83 žene. Sve iz siromašnih, ruralnih dijelova Indije, a u kampovima su bili uvjeti neprihvatljivi za bilo kakve medicinske postupke. Kroz istragu je otkriveno kako je državna vlada potrošila oko 20 puta više iznosa na poticanje žena da se podvrgnu zahvatu nego što su potrošile na sam zahvat. Žene su bile plaćene između 7 i 15 funti samo da se podvrgnu zahvatu.
Današnji indijski dužnosnici odmaknuli su se od postavljanja ‘ciljeva’ za broj ljudi koji bi trebali biti sterilizirani i počelo se više ulagati u reverzibilne metode kontracepcije, poput pilule. Tijekom posljednje dvije godine indijska vlada lansirala je Mission Parivar Vikas, koji nudi tri nove hormonske metode kontracepcije, uključujući kontracepcijske pilule koje sadrže samo progestin.
Vladavina Donalda Trumpa i zabrana pobačaja pojačala interes za sterilizacijom
I danas USAID, ogranak američke vlade koji financira usluge planiranja obitelji diljem svijeta, nastavlja podržavati sterilizaciju kao jednu od najpoželjnijih metoda kontracepcije, a još 2014. daje i preporuke za povećanje sterilizacije na globalnoj razini.
Sterilizacija je u Americi posljednjih godina u porastu i postala je popularnija od pilula. Prema istraživanju UN-a, iznenađujućih 22 posto američkih žena u reproduktivnoj dobi koje koriste kontracepciju izabralo bi sterilizaciju. Iako istraživanja koja bi proniknula u razloge tome još nisu provedena, pretpostavlja se kako je velik utjecaj na popularnost sterilizacije posljedica vladavine Donalda Trumpa te odluke američkog Vrhovnog suda koji je poništio 49 godina staru presudu Roe vs. Wade kojom je pobačaj bio legaliziran u Americi. Nakon te odluke, od lipnja 2022. u više od polovice američkih država pobačaj više nije legalan. Mnoge su žene, posebice siromašne i one koje već imaju djecu, dovedene u situaciju da im je odluka o sterilizaciji kao metodi sprečavanja neželjene trudnoće puno lakša nego primjena kontracepcije, koja im je i skupa i nedostupna. Ili u slučaju da zatrudne i žele pobaciti, moraju putovati u državu gdje je pobačaj još uvijek legalan.
Kao drugi razlog povećanja interesa za sterilizacijom, nasuprot drugih metoda kontracepcije leži u činjenici da police zdravstvenog osiguranja u Americi ne pokrivaju uvijek i kontracepcijska sredstva, pa je doživotna sterilizacija jeftinija.
Muška kontracepcija i prepreke njezinom razvoju i stavljanju na tržište
Uz riječ kontracepcija prva je asocijacija žena, kao ta kojoj je ona namijenjena i kao ta koja je i odgovorna za sprečavanje neželjene trudnoće. Kao da muška kontracepcija, osim kondoma i vazektomije, ne postoji. Istina, istraživanja i razvoj muške kontracepcije novijeg su datuma, ali su značajno su napredovali posljednjih godina. Međutim, niti jedne od ukupno sedam metoda još uvijek nema na tržištu. Neke su u završnim fazama kliničkih istraživanja, a neke u početnim, u testiranju s životinjama:
- Hormonske kontracepcijske pilule: djeluju tako da smanjuju razinu testosterona kako bi spriječili proizvodnju sperme. Ispitivanja su pokazala da ove tablete mogu učinkovito smanjiti broj spermija na neplodne razine, ali nuspojave poput promjene raspoloženja, akne, promjene libida, koje su gotovo identične kao i kod žena koje koriste hormonske pilule – usporile su razvoj tzv. muške pilule.
- Hormonski gelovi: kombinacija testosterona i progestina koja se svakodnevno primjenjuje kao lokalni gel jedan je od najnaprednijih oblika muške kontracepcije koji se proučava. Rana ispitivanja obećavaju smanjenje proizvodnje sperme s manje nuspojava. Međutim, i dalje se traže dugoročne studije.
- Nehormonska metoda pod nazivom Vasalgel (RISUG – reverzibilna inhibicija sperme pod vodstvom). Riječ je o nehormonskom polimernom gelu koji se ubrizgava u sjemenovod kako bi se blokirala sperma. Osmišljen je tako da se može poništiti drugom injekcijom koja otapa gel. Vasalgel se pokazao obećavajućim u studijama na životinjama i ranim ispitivanjima na ljudima, ali je još uvijek u razvoju i još nije odobren za široku upotrebu.
- Gamendazol i drugi spojevi su također nehormonski lijekovi usmjereni na sprječavanje sazrijevanja ili pokretljivosti spermija, čime ih učinkovito onemogućuju da oplode jajašce. Nekoliko spojeva pokazalo je potencijal u studijama na životinjama, ali ispitivanja na ljudima još su u ranim fazama.
- Postoje i fizikalne metode s ultrazvukom. Riječ je o korištenju ultrazvučnih valova usmjerenih na testise za privremeno zaustavljanje proizvodnje sperme. Ova je metoda još uvijek u eksperimentalnoj fazi i zahtijeva dodatna ispitivanja kako bi se utvrdila njezina učinkovitost i sigurnost.
- Tu su i metode temeljene na toplini. U tijeku su istraživanja korištenja topline za smanjenje proizvodnje sperme, s nekim eksperimentalnim uređajima koji su dizajnirani za primjenu nježne topline na testise. Ova metoda je u vrlo ranoj fazi istraživanja.
- Bihevioralne i imunološke metode Imunokontracepcija: Ova metoda uključuje stvaranje imunološkog odgovora protiv sperme ili stanica koje proizvode spermu. Iako ovaj pristup obećava, još uvijek je u eksperimentalnoj fazi i suočava se s izazovima u osiguravanju učinkovitosti i sigurnosti.
Razvoju muške kontracepcije postavlja se puno prepreka. Jedna od glavnih je upravljanje nuspojavama i reverzibilnošću. Ljestvica sigurnosti i učinkovitosti postavljena je puno više nego što je to bila kod razvoja ženske kontracepcije. Druga je prepreka društvena i kulturološka. Farmaceutsku industriju koja razvija mušku kontracepciju najviše brine hoće li ona biti društveno prihvaćena i hoće li muškarci u većem broju biti spremni prihvatiti njima namijenjene kontracepcijske metode. Istraživači su optimistični da bismo u sljedećem desetljeću mogli vidjeti uvođenje novih opcija muške kontracepcije, s obzirom na trenutni tempo istraživanja i kliničkih ispitivanja. Međutim, moglo bi proći još nekoliko godina dok ove metode ne postanu široko dostupne.
Kontracepcija najbolja prevencija pobačaju
Kontracepcija je kao zdravstvena metoda ujedno i najbolja prevencija pobačaju. Zato su uistinu nevjerojatna vrlo niska ulaganja u tu vrstu zdravstvene preventive i izostanak kampanja promicanja upotrebe kontracepcije u današnje vrijeme, kad je na tržištu prisutno najmanje 20 vrsta pouzdane kontracepcije, koje se, uz liječničku podršku, mogu prilagoditi zdravstvenim zahtjevima svake žene, a nadamo se i muškaraca, kad na tržište dođu i muški kontraceptivi.
Nedostatak jasnih politika i javnozdravstvenih inicijativa u smjeru zaštite i unaprjeđenja seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava građana dovodi do niže svijesti i usvajanja određenih metoda kontracepcije. Seksualno i reproduktivno zdravlje i prava i u Hrvatskoj su, kao i u brojnim zemljama svijeta, zadnja rupa na svirali.
Posljedice nezaštićenih seksualnih odnosa su često neželjene trudnoće. Velik broj djevojaka i žena kao rješenje traži pobačaj. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Guttmacher instituta svake se godine u svijetu dogodi oko 121 milijun neželjenih trudnoća, a 61 posto ih je završilo pobačajem.
Na tisuću žena reproduktivne dobi (od 15 do 49 godina) godišnje oko 39 ide na pobačaj. Stopa pobačaja u razvijenim zemljama, sjeverna Europa, s visokim dohotkom i seksualnom edukacijom u školama znatno je niža – oko 11 na tisuću žena, dok je najviša u Latinskoj Americi i na Karibima, gdje je stopa pobačaja 44 na tisuću žena te Africi gdje se kreće oko 33 na tisuću žena. U istočnoj Europi ona je 31 na tisuću žena.
Oko 45 posto svih pobačaja izvedenih u svijetu nije siguran, posebice u zemljama u kojima je pobačaj nezakonit ili strogo ograničen. Nesiguran pobačaj, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, rezultira s približno 23 tisuće smrti majki svake godine i milijunima komplikacija.
Prema izvješću Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Hrvatskoj stopa pobačaja iznosi oko 10 na tisuću žena. U hrvatskim se bolnicama godišnje izvede nešto oko osam tisuća prekida trudnoće na zahtjev. Moramo naglasiti da nema točnih podataka koliko žena iz Hrvatske godišnje napravi prekida trudnoće, jer mnoge žene medicinsku uslugu postupka prekida trudnoće potraže u susjednim europskim zemljama. Najviše odlaze u Sloveniju. Kad je izbila afera s odbijanjem prekida trudnoće Mireli Čavajdi, koja ga je tražila jer se radilo o teškim malformacijama ploda, prvi puta je javno obznanjen podatak da samo u jednu slovensku bolnicu zbog pobačaja dođe više od 130 djevojaka i žena.
Odlaze jer je u brojnim bolnicama u Hrvatskoj pobačaj, unatoč tome što je zakonski reguliran, teško napraviti zbog instituta priziva savjesti, na koji se poziva čak 61 posto ginekolog. Drugi je razlog i sam postupak. U Sloveniji se najvećim dijelom postupak prekida trudnoće radi medikamentoznom metodom, a u Hrvatskoj dominira kirurški postupak, najčešće i bez opće anestezije.
Maloljetničke trudnoće i pobačaji
Pristup kontracepciji značajno smanjuje potrebu za pobačajima. Tamo gdje je kontracepcija široko dostupna i gdje se provodi obrazovanje djece i mladih i gdje postoje programi o planiranju obitelji, stope pobačaja su do pet puta niže. To se odnosi i na smanjenje broja maloljetničkih trudnoća, a procjenjuje se da 50 posto maloljetničkih trudnoća završi pobačajem. Prema podacima HZJZ-a 205 djevojaka u dobi između 15 i 19 godina imalo je pobačaj u 2023. godini, a godinu ranije 186. Istodobno, HZJZ u istom izvješću navodi kako je lani u odnosu na 2022. pao ukupan broj pobačaja. Prema evidencijama HZJZ o broju poroda i pobačaja, koje rade temeljem prikupljenih podataka bolnica, 39 posto pobačaja su pobačaji na zahtjev, a preostalo su spontani te prekidi trudnoće radi malformacije ploda ili izvanmaternične trudnoće.
U Hrvatskoj je broj maloljetničkih trudnoća posljednjih par godina porastao. Najsvježiji podaci kojima raspolažemo o strukturi poroda u Hrvatskoj su oni iz 2022. (za 2023. HZJZ još nije podnio Izvješće). Prema njima 2022. godine majke u dobi između 13 i 17 godina rodile su 191 dijete. Troje djece rodile su majke mlađe od 14. Mlađe punoljetnice, to je dob od 18 i 19 godina, koje su također tinejdžerice (u tu skupinu se vode i u statistici) rodile su 462 djece. Te su godine u hrvatskim bolnicama tinejdžerice porodile ukupno 656 djece, od ukupno rođenih 34027 djece. Stopa maloljetničkih poroda u Hrvatskoj danas iznosi 7,1 na tisuću rodilja. Dvostruko više nego što je ona u državama zapadne i sjeverne Europe, poput Danske, Švedske i Nizozemske koje imaju neke od najnižih stopa tinejdžerske trudnoće, s oko 3-5 poroda na 1000 djevojaka u dobi od 15 do 19 godina. Tome je uvelike zaslužna sveobuhvatna seksualna edukacija i mladima lak pristup kontracepciji.
Članak je objavljen u okviru projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije (AEM)
Prethodni članci iz serijala ‘Kontracepcija vs. pobačaj’: