Imam prijateljicu koja svu tešku komunikaciju s mužem rješava u tekstingu. Skužila je da tako oboje mogu zadržati hladniju glavu, da promisle prije nego što planu, i da kažu stvari kojih se toliko srame da ih ne mogu izgovoriti u oči. Što reći, brak im je bolji, konekcija jača, a tek pomirbeni seks nakon tekstinga…
Ima ta teza kako nas je tehnologija udaljila, jer smo stalno na ekranima. Nekad je to baš daleko od istine. Stvar je u tome kako tehnologiju koristimo.
Teksting je super primjer. Slično kako su ljudi prije sto godina otkrivali svoje skrivene strasti u pismima koje su slali voljenima, tako je i danas s porukama. Mladić koji uživo tek ljubi nadlanicu svoje voljene, u pismu koje putuje tjednima kočijom opisuje joj što bi joj sve radio na kuhinjskom stolu, pred poslugom. Ne znam zašto bi inače u svakom kostimiranom filmu ona naslanjala pismo na goli dekolte i uzdisala. Potreba za konekcijom je ista kao i prije sto godina, ako si je dozvolimo. Kao i potreba za dodirom. Nekad smo se više gledali preko šanka, danas se dopisujemo. Pa što, ako vodi istom cilju, i jedno i drugo igra.
Ajmo prvo na teksting. Aplikacija na kojoj se dopisujemo definitivno može biti naše sigurno mjesto, iz kojeg možemo podnijeti težinu svojih riječi s manje straha i srama. Još ako smo stranci, na dejting apu, anonimni…U prvom danu dopisivanja ponekad možemo saznati više nego u mjesec dana viđanja i razgovora, koji su uživo više trivijalni, okolišavi. Možemo postaviti pitanja koja se uživo ne usudimo, ogoliti se bez brige da će nas netko osuditi i prozivati. Ako do toga dođe, samo ćemo ga blokirati, nećemo trpiti njegov ili njezin pogled na leđima, eventualno tračanje sa zajedničkim znancima na tu temu. Sve je dozvoljeno i na stolu. Moje iskustvo je da se s nekim ljudima u dopisivanju razvije takva emocionalna konekcija kakvu s nekim ljudima nisam ni mogla sanjati u godinama druženja. Dakle, puno ovisi o nama, ne o kanalima komunikacije.
Btw, “bad texter” ujedno je i loš komunikator. Kroz dopisivanje možemo jako brzo vidjeti koliko je tko spreman na razgovor, koliko tko sluša sugovornika, koliko se srami ili suzdržava otkriti o sebi. Ako su mu rečenice kratke i hladne, takav je uživo, nema greške, a ako se već tu pokaže da je priljepak, uživo će biti još gore.
E sad, svi znamo zašto smo tu. Ako razgovor krene u dobrom smjeru, u nekom trenutku može se razigrati do sekstinga. Nekome je to možda seljački, netko je prefin, netko se srami…njihov gubitak. Seksting je super alat u kojem možemo istražiti i razviti svoju i tuđu seksualnost i uživati u bilo koje doba dana, bilo gdje, na poslu, na ispitu, usred sastanka, obiteljskog okupljanja, da ne spomenem još neke više kinki situacije.
Meni je seksting proširio vidike, povećao toleranciju, otvorio me za nove stvari, koješta sam naučila, shvatila što pali muškarca, što pali mene, opustila sam se više, otkrila neke svoje fetiše, shvatila neke tuđe. I beskrajno uživala, naravno, ovo zaista može biti strašno napaljujuća igra.
Ako se ne radi o prisili, tu sve igra, uključujući najdublje fantazije. Naravno, kao i u seksu, za seksting je potrebno najmanje dvoje, iako i tu ima nijansi. Netko je manje rječit i opušten, netko se ne gasi, netko je dominantan i vodi priču, netko se prepušta. Netko seksta riječima, netko više voli fotke i video sadržaje. Tim bolje ako ste sigurni da vaš seksting partner neće zloupotrijebiti vašu golišavu fotku ili vas to ni ne brine. Kroz seksting dodatno mogu upoznati partnera, jer u trenucima napaljenosti će napisati stvari koje inače ne bi. Tu se otkrivaju agresivci, posesivci, sebičnjaci, ali i emotivci.
E sad, za mene je seksting samo predigra, trebam dodir, i samo seksting mi s vremenom postaje dosadan. Pa vodi li sve ovo dodiru? Ne baš uvijek, što ima svoje dobre i loše strane, ovisi što tko treba u kojem trenutku. Otkrila sam tako da je seksting najviše što mogu i žele ponuditi neke osobe. Ako je takav dogovor ili se odmah otkrije takva namjera, ok. Ako se mulja i nateže, obećava dodir kojeg neće biti, to je teška manipulacija koju prezirem. Kako biti siguran da vas ne muljaju, iskreno nemam pojma, vi meni recite. Kako ja to rješavam? Otresem se i idem dalje, pokušavajući uzeti najbolje od svakog takvog iskustva. Što nas ne ubije…
Naslovna fotografija: Jovica Drobnjak