Sve smo svjesniji utjecaja klimatskih promjena na naš životi i kako će on biti sve veći i u budućnosti. Na to sve češče upozoravaju gotovo svi znanstvenici koji proučavaju prirodu. Predikcije kako će izgledati život do 2050. su česte i prilično apokaliptične. Sve idu u smjeru učestalih prirodnih katastrofa, toplinskih valova koji ubijaju i čine neke dijelove naše planete nemogućima za život. Predviđa se podizanje razine mora, nestašica pitke vode, još zagađeniji zrak, novi ratovi i problemi s masovnim migracijama. Tu su naravno i pomori brojnih životinjskih vrsta, povećana ekonomska nejednakost i novi virusi.
Psiholozi i liječnici slažu se da klimatska kriza narušava mentalno zdravlje ljudi. Vrućinski valovi povećavaju stopu samoubojstava, prirodne katastrofe i globalna pandemija donose nove traume i rezultiraju stresom i depresijom. Ekstremne vremenske promjene znanstvenici povezuju i s porastom agresivnog ponašanja i nasilja u obitelji. Anksioznost oko budućnosti također šteti mentalnom zdravlju. Tu se posebno ističe generacija Z koja je dovoljno mlada da će većinu života proživjeti u digitalnom svijetu punom novih izazova, ali i dovoljno stara da shvaća da će svijet u kojem će živjeti biti sve apokaliptičniji. Brojni su članci, ali i znanstveni radovi koji povezuju rastući broj mladih koji pate od anksioznosti koja se primarno povezuje s brigom o budućnosti Zemlje i klimatskim promjenama. Najnovije istraživanje provedeno u Americi pokazuje da čak 83 posto generacije Z brine kako će klimatske promjene utjecati na njihovu budućnost.
Dok generacija Z pati od anksioznosti povezanom uz klimatsku krizu i utjecaja na vlastitu budućnost, milenijalci iz istih razloga već donose odluku ne imati djecu. Prema anketi Morning Consulta provedenoj lani u Americi s ispitanicima u dobi od 18 do 44 godine koji nemaju djece, čak je 14,3 posto navelo klimatske promjene glavnim razlogom zašto ih nemaju djece. Pridodamo li tome da je 20,7 posto ispitanih među razloge zašto nemaju djece uvrstilo klimatske promjene možemo zaključivati kako trećina Amerikanaca u fertilnoj dobi svoju odluku o tome hoće li imati djece prosuđuju i prema kriteriju utjecaja klimatskih promjena na budućnost čovječanstva.
Reproduktivno anksiozni zbog klimatskih promjena
Krajem prošle godine provedeno je i prvo znanstveno istraživanje na ovu temu, kojega su i potakle ankete i članci u medijima o tome da mladi ljudi u mnogim zemljama sve više uključuju klimatske promjene u svoje reproduktivne izbore. Istraživanje su proveli Matthew Schneider-Mayerson i Leong Kit Ling na uzorku od 607 Amerikanaca u dobi od 27 do 45 godina.
Da su vrlo ili izuzetno zabrinuti zbog klimatskih promjena i krize izjavilo je 59,8 posto ispitanika. Njih čak 96,5 posto izjavilo je da je vrlo ili izuzetno zabrinuto za dobrobit svoje postojeće, očekivane ili hipotetske djece u svijetu ugroženom klimatskim promjenama. Takav odgovor dali su zbog izrazito negativnih očekivanja budućnosti s klimatskim promjenama. Mlađi ispitanici su bili više zabrinuti zbog klimatskih utjecaja koje će njihova djeca doživjeti nedo stariji ispitanici, a značajnije razlike između reproduktivnih zabrinutosti kod muškaraca i žena nije bilo.
Klimatske promjene, nejednakost i nepravda u svijetu
Dok su svi ispitanici u ovom uzorku od 607 osoba izjavili da su klimatske promjene uračunavali u svoje reproduktivne planove i izbore, valja napomenuti da se o klimatskim promjenama rijetko raspravljalo kao o jedinom razmatranju razloga. U odgovoru na otvoreno pitanje “Koji razlozi utječu na vašu odluku da nemate djece?”, ispitanici su govorili i o tradicionalnim razlozima. Bili su to problemi u pronalaženju prikladnog partnera, preferencije njihovog partnera, financijske brige, reproduktivne sposobnosti, fizičko i mentalno zdravlje, nedostatak snažne želje za djecom, kao i zabrinjavajuća globalna pitanja izvan antropogenih klimatskih promjena kao što je percepcija rastuće nejednakosti i nepravde i percepcija rastućeg fašizma u SAD-u i diljem svijeta.
Primarna istraživačka pitanja bila su: Kako mladi ljudi koji uključuju klimatske promjene u svoje reproduktivne izbore donose te odluke? Koji su im čimbenici važni? Kako zamišljaju budućnost s klimatskim promjenama i kako ta očekivanja utječu na njihove reproduktivne izbore?
Primijenjena je metoda kvalitativnog upitnika, budući da ranijih empirijskih istraživanja o načinu na koji mladi ljudi zabrinuti za klimu razmišljaju o svojim reproduktivnim izborima nike bilo. Na taj način, otvorenim tipom pitanja, istraživači su željeli dobiti što širi uvid u razmišljanja ljudi. Ispitanici su inicijalno prikupljeni kroz postojeće udruge i organizacije koje se na neki način bave prirodom. Pa tako zbog metodologije uzorkovanja i homogenosti uzorka u smislu rase i etničke pripadnosti i obrazovnog postignuća, dobiveni rezultati nisu za sve Amerikance koji uključuju klimatske promjene u svoje reproduktivne izbore ili za ljude izvan SAD-a. Naime, uzorak ispitanika je pretežno bijelo i po političkim preferencijama liberalno stanovništvo Amerike.
‘Ne želim rađati djecu u svijetu koji umire!’
Svi ispitanici su bili zabrinuti za utjecaj koji ugljični otisak ima na klimatske promjene. Ispitanici koji se još uvijek nisu odlučili hoće li imati djecu izrazili su puno veću razinu zabrinutosti od onih koji planiraju imati djecu. Naime, oni koji planiraju imati djecu izrazili su veću zabrinutost za budućnost koju će donijeti klimatske promjene od onih koji već imaju djecu.
“Klimatske promjene za mene su jedini razlog odluke da neću imati biološku djecu. Ne želim rađati djecu u svijetu koji umire. Jako želim biti majka, ali klimatske promjene se tako brzo ubrzavaju i već stvaraju takav užas da je dovođenje djeteta u ovaj nered nešto što ne mogu učiniti”, jedno je od promišljanja 31-godišnje spisateljice iz Washingtona.
‘Brinem kako će se moja djeca u budućnosti boriti s katastrofama’
Sličan je stav izrazila i 27-godišnja projektna menadžerica iz Michigana, koja još nije sigurna želi li imati djecu: “Osjećam kao da ne mogu mirne savjesti donijeti dijete na ovaj svijet i prisiliti ga da pokuša preživjeti u apokaliptičnim uvjetima.”
Majka sa Floride i 38-godišnja urednica opisala je svoje iskustvo: “Prvo sam se obvezala da neću dovoditi djecu u ovaj osuđeni svijet, ali onda sam upoznala svog muža i zaljubila se i htjela sam djecu. Donijeli su mi toliko radosti, ali osjećam se toliko krivom zbog toga. Ne želim da moraju patiti zbog budućnosti koju su ljudi stvorili za njih. Brinem se da će ih zadesiti prirodne katastrofe. Živimo na Floridi, pa su uragani dio zabrinutost. Brinem da će se oni morati nositi s ogromnim nemirima koji će proizaći iz gubitka prirodnih resursa i klimatskih migracija.”
Negativna vizija budućnosti svijeta već do 2050.
U anketi je bilo postavljeno i pitanje kakav svijet misle da će biti 2050. godine, koja se često koristi i kao referentna točka u projekcijama klimatskih utjecaja. Devedeset i osam ispitanika nije odgovorilo na ovo pitanje ili je napisalo da nisu sigurni ili o tome ne žele razmišljati. Preostalih 498 odgovora istraživači su podijelili u pet kategorija: pozitivne, neutralne, negativne, uvjetne i pune nade. Čak 400 odgovora, 92,3 ušlo je u kategoriju negativne vizije budućnosti, 5,6 posto je bilo neutralno, a 0,6 posto je bilo pozitivno. Negativna kategorija sadržavala je i negativne opise budućnosti bez pozitivnih aspekata. Primjerice, 42-godišnji istraživač bez djece u Vermontu napisao je da će svijet 2050. godine biti „pakao s toplinskim udarima, s ratovima zbog ograničenih resursa, urušavanjem civilizacije, propalom poljoprivredom, porastom mora, otapanjem ledenjaka, glađu, sušama, poplavama, klizišta i široko rasprostranjena razaranja.”