Popularna američka pjevačica i kantautorica Billie Eilish u svojoj je pjesmi “Male Fantasy” s najnovijeg albuma “Happier Than Ever” podijelila svoje vrlo osobno i traumatično iskustvo s pornografijom s kojom se susrela već kao jedanaestogodišnja djevojčica. Ona je i oblikovala njezina prva seksualna iskustva te je zbog nje, kako kaže imala i noćne more zbog kojih danas ide na terapiju. Posebice pornografija čiji je sadržaj vrlo nasilan, a lako dostupan.
Billie Eilish u intervjuu na radiju Sirius XM u emisiji “The Howard Stern Show”, a koji svi američki mediji ovih dana prenose je rekla: “Mislim da je pornografija sramota. Nekad sam gledala puno pornografije. Počela sam gledati pornografske sadržaje kad sam imala jedanaest godina. Mislim da mi je to stvarno uništilo mozak i osjećam se nevjerojatno devastirano što sam bila izložena tolikom broju porno filmova. Prvih nekoliko puta kada sam imala seksualne odnose nisam rekla ne stvarima koje nisu bile dobre ili su bile nasilne. To je bilo zato što sam mislila da me to treba privući. Također, niti jedna žena tako ne izgleda u stvarnosti. Naši spolni organi ne izgledaju tako ‘savršeno’ i naša tijela nisu onakva kakve vidimo u porno filmovima.”
Njezinu hrabru priču o ovoj bitnoj temi s veseljem su dočekali protivnici pornografije te dijelove njezinih intervjua prisvojili kako bi prenosili svoju: “Pornografija je loša i treba je zabraniti!”poruku . Međutim, kao i sve drugo na svijetu ni pornografija nije crno-bijela. Iskustvo Billie Eilish svakako treba uzeti kao primjer i upozorenje, jer konzumacija pornografskog sadržaja u dječjim i adolescentskim godinama bez ikakvog nadzora, edukacije i uputa može loše utjecati na razumijevanje seksualnosti i poglede na seks. Stvoriti mizogin ili predatorski pogled na žene, može oblikovati naše stavove i partnerske odnose, odnose prema vlastitom tijelom i seksualnosti. Pornografija sama po sebi nije inherentno dobra ili loša. Pornografski sadržaj može biti stvoren kaznenim djelom nasilja, seksualnog iskorištavanja ljudi, osobito žena i djece, i on je neupitno loš te zato i kažnjiv. Pornografska industrija, kao i svaka druga, ima svoje svijetle i tamne strane. Postoji i etična pornografija u kojoj sudjeluju odrasli koji to žele i vole raditi te su zadovoljni kompenzacijom koju dobivaju i načinom na koji se ona proizvodi.
Na porno stranice samo uz osobnu
Na valu pjesme i iskustva Billie Eilish na društvenim su se mrežama pojavili brojni pozivi i peticije za uvođenje zabrane pornografije maloljetnicima na pornografskim stranicama. Većinom se gura ideja da pristup pornografskim sadržajima buder uvjetovan uploadom osobne iskaznice, pa mu maloljetnici ne bi mogli pristupiti. Idejno ova inicijativa zvuči pozitivna i dobra te joj se nitko u suštini ne bi želio usprotiviti. Međutim, znamo da takve mjere u stvarnom životu nemaju puno učinka. Maloljetnicima je zabranjena prodaja i konzumacija alkohola,ali uvijek nađu načina da do njega dođu kada to hoće. Štoviše, takve zabrane izazvaju još veću želju za neposluhom i kušanjem zabranjenog. Kada bi neke od većih pornografskih platformi to i uvele kao pravilo ono što bi se vrlo vjerojatno dogodilo je da bi otjerali maloljetnike na neke druge porno stranice koje još manje mare za mentalno zdravlje korisnika, a vjerojatnost je da te pornografse stranice imaju još gori sadržaj je velika.
Ako se vratimo na ispovijest Billie Eilish, mnogi su si postavili pitanje: “Gdje su u toj priči njezini roditelji? Zašto joj to nisu zabranili, zašto je nisu bolje odgojil ili zašto s njom nisu o seksualnosti otvoreno razgovarali?” Riječ je o pitanjima koja uvijek nose prizvuk osude, ali i prebacivanja odgovornosti s društva isključivo na roditelje.
Trebali bismo se pitati i gdje je tu seksualna edukacija, koju većini zemalja u svijetu nema u sustavu obrazovanja, a ako i postoji često je vrlo loša. Konkretno, u SAD-u odakle dolazi Eilish, većina seksualne edukacije zasnovana je na zagovaranju apstinencije. Dakle, dio krivnje je na obrazovnom sustavu, dio na društvu, a dio na roditeljima. Ovdje se nećemo pitati zašto joj pornografiju nisu zabranili, jer što mislimo o zabranama smo gore već objasnili. Pitamo se stoga zašto roditelji sa svojom djecom ne razgovaraju o pornografiji. Zašto misle da je prerano o tome razgovarati u nižim razredima osnovne škole, ali s druge strane većinom ne misle da je prerano da djeca u tim istim razredima koriste pametne telefone s pristupom internetu.
Pornografija jedina adresa u nedostatku seksualne edukacije
Seksualna edukacija i otvoren razgovor o seksualnosti mogu spriječiti da djeca koja su slučajno izložena pornografskom sadržaju koji ne razumiju, taj isti stave u zdrav kontekst. Neka od istraživanja provedena u Americi navode da je jedno od deset djece mlađe od deset godina slučajno izloženo pornografskom sadržaju, a manje od tri posto pornografskih stranica traži dokaz o punoljetnosti.
Znamo da je pornografski sadržaj od djece udaljen jednim pretraživanjem na Googleu ili klikom na prvu sljedeću stvar na Youtubeu, Facebooku, Instagramu, TikToku, Whatsappu…. Zašto se i dalje kao društvo protivimo seksualnoij edukaciji? Nebrojeni su dokazi da seksualna edukacija ne potiče raniji ulazak u seksualne odnose. Naprotiv, djeci koja nisu spremna samostalno procesuirati određene informacije pomaže te iste staviti u zdravu perspektivu, utemeljenu na znanosti. Seksualna edukacija između ostalog uči i međuljudske odnose s poštovanjem prema različitostima, upoznaje mlade s vlastitim tijelom i njegovim funkcijama i promjenama kroz koje prolazi, uči povezati seksualnost i emocije, pomaže mladima da ne podlegnu pritiscima koje možda osjećaju.
Seksualna edukacija jedanaestogodišnjoj bi djevojčici objasnila da pornografska industrija ne mari ni za žene, ni za muškarce već da joj je interes profit. Da neke žene i muškarci uživaju u svom poslu snimanja pornografije, ali da za mnoge to nije tako i da su u to ušli iz različitih životnih okolnosti. Seksualna edukacija i otvoren razgovor u društvu o seksualnosti objasnili bi i da video sadržaji ponekad prikazuju ljude koji nisu na to dali pristanak, zlostavljani su ili dio trgovine ljudima i posljedica su kaznenog djela. Ali i da je seks lijepa stvar i da seks ne izgleda kao u pornografiji i da tijela ne izgledaju kao u pornografskim videima. Da u seksu trebaju uživati sve uključene osobe, da je bitan pristanak i da ne znači ne. Ta bi 11-godišnja djevojčica znala što znači pristanak i tko ga može dati. Pornografija nije edukativni materijal, ali ako djeci ne damo drugu edukaciju sama će je pronaći upravo u pornografiji.