Harper

 Promukla obećanja odzvanjaju u mojoj nutrini, grčim se pod njegovim pogledom jer… Ovako ne gleda stranac. Ovako ženu gleda samo muškarac koji za nju ima najdublje osjećaje. Podignem dlanove u želji da dirnem ovog muškarca, ovaj vulkan pred erupciju jer u njemu je nešto zatočeno, a ja žudim da se prolije samo zbog mene. Želim žestinu, shvatim u onom trenu kad njegovi dlanovi povuku moja zapešća iznad jastuka.

Potom usne spusti na moj vrat, a ja konačno otvorim oči jače i pogledam u zrcalo iznad nas. Svjetlo koje kupa sobu je crveno, daje dozu erotike i prigušene strasti, ali i omogućuje da vidim dio njegovog tijela.

Pomakne se na meni pazeći da me ne pritisne svojom težinom, a ja ne želim da se suzdržava. Pomaknem glavu u stranu i pokušam uzdignuti bokove, pozvati ga tako da me pritisne, da ga osjetim cijelog.

 „Ljubavi, samo strpljivo. Sati su pred nama.” Opomene me odižući se s mene. Ostavim ruke iznad glave, svjesna da su moje grudi gole i da u ovoj pozi provociraju.

„Želiš me, zar ne?”

„Jako.” Uzvratim spremno na njegovo pitanje.

„Vidim. Odaje te dah, ljubavi.” A kad mu prst klizne mojim naborima, glas mu postane dubok i hrapav. „I mokrina.”

Raširim bedra spremno, a Beckford se osmjehne. „Donio sam te na rukama kao uspavanu ljepoticu u svoj krevet. Dao sam si za pravo da te skinem i divim se tvojoj ljepoti.”

Govori mi dok skida svoje bokserice. Ne znam gdje gledati, u njega ili u sva ogledala kako bih što više toga upila. Kako bih mu se nadivila.

„Prekrasna si. Sviđa mi se svaki centimetar. Koža mekana kao svila, okus sladak i opojan.” Ježi mi se cijela koža od njegovih riječi. „Ali tvoje lice ljubavi… ono me fascinira. Želja mi se samo da te gledam.”

Neznatno otvorim usne, ali on spusti prst na njih i umiri me.

„Ne brini draga, ne bih te propustio imati sad kad si konačno tu, tu gdje pripadaš.” Omakne mi se uzdah dok gledam kako ostaje posve gol ispred mene, tako savršeno građen i definiran da postajem vlažnija u trenu. Bacim pogled na ogledalo preko njegovog ramena i zagrizem usnu.

Savršen je.

I spreman. Potpuno spreman.

Prije nego stignem išta reći ili napraviti, Beckford se nađe opet iznad mene.

„Želim te prije svega ljubiti. Cijelu noć.” Stoga zatvorim oči i prepustim se njegovim usnama. Osjetim kako je tvrd dok me pritišće ispod trbuha, kako me sve odvažnije ljubi dok prodire jezikom u moja usta.

Igra je to koju igramo po prvi put, ali opet tako jebeno dobro i usklađeno. Usudim se podići ruke i dirati ga po ramenima, čak i privući bliže, ali Beckford ponovno povuče moje ruke iznad glave. Usmjeri se na moj vrat i tamo stane nizati male poljupce, mrmljajući nešto u moju kožu. Ne razumijem što, jednostavno sam u fazi izgaranja.

Osjećam trnce kako mi putuju od nožnih prstiju i koncentriraju se u mom međunožju, dok mi se s druge strane tijelo grije do usijanja. Uzdišem od užitka dok se on spušta niže, procvilim kad usne omota oko moje bradavice, a prstima stisne drugu.

 „Oooooh…” Zastenjem dok me on gleda, zuri u moje lice dok me predano obrađuje. Topim se pod tim pogledom, jer dovraga očekivala sam da će me poševiti, a on… on…me gleda s nekim drugim, dubljim, snažnijim emocijama.

Padam u provaliju, padam u ponor i bojim se da se iz njega neću lako izvući.

Jezikom potom ispiše mokar trag do mojeg pupka, ondje se zadrži i nastavi me na jednom mjestu milovati i maziti neuobičajeno dugo, čak i šaptati u moju kožu. Čujem samo da govori ljubavi tu si. Draška me pa se nasmijem glasno, a on onda raširi moja bedra i odvoji usne od moje kože.

 „Ovo volim najviše.” Samo to kaže i onda se spusti dolje te me krene sisati, lizati i izluđivati tako da kroz tren stenjem, jecam i vrištim od užitka. Jer on to radi tako dobro, kao nitko prije, istražuje, miluje, ljubi i sisa, gura me prema vrhuncu. I u onom trenu kao pored usana i jezika na meni zaposli i prste te ih gurne u mene, zaječim kroz najbrže dosegnut vrhunac u životu.

Tijelo mi se napne, a potom opusti njegovim rukama. U trenu je pored mene i ljubi me, okusi nam se miješaju, a on je tako nježan i tako obziran da sve u meni moli da se oslobodi, da me pohara jače, da doživim da se raspadne zbog mene.

Dovraga, trebam to! Ovaj put ne čekam da mi dozvoli, ne čekam njegovu inicijativu, već se posjednem na njegova bedra te skliznem malo, dovoljno da svoje usne spustim oko njegovog glavića.

„Ljubavi, ne, tu si da ja tebe zadovoljim.” Čujem da mi govori, ali ga ignoriram i počnem mu raditi sve ono što je on meni radio.

Jezikom i usnama ga dovodim do ludila, tako da diše sve ubrzanije, a onda mi naredi te lagano rukom podigne moju glavu.

„Gledaj me. Gledaj me dok to radiš.” Pogleda uprtog u njegove oči klizim jezikom cijelom njegovom dužinom. Osjećam kako postaje još tvrdi, kako pulsira i oduševljenje me obuzme kad shvatim da ću ga dovesti do vrhunca. Spremno uhvatim prstima korijen njegove erekcije i uvučem ga dublje.

„Jebem mu…” Opsuje i potom se razlije u mojim ustima, pogleda i dalje zaključanog na mojim očima. Još se pomiče i trza dok gutam i zadnje njegove kapi, kao da mi ovo znači nešto više. Svjesna sam da će se dogoditi samo jednom, možda zato želim sve do kraja, sve u potpunosti.

„Dođi tu.” Naredi mi i privuče me u svoj zagrljaj. Poslušno priđem, brišući usnu, dok mi osmijeh prijeti pocijepati lice. Poseban je užitak vidjeti da sam ja natjerala tu pritajenu oluju da se razvije u tornado. Privijem se u njegovo tijelo i ostanem tako uživati u pogledu na nas dvoje, golih, zagrljenih slučajnih ljubavnika. Jer duboko u sebi znam da njemu ovo znači puno, no neizbježno je da će meni značiti mnogo više. Jedna noć strasti, postati će i prva noć ljubavi.

Jednu ruku položim na njegova prsa i stanem ga maziti.

„Znaš što volim. Samo nastavi.” Voli češkanje pa se nasmiješim i nastavim. Čudna je ta tišina koja se naseli među nas na mahove. Nije potrebno išta reći, jer sve je dogovoreno i jasno.

Ne bojim se više, dapače… željna sam VIŠE.

Osjećam da mi se ne daje do kraja, da je previše obziran jer obzirom na pristup i uvjete, očekivala sam barem malu perverziju iako je decidirano isključio bilo što takvo.

Pogledi nam se susretnu u istom ogledalu i oboje se nasmiješimo, a on se oglasi.

„Divna si. Ne mogu vjerovati da si tu.”

„Ne mogu ni ja.” Uzvratim mu ispod glasa, no i dalje gledam kako dobro pristajem uz njega. Moje bedro preko njegovog, moja glava na njegovom ramenu, dok me grli drugom rukom preko leđa. Bliskost među nama je neminovna, teška kao i cijena koju mi je odredio.

I samo me ona upozorava da ne tonem prema nadanjima.

Jedna noć, Harper. Još koji sat i ideš nakon super seksa doma.

Podsjetim se da prestanem idealizirati cijelu ovu stvar. Jer hrpa ljudi se večeras poseksala i nije pravila od toga romantičnu utopiju. Nježnost kojom me obasipa, obzir prema mom tijelu, potreba da me štuje i da mi se divi, nadilazi sva moja očekivanja i čini ga u mojim očima drukčijim od svih drugih muškaraca.

Njegovi prsti uskoro kliznu do moje dojke, lagano je stisnu, a kad pogled usmjerim na njegove oči, shvatim da je spreman za nastavak.

Kriste, stežem se od uzbuđenja pri samom pogledu na njega dok se proteže preko mene, dok otvara ladicu i vadi kondome. Nisam se nikad ovako radovala trenu kad će se muškarac naći u meni, stoga zaklopim oči i naredim sebi da se primirim.

Lijepo lice mojeg ljubavnika nađe se opet iznad mene, stoga otvorim oči kad osjetim njegov dah.

„Hej.”

„Hej”, uzvratim, a on se uozbilji.

„Ako nisi sigurna…”

„Ne, ne. Sigurna sam. Ni u što nisam sigurna kao u ovo. Želim te. Jako. Prejako.” Naglasim i rukama prijeđem po svom tijelu, a njegov pogled proprati moje pokrete.

Jezik mu se nesvjesno pojavi na donjoj usni i dâ mi znak koliko i on mene želi. Stoga spustim ruku sve do svojih bedara i pomazim se.

„Spremna sam odavno.”

Čini se kao da je jedva čekao te riječi, stoga prijeđe rukom par puta po svojoj erekciji i onda otvori kondom te ga navuče. Palcem pomiluje moje vrelo i nanovo mokro međunožje te legne na mene.

„Ovij noge oko mene, ljubavi.” I poslušam ga, a on spusti svoje usne na moje i u isti tren prodre u mene.

„Isuse!” Vrisnem mu u usta, a on zastane.

„Ne, nemoj stati, molim te… samo kreni…” Zavapim jer me ovaj osjećaj ispunjenosti obuzima i gura u ludilo. Beckford se krene pomicati na meni, ali radi to tako nježno i obzirno, dok ja žudim da me pohara silovito i žestoko.

„Brže, molim te.” Nagovaram ga dok me on ljubi po vratu. Ubrza svoje prodore i ševi me tako minutama, dok ga stišćem rukama oko leđa i bedrima oko struka, kao da se bojim da ne stane. Želim ga dublje, jače i brže, stoga mu i izrazim svoje želje.

„Becks… jače…” Ova moja molba kao da ga aktivira, kao da dirne njegov okidač pa da me kroz trenutak ševi tako da vrištim i gledam svaki njegov pokret dok se zabija u mene, dok uklizava bez milosti, dok me drži na mjestu jer od njegove siline u ovom trenu gubim prisebnost.

„O Bože… o da… samo nastavi…” Molim ga, a on promrmlja u moj vrat nešto. Ne čujem, ne vidim, samo želim da ovo potraje, da se stegnem oko njega dok me ispunjava na najbolji mogući način.

Tijelo mi se napinje, juri prema eksploziji i dok kroz vrhunac mrmljam Beckfordovo ime, začujem kako i ono nešto govori dok se izvlači iz mene i skida kondom. Osjetim po sebi kapi njegove vrele sperme iako sam još pod utjecajem ekstaze, učini mi se da čujem kako on govori.

„Isuse… Emma…”

 Udahnem duboko i samo se zagledam u Beckforda dok se pitam jesam li zaista čula dobro ili mi se učinilo, no pozornost mi okupira njegov izraz lica dok i dalje silovito svršava po meni. Uskoro se spusti pored mene, poljubi me u čelo i tek tada shvatim koliko smo oboje mokri i oznojeni.

„Hvala ti, ljubavi.” Beckford se oglasi, a ja ga pogledam. Bistri pogled pun ljubavi tako je očaravajući da se gubim u njemu.

„Želiš da se okupamo? Skupa?” Kimnem jer nisam još u stanju progovoriti. Nisam sigurna što je rekao, nisam sigurna što bi mi rekao čak i da ga pitam. Moje vrijeme s njim je pri kraju, a bojim se pokvarii sve ako to spomenem.

S nadom da sam možda dio krivo čula, pružim mu ruku i krenem s njim pod ogroman tuš.

Beckford

 Rekla mi je Becks. Zazvala me onim nadimkom koji je voljela. Progovorila je nakon toliko vremena. I ne samo to, čujem kako diše, osjetim kako miriše. Njezini prsti diraju moju kožu, usne ljube moje.

Tu je opet.

Savršena je od prvog trena kad sam je sasvim slučajno ugledao u klubu.

Od prvog trena prepoznao sam dio njezinog duha, a kad sam vidio njezino lice…

Oživio sam. Vratila mi se nada i volja za životom, vratio mi se osmijeh. Barem noćas moj dom nije prazan i tužan, danas odzvanja smijehom, glasom i uzdasima moje voljene.

Na trenutke u meni se miješao razum i ludost, na trenutke sam shvatio što radim.

Samo jednu noć da mi dâ, samo jednu da proživim sve iznova. Dane i noći obilježilo mi je čekanje. Nikad duže i nikad teže, da bi mi na kraju dala poklon i počast.

Odlučio sam je štovati. Sve je onako kako je voljela, njezina najdraža haljina, štikle, frizura.

Moja ljubav me ovu noć podsjetila kako je to biti sretan.

„Becks, smijem li skinuti periku, posve sam znojna ispod?” Glas me dozove u stvarnost. Pod tušem smo, nježno masiram i perem njezina leđa, i prije nego odgovorim perika padne pored mojih nogu, a klupko plave kose se rasprostre po mokrim leđima. Voda je kvasi sve više, a kad se okrene prema meni samo me podsjeti kako sam je iskoristio večeras.

Za svoje zadovoljstvo.

Njezine se ruke nađu na mojim prsima da mi uzvrate jednako, da me miluju i peru, ali ne mogu isprati moju krivicu.

Ova žena nije moja i zato osjećam krivnju jer sam ljubio tuđe usne.

Drugi uteg krivnje sjeda na moju vagu jer sam gledao ovo lijepo lice samo iz jednog razloga.

„Bilo mi je divno.” Gledaju me najljepše oči na svijetu.

„I meni.” Iskren sam. Bilo je nezaboravno, zato joj to i priznam. „Neću te zaboraviti, ljubavi.”

Ona spusti pogled i sakrije osmijeh, ali joj podignem čeljust prstima da u njezinim očima vidim sve osim kajanja.

I ne vidim, nema traga ičemu lošemu.

Pobrišem njezino tijelo, onako kako zaslužuje, pobrišem njezinu kosu i potom izađem da se obučem. Sve to vrijeme ona samo mirno sluša i uživa u svakom činu.

I dok ona unutra suši svoju kosu, pripremim na krevetu njezinu odjeću jer znam da je večeri kraj.

Dobio sam to što sam htio. I platio. I dok se ona još sprema, izvadim pripremljen ček iz sakoa i stavim u hlače. Nervozu koja me tek hvata pripišem činjenici da ne želim da se noć još završi.

Ona se pojavi nasmijana i gola te se krene oblačiti ispred mene. Gleda me ispod trepavica i znam da me zavodi. Stane najzad obučena i pogladi svoju plavu kosu. Pada po njezinim ramenima i odaje njezinu mladost.

Osvrne se oko sebe kao da traži nešto po mojoj sobi, a ja po običaju samo zurim u njezino lice iz potrebe da ga utisnem u sjećanje.

„Uh, ne mogu vjerovati da sam tek sad nervozna.”

„Kraj je večeri. Divne večeri.”

„Da. Predivne.” Smiješi se medeno i slatko.

„Ali sad moram ići. Pozvala sam taksi dok sam bila u kupaonici.” Val razočaranja me okupa do glave do pete. Svjestan sam da mora ići. Dala mi je i više nego što može zamisliti.

Ne zna da se nisam smiješio godinama. Sve dok nisam ugledao one oči, usne, obraze…

„U redu, ispratit ću te do ulaza.”

„Čak i da hodam malo, ne bi mi smetalo, noći su tople, a meni se začudo ne spava.” Pogleda me još jednom dok hoda pored mene kroz dugački hodnik. Upalim jače svjetlo i potom je zaustavim ispred sebe.

„Bila si više od onog što sam očekivao. Hvala ti.” Ruke i dalje držim na njezinim ramenima.

„Nema na čemu, iskreno ne znam što sam to tako čarobno učinila. Zapravo, ja bih tebi trebala zahvaliti, nisam nikad osjetila da mi se netko tako posvetio kao ti. Tako da… hvala tebi.” Ona se propne na prste i samo me poljubi u obraz. Nemam srca da joj se na ovo nasmijem, sad moram napraviti onaj zadnji korak.

„Vjeruj, do tebe je ljubavi, nije do mene.” Potom posegnem u svoj džep i izvučem ček na sto tisuća dolara.

Dao bih joj i više samo da je tražila.

„Izvoli.” Pružim joj papir, a njezino lice odmah postane rumeno.

„Ovaj… ne, odlučila sam da ne treba.”

„Kako to misliš? Moraš to uzeti.” Namrštim se. „To je samo mali znak zahvale jer si pristala.”

„Ali nema potrebe. Uživala sam i ne treba.”

 Moja je ruka još u zraku i drži papir, dok pokušavam smisliti što iduće reći, ali njezin pogled odluta preko mog ramena i postane zabrinut.

Odjednom me gurne i prođe niz hodnik par koraka. Zaustavi se pored slika poredanih na zidu.

„Tko je ovo?” Upita dok stavlja prst na jednu sliku. Sliku od prije pet godina.

„Tko je ovo??!” Razdere se i ošine me pogledom. Zubi joj se stišću, a iz očiju sijeva ljutnja.

„Moja žena.” Konačno odgovorim. Zaklopi oči i uzdahne. Razočarana je i razumijem je.

„Rekao si da nisi oženjen.” Ogorčeno ispljune.

„Moja mrtva žena.” Dodam, ona otvori oči širom, a na usta stavi ruku.

„Emma? Zove li se Emma?” Pogledam je u trenu zbunjen i onda kimnem.

„Kako znaš?”

 Priđe mi naglo i potom iz moje ruke trgne ček, stisne ga u ruku i potom procijedi.

„Jebi se.” I s tim riječima potrči kroz hodnik sve do predsoblja i prije nego se stignem pokrenuti, vrata se zalupe i označe njezin dolazak. Svrnem pogled na sliku i nasmijana lica koja me gledaju.

Gorčina mi zasjeni cijelu predivnu noć tako da se vratim u svoj krevet.

Prazan i hladan kao što sam i ja godinama.

I on je na par sati osjetio život, ljepotu, ljubav i strast lica koje ga je nekoć voljelo neizmjerno. Kad je umrla, umro sam i ja s njom, i nikakvo bogatstvo nije pomoglo da je spasim.

Je li ovo vrijedilo? Nije vrijedilo zadnjeg čina razočaranja, ali je vrijedilo osjećaja koji su me iznova posjetili i oživjeli.

Gledam sve tragove oko sebe, tragove da smo se desili, ali odraz mojeg tijela u praznom krevetu večeras je bolniji nego dosad.

Ne spavam kao što ne mogu već godinama, okrećem se po krevetu i udišem miris naših aroma. Tek pred jutro, s nadom da me ne mrzi niti jedna od njih dvije, utonem u san.

 ****

 Dane, inače tmurne i bezvoljne, ispuni mi nova emocija. Nije grižnja savjesti, s njom sam naučio živjeti. Ovo što osjećam produkt je te krivnje i možda ne mogu uputiti riječi onoj koja ih ne čuje, ali mogu ovoj koja me oživjela.

Miller, moj poslovni partner tijekom ručka me upozori.

„Becks, stalno gledaš na mobitel i ništa ne govoriš. O čemu se radi?” Briga na njegovom licu je postojana. Uzdahnem, ali ne odgovorim iskreno do kraja.

„Umoran sam.”

„Idi na odmor. Nisi ni bio na godišnjem, koliko? Dvije jebene godine otkako je…”

„Da, znam. Nemam što raditi na odmoru. Jedino me posao drži okupiranog.” Opravdam se.

„Ne znam kako ti pomoći. Što god sam ti predložio, ti si odbio. Nemoj mi zamjeriti, ali iskreno mislim da nakon toliko vremena ti moraš otići barem na jedan razgovor kod psihijatra ili psihologa.” Uzdahnem i pogledam Millera, a on digne ruke prije nego išta izustim.

„Ne znam kako možeš tako živjeti, da te ništa ne može pokrenuti. Nema nade za tebe. Jebem mu.” Opsuje i potom ustane od stola te krene van restorana preko ceste u našu kompaniju. Ostanem sâm sjediti bez volje i teka, dok mi pogled ponovno leti na mobitel.

Mislim na nju.

Na Harper.

Jebem mu, na Harper. Ne na Emmu.

Konačno sam progovorio njezino ime.

Ne mogu podnijeti misao da me mrzi ili da je ogorčena radi mene, želim joj barem jednu riječ reći. Zašto me tako peče njezino razočaranje? Ne negiram svoje osjećaje, peče me jer sam je na kraju ipak povrijedio.

Stoga prije nego ustanem, iako znam da ću ostati bez odgovora, napišem joj samo dvije riječi.

– Oprosti mi. Želja mi je samo da zna da mi je žao. Samo to.

Platim ručak i krenem prema uredu kad se moj mobitel oglasi.

– Oprošteno ti je.

Tri njezine riječi uspjele su mi izmamiti osmijeh, nahraniti me pozitivom i makar malo izvući iz tame. Čitam onu poruku iznova kad na ulazu u ured sretnem Millera.

„Što ti je sad odjednom?”

„Izgleda da za mene ipak ima nade.”

…nastavlja se