Voajer, Usudi se, Gladan tvoga tijela, Dvojnica, Zelenooka, Naša mala tajna, Prokleta, Krivo vrijeme za ljubav, Dodir zvijeri, U okovima prkosa, Tatica… Poznato? Čitateljicama i čitateljima ljubavnih romana svakako jest jer su proizvod neiscrpne mašte i neumornih prstiju Inne Moore, jedne od naših najtiražnijih spisateljica, koja je do sada od tridesetak ispisanih romana ukoričila i objavila njih šesnaest. A još joj nije niti 40 godina!
Dok smo na Reci.hr u nastavcima objavljivali njezinu ljubavno-erotsku uspješnicu ‘Dvojnica’, Inna Moore je već dovršila i izdala novi ljubavno-erotski roman ‘Krivi broj’. Na tržište ga je lansirao njezin izdavač FokusNaHit, a nju odmah proglasio svojim autorom mjeseca. I ovoga je puta Inna Moore jednu toliko svakodnevnu i običnu temu kao što je dopisivanje preko mobitela pretvorila u zabavnu i intrigantnu priču.
Što je toliko intrigantno u običnom dopisivanju da od toga nastane roman koji odmah postane hit?
Dopisivanje vam nudi savršenu priliku za laži, pogrešne zaključke, mistiku i intrige, zar ne? Silas je jedan od onih posesivnih tipova, koji ne prezaju ni pred čime kad nešto žele. Jade je ona žena koja nikad nema sreće u ljubavi, ona naprosto žudi za time da bude voljena, da bude posjedovana. Stoga, kad u njezin život uđe Silas, Jade se prepusti, oduševljena njegovim trudom i silovitošću jer je napokon nekome bitna. No, naravno, sve njihove nesigurnosti i mane upotrijebila sam protiv njih kako bih im dala savršen zaplet. Po reakcijama čitatelja, vjerujem da sam napravila dobar posao.
Ljubavni i erotski romani se u knjižarama dobro prodaju, ljudi ih vole čitati, ali samo rijetki će to i priznati, kao da se stide. Što mislite, zašto je tako?
Hm, mislim da je to trend naginjanja zapadu, gdje se više čita publicistika i popularna psihologija, barem mi se tako čini. Nisam proučavala moguća istraživanja, ali jednim dijelom vjerujem da se čitateljice mojega žanra boje osude. I sama sam nailazila na istu kad je jedna osoba, i to muška, konstatirala kako pišem ono što mi nedostaje u životu. Mogu vam reći da to apsolutno nije istina. Jednako tako, taj žanr ne čitaju očajne kućanice kojima nedostaje uzbuđenja. Naprosto je to žanr koji im nudi sve na kraju napornog dana, i intrige i humora i drame i romantike i najzad, malo pink erotike.
Imamo malo domaćih autora ljubavnih romana, posebno erotskih ljubića. Je li to zato što ih kod nas malo tko piše ili ih izdavači ne ocjene dovoljno atraktivnima da bi ih lansirali na police?
Ja bih, pak, rekla da imamo dosta autora ljubavnih romana, barem onih koji to pokušavaju biti. To mogu tvrditi jer sam pisala na platformi koja vrvi tim žanrom. Svaki dan bi se pojavio jedan novi autor. Ali, imamo malo afirmiranih domaćih autora. I sama kao samoizdavač mogu ustvrditi, riječ je o riziku izdavača da pruži priliku no name autoru. Meni je trebalo petnaest prilično uspješnih naklada diljem regije da bih dobila izdavača poput Fokusa. Kad se usporede prijevodi erotskih ljubića i onoga što nude domaći autori, vidi se razlika u kvaliteti, koja je na našoj strani! Vjerujem da će trebati još puno vremena dok domaći čitatelji maknu predrasude prema domaćim autorima koji pišu bolje od nekih stranih koji vire s polica knjižara.
Ljubavni romani se generalno smatraju lakom literaturom, ponekad i šundom, premda su neka od najpoznatijih svjetskih književnih djela upravo takvo štivo. Koji vam je od svjetski poznatih ljubavnih romana najdraži, ili koji autor/autorica? I zašto?
Velika sam obožavateljica povijesnih romansi. Moje najdraže autorice ovoga žanra su i moji uzori: Lisa Kleypas, Julia Quinn, Julie Garwood te Amanda Quick. Od autorica modernih romansi uvijek se vraćam Samanthi Young, Elle Kennedy koja piše sportske romanse, Miji Sheridan koja je napisala Archerov glas. Colleen Hoover je jedna od onih koja piše sjajne plot twistove. Iznenadi me svaki put.
Oduševi me kad autor ispriča priču koja te uvjeri, u kojoj suosjećaš s likovima, razumiješ ih čak i kad griješe, kad ne možeš predvidjeti radnju, kad te uvjeri karakterom likova, kad povjeruješ u tu ljubav. Tome se divim i tome težim i sama.
Što uopće mora imati ljubavni roman da bi bio dobar? Koliko je za uspjeh ljubavnog romana kod čitatelja bitno da ima sretan kraj? Naime, neki su autori uvjereni da će priča s nesretnim krajem djelovati “intelektualnije” i ozbiljnije. Međutim, čitatelji se u pravilu nadaju sretnom kraju jer zašto su inače cijeli roman navijali za glavne likove.
Da bi mene osvojio, mora imati ono na čemu i sama inzistiram u svojim romanima. Upečatljiv početak, prije svega. Volim kad me knjiga osvoji uvodom. Mora imati dozirano sve – dosjetljive dijaloge, dinamične karaktere, dubinu priče, jasnu poantu, humor, ljubavnu dramu, elegantnu romantiku pri čemu mislim da se trebaju izbjegavati klišeji, i naravno, ukusnu erotiku. Priznajem, slaba sam i na divne naslovnice. Meni to prodaje roman u velikom postotku.
Što se tiče happyenda, slažem se, čitatelji žele ljubavne romane sa sretnim krajem. Proživjeli su s tim parom sve, od početka do kraja, žele im dati ono što zaslužuju, jer čitati satima o nečijoj ljubavi da bi na kraju bili razdvojeni, stvara gorak okus u ustima. Nemaju svi parovi zdrav odnos, neki možda i zaslužuju nesretan kraj, srećom po mene nisam dosad imala dvojbe oko kraja. Neki autori vole šokirati, žele biti drugačiji, da se pamte, ali vjerujem da će im većina čitatelja to zamjeriti. Tip sam autora koji voli svojim čitateljima dati ono što traže. Srećom pa su nam se dosad vizije i želje poklapale. Imam čitatelje koji prvo pitaju je li kraj sretan. Ako nije, ne kupuju knjigu. To je odgovor na ovo pitanje.
Koliko su internetske platforme na kojima svi mogu objavljivati svoje priče, i to bez prethodnog uvida nekog urednika, doprinijele produkciji ljubavnih romana? Po čemu se ove moderne priče anonimnih autora razlikuju od ljubića koji su se u predinternetskoj eri tiskali kao lako štivo za plažu?
Vjerujem da većina autora koji objave roman kao što sam i ja krenula s prvima, posve amaterski, ne cilja visoko pa nemaju perfekcionističkih sklonosti, a ni novca za ulaganje u savršenu pripremu, lekturu, uredništvo, prijelom. No, uvijek sam oprezna kad se raspravlja o ukusima. I štiva za plažu netko kupuje i voli. I limunade isto. Bitno je da svaki autor nastavi poboljšavati kako svoj rukopis i stil pisanja, tako i kvalitetu pripreme djela. Razlika je u tome što se svaki anonimni autor usudi dati svoje djelo u javnost i stoji iza njega, obavlja sam i prodaju i marketing, te sve sam plaća. Platforma s koje sam ja među prvima krenula tiskati svoje naslove stvarno je izrodila niz dobrih autora, ali jednako tako i hrpu onih koji se žele naći u tom krugu kvalitetnih i talentiranih. Vjerujem da se zato ne mogu načuditi činjenici da im se naslovi ne prodaju kao drugima jer smatraju kako imaju istu šansu pošto su krenuli s istog mjesta. Često kažem: to što pišeš ne znači i da ZNAŠ pisati.
Književna fikcija je u pravilu odraz stvarnosti i refleksija autorovog doživljaja te stvarnosti. Iz priča autora mlađe generacije, što mislite kako oni danas doživljavaju ljubavne odnose? Ja sam, čitajući neke od njih, stekla dojam da su izuzetno pod utjecajem patrijarhalnog mentaliteta. Isto tako, čini mi se da se najviše tih priča svodi na odnos bad boy – good girl. Koliko su danas čitatelji spremni na odmak od klišea kojima obiluju ljubići – da likovi moraju biti mladi, lijepi i uspješni, on tvrdoglav i bahat, a ona nježna dama u nevolji…?
Dobri autori odmaknuli su se od te fabule. Nema dame koja plače u svakom poglavlju, nema bad boya koji je direktor lanca hotela sa 24 godine, ima brod, avion i motor, i naravno svime time zna upravljati. Ponekad volim klišeje, ali da u njih usadim nešto posve drukčije i neočekivano, a onda bad boyu suprotstavim bad girl, jaku i sposobnu izboriti se za sebe i svoje snove. Moramo priznati kako postoje odnosi koji intrigiraju i intrigirat će i dalje. Volim ih sve obraditi u svojim romanima, i nježne dušice i jake lajave divljakuše. Moji čitatelji, to mogu slobodno potvrditi, obožavaju svaki moj odmak od nečega uobičajenoga. I ja im to tako rado volim dati.
A patrijarhalni mentalitet?
Nekako smatram da moji romani, barem većina, nije odraz refleksija mojih doživljaja, jer nikako ne inzistiram na patrijarhalnom mentalitetu. Moji su ženski likovi samostalni, neovisni, sposobni se brinuti za sebe, čak i same odgajati djecu. No, da se naginje prema fikciji u kojoj muškarci imaju dominaciju nad svim sferama života, to stoji, naprosto je neizbježno jer smo mi u ovoj regiji naprosto takvo patrijarhalno društvo. Percepcija nekih autora je možda ograničena samo na ono što su doživjeli stoga pišu samo o tome.
Što mislite, zašto su uglavnom žene i autorice i čitateljice ljubavnih romana?
Žene su naprosto sklonije maštanju. Muškarci su više vizualni tipovi pa će oni radije pogledati film, a žene će pročitati knjigu po kojoj je film nastao. Zašto? Kompleksno pitanje koje ima veze s osjećajima i spolovima.
Vrlo ste plodan autor. Koliko vam treba vremena za pisanje nekog romana i o čemu to ovisi?
U pravilu, kad krenem aktivno raditi na rukopisu, a to znači pisati svaki ili svaki drugi dan, treba mi tri do četiri mjeseca za prvi draft. Uvijek pritom imam dvije beta čitateljice koje me prate kod svakog poglavlja i daju mi dojmove. Sve naravno ovisi o inspiraciji i slobodnom vremenu.
Na čemu trenutno radite? Sigurno ne mirujete.
Nikada. Uvijek nešto pišem, tako da trenutno aktivno radim na romanu ‘Spašen’, a povremeno piskaram ‘Dragi G.’ i ‘Obožavatelj’. Povijesni romani sad su na čekanju što se tiče volje i inspiracije. Ujedno, pripremam se za vlastiti biznis, koji naravno uključuje knjige, kako moje, tako i mojih kolega s ovih prostora. Trenutno sam u fazi prikupljanja papirologije, pa čim sve bude službeno, rado ću podijeliti sve detalje s čitateljima. Ono što mogu očekivati jest sve na jednom mjestu za knjigoljupce!
Imate li neki praktičan savjet za mlade pisce ili one koji bi to htjeli postati?
Računajte na sebe, budite svoji i originalni. Pišite jer to volite. Mašta je nepresušno vrelo, talent se brusi, a volja i rad su ono bez čega nema dobitne formule za uspjeh. Ponekad se nećete naspavati, dat ćete sate i sate onome što se stvara u vašem umu. Ako i ne uspijete odmah, strpljivo nastavite raditi ono u čemu ste najbolji.