Piše: Norolina
Nježne muške ruke polako mi podižu majicu, penju se prema grudima i lagano stisnu bradavice. Vlažne usne klize po mom trbuhu, dolaze do ruba gaćica, prelaze preko njih. Širim noge da ima bolji pristup, gaćice nestaju na stranu, nečiji prsti mi nježno maze klitoris i polako se uvlače u vlažnost – jedan pa drugi pa treći… u utrobi gorim, znoj me oblijeva, neki prst sve brže kruži po mom klitorisu, druga ruka je na grudima, dira malo jednu malo drugu bradavicu, ovi prsti dolje sve brže ulaze i izlaze iz mene, ajme kakva divota, izletjet ću iz vlastite kože, tooooo…
Naglo sam sjela na krevetu i shvatila da sam upravo imala tako dobar mokri san da sam svršila. OK, majica mi je na mjestu, gaćice su tu, nisam se sama dirala, samo sam sve to sanjala, ali bile su mi poznate one ruke koje su me dirale, onaj miris sam još osjećala. I pobjesnila jer sam shvatila da sam imala predivan mokri san s njim, s idiotom koji je nestao, koji me prevario, koji samo naređuje i koji mi se potpuno nepozvan opet uvukao u život. Ustala sam i gledala kroz prozor u svjetla grada dok sam opet vrtila onaj film sa Ugljana.
***
Prije pet godina – Ugljan
Moja frendica Iva i ja smo se upicanile i otišle do mjesta. Nema se tu bog zna šta raditi, par kafića, tu i tamo neki koncert na otvorenom, šetnja i ako imate svoje društvo privatne zabave uz more ili na terasi nečije kuće. Uvalile smo se u pletene stolce jednog kafića s normalnom muzikom koja nije preglasna pa ljudi mogu pričati. Odlučile smo se počastiti nekakvim koktelima iako je to za siromašne studentice bilo potpuno sumanuto trošenje novca, mogle smo za istu cifru cijelu večer tamaniti pive. No, večeras smo poželjele biti otmjene i ženstvene. Nabacile smo na sebe nekakve haljinice kupljene u second handu, otkrile smo inače da tamo ima fenomenalnih stvari po smiješnim cijenama. Nismo mi krive što je neka šminkerica nakon jednog nošenja odbacila tako dobru odjeću. Nerijetko smo nalazile super stvari još sa onim kartonskim etiketama iz dućana.
– Ej, polakše malo, noć je tek počela – čule smo iza naših leđa neki muški glas koji nam se učini poznat.
– Stari, ne tupi, konobar još jednu rundu – viknuo je drugi glas, isto poznat.
Pa to su njih dvojica! Samo sam potonula u svojoj fotelji. Iva im se već htjela javiti, u zadnji tren sam je zaustavila.
– Pst, daj da čujemo što pričaju.
Damir je smirivao svog prijatelja koji je sve glasnije i ljuće pričao o nekoj curi koja ga je uništila.
– I tako je sve završilo prije nego je i počelo – mrmljao je Boris.
– Stara, mislim da priča o tebi – šapne mi Iva.
– Ma da, velikog kazanovu je uništila jedna studentica koju je uvrijedio da je sponzoruša pa ganja tipove s većim jahtama od njegove! – zakolutala sam očima.
Bila sam preglasna. Skužili su nas.
– Bok cure – oglasio se Damir.
– Bok dečki, čule smo poznate glasove.
Damiru su se usne razvukle u širok i iskren osmijeh dok je nimalo diskretno odmjeravao Ivu. Boris je samo šutio i strijeljao me pogledom.
– Htjele smo vam se pridružiti, ali vidim da ti prijatelj nije dobre volje, a ne bih mu htjela dati priliku da opet izgovori nešto što će požaliti – zlobno sam se nacerila i okrenula natrag prema našem stolu. Uskoro se pred nama našla nova runda koktela kakve smo već popile, a na mojoj salveti poruka: Moramo popričati.
– Konobar, od koga je ova poruka? – zaderala sam se preko pola terase i mahnula salvetom. Konobar je požurio natrag do našeg stola i bez riječi pokazao iza naših leđa, gdje su ukočeno sjedili Boris i Damir.
– A i piće je od te gospode? – nastavila sam glasno.
Konobar je opet samo klimnuo glavom.
– Pa recite im da zahvaljujemo – viknula sam još glasnije i potegnula dobar gutljaj. Bože, stvarno ću se napiti. Pola kafića je sa zanimanjem gledalo u našem pravcu i slušalo scenu. Iva se samo cerekala i ispod oka pogledavala prema Damiru.
– Draga, neće nam se ovi pridružiti, vidiš da samo šalju pića, možda nas najprije hoće napiti – nastavila sam glasno provocirati. Neka sjena se nadvila nad mene.
– Dobro, šta ti u stvari hoćeš? – istisne kroz zube.
– Ispriku, naravno.
– Ispriku za šta?
– Za uvredu.
Ljutito je stisnuo usne, povukao me za nadlakticu i počeo me vući iz kafića.
– Hej, kromanjonac, stani malo, alo, di ti je toljaga i krzno oko bokova, nisi pravilno opremljen za ovakvo ponašanje – bunila sam se, ali i vjerovala da u stvari nije nasilan pa sam se samo okrenula i mahnula Ivi.
Boris me je odvukao u duboki mrak do nekakve plaže, sjeo i povukao me na sebe.
– Hej, ljubavi, polako, pa nismo se još tako dobro upoznali. Prvo večerica, pa neki nakitić, onda sjedenje u krilu.
– Ma prestani više, dosta je.
Ljutito si je provukao ruku kroz kosu dok me drugom privio uz sebe, kao da se bojao da ću pobjeći.
– OK, gledaj, žao mi je, bio sam bezobrazan, jasno mi je da ti nisi onakva cura, ali bio sam ljut i nemam pojma zašto sam ono rekao.
– Kako znaš da nisam?
– Stvarno me to pitaš? Nemoj sad ti mene vrijeđati, prepoznajem onakve na kilometar.
Zagledali smo se jedno u drugo i opet nas je počela omatati ona nestvarna toplina. Poljubac je opet započeo lagano, nježno, samo smo se mazili usnama, i onda se pretvorio u još jedno eksplozivno međusobno istraživanje jezicima.
Pripila sam se uz njega. Je li moguće da ovakvo savršenstvo postoji ili su mene oni kokteli toliko ošamutili da sad haluciniram?
Ostali smo na plaži do zore, ljubili smo se, mazili i pipkali kao tinejdžeri na prvom spoju. Otpratio me do vikse gdje smo se opet ljubili do besvijesti. Odspavala sam par sati i odmah krenula do njegove jahte. Baš kad sam se spuštala u potpalublje, iz jedne kabine je sva raščupana isteturala moja prijateljica.
– O, dobro jutro, gospođice, vidim napredujete. Nije vam više dobra naša skromna vikendica, preselili ste se na jahtu – zezala sam je dok se ona izgubljeno okretala oko sebe.
– Di se gasiiiš? – prostenjala je i krenula u potragu za kavom bez koje niti jedna od nas ujutro ne funkcionira. Aha, ako je Iva izašla iz ove kabine, Boris je u drugoj. Ušuljala sam se i tiho zatvorila vrata, pričekala da mi se oči priviknu na mrak i onda ga ugledala izvaljenog preko kreveta. Ležao je na trbuhu, leđa su mu se lagano presijavala, plahta prebačena preko dupeta, jedna noga visi s kreveta. Počela sam se penjati k njemu i onda se lupila u mislima. Pa šta ja to radim? Uvlačim se u krevet golom tipu kojeg sam upoznala jučer i s kojim čak nisam ni spavala, samo smo se ljubili i pipali na plaži. Andrea, briši van dok te nije skužio.
Kasno!
– Hej – do mene je stigao njegov promukli šapat. Boris se okrenuo na leđa, protegao i povukao me za ruku tako da sam pala preko njega.
– Ovo je gotovo najljepše buđenje koje sam mogao zamisliti.
– A da? A koje bi to bilo na prvom mjestu najljepših?
– Ono u kojemu ne bi cijelu noć izlazila iz mog kreveta pa bismo se ujutro zajedno budili – rekao je i šmekerski se cerio.
– Pa ne znam baš, a što vi to nudite u tom vašem krevetu tako privlačno da djevojka poželi ostati cijelu noć?
– Uskoro ću ti pokazati, DJEVOJKO, a sad me poljubi da mogu ustati i pronaći neku kavu.
Hvala sudbini na Damiru koji je prvi ustao i pobrinuo se da ova dva zombija – Iva i Boris, opet postanu ljudska bića. Dok su oni unosili svoj prvi jutarnji kofein, Damir i ja smo se zezali, a onda je pao dogovor da se odemo malo provozati. Dečki su pripremili brod za vožnju, a ja sam fiksirala Ivu i cerekala se.
– Onda, kako je spavati na jahti?
– Nije bitno gdje spavaš, bitno je društvo.
– I? Jesi zadovoljna društvom?
– Uh, samo da znaš koliko – nasmiješila se i duboko uzdahnula.
– Toliko dobro društvo?
– A čuj, vidi se da je doktor, savršeno poznaje anatomiju.
– Znači, samo s doktorima je tako dobro, ha? Šteta što i Boris nije doktor – ko fol sam tužno uzdahnula.
– Ti si, draga moja, luda, taj tvoj je hodajući seks. Damir je dobro naučio gradivo, priznam, ali na ovom tvom se vidi da se s tim gradivom rodio. Šta čekaš?
– Mislim da više neću čekati, on je taj.
– Vjeruj mi, nećeš naći boljega.
I nisam, u svih ovih pet godina.
***
Sadašnjost
Ujutro sam čvrsto odlučila da je dosta kopanja po sjećanjima, sadašnjost je dovoljno komplicirana. Brzinski sam navukla na sebe nekakve tajice i majicu i sjurila se do kuhinje, hitno mi je trebala dupla doza kofeina. Domaćica Jana već je naveliko radila po kuhinji.
– Dobro jutro, Jano, ima li kave?
– Naravno, i doručak je spreman.
– Super, ali prvo kava, molim vas. I da, jeste vidjeli negdje mog mačka?
– Vidjela, pomazila, nahranila, pustila van, nahranila… – smijala se.
– Jano, on vam je prototip Garfilda, nemojte ga hraniti svaki put kad traži, taj bi mogao jesti bez prestanka. Kad sam ga spasila bio je pregladnjela beba, jedva živa, pa od tada nadoknađuje to gladovanje. Molim vas, ne padajte na njegove štoseve.
Iva je provirila u kuhinju u svom tipičnom jutarnjem izdanju – raščupana, teturava i zbunjena.
– Evo ti brzo kava, imamo danas puno posla, nemamo vremena za izležavanje – dodala sam joj punu šalicu njezinog jutarnjeg dopinga.
– Ajme, daj se samo na trenutak ugasi, daj da popijem kavu u miru i tišini.
Dok smo se razbuđivale, s vrata je dopro odlučan muški glas:
– Dobro jutro svima, ima li kave za mene?
Gad se vratio s puta, zgodan, živahan i ulickan kao da je upravo izašao iz svoje kupaonice dok smo mi ovdje čekali i brinuli jer nismo imali pojma kamo je otputovao i zašto. Ustala sam i odšetala do ograde na terasi. Nisam htjela ni razgovarati s njim, o čemu uopće imamo razgovarati nakon pet godina? Ali, on očito nije tako mislio. Prišao mi je s leđa, naslonio se na mene i ogradio me rukama.
– Andrea…
– Boris…
Istodobno smo izgovorili dok je temperatura među nama rasla.
– Moramo popričati, kaže on.
– Pričaj.
– Zašto si pobjegla s Ugljana?
– Zašto me nisi potražio kad sam pobjegla?
– Bio sam povrijeđen.
– I ja. Više nego ti.
– Kako se to točno mjeri nečija povrijeđenost, da bi znali tko je više, a tko manje povrijeđen?
– Ti si mene zamijenio drugom, ja to samo nisam htjela gledati.
– Andrea, nisam te zamijenio drugom, sve si krivo shvatila…
– Boris, sjedila ti je u krilu, ljubili ste se i grlili. Kako se to krivo shvati?
– Andrea, bio sam mrtav pijan, valjda je moj pijani mozak mislio da si mi ti u krilu.
– Zašto si bio pijan?
– Htio sam ostati s tobom u vezi, nisam te mogao samo tako pustiti. Imao sam jasan plan: ja ću dolaziti često u Zagreb, ti ćeš dolaziti k meni, studirala si, imala si dovoljno slobodnih dana na faksu. Onda su mi javili da moram hitno u Moskvu jer je frka, tek sam razvijao posao, neki su me tipovi htjeli zaustaviti jer sam im bio konkurencija, prijetili su mojima… Bojao sam se da ćeš me zaboraviti i krenuti dalje. I zato sam se napio.
– Nisam te zaboravila. Trudila sam se, ali tvrdoglavo se zadržavaš u meni i ne daš se van – izgovorila sam dok sam se okretala prema njemu i stavljala dlanove na njegovo lice.
– Volim te, Andrea, sve ovo vrijeme te volim.
– Zar si sve ove godine sam? Žena, zaručnica, djevojka?
– Što znači sam? Ako pitaš jesam li imao usputne veze i jesam li ševio, odgovor je da. Ako pitaš imam li stalnu djevojku, zaručnicu ili ženu, odgovor je ne. Sve te titule su za jednu.
Zatreptala sam, oči su mi se napunile suzama, srce lupalo ko ludo, mislila sam da ću umrijeti od ovolike sreće. On me voli, on me sve ovo vrijeme voli, baš kao i ja njega. Bili smo tako glupi, bili smo tako tvrdoglavi, dvoje ljudi koji su kao inteligentni ispali su najveće budale. Zašto smo si ovo napravili?
– Andrea…
– Volim te, kratko i jasno, volim te cijelo vrijeme. Mrzila sam te kad sam mislila da si najgori kurviš i da si me izdao, ali sam te cijelo vrijeme voljela. Pokušala sam te zaboraviti i krenuti dalje, ali nijedan nije mirisao kao ti.
– Samo mirisao?
– Taštino, ime ti je Boris – nasmiješila sam se dok sam ga i dalje mazila po licu i privlačila. Tako me je čvrsto i naglo zagrlio da mi je izbio sav zrak iz pluća, a onda me je počeo divlje ljubiti po očima, licu, usnama, vratu, iza uha, pa opet ispočetka. Onaj naš balončić ljubavi se opet zatvorio oko nas, ali osim ljubavi bilo je tu sada i pripadanje. Zadihani smo stigli do naše sobe.
– Skidaj se, ne mogu više čekati ni minutu. Pet godina te sanjam – zastenjao je dok je izuvao cipele, čupao remen iz hlača, istodobno pokušavao otkopčati košulju i onda ju je samo ljutito potegao tako da su gumbi poletjeli na sve strane… Ma skinula sam se u nekoliko sekundi, a onda sam mu, onako napaljena, krenula pomoći s hlačama. U trenu smo bili goli na krevetu, ljubio me žestoko, žestoko sam mu uzvraćala. Naizmjence mi je lickao bradavice dok se prstima igrao po međunožju. Gladila sam njegova predivna prsa, glatka i napeta leđa, spuštala ruke do guze koliko sam mogla dohvatiti, pa ih vraćala do njegove kose. Vlažna sam još od terase. Ugurao je jedan prst, pa drugi i počeo ih brzo zabijati. Kad se spustio i počeo me lizati, već sam vrištala u ekstazi. Pričekao je samo trenutak, popeo se na mene i snažno zakucao.
– O boginjo, koliko sam samo ovo čekao. Ti, ti, ti si ona prava, ti si ta, ti… – mumljao je dok se sve brže zabijao u mene. Gorjela sam, svaki milimetar moje kože bio je u plamenu, nisam više znala za sebe. Novi orgazam me lomio, još jači nego prethodni, snažno sam ga stezala rukama, pica mi je pulsirala, on je zarežao, ukočio se i izlio u mene. Ostali smo tako isprepleteni, zadihani i preznojeni.
– Boris, a kondom? Svršio si u mene, promucala sam kad sam se malo oporavila.
– Da, i?
– Ne pijem nikakve pilule.
Lice mu je obasjao osmijeh posesivnog muškarca.
– A je li? Pa kako to da ne piješ pilule?
– Znaš ti dobro, samo sad pecaš, jel da?
– Ne, ne znam, vragolasto se cerio.
Prasac jedan! Sad hoće glasno priznanje kako u mom životu nema drugih muškaraca da bi si još malo nahranio ego, kao da mu i ovako nije velik kao planina. Omotala sam ruke oko njegovih leđa, pritisnula ga na sebe i zadovoljno uzdahnula. Pa što ako smo i napravili bebu? Voli me, volim ga, odrasli smo, da ne želi dijete sa mnom pobrinuo bi se za zaštitu, nije neiskusan.
– Bio bih presretan da napravimo jednu lijepu bebu.
– Samo tako? Nije li rano?
– Ljubavi, imam 32 godine, napokon u svom krevetu imam ženu koju čekam već pet godina, ne vidim u čemu je problem.
Kako mi se život okrenuo za samo dva dana! Još prekjučer sam radila glupe poslove za glupog direktora i vjerovala sam da ću zauvijek ostati sama jer mi se niti jedan muškarac kojeg sam upoznala nije sviđao toliko da s njim pokušam biti u ozbiljnoj vezi, sanjala sam onog za kojeg sam mislila da mi je zauvijek nedostupan, a sad… Imam svoju ljubav i pravimo bebu.
– Hej, kud si odlutala?
– Ah, mašta radi svašta.
– Samo ti pusti svojoj mašti na volju. Nema toga što ne možemo zajedno postići.
– Još ne mogu vjerovati, sve je ovo presavršeno, bojim se da haluciniram i da ću se sad osvjestiti u onom mom malom i mračnom uredu, a s hodnika će dopirati iritantni glas njegove tajnice.
– Nikad više – cmok – draga – cmok – nikad više – cmok – neće biti – cmok – mračnih ureda i – cmok – iritantnih tajnica – cmok – a sigurno – cmok – neće biti – cmok – nesposobnih direktora. Ti i ja pokorit ćemo svijet – govorio mi je između poljubaca dok sam se hihotala.
– A šta ćemo danas raditi? – pitala sam ga kad je prestao s poljupcima.
– Rješavati zaostatke.
– Zaostatke?
– Aha. Pet godina zaostataka.
Priča je kompilacija odlomaka autoričine prve priče “I ja tebi vjerujem” objavljene na wattpadu. U svojim pričama prepliće trilerske i ljubavne zaplete, uz malu dozu erotike