Kršćanstvo se od svog početka silno petljalo u seksualne odnose, no u srednjem vijeku ograničenja su dosegla vrhunac. Seks izvan braka za srednjovjekovne je ljude i Crkvu bio nezamisliv, nedopušten, težak grijeh, posebice za ženu. No, Crkvi ni to nije bilo dovoljno – ograničavala je seks i u braku, a u najstrožem razdoblju srednjeg vijeka bračnom paru je ostalo godišnje samo šesnaest dana za “upražnjavanje bračnih dužnosti”, naravno ako žena nije bila trudna. U trudnoći je seks opet bio zabranjen tri mjeseca prije i 40 dana nakon poroda.
Nakon svadbe još tri dana bez seksa!
‘Muž i žena moraju se držati daleko jedan od drugoga, naravno tijekom dana, ali i noći koja prethodi nedjelji i blagdanu s obzirom na svečanosti, te srijedom i petkom s obzirom na pokore i tijekom triju časnih postova, triju razdoblja od četrdeset dana: pred Uskrs, pred Sveti križ rujanski i pred Božić. Muž se također ne smije približiti ženi dok joj traje menstruacija, kao i tri mjeseca prije i četrdeset dana nakon poroda. Da se nauče paziti, mladencima se nalaže da nakon svadbe ostanu nevini tri noći. Napokon, idealni je bračni par onaj koji se zajedničkom odlukom obvezuje na potpunu spolnu čistoću’, piše francuski povjesničar George Duby koji je bio specijalist za povijest srednjeg vijeka, a zabrane koje je naveo vrijedile su u srednjovjekovnoj Francuskoj.
Engleski teolozi su također strogo propisali dane u kojima je seks u braku dopušten. Početkom 12. stoljeća zabranili su spolne odnose četvrtkom (zbog Kristova zatočeništva), petkom (zbog Kristove smrti), subotom (u čast Djevice Marije), nedjeljom (sjećanje na uskrsnuće) i ponedjeljkom (zbog duša umrlih). Također, seks nije bio dopušten na Duhove, na Božić, četrdeset dana prije Uskrsa, u dane posta, 40 dana nakon poroda, za vrijeme menstruacije… Tko se nije pridržavao tih zabrana mogao je očekivati posebno teško mjesto u paklu.
Idealan bračni par – bez strasti u krevetu
Naravno, i u dane kad je bio dopušten, seks se nije upražnjavao zbog užitka, nego isključivo zbog stvaranja potomstva. Štoviše, teolozi su naglašavali važnost bračne kreposti jer, ako muž pobudi preveliku strast kod svoje žene, ona bi mogla potražiti avanturu izvan braka. Strastveno vođenje ljubavi bilo je grijeh, a uporni muževi, koji su željeli seks češće nego što je to kršćanski moral propisivao, mogli su završiti kod ispovjednika gdje bi dobili strogu lekciju. Da se ugasi svaka strast u bračnom krevetu, napravljene su i posebne spavaćice s rupom kroz koju je muž mogao oploditi ženu, a da se njih dvoje pri tome ne dotiču više nego što je nužno.
U kojoj pozi? Naravno, samo u jednoj, koja je stoga i nazvana “misionarska”. Svaka druga bila je griješna, posebno doggy poza jer donosi najveći užitak i ženama i muškarcima, kako potvrđuju i moderna istraživanja. Masturbacija, oralni seks i sve što nije bilo u svrhu stvaranja potomstva bilo je nedopušteno.
Seks dobar, pa i božanski, svima osim kršćanstvu
Za razliku od kršćanstva, druge velike religije nisu tako stroge po pitanju seksa. Kinezima je seks bitan za postizanje sklada te sretnog i zdravog života, oralni i analni seks nisu tabu tema, a na ljude u celibatu i one koji se suzdržavaju od seksa gledalo se s podozrivošću.
Na Indijskom potkontinentu s prevladavajućom hinduističkom mitologijom vjeruje se da je literatura o seksu božanskog podrijetla i potječe iz zbirke cjelokupnog znanja koje je prikupio Prajapati, vrhovni bog i stvoritelj neba i zemlje. Seks se poima otvoreno, a zabrana je malo i odnose se na snošaj sa sestrama i braćom, prijateljevim suprugama i ženom koja ima menstruaciju. Seks ne služi samo razmnožavanju nego je i izvor užitka, a brojni priručnici poučavaju kako postići taj užitak.
Čak je i islam, čiji je seksualni moral sličan kršćanskom, znatno tolerantniji prema prostituciji, homoseksualnosti i masturbaciji jer su to načini seksualnog olakšanja. U načelu, za islam je seks dobar, a nije nužno zlo.
Moderna crkva tek odnedavno ne propisuje što je dopušteno u seksu
Oduvijek se religija petljala u seksualne odnose i propisivala tko, što, kada i kako smije raditi i s kim. Premda je danas kršćanski stav znatno blaži nego što je to bio prije nekoliko stoljeća, i dalje se crkva smatra pozvanom odlučivati s kim je seks dopušten i što je u seksu dopušteno. Više od pola stoljeća od lansiranja prve kontracepcijske pilule ona je i dalje za crkvu neprihvatljiva, baš kao i sve druge metode kontracepcije osim celibata i računanja plodnih dana. Homoseksualnost, koja je također stoljećima bila javno proklamirani neprijatelj svakog dobrog kršćanina, tek je posljednjih godina prestala biti težak grijeh, a krajem prošle godine Povjerenstvo za brak i obitelj Njemačke biskupske konferencije poručilo je vjernicima da je homoseksualnost normalna. Time je prvi put katolički episkopat neke države priznao homoseksualnost kao prirodnu spolnu orijentaciju. Također, moderna je crkva prestala propisivati dopuštene i nedopuštene dane za bračne seksualne odnose, a ne brine više toliko niti o dopuštenim i nedopuštenim pozama. Popustila je i u poimanju seksualnog užitka porukom da je Bog zainteresiran i za sretan spolni suživot ljudi. No, još se itekako miješa u to kada, s kim i kako: isključivo u braku, isključivo s bračnim partnerom, bez seksualnih igračaka, bez kemijskih stimulansa i bez analnog seksa.