Uvijek ima puno povoda za razgovor s Paulom Brečak, mladom sociologinjom iz područja ljudske seksualnosti i jednom od najzapaženijih naših aktivistica i promotorica seksualne pozitivnosti. Povod današnjem intervjuu je objava prve emisije iz produkcije našeg najnovijeg serijala ‘Sex Ed Glossary’. Paula je sudjelovala u stvaranju ovog prvog i jedinstvenog video serijala, Seks Ed Pojmovnika, te kao novinarka istraživačica i naratorica vodi nas kroz razgovore s brojnim mladim ljudima koji otkrivaju svoje stavove, razmišljanja i iskustva o mnoštvu pojava i pojmova iz područja seksualnosti, a s kojima smo svi u životu, stvarnom ili viralnom, svakodnevno okruženi i koje na nas imaju raznorazne utjecaje i posljedice.
Prva emisija koju danas objavljujemo bavi se temom seksualne pozitivnosti i tim povodom nam otkriva što je to seksualna pozitivnost. Je li fenomen, kako bi danas mnogi rekli, je li neka vrsta seksualne revolucije ili tek pokret mladih na društvenim mrežama? Postoji li seksualna negativnost i s kakvim posljedicama…
Što je za vas seksualna pozitivnost?
Seksualna pozitivnost je shvaćanje, prihvaćanje i promoviranje seksualnosti kao zdravog i pozitivnog dijela svake osobe. Razlog zašto nam je uopće potrebna zasebna ideja i pokret kojeg nazivamo seksualna pozitivnost jest zato što se, nažalost, seksualnost u većini društava tradicionalno percipira kao nešto loše, prljavo i sramoto. A takva percepcija dodatno je naglašena kada je riječ o ženskoj seksualnosti. Dakle, seksualna pozitivnost želi ukazati da su takvi stavovi prema seksualnosti pogrešni i štetni, da negativno utječu i na ljude ponaosob i na njihove intimne odnose, a da je seksualnost nešto što bismo trebali istraživati i u čemu bismo trebali uživati bez stigme i srama.
Seksualna pozitivnost za mene osobno se također svodi na više-manje istu definiciju. Na naglašavanje da je seksualnost pozitivna, dobra, zaigrana, znatiželjna, osebujna… Da nam pruža neizmjerno mnogo prostora i mogućnosti za upoznavanje i prihvaćanje same sebe, kao i za produbljivanje odnosa s ljudima s kojima svoju seksualnost želimo podijeliti.
Postoji li s oprečne strane seksualna negativnost? Postoje li uopće seksualno negativni ljudi, kako biste ih opisali?
Seksualna negativnost bila bi percepcija seksualnosti kao nečega lošega i negativnog. Recimo seksualnost se u društvu često gleda kao kakav životinjski nagon, nešto što mi ne možemo obuzdati, nešto što nas čini više životinjama nego ljudima. Ili kao nešto nečisto, što nas oskvrnjuje. Velike religije i patrijarhat učinili su da se seksualnost (kod žena) prihvaća jedino kroz prizmu reprodukcije, dakle svako prakticiranje seksualnosti koje nema za svrhu i ishod reprodukciju, postaje nepoželjno i loše. Tu spadaju istospolni seks, oralni seks, analni seks, kontracepcija, masturbacija, korištenje seksualnih igračaka, bilo kakvo istraživanje i prakticiranje seksualnosti radi užitka… Naravno, osuda nije uvijek jednako oštra i nema uvijek jednako oštre socijalne posljedice, ali činjenica da su ova seksualna ponašanja percipirana kao negativna zato što ne rezultiraju reprodukcijom dovodi do toga da se pojedinci u nekoj mjeri takvih ponašanja stide i skrivaju ih.
Ljudi koji su seksualno negativni, u većoj ili manjoj mjeri, bi zapravo bili svi koji se na neki način srame vlastite ili tuđe seksualnosti. Možda se loše osjećaju nakon nekog seksualnog čina, možda ih je sram pričati o seksu i s najbližim prijateljima ili s partnerom tj. partnericom, možda osuđuju druge koji svoju seksualnost prakticiraju na neki njima stran način… Bitno je naglasiti da su ovakva vjerovanja i ponašanja samo produkt naše okoline i društva, nisu krivnja pojedinca, te se svi ti naučeni obrasci svakako mogu i odučiti, a osoba može zauzeti pozitivniji, zdraviji i otvoreniji stav o seksualnosti.
Naše društvo trenutno je izrazito seksualno negativno
Kakvo smo mi kao društvo u tim kategorijama, seksualno pozitivni ili više seksualno negativni i zašto?
Naše društvo trenutno je svakako još uvijek izrazito seksualno negativno. Seksualnost je nešto što se ismijava, nameće se da je moramo skrivati, ljudi se još uvijek znaju zgražavati kada je netko o vlastitoj seksualnosti otvoren… Takvi su stavovi produkt religije koja nameće da bi jedina svrha seksualnosti trebala biti reprodukcija. Kao i patrijarhat koji žene voli seksualizirati i objektivizirati i iz tog razloga ne dopušta ženama da preuzmu vlastitu seksualnost u vlastite ruke te je uživaju i istražuju kao subjekti, a ne kao objekti nad kojima se vrši neka seksualna radnja.
Koji su tabui, pa i stigme, najviše prisutni?
Teško mi je reći koji se tabui i stigme najviše pojavljuju, bez obavljanja nekog konkretnog istraživanja. Ali po osobnoj, slobodnoj procjeni, rekla bih da bi se tu svakako našla tema većeg broja seksualnih partnera (kako god tko određivao što je veći broj), iako polako prihvaćamo seksualno zadovoljstvo i razgovore o istome, još uvijek osjećam veći otpor prema ljudima koji to zadovoljstvo prakticiraju kroz redovno mijenjanje partnera ili uz imanje više partnera. Vjerujem da još uvijek postoji velika stigma oko spolno prenosivih bolesti, osjećaj srama zbog kojeg se ljudi ne testiraju redovno i ne vode razgovore o spolno prenosivim infekcijama i bolestima sa svojim partnerima ili partnericama.
Gdje vi vidite da su im najveći uzroci?
Uzorci opet leže u tome da se seksualnost generalno ne percipira kao nešto pozitivno niti nešto o čemu bismo trebale otvoreno i slobodno pričati.
Mislim da je dobar primjer stigma oko spolno prenosivih infekcija i bolesti. Znamo da su SPI jedan od rizika spolnog odnosa. Isto tako znamo da su fizičke ozljede jedan od rizika bavljenja sportom. No ljudi se ne srame ozljeda koje zadobiju pri bavljenju sportom, a srame se infekcija koje dobiju kao posljedicu nekog spolnog odnosa. Taj sram ne bi postojao da društvo ne smatra kako su seksualne aktivnosti nešto loše i nešto što trebamo skrivati od drugih.
Svi mogu raditi na seksualnoj pozitivnosti – u obitelji, na poslu, među prijateljima
Je li za vas pitanje seksualne pozitivnosti ujedno generacijsko pitanje u smislu nekog generacijskog jaza ili je to opće mjesto u kojem svaka generacija ima što raditi?
Mislim da bi svaka generacija trebala raditi i sudjelovati u seksualnoj pozitivnosti. To mogu činiti kroz profesionalno djelovanje, bilo da se nalaze u politici i nevladinom sektoru pa mogu promovirati aktivističke ciljeve seksualne pozitivnosti. Ili da rade u privatnom i korporativnom sektoru, budući da i tada mogu održavati vrijednosti seksualne pozitivnosti, primjerice opomenuti suradnike ili kolege ako dođe do nekog oblika posramljivanja i diskriminacije na temelju seksualnosti. Naravno, na taj način svi možemo djelovati u svojim krugovima, bez obzira na dob. Osobe koje su u poziciji odgajatelja ili odgajateljice, bilo na poslu ili kao roditelji, također imaju ulogu učiti djecu i mlade načelima seksualne pozitivnosti, odnosno, ne ugraditi im sram i strah od seksualnosti.
Imate li uzora i tko su?
Moji uzori su uglavnom profesorice i mentorice koje su me kroz svoj rad nadahnjivale, a zatim žene koje djeluju hrabro i iskreno u svojim područjima te pokušavaju društvo učiniti obrazovanijim i otvorenijim, bilo to kroz aktivizam, književnost, umjetnost, novinarstvo, društvene medije…
Strast su vam i putovanja i istraživanja drugih društava i zajednica diljem svijeta pa bismo voljeli da nam usporedite po pitanu seksualne pozitivnosti vaše impresije i iskustva drugih naroda.
To mi je teško jer nisam nikada radila slična istraživanja niti usporedbe na drugim kulturama. Iz osobnog dojma pretpostavila bih da je Balkan negdje na sredini ljestvice srama i stigme koja obavija seks i seksualnost. To nije nešto o čemu se priča otvoreno i pozitivno, stigma i sram jesu jaki pa mnogi zato ne žive dobar seksualni život i nikada ne spoznaju vlastitu seksualnost iskreno, u Hrvatskoj nailazimo na nasilje i diskriminaciju na osnovu seksualnosti, no ako uspoređujemo s nekim drugim kulturama treba reći da postoje države i kulture gdje je seksualnost puno veći tabu, a prakticiranje vlastite seksualnosti može imati oštrije društvene i legalne posljedice.
Već niz godina djelujete na osvješćivanju seksualne pozitivnosti putem svog bloga, Instagram profila i niza drugih projekata. Primjećujete li da li su se dogodile kakve promjene u razumijevanju tih tema, pa i problema i možda navesti koji primjer čime bi ih ilustrirali? Što kažu vaši pratitelji s kojima ste u interakciji?
Par godina je ipak malo vremena za neke jasnije promjene u društvu, osobito kada su u pitanju tako čvrsti stavovi kao što mnogi imaju po pitanju seksualnosti. No kroz moju komunikaciju s ljudima koji me prate, imam dojam da dolazi do nekih pozitivnih promjena. Recimo mladi kada imaju pitanja o seksualnosti, danas putem interneta mogu naći kvalitetne informativne izvore, čak i na hrvatskom jeziku. Što ih svakako stavlja na put prema zdravoj seksualnosti, odnosima sa samima sobom i s osobama s kojima će ulaziti u intimne veze. I mladi roditelji, recimo, imaju pristup seksualno pozitivnom roditeljstvu, obrazovati se o tome, i tako odgajaju generacije s nekim posve novim vrijednostima.
Svakako primjećujem da je ljudima sve lakše razgovarati o seksualnosti. Kada sam tek počela pričati o temama iz seksualne edukacije, nailazila sam na mnogo zgražanja i negativnih komentara. Danas više gotovo uopće ne. Vjerujem da dijelom to ima veze što su se ljudi navikli da ja pričam o tim temama, ali i zato što sve više pojedinaca i medija progovara o seksualnoj edukaciji. Seksualnost postaje uobičajena tema razgovora i ljudi su svjesni da recimo pornografija nije adekvatan izvor znanja o istoj.
Moj je cilj približiti mladima teme iz područja seksualnosti i rodnosti
Koji su to stavovi i vrijednosti koje najviše okupiraju vašu publiku?
Teško je generalizirati, ali rekla bih da mojoj publici puno znače vrijednosti poput inkluzije, tolerancije i otvorenosti prema dijalogu. Oni su naravno svi tu zato što smatraju da je seksualnost nešto o čemu trebamo razgovarati i o čemu se trebamo obrazovati.
Koje ste si vi ciljeve postavili upuštajući se u avanturu razbijanja društvenih i kulturoloških tabua i u konačnici skidanja brojnih stigmi koje nastaju u području ljudske seksualnosti?
Moj cilj je bio približiti mladima teme iz područja seksualnosti i rodnosti, a iz kojih ne mogu jednostavno dobiti točne informacije. To su teme koje mlade zanimaju, a informacije koje se nameću često su zaogrnute seksualnom negativnosti i sramom. Voljela bih kada bi se ta praksa smanjila i u konačnici u potpunosti iskorijenila. Voljela bih da seksualnost i ostale teme iz seksualne edukacije postanu stvari o kojima možemo normalno razgovarati i da svima bude ugodno taj aspekt sebe istraživati i s njim se igrati.
