Lani je, prema podacima MUP-a, 25 djece silovano, njih 66 doživjelo je spolni odnos bez pristanka, 65 ih je iskorišteno za pornografiju, 61 dijete bilo je izvrgnuto podvođenju, 48 bludnim radnjama, njih 35 mlađih od 15 godina gledalo je kako netko pred njima zadovoljava svoju pohotu…
Ukupno je u 2019. MUP primio 702 prijave za “kaznena djela spolne naravi počinjena na štetu djece”, podaci su iz godišnjeg izvještaja pravobraniteljice za djecu. U njemu nema preciznih podataka što se dogodilo s tim prijavama, no prema priopćenju koje je Helenca Pirnat Dragičević poslala u povodu današnjeg Europskog dana zaštite djece od seksualnog zlostavljanja, hrvatsko društvo je poprilično zakazalo u procesuiranju počinitelja.
“Dopušta se da se počinitelji seksualnog nasilja nad djetetom brane sa slobode, dijete-žrtva nije na odgovarajući način zaštićeno od počinitelja, ne dobiva primjerenu pomoć i podršku, a nerijetko doživljava i osudu okoline, stigmatizaciju te narušavanje privatnosti, ponekad i kroz senzacionalističko izvještavanje medija. Traumatiziranje žrtve pojačava se kroz kazneni postupak koji traje i po nekoliko godina, a kad konačno dođe do presude, za počinjenje spolnih delikata na štetu djece izriču se vrlo blage kazne. To sa sobom povlači i kraći rok čuvanja podataka u kaznenoj evidenciji i brži nastup rehabilitacije, te omogućuje da seksualni predator bez zapreka radi na poslovima koji uključuju kontakt s djecom pa i da posvoji dijete ili mu bude udomitelj”, piše pravobraniteljica.
Reci.hr je više puta pisao o neadekvatnom kažnjavanju seksualnih zlostavljača premda je pravobraniteljica višekratno zahtijevala da se takva praksa promijeni.
Mogu otvoriti dječju igraonicu – ne provjerava im se kaznena evidencija
Ovoga puta ukazuje na još jedan apsurd hrvatskog zakonodavstva: osobe osuđene za seksualno iskorištavanje ili zlostavljanje djece ne mogu se zaposliti u školi ili nekoj drugoj državnoj ustanovi koja radi s djecom, no nakon izdržane kazne mogu bez problema otvoriti – igraonicu! Ili, recimo, dječji kamp, poduzeće za čuvanje ili poduku djece, osnovati udrugu koja će nuditi usluge za djecu…
Naime, za ta područja zakon ne propisuje provjeru u kaznenoj evidenciji. Roditelji će, ne znajući o kakvoj je osobi riječ, bez ikakvih sumnji povjeriti joj dijete na podučavanje, ljetovanje, zimovanje… a bude li dijete tamo zlostavljano, u 90 posto slučajeva neće za to niti doznati. Djeca takve slučajeve ne prijavljuju jer ih je strah, jer im je osoba zaprijetila ili, kad su mlađa, nisu u potpunosti niti svjesna što im se dogodilo. Prema podacima Vijeća Europe, svako peto dijete žrtva je nekog oblika seksualnog zlostavljanja ili iskorištavanja. Pravobraniteljica za djecu stoga poziva na donošenje posebnog propisa kojim bi se regulirala zaštita djece od seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja.
Seksualno iznuđivanje djece putem interneta tijekom pandemije
Hrvatska je, kao uostalom svih 47 zemalja članica Vijeća Europe, 2007. godine potpisala Konvenciju o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja, takozvanu Lanzarote konvenciju, ratificirala je 2011., a na snagu je stupila 2012. godine. Tom se konvencijom sve države potpisnice obvezuju da će usvojiti zakonske i druge mjere kako bi se kaznenopravno sankcionirali počinitelji, poticatelji i pomagači u seksualnom zlostavljanju, dječjoj prostituciji, dječjoj pornografiji, sudjelovanju djece u pornografskim nastupima, prisiljavanju djece da gledaju seksualno zlostavljanje ili seksualne aktivnosti ili pak vrbovanju djece u seksualne svrhe.
Upravo je ovo posljednje – vrbovanje djece, prema Vijeću Europe, uzelo maha ove godine kad je, zbog lockdowna izazvanog pandemijom covida-19, većina djece najviše vremena provodila na internetu gdje se, preko društvenih mreža i aplikacija za razmjenu poruka, ponekad izlažu objavom eksplicitnih fotografija, nesvjesni opasnosti kao što je seksualno iznuđivanje, cyber bullying ili manipulacija u seksualne svrhe. Kako to može izgledati u svakodnevici, zorno objašnjava Europolov desetminutni video, produciran u kampanji Say NO!, kojeg bi svako dijete i roditelji trebali pogledati. Vijeće Europe je ovogodišnji dan zaštite djece od seksualnog zlostavljanja posvetilo upravo seksualnom iskorištavanju djece na internetu.
Seksualnim obrazovanjem protiv seksualnog nasilja
Dunja Mijatović, povjerenica za ljudska prava Vijeća Europe, u svom je govoru u povodu 18. studenoga, podsjetila kako današnja djeca žive u pretjerano seksualiziranom svijetu, izložena seksualiziranim slikama i porukama u medijima, reklamama i popularnoj kulturi, što ih potiče da i sebe ponekad predstavljaju kao seksualno privlačne. Sve je više seksualiziranih fotografija i videa djece što ih dovodi u ozbiljan rizik od zlostavljanja i iskorištavanja. Rješenje? Seksualni odgoj i obrazovanje, poručuje Dunja Mijatović.
“Sveobuhvatno seksualno obrazovanje za djecu i mlade poboljšava stav prema seksualnom i reproduktivnom zdravlju, pomaže djeci da se bolje zaštite od nasilja, uključujući seksualno zlostavljanje i iskorištavanje te ih osposobljava za prepoznavanje rizika i zaštitu od seksualnih grabežljivaca na mreži. Takvo je obrazovanje korisno ne samo za djecu nego i za društvo u cjelini jer pomaže u izgradnji sigurnijeg, inkluzivnijeg društva u kojem svatko ima znanje, vještine, stavove i vrijednosti koje ga osnažuju da ostvari svoje pravo na zdravlje, dobrobit i dostojanstvo”, tvrdi Dunja Mijatović. No, isto tako upozorava da se obmanjujuće informacije o takvom obrazovanju šire Europom pod izgovorom da je ono prijetnja tradiciji, vjeri, da potiče pedofiliju, propagira homoseksualnost i slično.
A upravo bi seksualno obrazovanje podučilo djecu što je sve seksualno zlostavljanje i nasilje i možda tako smanjilo onu zastrašujuću brojku od 90 posto djece koja ne prijave da su žrtve.