Ako 49-godišnjak kojemu je nedavno jedan sud na istoku Hrvatske “odrezao” šest mjeseci zatvora za seks sa djevojčicom od 14 godina, koja je pri tome ostala trudna i kojoj je obavljen abortus nakon desetog tjedna trudnoće, uspije izbjeći odlazak u zatvor sljedećih šest godina, bit će potpuno slobodan. Naime, prema članku 83. Kaznenog zakona, ako za kaznu zatvora do jedne godine od pravomoćne presude do odlaska na izvršenje kazne protekne više od šest godina, osuđenik neće u zatvor. Nastupit će zastara!
Za žrtvu ‘zastara’ ne postoji. Trauma je to koja žrtvu prati cijeloga života, a uglavnom o njoj nije u stanju govoriti još desetljećima nakon što se dogodila. Štoviše, mnoge žrtve postanu svjesne što im se dogodilo tek u srednjoj dobi, nakon što, obično uz stručnu pomoć, otkriju uzroke ozbiljnih problema koji ih prate i tek tada identificiraju svog zlostavljača.
Autonomna ženska kuća Zagreb traži izmjenu Kaznenog zakona. Traži da se iz Zakona izbriše mogućnost zastare za seksualno zlostavljanje djece! Svrha zastare je, pravnički rečeno, uvjerenje da “primjena kaznene sankcije poslije duže vremena postaje nesvrsishodna”. No, u slučajevima seksualnog zlostavljanja djece, zlostavljač je zbog zastare siguran od bilo kakvog kaznenog progona, a žrtva ostaje s gorkim osjećajem da nikada neće izboriti pravdu za ono što joj se dogodilo.
Pravosuđe se ruga seksualno zlostavljanoj djeci
Institut zastare se na neki način ruga žrtvama seksualnog nasilja jer samo u jednom slučaju te zastare nema: ako je zbog seksualnog zlostavljanja dijete umrlo! U svim drugim slučajevima zlostavljačima je vrijeme odličan saveznik.
A žrtvama? Primjeri iz sudske prakse pokazuju kako njihove tužbe budu odbačene u vrijeme kad osvijeste što im se dogodilo jer je već nastupila zastara.
Jednu je ženu u djetinjstvu zlostavljao otac. U odrasloj dobi patila je od depresije, nesanice, naglih promjena raspoloženja i nemogućnosti ostvarivanja normalne partnerske veze. Kad je tijekom terapije kod psihijatra shvatila da svi ti problemi proizlaze iz činjenice da je kao dijete bila seksualno zlostavljana, pokušala je samoubojstvo. Drugu je u ranom djetinjstvu zlostavljao učitelj u školi. Patila je od depresije i noćnih mora i tek je kao tridesetogodišnjakinja kroz terapiju shvatila da je uzrok njenim problemima seksualno zlostavljanje iz ranog djetinjstva.
Niti jedna nije uspjela izboriti pravdu na sudu jer su se prekasno javile.
Za pedofila zastare nema samo ako je uzrokovao i smrt djeteta
Pouka je ovih primjera, kao i bezbroj drugih slučajeva, da su žrtve dugo nesvjesne što im se dogodilo ili, kad su i svjesne, dugo skupljaju hrabrost da bi progovorile o tome, uglavnom puno duže nego što im zakon omogućava da pođu u borbu za pravdu. Hrvatski kazneni zakon djelomično je uvažio tu činjenicu pa se rok trajanja zastare za seksualno zlostavljanje djece računa tek od trenutka punoljetnosti žrtve, no i to je u većini slučajeva nedovoljno.
Odgovor Ministarstva pravosuđa kao predlagatelja izmjena Kaznenog zakona, a na zahtjev Autonomne ženske kuće Zagreb, bio je odrješit: Ne prihvaća se! Obrazloženje je da su kazne za spolno zlostavljanje i iskorištavanje djeteta pooštrene te da, uostalom, nema zastare za djelo iz članka 166 stavak 3. Riječ je o već spomenutom zlostavljanju čija je posljedica smrt žrtve. Za sva druga djela zastara i dalje postoji.
Umjesto zatvora guljenje krumpira!
Osim zastare, Zakon dopušta da se osuđeni seksualni zlostavljači djece mogu nastaviti baviti poslom koji im omogućava svakodnevni dodir sa djecom. Naime, sud može izreći zabranu obavljanja djelatnosti u kojoj se dolazi u kontakt sa djecom, ali i ne mora. A prema podacima Državnog odvjetništva za 2018. godinu, od 88 osuđujućih presuda za spolni delikt na štetu djeteta samo je u jednom slučaju sud zabranio osuđeniku obavljanje djelatnosti! Pravobraniteljica za djecu izričito je tražila od zakonodavca da propiše obavezu izricanja zabrane obavljanja djelatnosti, no prijedlog je odbijen. Zatražila je i da se za bilo koji spolni delikt počinjen na štetu djece ne dopusti zamjena kazne zatvora radom za opće dobro, ali niti to nije prihvaćeno. Tako je sucima ostavljena mogućnost da one koji djecu upoznaju s pornografijom, mame ih za zadovoljenje spolnih potreba, zadovoljavaju pohotu pred djecom i slične kategorije iz Kaznenog zakona, umjesto u zatvor pošalju na guljenje krumpira. Prema podacima Državnog odvjetništva za 2018. godinu, za kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta u 12,5 posto osuđujućih presuda kazna zatvora i je zamijenjena radom za opće dobro!
I ti su zahtjevi pravobraniteljice odbijeni pa je sucima ostavljena mogućnost da i nadalje procjenjuju može li se seksualni zlostavljač djece nakon odsluženja kazne nastaviti baviti poslom koji mu omogućuje svakodnevni kontakt sa djecom. A rad za opće dobro umjesto odlaska u zatvor, kako stoji u obrazloženju zašto je prijedlog odbijen, ostavlja mogućnost “individualizacije sankcioniranja prema težini počinjenog kaznenog djela”. Sudeći prema sudskim presudama o kojima smo pisali, ocjena težine počinjenog djela često prevaguje na stranu zlostavljača.
Za seks s djevojčicom uvjetno osuđen na jednu godinu
Zadarski odvjetnik Ive Brkić prisjeća se slučaja djevojčice od nepunih trinaest godina koju je seksualno iskoristio njen 25-godišnji susjed, oženjen i sam otac dvoje djece. Anu je preko Facebooka navabio na druženje, ona se navečer iskradala iz kuće da bi se družila s njim. Sud ga je proglasio krivim, a u prvostupanjskom je postupku dobio uvjetnu zatvorsku kaznu od godinu dana!
Brkić kaže da su u slučaju seksualnog zlostavljanja djece u nekim slučajevima kazne preblage te se slaže da bi mogle biti i strože. Slaže se sa zahtjevima AŽKZ da bi se za seksualno zlostavljanje djece trebala ukinuti mogućnost zastare.