„Koliko je važno seksualno obrazovanje Gradu Zagrebu?“, zapitali su danas gradske vijećnike ispred Gradske skupštine Grada Zagreba aktivisti udruga Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanja i Status M, koje više od godinu dana provode kampanju za uvođenje sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja u zagrebačke osnovne i srednje škole. Podsjetili su i na neispunjeno obećanje gradskih vlasti o uvođenju edukacije u sve zagrebačke osnovne i srednje škole, jer je pročelnik za obrazovanje Luka Juroš lani najavio osnivanje stručne radne skupine za izradu kurikuluma, no konkretni koraci još uvijek nisu poduzeti.
„Sam proces i komunikacija s Gradom, ali i strankom počela je prije nešto više od dvije godine. Kontinuirano smo u tom razdoblju dobivali odgovore da samo što se nije krenulo u proces, dobili smo odgovore i na nekim javnim događanjima gdje je bio predstavljen cijeli timeline uvođenja edukacije, uspostavljanja radne skupine koja bi radila na programu koji bi bio znanstveno utemeljen, koji se bazira ne UNESCO-u i smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije. Ono što se sada događa jest da ne dobivamo nikakve odgovore na naše upite, do informacija moramo dolaziti posrednim putevima. Drugim riječima, Grad Zagreb, gradski uredi, zastupnice i zastupnici u potpunosti nas ignoriraju, ignoriraju naše upite i naše zahtjeve. Zbog svega toga nismo vidjeli drugi način nego da dođemo na predzadnju sjednicu Gradske skupštine i ponovo ih podsjetimo na naše zahtjeve“, kaže voditeljica programa u CESI-ju Sanja Cesar.
U CESI-ju se nadaju da će i nova gradska vlast, a prema anketama to bi bila progresivna koalicija, usvojiti programe vezane uz obrazovanje i pokrenuti procese, pripreme programa, kako bi se, barem, napravio pilot jednog takvog programa u zagrebačkim školama.
Mladi se informiraju putem interneta, u školi i dalje ništa
Udruge upozoravaju da ignoriranje ovog problema ne sprječava mlade da traže informacije o seksualnosti, već ih prepušta nepouzdanim izvorima na internetu. Istraživanja pokazuju da čak 88 posto mladih informacije traži online, gdje su izloženi netočnim i štetnim sadržajima. Istodobno, broj spolno prenosivih infekcija u Europi raste, a hrvatski učenici o seksualnom i reproduktivnom zdravlju uče tek jedan školski sat godišnje.
„Mladi ljudi, s obzirom da u školama ne dobivaju adekvatne i znanstveno provjerene informacije vezane uz njihovu seksualnost, informacije prvenstveno traže na internetu, na društvenim mrežama ili se eventualno konzultiraju i razgovaraju sa svojim vršnjacima i vršnjakinjama. Znamo da u okviru školskog sustava nema adekvatne seksualne edukacije koja bi obuhvatila i aspekte zdravlja, prava mladih, rodne ravnopravnosti i izgradnja kvalitetnih veza i odnosa, promicanje ravnopravnosti i poštivanja u njihovim odnosima. Mladi ne dobivaju ni informacije vezano uz medijsku pismenost, kritičko sagledavanje. Na internetu možemo naći masu dezinformacija, ali kako ustvari prepoznati što je prava i točna informacija… Stoga takav način informiranja za mlade može biti štetan. Tu je i utjecaj različitih influensera koji mladi često prate, a oni im šalju poruke da se oni osjećaju neadekvatno, a kada gledamo koje poruke sada dobivaju i mladići od influensera ukazuju na toksičnu maskulinost, na promoviranje rodnih stereotipa, što se naravno vidi u obrazovnom sustavu, svakodnevnom životu, društvenim mrežama. Izostaje kritičko promišljanje i osnaživanje mladih, reakcije i procjenjivanje takvih sadržaja“, kaže Cesar.
Seksualno edukacija kao prioritet za mentalno zdravlje
CESI ističe da je trenutni pristup kroz međupredmetnu temu „Zdravlje“ zastario i ne obuhvaća ključne teme poput rodnih stereotipa, ravnopravnosti i seksualnog nasilja. Iako je platforma Možemo! u svojim programima naglašavala važnost seksualnog obrazovanja, konkretni koraci i rokovi još uvijek nisu definirani. Udruge se pitaju hoće li u eventualnom drugom mandatu gradske vlasti konačno biti mjesta za suvremeno i kvalitetno seksualno obrazovanje koje mladi nestrpljivo čekaju.
„Pitanje seksualne edukacije je povezano i s očuvanjem mentalnog zdravlja, jer ako govorimo i o stereotipnim ulogama, ako ih se gura u nešto oni ne žele naravno da će to ostaviti posljedice na mentalno zdravlje. Različiti oblici nasilja koji oni doživljavaju koji oni ne znaju prepoznati, na koje ne znaju reagirati“, pojašnjava Cesar.