Sve je više žena koje nemaju partnera i žena koje su u istospolnoj vezi u borbi da postanu roditelji odlučuju na postupke medicinski potpomognute oplodnje (MPO) u inozemstvu. Rado bi to učinile u Hrvatskoj, ali im aktualni Zakon o MPO to ne omogućava. Postupcima ne mogu ni pristupiti ako su samice ili su u istospolnoj vezi. Jedinu iznimku pri tome čine žene bez partnera ukoliko imaju dokaz da su neplodne (recimo neprohodne jajovode), dok ostale žene bez partnera koje nemaju dijagnozu neplodnost kao i sve žene u istospolnim vezama to pravo po važećem zakonu nemaju.
Europski tjedan (ne)plodnosti 2020, koji se petu godinu obilježavao u organizaciji Fertility Europe, krovne organizacije 25 pacijentskih udruga iz Europe, a s područja neplodnosti, bio je povod udruzi Roda da upravo to pitanje nejednakog pristupa postupcima medicinski potpomognute oplodnje stavi u fokus i pokrene kampanju da se svim ženama omogući pristup MPO-u. Iako je Europski tjedan (ne)plodnosti prošao, udruga Roda, koja je još od 2010. članica ove europske asocijacije, nastavlja s kampanjom kroz koju razbija kulturološke i ideološke predrasude i mitove prema ženama samicama i ženama u istopolnim vezama. S ciljem da dođe do promjene zakona kojim bi se maknula zakidanja prava jednom značajnom dijelu populacije, jer ne postoje nikakvi medicinski razlozi da bi im bila nametnuta ograničenja po Zakonu o MPO-u. O tome razgovaramo s Klaudijom Kordić iz udruge Roda, ujedno i potpredsjednicom organizacije Fertility Europe.
Europi tjedan (ne)plodnosti 2020 koje organizira Fertility Europe je završio, a kampanje na temu Rode, o pravu svih žena na MPO, se nastavljaju?
Udruga Roda je ove godine svoj fokus tijekom Europskog tjedna (ne)plodnosti stavila posebno na pravo svih žena na pristup postupcima medicinski potpomognute oplodnje, bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju ili bračni/partnerski status. U Hrvatskoj su te dvije skupine vrlo jasno isključene u Zakonu i nemaju pravo na MPO postupak. I nije to pitanje da li na teret HZZO-a ili ne. One nemaju pravo pristupa na MPO postupke, osim u iznimnim slučajevima ako žena bez partnera može dokazati svoju neplodnost, što predstavlja diskriminaciju prema ženama na temelju njihove seksualne orijentacije ili bračnog odnosno partnerskog statusa što je u Europi u 21. stoljeću nedopustivo.
Da bismo pokazali kako nema nikakvog razloga ograničavati pristup MPO postupcima ženama koje nemaju partnera ili su u istospolnoj vezi napravili smo jednu mini kampanju u suradnji s Duginim obiteljima. U njoj su sudjelovale žene u istospolnoj zajednici kao i žene bez partnera koje su išle ili planiraju ići na postupke medicinski potpomognute oplodnje bez partnera. Fotografirala ih je naša umjetnica Ana Opalić koja je za ovakvu mini kampanju i bila jedini mogući odabir jer je posebno senzibilizirana za ovu temu. Ana Opalić je prije koju godinu zajedno sa svojom životnom partnericom posvojila djevojčicu i time zasigurno utabala put za mnoge druge slične životne priče.
Poruke ste odaslali, kakve efekte ste njima polučili, što dalje?
Zadovoljni smo kampanjom i cijelim tjednom, ali smo i svjesne da je to tek početak procesa za koji se nadamo da će u konačnici dovesti do promjene Zakona u Hrvatskoj koji regulira medicinski potpomognutu oplodnju te omogućiti svim ženama pravo na medicinski potpomognutu oplodnju, bez obzira jesu li u braku, vezi ili ne, bez obzira jesu li u vezi s muškarcem ili ženom. I ne želimo stati s tom kampanjom. Za tri do četiri tjedna planiramo organizirati okrugli stol na tu temu na koji ćemo pozvati stručnjake s područja prava, bioetike, medicine ali i stvarne osobe koje su involvirane i zakinute trenutnim stanjem zakona.
Osim toga, planiramo virtualno druženje sa ženama koje su išle ili planiraju ići na MPO postupak, a nemaju partnera te još jedno slično druženje virtualnog tipa za žene koje bi išle ili su išle na MPO a žive u istospolnoj vezi. Ta druženja imaju za cilj da se tim ženama omogući mjesto i platforma za razmjenu iskustava, da se čuju iskustva iz drugih zemalja, ali i mjesto na kojem će dobiti podršku i ohrabrenje.
Koja iskustva u potrazi za majčinstvom i nemogućnošću pristupa da ga ostvare putem MPO-a imaju žene bez partnera ili žene u istospolnim vezama?
Mnogo je žena koje imaju želju postati majke, ali nemaju partnera i vjerojatno ga neće ni imati dok su u reproduktivnoj dobi. Priče su slične ali i različite, no svakako je vidljivo da su one koje nam se u udruzi javljaju izrazito uporne da nađu svoj put. Neke žene bez partnera odlaze u Španjolsku na postupak, druge u Makedoniju. No, ono što nas u udruzi čini izrazito tužnima je činjenica da postoji ona tiha većina koja u postupke i ne ode. Dijelom stoga što su takvi postupci u inozemstvu njima nedostižni, ali i zbog stigmatizacije kojoj su te žene izložene i koje se boje. Ista je ili slična situacija s ženama u istospolnim vezama. Tu moramo razbijati tabue i čeka nas još uvijek puno posla.
Nije novina da Roda već godinama traži izmjenu Zakona o MPO-u, njegovu modernizaciju u skladu s medicinskim postignućima i civilizacijskim dosezima, dio čega je i omogućavanje pristupa MPO-u ženama bez partnera.
Već više od 10 godina tražimo da sve žene mogu ići na MPO postupak. To smo tražili i kad je 2009. godine tadašnji ministar Milinović donio izrazito loš zakon iz medicinske perspektive, ali i restriktivan i ideološki obojan zakon. Milinović je čak u jednoj varijanti tražio da su samo parovi ‘vjenčani pred Bogom’ mogu ići na MPO. Od tada se nažalost ideološki nismo daleko odmaknuli. Danas ne morate biti vjenčani ako morate ići u liječenje neplodnosti, možete biti i u izvanbračnoj zajednici (potvrđeno kod bilježnika), no ne možete ići na MPO ako ste žena u istospolnoj vezi i ako ste žena koja nema uopće partnera. Za potonje samo ukoliko su dokazano neplodne. Društvo u kojem živimo se neminovno mijenja, a te promjene i zakoni trebaju pratiti, osim ako kao društvo nismo odlučili i dalje ostati diskriminatorni prema pojedinim skupinama.
Nije li argument da se MPO postupcima danas sve značajnije doprinosi i ukupnom porastu nataliteta dovoljno jako oružje u razbijanju predrasuda?
Mogao bi biti. Posebice u ovo doba pandemije, kada već znamo da će se zbog Covida-19 i njegovih posljedica na ekonomsku nestabilnost i općeg straha koji vlada među općom populacijom roditi 10 do 20 posto manje djece. I u Hrvatskoj je postalo jasno da će biti manje djece rođeno iz MPO postupaka naprosto stoga što se tijekom lockdowna postupci uopće nisu radili, a i sada se rade u smanjenom opsegu. Valja naglasiti da je potrebno omogućiti MPO svim ženama koje imaju želju da se ostvare kao roditelji. Ako je Hrvatskoj demografija bitna onda osobama kojima je potrebna medicinska pomoć za ostvarivanje roditeljstva nju treba pružiti bez fige u džepu! Iskreno u Rodi vjerujemo da će ovaj ministar zdravstva naći sluha za naše prijedloge i sugestije te da će biti voljan ići u izmjenu Zakona o MPO-u. Ministru Vili Berošu planiramo doći s argumentima i usporedbom s drugim zemljama u EU. Želimo da Hrvatska tu napravi svojevrstan iskorak u regiji te da se ipak pridruži onoj skupini europskih zemalja koja omogućava pristup MPO postupcima svim ženama.
Što tome konkretno stoji na putu?
Osobno mislim da sami sebi stojimo na putu. S jedne strane želimo biti otvoreni i tolerantni Europljani, a s druge nas koči neki tradicionalizam i stari obrasci ponašanja. Ne smijemo zaboraviti ni veliki utjecaj rimokatoličke Crkve, koja je 2009. bila protiv bilo kakvog zakona koji bi regulirao izvantjelesnu oplodnju, jer su protiv prokreacije izvan bračne sobe pa samim tim i protiv MPO postupaka. Tako da danas očekujemo veliki otpor s te strane jer pravo na MPO za sve žene jednostavno se ne uklapa u stereotipnu sliku obitelji. No, kao što smo naveli u našoj zadnjoj kampanji – ‘Prepoznajmo obitelji u svim njihovim različitostima. Reproduktivni zakoni trebaju sustizati društvene promjene. Ženama bez partnera i ženama u istospolnim vezama treba omogućiti pravo na medicinski potpomognutu oplodnju.’
Promjene ne dolaze preko noći, pa tako ni ova. Hrvatska je u mnogim stvarima izrazito srdačna i otvorena zemlja, no, za ovakve vrste promjena u manje razvijenim zemljama Europe kao što smo mi, jednostavno treba još puno raditi na posla osvješćivanju javnosti o tome da problem postoji i da se on može i na koji način treba riješiti. Ipak se pomičemo prema naprijed, što se vidi i u pitanju udomljavanja za gej parove. Godinama je ta mučna borba trajala, ali je cilj nakon svega postignut.
Kakva su iskustva drugih zemalja po pitanju omogućavanja pristupa MPO postupcima ženama bez partnera ili ženama u istospolnoj zajednici?
Ako govorimo o Europi, onda polovica zemalja u Europi omogućava ženama u istospolnoj vezi pristup MPO postupcima, dok dvije trećine zemalja takvo pravo omogućava ženama bez partnera. I Hrvatska se uvrstila u te zemlje koje singl ženama omogućava pravo na pristup MPO postupcima. No, tu je postavljen jedan veliki uvjet – samo ako su neplodne (primjerice, ako imaju neprohodne jajovode), što većina tih žena ne ispunjava i žene bez partnera kao i žene u istospolnoj vezi potpuno diskriminira.
Odlaze li žene u druge zemlje da bi ostvarile to pravo. Raspolažemo li kakvim brojkama?
Nažalost, s točnim brojkama ne raspolažemo. Ono što možemo pratiti su neki trendovi koje dobivamo iz kontakata s ženama, a to je da ih je sve više koje se odluče otići na postupak u inozemstvo. I o tome se više priča nego prije 10 godina. Kao što sam i ranije napomenula, ako je demografija ovoj Vladi i ovom ministru dovoljno bitna, zasigurno će ovo pravo omogućiti svim ženama u Hrvatskoj. A kad riješimo legalnost morat ćemo se svi potruditi da donaciju gameta, koja je potrebna za ovaj vid liječenja, približimo širokoj javnosti. Mi smo danas u situaciji da moramo komunicirati i javnosti objašnjavati što je donacija i zašto je ona potrebna i dobra, kako bi s vremenom imali i donore sperme i donorice jajnih stanica.
Što se događa s MPO postupcima tijekom pandemije, kakva su nam iskustva?
Brojke s kojima mi raspolažemo po ovom pitanju su, nažalost, loše. Lockdown u ožujku je za sve MPO centre u Hrvatskoj značio najmanje 47 dana nerada, a mnogima i više od 2 mjeseca. Nakon toga je uskoro krenula i inače vrlo mirna ljetna stanka u MPO centrima pa je tako broj fakturiranih postupaka prema HZZO-u od ožujka do lipnja 2020 pao za 60 do 70 u odnosu na isto razdoblje 2019. godine! To znači više od 200 djece koja bi se iz tog perioda začela, odnosno, manje će se roditi jer nije bilo postupaka. Ako tome dodamo i postupke koji se nisu radili u privatnim poliklinikama, vjerujemo da ćemo svjedočiti padu od 400 djece manje rođene djece u samo ta četiri mjeseca nerada ili smanjenog rada u MPO centrima. Ni sada ne rade svi MPO centri i zavodi za humanu reprodukciju u punim kapacitetima. Zato pozivamo još jednom i ovim putem da se liječenje neplodnosti stavi na top listu prioriteta u zdravstvu. Ograničen pristup i smanjenje broja postupaka ima dalekosežne posljedice ne samo po pacijente koji svoju neplodnosti ne mogu liječiti i po njihovo mentalno zdravlje, nego i po broj djece koji se zahvaljujući ovoj metodi neće roditi. Udio rođene djece iz MPO postupaka u sveopćoj populaciji u Hrvatskoj je gotovo pet posto. To je svako 20. dijete! Ako to preračunamo na razred prvašića to znači da u svakom razredu imamo u prosjeku bar jedno dijete iz MPO postupka, a koje se inače, zbog dijagnoze roditelja ne bi rodilo. Taj postotak u Danskoj iznosi 10 posto, što bi značilo svako 10. dijete. Mi idemo u tom smjeru, stoga treba omogućiti svima kojima je medicinska pomoć potrebna odgovarajući skrb i postupke i pomoći im na putu da se ostvare kao roditelji. Mi bismo mogli već za pet godina, dođemo li do pravične i kvalitetne izmjena Zakona o MPO, u svakom razredu prvašiča u Hrvatskoj imati najmanje dvoje djece iz MPO postupka.
KLAUDIJA KORDIĆ:
Klaudija Kordić u listopadu je pozvana i imenovana od strane Svjetske zdravstvene organizacije da bude članica radne skupine za izradu smjernica za prevenciju, dijagnozu i liječenje neplodnosti koja okuplja gotovo 40 stručnjaka iz cijelog svijeta. Velika je šteta da takve smjernice WHO-a već ne postoje, no zato je WHO ove godine izdao ključne podatke vezano za neplodnosti. Smjernice koje se još izrađuju trebale bi biti jedinstven alat i pomoć za pacijente. Isto tako i za liječnike opće prakse i primarne ginekologe i to u svim zemljama svijeta kako bi se olakšala i ujednačila prevencija, dijagnoza i naposlijetku liječenje neplodnosti.
„U ovoj WHO radnoj skupini je od sveukupno 38 članova samo tri predstavnice pacijenata. Moj je zadatak stoga kao jedna od predstavnica pacijenata za koju me je kandidirala Fertility Europe, kao europska krovna organizacija pacijentskih udruga, zajedno s predsjednicom pacijentske udruge Resolve iz SAD-a, Barbarom Collurom, te s predsjednicom pacijentske udruge Joyce Fertility Support Center iz Ugande, Ritom Sembuyom, da se glas i aspekt pacijenata u procesu izrade smjernica za liječenje neplodnosti itekako čuje te implementira.”