Notorno je poznata činjenica da je ljudska seksualnost područje našeg bića i bivanja najviše opterećeno brojnim kulturološkim i društvenim tabuima. Notorna je stvar i to da svima onima koji se s tim područjem žele neopterećeni kojekakvim vrijednosnim stavovima ozbiljnije pozabaviti, istraživati ga bilo profesionalno ili na osobnoj razini, već ide na živce da se uvijek ispočetka moraju opravdavati zašto bi im baš ljudska seksualnost tema interesa. Notorna je stvar, također, da je ljudska seksualnost prepuna paradoksa. Jedan od njih je da se najmanje zna, najmanje istražuje i najmanje razgovara o seksualnosti odraslih. Za očekivati bi bilo pod sasvim normalno da se upravo ljudima koji su u dobi svog najintenzivnijeg razdoblja seksualnog i reproduktivnog života najviše i bavi područje znanosti ljudske seksualnosti. Za očekivati je da se istražuje što sve ljudi u odrasloj dobi iz područja seksualnosti zapravo znaju, koji ih sadržaji, koje specifične teme posebno zanimaju, koja znanja iz seksualnosti nedostaju, što žele sve naučiti, kako unaprijediti svoje seksualno i reproduktivno zdravlje, gdje se informirati, kome vjeruju, od koga informacije prikupljaju, kojim kanalima do njih dolaze i da li se uopće bave temama iz područja koji u velikom dijelu čine njihovo ljudsko biće.
Prvo istraživanje u populaciji odraslih ljudi, onih u dobi između 25 i 59 godina, a na ova i brojna druga pitanja iz područja seksualnosti upravo provodi Lucija Tomac, studentica Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Rijeci.
„Izazovi seksualne edukacije odraslih“ naslov je ovog prvog istraživanja o seksualnosti odraslih u Hrvatskoj i ujedno tema diplomskog rada riječke studentice pod mentorstvom prof. dr. sc. Anite Zovko koju područje znanosti ljudske seksualnosti interesira još od srednje škole. Anketa je otvorena do 8. svibnja i nalazi se na ovom linku.
Lucija Tomac je kao buduća pedagoginja, kako nam otkriva u razgovoru za Reci.hr, svjesna kako je edukacija odraslih osnovni preduvjet za bilo kakvu sustavnu i cjelovitu edukaciju djece i mladih o temama iz ovog područja, koje smatra izuzetno važnim i za društvo i za pojedince. Otkriva kako, nažalost, taj interes dijeli tek manji broj njezinih kolega, budućih pedagoga, koji će se uskoro susresti s vječnim pitanjem na koji način educirati djecu i mlade o području ljudske seksualnosti.
Kako ste se i kada zainteresirali za područje ljudske seksualnosti, a kako se rodila tema istraživanja edukacije odraslih?
Moj je interes za ove teme počeo davno, u srednjoj školi izraženo, ali nisam imala prilike ni učiti o seksualnosti, ni razgovarati o tim temama, jer se one nisu otvarale kroz moje obrazovanje. Kako su se na studiju počeli nuditi neki predmeti seksualne edukacije, kao izborni kolegiji, kolegica i ja smo se počele baviti izučavanjem spolnog odgoja, izučavanjem homofobije, rodnih tema, pa smo malo zagrebale po kurikulumima i radili komparativne analize. Tako da je ova tema za diplomski, posebice potreba za istraživanjem razine edukacije i informiranosti odraslih o seksualnosti došla nekako sama po sebi, jer u literaturi i relevantnim znanstvenim radovima nisam pronalazila da se tim pitanjima bavi. U Europi je takvih radova jako malo, u Hrvatskoj ih nema, dok sam nešto više sam informacija nalazila u američkoj literaturi i istraživačkim studijama.
Što je cilj istraživanja kojega upravo provodite i koje se primiče kraju? Kakvi su prvi rezultati?
Glavni cilj je uvidjeti kolika je razina informiranosti odraslih o tim temama, koji su im izvori informacija i bi li sudjelovali u određenim organiziranim edukativnim aktivnostima te koje sadržaje iz područja seksualnosti smatraju najvažnijima upravo za svoju dob. Anketa se još provodi, tako da finalne statističke analize još nisu gotove. Ono što mogu reći je da sam zadovoljna odazivom na anketu. Ispunilo ju je u potpunosti gotovo 300 ispitanika, a odazvalo se ukupno oko 500. Oni koji je nisu ispunili do kraja stali su na dijelu ankete gdje je trebalo procjenjivati važnost sadržaja. Većina je ispunila modul koji govori o informiranosti zbog čega ću taj dio rezultata ću uzimati od njih u obradi rezultata. Najviše se anketi odazvalo žena u dobi od 30 do 40 godina. Voljela bih da se odazvalo više muškaraca, ali u konačnici očekivanja su ispunjena što se tiče uzorka jer mi je cilj bio prikupiti barem 250 ispitanika.
Što se tiče informiranosti iz područja seksualnosti, rezultati nisu poražavajući. Informiranost o spolno prenosivim bolestima je sasvim u redu, o kontracepciji također. Međutim, dosta se loši rezultati pokazuju u pitanjima vezanim uz rodne teme. Ono što se može izvući ovim prvim pregledom rezultata je činjenica da je više ljudi odgovorilo netočno nego točno na pitanje o testosteronu kao hormonu povezanom sa ženskom seksualnom željom. Zanimljiv je i podatak da je polovica ispitanika imala neku vrstu seksualne edukacije dok polovica nije imala nikakvu. Od onih koji su imali, većina navodi da je bila riječ o gradivu iz područja biologije i nešto liječničkih radionica.
Odakle ispitanici crpe informacije ili znanja iz područja seksualnosti?
Kao izvori informacija dominiraju internet, nakon toga razgovori s prijateljima, partnerima, čitanje stručne literature, a zastupljeni su i filmovi i serije. Što se povjerenja tiče, ispitanici najviše vjeruju stručnoj literaturi, stručnjacima, partnerima, a nešto manje nevladinim organizacijama koje se bave ovim temama. Obitelj je dosta nisko na ljestvici onih od kojih dobivaju korisne informacije. Većina preferira one oblike informiranja i učenja koje svrstavamo u tzv. pasivna prikupljanja znanja, iz literature, online edukacije, jer najmanje korisnim smatraju radionice, razgovore sa stručnjacima ili online edukacije.
A koje ih teme najviše zanimaju?
Od sadržaja ih najviše zanimaju interpersonalne veze, reproduktivni razvoj, ljudsko tijelo i razvoj, seksualnost i seksualno ponašanje, a pri samom kraju vještine za očuvanje zdravlja i blagostanja. Od specifičnih ih sadržaja najviše zanima komunikacija, seksualni odnosi u vezama, pravo na užitak, slika o tijelu, donošenje odluka u vidu prekida i spolno prenosive bolesti. Najmanje ih zanimaju rodne teme, o njima najmanje znaju, a najmanje ih zanimaju. Najmanje ih zanima društvena konstrukcija definiranja roda i rodnog identiteta, rodne ravnopravnost i rodne uloge, rod i stereotipi, rod i brak i rod i religija.
Neobrazovani odrasli jednako je – neobrazovana djeca
„Najvažnije je reći da ljudi u određenoj životnoj dobi imaju različite potrebe. Ne treba se samo orijentirati na djecu i mlade, nego i na starije, na odrasle ljude, koji su zanemareni i što se tiče informiranja i pružanja znanja iz područja seksualnosti. Jedan od ciljeva mog istraživanja je točno uvidjeti koje dobne skupine preferiraju koje sadržaje. Ima ljudi koji žele progovarati, ima stručnjaka koji daju informacije koje su neophodne. Neobrazovani odrasli jednako je – neobrazovana djeca. Znanja koja su odrasli ljudi stekli od svoje obitelji, roditelja tijekom odrastanja, nažalost, više nisu relevantna. Toliko se toga promijenilo, toliko otkrilo o ljudskoj seksualnosti. Stalno treba novo učiti i informirati se. Jedino tako možemo raditi i na samima sebi i na svojoj blagodati.
Jeste li vi imali seksualno obrazovanje tijekom školovanja?
U osnovnoj školi ono je, nažalost, bilo svedeno samo na biologiju, kao što je, uostalom, i danas. U srednjoj školi smo imali neke sadržaje iz područja seksualnosti, koje smo učili u okviru obveznih predmeta. Imali smo samo jednu jedinu radionicu.
Na fakultetu sam upisala kolegij pod nazivom „Rod, seksualnost i identiteti – od opresije do ravnopravnosti“, nositeljice dr. sc. Brigite Miloš kojega provodi Centar za ženske studije u Rijeci u suradnji s udrugama Lori, Pariter i SOS i upravo sam na tom kolegiju dobila najveći opus specifičnih znanja o toj temi.
Kakav je uopće interes za taj kolegij na vašem fakultetu? Kakav od strane budućih pedagoga?
Kvota kolegija je 15 studenata. Ja sam bila druga generacija i u mojoj grupi je bilo ukupno četvero budućih pedagoga. Iskreno, na početku je veliki interes studenata za ove teme, ali on brzo splasne kada shvate koliko je toga što ne razumiju. A riječ je o osnovama, o terminologiji koja se koristi, pa se pokaže da nemaju volje ići u dubinu, jer ovo je područje znanosti neiscrpno i toliko je tema koje se mogu istraživati, ali prvo valja svladati osnove.
Što je to konkretno u osnovnim pojmovima koji se ne razumiju, za koja nemaju početna znanja i na početku zapinju?
Prva je što je seksualnost, a što nije. Što je spolnost, a što seksualno ponašanje. Većinu studenata jako zbunjuje cijeli koncept seksualnosti i što sve ona obuhvaća- da je to krovni pojam kvalitete bivanja samog čovjeka, jer su naučili da se seksualnost svodi samo na seksualno ponašanje. Drugi je problem što je seksualnost dosta vrijednosno obojena i kad se stvarno pokušava zadržati neutralnost u raspravama se nailazi na sklisko područje. Da ne govorim kad se pokrenu LGBTIQ teme. Osnovna terminologija nekima postaje jako naporna, smatraju je sitničavom i u raspravama dolazi do sukoba i tu se staje. Neke teme nismo ni otvarali. Recimo, iako su LGBTIQ teme mnogima najzanimljivije, o njima ne žele govoriti, jer sami ne znaju što bi mogli reći, a što ne i tu se onda pokreću rasprave vezane uz vjeru i Crkvu. Nadalje, mnoge se rasprave povedu i po pitanju kada bi se razgovor o seksualnosti trebao početi voditi s djecom. Tu ima svega, neki bi u predškolskom uzrastu, neki u osnovnoj školi, neki ne bi nikad, neki smatraju da se tu škola nema što miješati, neki misle da je to posao obitelji. Zanimljivo je da nitko ne misli da je seksualna edukacija u školi nepotrebna, ali koliki bi bio interes i koliko je onih koji bi imali snage raditi na svom budućem radnom mjestu na tim temama, to je pitanje potpuno otvoreno.
Govori li se i o seksualnom nasilju? Kakvi su tu stavovi, što se po tim temama spoznaje, uči?
Uzmemo li u obzir činjenicu da je izborni kolegij Rod, seksualnost i identiteti-od opresije do ravnopravnosti veoma specifičan kolegij, većina studenata koja ga bira ima osviješten odnos prema problemu seksualnog nasilja. No, ako gledamo ukupno, a na našoj se studijskoj godini kroz druge predmete otvaraju i te teme, pa tako i tema silovanja, moram reći da biste se iznenadili koliko je ljudi, koji će jednog dana raditi s mladima, a smatraju da je djevojka stvarno kriva za silovanje jer je bila izazovno obučena. Kao i onih koji promoviraju apstinenciju kao najbolji način obrane od svega. Dijelom ih razumijem. Ako nitko nikada s vama nije razgovarao o ovim temama, kakve će stavove imati? No, kako djeca i mladi išta mogu znati ako odrasli ne znaju i ne žele znati? Iz generacije u generaciju ponavlja se ista rečenica: „Čekaj, doznat ćeš sve kad odrasteš“. A onda dođemo do toga da to odrastanje traje cijeli život i da tijekom njega nema informacija, nema sustavnog učenja, nema obrazovanja iz područja života koje je svima, bez obzira na dob, spol, seksualnu orijentaciju – važno.