Upravo je danas, na Svjetski dan zdravlja, u Hrvatskoj počelo prvo masovno cijepljenje protiv covida-19 na Zagrebačkom velesajmu. Tako ga barem najavljuje Zvonimir Šostar, čelnik Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Andrija Štampar”. Jučerašnji testni dan, kada je na cijepljenje bilo pozvano 500 osoba, a odazvalo se tek 90, je podbacio. Prema svim dosadašnjim pokazateljima Hrvatska će biti jedna od država koje neće postići zadane ciljeve procijepljenosti do ljeta, što uopće ne čudi, s obzirom na sve probleme s koji već godinama razaraju hrvatski zdravstveni sustav.
Od dugova veledrogerijama koje stalno prijete prestankom dostave lijekova, do nepovjerenja građana i zdravstvenih radnika prema cjepivima, bolničkih odjela koji su i prije potresa bili ispod svakog standarda, iseljavanja brojnih mladih liječnika i medicinskog osoblja do potpunog izostanka određenih zdravstvenih usluga. Većina tih problema nike novog datuma, godinama se samo umnožavaju, a vlast kontinuirano nema rješenje niti donosi zdravstvene politike kojima bi se problemi počeli rješavati. Pandemija je samo stavila dodatan pritisak na takav manjkav zdravstveni sustav, pa smo svjedočili i kršenju prava pacijenata, pa i ljudskih prava, poput zabranama dolaska pratnje na porođaj, odgoda operacija i pregleda i zatvaranje zdravstvenih savjetovališta.
Ovogodišnja tema Svjetskog dana zdravlja je “Izgradnja pravednijeg, zdravijeg svijeta” također je u znaku pandemije te naglašava nejednakost u pristupu zdravstvu, ali i zdravom životu. Amnesty International, međunarodna organizacija za ljudska prava, tako je optužila bogatije zemlje na gotovo držanje monopola nad opskrbom cjepiva te optužila na nesolidarnost na svjetskoj razini. Prema izračunima francuske novinske agencije AFP, više od polovice ubrizganih doza cjepiva otpada na razvijene zemlje kao što su SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo ili vodeći Izrael, dok su najsiromašnije zemlje svijeta primile tek 0,1 posto dostupnih doza.
Osim očiglednih problema koje donosi pandemija virusa Covid 19, ono što se pokazalo jednako problematičnim je održavanje mentalnog zdravlja u vremenu izolacije i nesigurnosti. Posljednjih godina sve se više priznaje važna uloga koju mentalno zdravlje igra sveukupnom zdravlju i dobrobiti građana, mnoga stanja mentalnog zdravlja mogu se učinkovito liječiti po relativno niskim troškovima, no jaz između ljudi koji trebaju skrb i onih koji imaju pristup njezi i dalje je značajan. U Hrvatskoj je kroz javno zdravstvo psihološka pomoć dostupna, međutim kontinuirani rad na poboljšanju mentalnog zdravlja i dalje je prilično nedostupan većini građana.
Pandemija je u hrvatskom zdravstvenom sustavu ukazala i na ogromne nedostatke, a jedan od njih je briga o mentalnom zdravlju koja nikada sustavno nije inkorporirana. Briga o mentalnom zdravlju se nalazi u limbu između sfere u kojoj se tretira kao nadstandard i one u kojoj se tretira sramotom, točnije, opterečena je brojnim tabuima. Oni ljudi koji pomoć stručnjaka mentalnog zdravlja traže zbog pravovremene brige o sebi su rijetki jer se ta vrsta zdravstvenih usluga drži kao u nekoj tajnosti, u intimi, privatnoj sferi. Zato je se ljudi boje da bi bili stigmatizirani. Briga o mentalnom zdravlju je tabuizirana, pa oni koji pomoć i zatraže najčešće o tome ne govore. Takav nedostupan i tabuizirajući sustav perpetuira i samo zdravstvo koje brigu za mentalno zdravlje osigurava jedino u obliku pomoći u kriznim stanjima. Tako su nam uređeni i bolnički sustavi, pa u sklopu neke bolnice imamo stanice za krizna stanja te psihijatrijske odjele za pacijente s dijagnozom, najčešće se i njih zaprima kad se bolest razvije. Riječ preventiva se kod mentalnog zdravlja unutar zdravstvenog sustava ne koristi. Tako se o prevenciji mentalnog zdravlja ne govori u školama, nije tema ili je jako rijetko tema razgvovora pacijenata i obiteljskih liječnika, nema niti zdravstvenih kampanja kojima bi se preveniralo mentalno zdravlje. To je jedna velika rupa u hrvatskom zdravstvenom sustavu koja se poput kratera otvorila sa svim ovim zdravstvenim problemima koje je donijela i pandemija.