Zapalila je na savskom nasipu Josipa Bubaš, zagrebačka umjetnica i performerica, još prije godinu dana simbol snage ženske seksualnosti. Gorio je obrnuti trokut u njenom performansu pod nazivom Trokut#2 u okviru projekta ‘Budućnost političkog performansa’ udruge Domino kojim se obilježavalo i hrvatsko predsjedanje Vijećem EU.
U krijesu složenom u obliku obrnutog trokuta gorjeli su novinski članci, osobne priče i fotografije ljudi koje opisuju kako su postali žrtve loše demografske i rodne politike našeg društva. Gorjeli su silni novinski članci koji su izvještavali o obiteljskom nasilju, o nemogućnostima rješavanja stambenog pitanja, o pravu na abortus te ostalim temama koji dotiču pitanja položaja žene u društvu, položaja obitelji u društvu, te pitanja nataliteta i demografskih mjera. Odabirom drevnog simbola i njegovim paljenjem Bubaš je simbolički oslobodila žensku seksualnost i plodnost iz sustava koji ih ne razumije i ne cijeni. Istodobno je prikazala i seksualnost kao snagu žene koja je mnogima očito zastrašujuća, a zapravo je treba slaviti.
Sutra, 2. lipnja u 19 sati u Galeriji Događanja, bit će otvorena izložba radova koji su nastali u okviru projekta Trokut#2, a bave se odnosom države i društva prema ženskoj seksualnosti. Na izložbi će biti izložene fotografije performansa Josipe Bubaš, tekstovi iz publikacije i radovi Monike Marić i Monice Melinde Topalović koja se bave posljedicama patrijarhata i porodiljnim nasiljem.
A kakav to odnos država ima prema ženskoj seksualnost upitali smo Josipu Bubaš.
“Čini mi se da prvenstveno dolazi do utilizacije seksualnosti, u smislu prokreativnih politika. Time ženska seksualnost u krajnjoj instanci prestaje biti odluka žene i postaje funkcija održanja nacije. S druge strane, te iste politike, koliko god uzdižu majčinstvo ne uspijevaju sustavno osigurati ženama dobre uvjete i ne pružaju im dovoljnu zaštitu. Brojni su primjeri porodiljnog nasilja, gdje se ženskom tijelu pristupa potpuno mehanički, često degradirajuće. O stigmatizaciji abortusa ili odluka o nerađanju da ne govorimo. Prigovor savjesti i licemjerstvo ginekološke struke kada je u pitanju abortus, također je indikacija kontradiktornosti zdravstvenog, ali i vrijednosnog sustava.
Neki dan, u vrijeme predizborne šutnje, imali smo priliku svjedočiti još jednom besmislenom projektu koji izvrće izborena prava žena. Međutim, ima i pozitivnih kretanja, primjerice djelovanje zastupnika Predraga Matića u Europskom parlamentu”, rekla nam je Bubaš.
Uoči otvorenja izložbe u 18 sati će se održati okrugli stol s autoricama, a moderirat će ga kustosica izložbe Karla Pudar.
Trokut kao prijetnja muškom autoritetu i državi
Lanjski performans paljenja krijesa u obliku ženskog spolnog organa, kao poaljenje ženske seksualnosti, organiziran je na simboličnoj razini upravo 1. svibnja, jer taj datum označava dan između proljetnog ekvinocija i solsticija i u nekim se kulturama slavi kao dan plodnosti. Zato je na taj dan, kada se ritualno pale kresovi, Bubaš simbolično zapalila nepravde počinjene prema ženama.
Sam naziv rada Trokut#2 i početnu inspiraciju Josipa Bubaš je preuzela od istoimenog rada Sanje Iveković iz 1979. u kojem autorica za vrijeme Titovog službenog prolaska gradom sjedi na balkonu u Savskoj ulici te kroz inscenaciju samozadovoljavanja problematizirala poziciju žene u odnosu na muški poredak društva. Tada je trokut zatvorio prostorni i komunikacijski suodnos između umjetnice, snajperista na susjednoj zgradi i policajca na ulici, pri čemu je čin ženskog samozadovoljavanja predstavljao prijetnju muškom autoritetu i državi. Sasvim slučajno taj odnos bio je upisan u obrnuti trokut.