Dvojnica
Poglavlje 3.
Podne je i Taco Del Mar je pun, srećom naš stol je u ovo vrijeme uvijek rezerviran. Kako i ne bi bio, Georginin tata je vlasnik, a ovo je naše omiljeno mjesto za spoj. Maisy uvijek kasni, tako da i ovaj put dotrči zadihana i samo baci svoje stvari na stolicu te popravi suknju.
„Žao mi je cure što kasnim.”
„Što se sad dogodilo? Auto nije htio upaliti? Netko ti je isisao benzin? Guma pukla? Pas ti pojeo mobitel?” Zezam je spominjući standardne izgovore. Ona zagrize usnu i napravi grimasu.
„Mason.”
Pogledam Kat pa Georginu, ali mi nije jasno. Vidim ni njima.
„Tko je Mason?” Kat se oglasi s pitanjem.
„Onaj s maskenbala. Našli smo se. Već tri puta.”
„Opa! To je, rekla bih, za tebe rekord.” Georgina se ne suzdržava da je bocne.
„Dođavola, sviđa mi se ćelavac, ali poslušaj kako zvučimo. Maisy i Mason. Kao dva idiota. Ili dvije pande. Užas.” Ne mogu suzdržati smijeh kao ni ostale cure, ali Maisy nije do smijeha. Ipak se na kraju naceri i prizna kako uživa s njim.
„Užas, jedno brijanje u klubu i već sam upoznala njegovu mamu.” Izleti joj pa si odjednom ruku povuče na usta. I dalje nam priča svoje dogodovštine, a ja se grizem jer im skrivam svoju priču. Inače nemamo srama jedna pred drugom, uvijek smo tu za podršku i pomoć, ali sad, stidim se sebe i misli koje imam.
„Cure, čula sam se s onim likom.” Na kraju bubnem naglas i privučem sve poglede na sebe. Georgina se naceri od uha do uha, dok ja grickam nokat.
„Onim frajerom, onim muškim bogom koji je zurio u tebe?” Georgina je naravno ispričala priču curama u taksiju, jer sam ja još bila pod dojmom. „Odakle mu tvoj broj?”
„Našao ga je.” Slažem momentalno i zažalim.
Ne razumijem poriv da im skrivam da sam ja nazvala njega kao neka očajnica.
„Uglavnom, pozvao me kod sebe.” Pažljivo izustim i pratim njihove reakcije.
„Doma? Kod sebe DOMA?” Kat raširi oči.
„Da. Kod sebe doma.”
„I?”
„Što i?”
„Kad ideš?” Ubaci se Maisy.
„Nisam sigurna da idem. Nisam još ništa odgovorila.”
„Aha! Trebaš savjet.” Georgina se ubaci. „Gle, po onom što sam ja vidjela, ti imaš priliku s muškarcem, dok se mi bakćemo s dječacima. Stoga draga, objeručke prihvati ako te privlači. Samo ti savjetujem jednu stvar. Nađi se prvo s njim na javnom mjestu. Teško da bi čak i Maisy prvo ušla u dom neznanca, kamoli ti.”
„Hej!” Maisy uzvikne uvrijeđeno, a onda mi se obrati.
„U pravu je. Ti pogotovo ne.” Njezina ruka dirne moju, a sve tri me pogledaju sažaljivo.
„Što bi to trebalo značiti?” Upitam.
„Pa ti si Harper, iskreno da ti kažemo, najnježnija i…” Kat podigne prste u navodnike, „najčišća. Nas tri volimo i nevolje, same ih biramo, no ti nisi tip za to. Ti si ono, ženica za dovesti doma i napraviti joj troje djece.”
„Jebi se, Kat. Nisam ja nikakva svetica niti čistunka. Odjednom se osjećam kao da ne pripadam ovom društvu.” Izustim pomalo uvrijeđeno, a ona me gurne laktom.
„Budalice, ne kažem to, nego ti izgledaš tako nevino, slatko i naivno, kao lutka i stoga bi mogla biti meta nekakvog psihopata i bojim se da se ne bi snašla kao, na primjer, Maisy koja je tipu na parkingu štiklu nabila u dupe jer joj je htio ukrasti torbicu. Ili Georgina koja je onoj pijanoj budali ugasila cigaretu na čelu kad joj je razderao košulju. O modrici posred oka neću govoriti. Svoje pothvate da ne spominjem. Samo se bojim da nisi dorasla nekakvim egzibicijama. Nadam se da se ne ljutiš.” Ona me pogleda milo, a onda me zagrli.
„Znam. Shvaćam te. Brineš se za mene, ali ovaj mi se dopada. I Georgina ima pravo. Mogu mu predložiti da se nađemo vani, a onda… ako budem osjećala sigurnost, možemo se vidjeti još koji put.”
„Tako već može.” Kat mi uzvrati i onda nabaci pet.
Uskoro nam posluže hranu pa navalimo i uz smijeh završimo druženje. Krivnja me ipak izjeda jer sam prešutjela dio priče, no odigrat ću ovo pažljivije.
Vraćam se u svoj stan, mama je također s frendicama u šopingu pa sam sama. I ta vražja samoća me natjera da opet pogledam Beckfordovu sliku, da razmislim o onome što su mi cure rekle. Stoga dahnem, uzmem mobitel i neko vrijeme samo pokušam izbrojati otkucaje svoga srca.
Uzbuđena sam, ali nemam plan odustati.
Taj muškarac ima nešto posebno u sebi.
Ne budi pizda Harper, daj sebi šansu. Jedan sastanak i to je to.
Ovaj put ne zovem Beckforda, šaljem mu poruku. Sigurnije je da ću promisliti prije nego odgovorim.
– Protuprijedlog. Sastanak u javnosti. Bar Senso Unico, ulica Olive Way? Predložim bar u mom kvartu. Čim poruka ode, bacim mobitel na krevet i dignem ruke.
Gotovo, napravila sam to. Sad kako bude.
Možda odbije.
Sama pomisao na to me ozlovolji pa izvučem svoje zalihe tamne čokolade i grickam pomalo dok čekam poruku.
Mogla bih presložiti policu s knjigama ili svoj ormar, dati si zadatak dok čekam poruku i čim ustanem s kreveta, moj mobitel se oglasi.
Sreća koja me okupa jasno mi govori koliko me veseli Beckfordov odgovor. Samo da sad nije jedna od mojih cura… Žmirim dok uzimam mobitel, nadajući se njemu.
On je.
Otvorim i nasmijem se.
– Vrijedi večeras u 20:00? Oh.
– Naravno. Brzo natipkam tih sedam slova i stisnem šalji.
****
Slikam naš razgovor i šibnem curama u chat. Njihovo veselje gotovo da se može mjeriti s mojim iako pored veselja nadolazi i strepnja, mali strah od nepoznatog, ali kako upoznati nekoga novoga ako ne izlazim na spojeve, a Beckford je spoj kakvog bi svaka žena poželjela.
Pustim da cure u chatu izražavaju svoje ideje i veselje, a ja si napunim kadu. Mirisne soli i svijeće, mislim da mi treba opuštanje.
„Ok Harper, ovako ide normalno upoznavanje. Tip mi je prišao, doduše s čudnim upadom, ali gle, upalilo je da se zainteresiram. Sad imamo sastanak, to je to. Samo što Beckford nije student koji bi me poševio u šumarku, nego u svom krevetu.” Razglabam sama sa sobom i kad začujem da se vrata stana otvaraju te mamim glas kako me doziva, izađem iz kade dovikujući.
„Oblačim se, stižem!” Ali se prvo pogledam u ogledalo i naredim sebi.
„Prestani analizirati. Večeras ćeš saznati sve.”
Ogrnem se kućnim ogrtačem i potom odem mami.
Ostatak dana provedem s njom, a onda se kasnije povučem u svoju sobu da se spremim.
„Ne, nisam spremna na ovo, nemam što obući.” Gledam u svoj šareni ormar i ništa mi ne izgleda dovoljno ozbiljno za muškarca poput Beckforda.
Tješim se da je htio modela ili neku zvijezdu, ne bi je onda tražio u klubu poput Smootha. Stoga igram na sigurno, crna kratka haljinica i sandale na petu. Kose raspuštene i s laganom šminkom u dogovoreno vrijeme dođem pred bar, a na moje oduševljenje Beckford je već tamo.
Već dok je taksi polako usporavao da stane i da izađem, zamijetila sam Beckforda kako stoji u tamnom odijelu ispred ulaza u bar. Ležernog stava, kad da mu nije problem čekati koliko god treba, usmjeri svoj pogled na mene i aktivira sve živce u mom tijelu. Priđem mu s osmijehom, malo nesigurnim, a on mi pruži dlan da bi potom poljubio moju nadlanicu.
Ok, bodovi osvojeni. Zaključa potom svoj pogled na mome i približi me sebi.
„Harper. Divno je što si se javila. Ničemu se nisam nadao kao tvome pozivu.” Oh dovraga, tip zna znanje, osjećam kako se topim pod tim plavim safirima, dok mi govori ono što svaka žena želi čuti, dok je usredotočen samo na mene pa ruku položi na dno mojih leđa i povede me u bar.
Jedan mali stol pored prozora kao da čeka na nas. Kao da smo u trenu na svojim mjestima, on sjedi naspram mene i zuri kao onda. Ne govori ništa, samo me snima.
„Imaš divnu kosu. Prirodna si plavuša?” Zahihotam kao djevojče. Zaboga Harper, da mogu zveknula bih se po glavi.
„Da, prirodna.”
„Nisam mogao ne zamijetiti da ti i crno divno stoji. Prekrasna si.” Znam da on to doista misli. Njegov pogled me uistinu štuje, ne bježi na njegov mobitel, na sisatu konobaricu niti na polugole cure za stolom do našeg.
„Hvala Vam, i Vi ste prelijep muškarac.” Kažem ono što mi je na pameti, jer zaista je uživo ljepši nego na slici, a time izazovem njegov mali osmijeh. Po prvi put vidim da se smije.
„Molim te da govoriš ti. Nisam gospodin i nisam netko koga moraš poštivati da mi govoriš Vi. Samo Beckford.” Kimnem i pružim ruku da uzmem svoju mineralnu vodu. Nisam se usudila uzeti alkohol iako bi mi sad pomogao da se opustim. Napeta sam, osjećam to, ne znam zašto se dovraga ne mogu ponašati normalno kao inače.
I ne, on me ne zavodi, on samo zuri u mene. Nisam to doživjela nikad i čudno je. Čak i krajičkom oka, dok pijem svoje piće, vidim da me gleda.
„Oprosti… Imam pitanje.” Najzad se ohrabrim i konačno progovorim.
„Naravno. Ja samo čekam kad ćeš početi.” Nasloni se malo nazad ne prekidajući pogled.
„Jesi li me ovako gledao i u klubu nakon što smo se… upoznali? Dobro, upoznali i nije prava riječ.”
„Gledao sam te čitavu večer. Otkako si ušla, sve dok nisi napustila klub.”
Odgovor me gotovo baci na dupe. Ali nemam strah. On to govori kao da je nešto poželjno.
„Zašto?”
„Zašto ne?” Začudi me još više njegov odgovor i natjera na razmišljanje.
„Zašto ja?”
„Zašto ne ti? Misliš li se sad što imaš ti, a ne neka druga djevojka? Želim tebe. Jednostavno je.” Njegovi prsti se nađu na njegovoj čeljusti i lagano zagrebu bradu. Potom uzme svoju čašu bijelog vina i otpije.
„Harper, što je loše u tome da mi se dopadaš? Što je loše u tome da te želim u svom krevetu? Ne okolišam. Idem za onim što želim.”
„A želiš mene.” Ja ustvrdim.
„Tako je. A rekao bih da nisi imuna na mene.” Ne zvuči samodopadno kao što bi neki drugi tip zvučao. Jednostavno kao da utvrđujemo pravila. Ovo je tako čudno dobro.
Konačno sam malo opuštenija pa mu odgovorim.
„Inače ne bih bila tu večeras da nisam zainteresirana.”
Njegova usna trzne u znak odobravanja. Mislim da nema potrebe da ga zavodim, ovo je praktički otvorena igra u kojoj je sve jasno odmah u startu.
„Dakle, što sad?” Upitam hrabro.
„Sviđaš mi se i želim te u svom krevetu, kako sam rekao. Znaš adresu i znaš vrijeme. Ako si za ovo, reci mi na kraju ovog sastanka. Ono što ti mogu obećati jest da ćeš biti štovana, Harper. Svaki dio tvojeg tijela bit će prekriven mojim poljupcima, na svakom ću ostaviti trag, svaki će iz tvojih usana izmamiti jecaj i obožavat ćeš svaki trenutak dok budem u tebi.”
Zurim u njega širom otvorenih očiju, grčeći prste pod stolom, a svaka njegova riječ pogađa centar užitka u mom tijelu.
„U redu, jasno mi je.” Bacim pogled oko nas da vidim gleda li nas itko, čuje li ovo što mi govori, ali srećom, svi su dalje od nas. Iako žene često pogledavaju na moju pratnju.
„Nisam nikad dogovarala seks na ovakav način.”
„Kakav način? Otvoren i direktan? Imam svoje uvjete, ne bih ti prišao da ne mislim da im nisi dorasla.”
„Uvjete?” Oprez me natjera da se malo odmaknem.
„Ništa strašno, tek odjeća koju ćeš nositi ako pristaneš dok si u mojoj kući. Naziv kojim ćeš me osloviti. Možeš reći da ćemo samo malo urediti scenu za predstavu u kojoj ćeš uživati, Harper. Nikakva bol, ništa perverzno.” Ovime sam tek malo zatečena, stoga iskapim svoju vodu do kraja da navlažim suhe usne.
„Želiš li još nešto znati, Harper?” Beckford progovori moje ime promuklo i nagne se preko stola te uzme moju ruku u svoju.
„Nisi oženjen ili zaručen?” Njegovi prsti miluju moje tako blago i nježno, tako obzirno klize po mojoj koži da bi se najzad ukrstili s mojima prstima i tako ostali zaključani.
„Nisam.” Odahnem. „Želiš reći da me nisi provjerila na internetu?” Njegova obrva se nadigne.
„Samo sam ti sliku gledala.” Iskreno uzvratim jer pročitala sam koliko godina ima i čime se bavi.
„Pitaj i ja ću ti sve reći.”
„Čula sam što sam htjela.” Nadam se, sad samo želim otići doma i prestati osjećati kako mi se uvlači pod kožu, kao da me hipnotizira. Da, to je ono što mi čini. Nijema sam, nepokretna i samo mu dozvoljavam da me gleda. I to kao da mu je dovoljno. Ne znam ni koliko smo dugo tu niti koja pjesma svira u pozadini, tu sam kao objekt njegovog zanimanja i vodim pregovore želim li se poseksati u njegovoj kući s njim.
„U redu, onda. Rado ću te odvesti doma. Nadam se da ćeš mi uskoro javiti odgovor. A vrijeme i mjesto su isti, petak u devet navečer. Moja kuća.”
Tako službeno, a opet tako predano i usredotočeno, on me uspije zbuniti da zaboravim ako sam i imala još nešto za pitati.
Ustanem, a noge mi zaklecaju, no Beckfordove ruke su tu oko mene, spremne da me spase od pada. Glava mi je u idućem trenu naslonjena na njegova prsa, a ruka mu mazi moju kosu.
„Dobro si, draga. Dobro si.” Kunem se da čujem njegove riječi i tek ovo me osvoji do kraja.
„Beckforde, molim te, uskoro ću ti odgovoriti, ali ne trebaš me voziti doma. Idem taksijem kako sam i došla.”
„U redu, poštujem to. Hvala ti za ovu večer. Veselit ću se tvom odgovoru.” Krenem prema izlazu nadajući se dozi svježeg zraka, stoga jedva udahnem, a onda brzo zaustavim prvi slobodan taksi i uletim unutra. Glava mi padne na naslon sjedala pa nesvjesno naglas progovorim.
„Koji vrag je to bio?”
„Što ti se dogodilo, lutko?” Pogledam vozačicu, i onda neplanski odlučim podijeliti sa strankinjom svoj doživljaj.
„Izađem na spoj sa zgodnim, ma prezgodnim i prelijepim tipom, bogatim, urednim, pristojnim. Niti me pokušao poljubiti, drpati, uvaliti mi se lošim forama, a ja sam pod dojmom.”
„Pa što je radio?”
„Ništa… gledao me… bio pristojan. Otvoren. Rekao što želi i nada se idućem susretu.”
„Čovjek ne gubi vrijeme, barem ti ne daje lažne nade i ne maže oči. Jedan spoj i znat ćeš vrijedi li, nemoj kao ja gubiti po par godina na krive muškarce.”
Da, samo jedna spoj. Zapravo jedna noć.
Fizički mi se sviđa i to bi moglo upaliti. Njegov interes nije upitan i to mi godi. Veoma.
Pred svojom sam zgradom, dakle kraj je spoja i večeri.
Vadim mobitel i znam da neću uspjeti othrvati se želji.
Natipkam poruku i pošaljem.
– Petak. Tvoja adresa. Veselim se.
…nastavlja se