Harper
„Beckforde, zašto si ti tako siguran da je ovo pametno?”
Pitam ga dok parkiramo pred njegovu vilu. Njegov se luksuzni auto ugasi, a Beckford me pogleda.
„Zato što jesam. Siguran sam. Ne vidim drukčiji nastavak za nas. Ovo je nešto posve poželjno, dobrodošlo i jednostavno, dobro je što si tu, Harper. Zašto ti nisi sigurna?” Posegne rukom prema meni i dirne moje rame.
„Ne. Žao mi je, ali nisam.” Izraz na njegovom licu dotiče me. Ne želim ga razočarati, stoga dodam potiho.
„…ali, pokušat ću jednu noć prespavati, valjda toliko mogu.” Govorim kao da zaista vjerujem u to iako se sad pitam kako me uspio nagovoriti, zašto sam pristala i onda se sjetim da mi je on bitan. Veoma bitan i samo zato ću probati.
No, na samom ulazu osjetim kolebanje. Koleba se moje tijelo, moj korak zastaje, u grudima mi tuče. Ne razumijem svoj mozak ni ovu reakciju iako je zapravo mozak taj koji daje signale mom tijelu, dok ignorira srce. Beckford uspori i primi moju ruku čvršće.
„Bit će sve u redu, srce.” Njegov me osmijeh opusti jer mu želim vjerovati. On otvori vrata vile i potom me povede unutra, a ja nisam u stanju pogledati oko sebe. Držim pogled prikovan za mramorne pločice, kako ne bih pogledala na zidove. Gledam u naše spojene ruke i u njegov siguran korak.
„Kamo me vodiš?” Upitam dok mi u trbuhu raste spoj nervoze i uzbuđenja.
„U sobu. Prilično je kasno i sve što sada želim je ljubiti te bez prestanka.” Njegove me riječi nasmiju, odagnaju dio nemira, a onda primijetim da ne ulazimo u njegovu sobu.
Zastanem i podignem pogled u onom trenu kad on otvori vrata druge prostorije.
„Izvoli, srce.” Ova me gesta neočekivano razveseli jer ne idemo u onu sobu ogledala, vodi me u drugu. Beckford pojača prigušena svjetala i oči mi odmah ugledaju veliki bračni krevet upotpunjen luksuznom sivom posteljinom.
„Čija je ovo soba?” Upitam više nesvjesno.
„Naša.” Naježim se od njegovog odgovara. Glas mu je hrapav i dubok, osjećam se kao da smo na nepoznatom terenu. Njegov pogled žari moj obraz, znam da me analizira i čeka moju reakciju. Ogledam se još neko vrijeme i upijam sve detalje, veliki sivi ormar, debeli tepih, ali bez ijednog ogledala.
„Mislim, čija je bila prije?” Konačno se okrenem prema njemu.
„Ničija, bila je prazna. Sad je naša. Mislila si da ću te voditi u onu?” Zuri u moje oči i namjerno izbjegava imenovati o kojoj se sobi radi. Vidi da mi je to bolna tema i da se zbog toga osjećam nesigurno.
„Ne znam što sam očekivala, ali ovo mi je lijepo. Mislim da ću ovdje bez problema zaspati.” Izustim s osmijehom i ugledam trenutačni ushit na njegovom licu.
„Mislim da smo se dogovorili da noćas nećeš spavati, srce.”
„Onda nećemo spavati, iako, malo mi se zijeva…” Teatralno se protegnem.
„Onda imam način da te razbudim.” U trenu me povuče k sebi i omota ruke oko mene. Njegov zagrljaj ne sliči ni na čiji prije njega. Njegov je zagrljaj nešto drukčije. Sigurno i toplo mjesto na kojem ću sklopiti oči i ne mariti za išta oko nas. Nedostajalo mi je ovo, da me želi ovom životinjskom požudom, da me gleda kao da će me pojesti i da me drži kao da sam mu najdragocjenija na svijetu.
Ne mogu prekinuti ovaj pogled, ali odvažim se liznuti njegovu usnu. Iznenada sam raspoložena za igru pa ruku položim na njegovo međunožje. On je već spreman, ne samo spreman, nego tvrd i vreo. Osjećam to kroz tkaninu njegovih hlača. I dok me njegove ruke posesivno drže, usne ljube, otkopčam njegove hlače i uvučem svoj dlan da ga dodirnem. Pomilujem ga s par laganih pokreta, a on uzdahne.
„Znaš li koliko mi je ovo nedostajalo?” Zatvori oči, a ja spremno povučem njegove hlače niz njegove kukove da bih se potom spustila na koljena i počela ga dražiti prstima. Pogledi nam se ponovno spoje dok ga gledam iz ove poze, a njemu oči postaju tamnije, izraz lica žedniji.
Gledajući savršen primjerak muškosti ispred sebe, željna sam ga okusiti stoga obližem usne i konačno ga primim u svoja usta. Bedra mu se zategnu dok ih milujem jednom rukom, a drugom ga dražim. Potpuno se predam njegovom zadovoljstvu, polako ga uvlačeći u usta, unutra i van.
„Harper, dovraga, već sam blizu.” Začujem ga kako reži. Nasmijem se onoliko koliko mi dozvoljava situacija dok mi on u ustima ubrzava ritam. Njegov dlan tek lagano dirne moju glavu i ispuni moja usta potpuno. Mumljam od užitka i onda shvatim kako ga ti zvukovi lansiraju preko ruba. Zasišem ga još par puta snažno, a on stisne svojom šakom korijen svoje kite te počne u mlazovima svršavati u moja usta.
Volim ovaj trenutak dok se gubi zbog mene, volim i njegov okus, volim čak i ovo rumenilo na njegovom licu i ubrzani dah za koji sam krivac samo ja. Podignem se s koljena brišući lascivno rub usana i gledajući ga opustošenog da bi me odjednom uzeo rukama ispod pazuha, podigao u zrak i u tri koraka bacio na krevet.
Cerekam se kao nikad dok on gotovo da trga gumbe svoje crne košulje i nekako u brzini odbaci hlače. Ostaje ispred mene gol i tako prekrasan. Znam da sam mokra već odavno, ali gledajući ga ovako zadivljujućeg i gladnog mene, osjetim kako se stežem i pulsiram. Želim ga osjetiti nakon toliko vremena u sebi.
„Pusti.” Naredi mi dok se nadvisuje iznad mene u trenu kad posegnem za naramenicama moje haljine.
„Ja ću.” Posegne potom za mojim bedrima, dok mi se haljina mreška na struku te ih raširi jače.
„Potpuno si natopljena, srce. Reci mi, što želiš?” Njegovi prsti me miluju preko gaćica, poriv mi je potisnuti kukove kako bih bolje osjetila njegov dodir.
„Tebe…” Izustim u pola daha.
„Što od mene? Moje prste?” Upita i potom pomakne moje gaćice u stranu te klizne kroz moju mokrinu. Uvučem zrak kroz zube, prstima grabim plahte da zadržim tijelo na mjestu.
„Mmmm… da…” Prstima me ševi čim čuje moju molbu, tjera me da zatvorim oči i uživam u svakoj sekundi. Posveti mi se potpuno, a onda u nekom trenu samo potrga moje gaćice. Urežu mi se u kožu, ali bol je dobrodošla, no ono što vidim u njegovim očima čini me totalno divljom. Diše ubrzano, kao da se u njemu oslobodilo nešto moćno, nešto tako dugo suzdržavano.
„Okreni se, ševit ću te. Drži se, neće biti nježno, Harper. Ovaj put osjetit ćeš sve.” Naglo me okrene na trbuh i povuče moje kukove k sebi. Stojim napeta i u iščekivanju na dlanovima i koljenima. Usudim se pogledati preko ramena, dok Beckford otvara zaštitu. Dirne me još jednom, toplim dlanom povuče potez niz moju kralježnicu.
Vrisnem onaj tren kad se zabije u mene do kraja, a potom me njegovi prsti povuku za kosu.
„O Kriste…” Zavapim od užitka, dok me vrelina kupa od glave do pete. Ne želim da me žali, neki nastrani dio mojeg bića želi sve, baš sve, da ga vidim moćnog, silovitog i predanog. Nastavi me ševiti jednakom žestinom, dahće iza mene, uklizava u mene i čini me potpuno osjetljivom i mokrom. Cijedim se, dok podnosim njegove udarce u moju kožu, dok se zabija bez milosti i tjera me da vrištim i dalje.
„Želiš brže?” Začujem u nekom trenu njegovo pitanje. Ruku potom spusti na moje rame i nabije se još jednom jako.
„Da… brže…” Zamolim ga i skupim snagu jer mi ruke otkazuju poslušnost. Snažan je i potpuno bez kontrole.
„Želiš jače?”
„Da!” Vrisnem, a on ubrza tjerajući me da na nehuman način zabijem glavu u jastuk i kroz jecaje dosegnem silovit vrhunac, onaj koji mi potresa tijelo minutama. Beckfordovi prsti stegnu moje kukove jače i u tom trenu čujem kako zaziva moje ime, da bi potom i on doživio vrhunac. Povuče me kroz koji trenutak na bok i privije se uz mene.
„Oprosti ako sam bio pregrub. Nisam nikad bio…”
On izusti, a ja se okrenem prema njemu. Čelo mu je vlažno od znoja, dah zadihan, a oči grozničave.
„To si ti sa mnom. I želim da uvijek budeš ono što jesi.”
„Hvala ti, Harper. Uživao sam kao nikad.”
„I ja. I ja.” Poljubim ga i privijem se na njegove grudi.
„Mislim da te nikad neću pustiti od sebe.” On kaže, možda nesvjesno, ali dovoljno da meni srce zakuca jače, ali i da se zapita možemo li mi to.
Harper
„Srce…” Osjetim usred noći kako me Beckfordovi prsti diraju po dupetu, potom kliznu na ono mjesto gdje sam tako osjetljiva, gotovo nabubrena.
„O Bože, ne opet…” Zaječim, a do mene dopre smijeh.
„Rekao sam ti da ćeš zaspati tek koji sat pred zoru.”
„Ne više, molim te, ne mogu više. Gotova sam, istrošena, neću moći hodati”, govorim bez snage da se okrenem i pogledam u njega. Pomazi moje dupe ovaj put lagano i potom osjetim kako se krevet ulegao, a on se smjestio pored mene.
„Opraštam ti, ispunila si sve moje želje.” Uzvrati mi gotovo zaneseno. Njegovi prsti potom krenu putovati po mojoj kosi, pomičući je u stranu s lica.
„Spavaj sad srce, zaslužila si.” Privuče me sebi, a ja samo zatvorim oči i spokojno udahnem njegov miris.
Ne znam koliko je sati kad konačno otvorim oči. Osjećam se istrošeno, ali i kao da sam prešla neke granice i da nema povratka. Osjećaj mi je bio stran i sad sam ga upoznala, ali ne znam ga imenovati. Nešto smo doživjeli, to svakako.
„Budna si.” Začujem Beckforda pa pogled usmjerim prema vratima. On me gleda nasmiješen i svjež kao da noćas nije satima ševio, samo u donjem trenirke. Prilazi mi noseći na pladnju doručak u krevet. Uspijem se samo podići i zaneseno zuriti u njega.
„Ovo si zaslužila jer si pristala prespavati. Zaslužuješ i više. S tobom želim sve što nisam ikad radio. Osjećam da nas još puno toga čeka. Toliko toga nisam osjetio ni proživio.” Pogledam ga ozbiljnije jer znam da mi zapravo otkriva dio sebe. Pitanje mi se nameće nije li ga možda taj brak zbog Emmine bolesti sputavao. Obećala sam da neću izvlačiti pitanja iz prošlosti koliko god ona bila postojana tu u nekom kutku. Dužna sam sebi dati priliku.
„Nakon doručka misliš ići doma?” Beckford me upita dok mi dodaje komadić banane da odgrizem.
„Pa da, iako možemo još nešto raditi”, slegnem ramenima i nasmijem se.
„Nešto što nisam nikad radio… Znam! Dođi gola.” Ustane iznenada s mog kreveta i pruži mi ruku.
„Molim? Gola?”
„Dođi.”
„Beckforde, gdje da dođem gola?”
„Idemo se kupati goli u bazenu.” Namigne mi i posegne rukom za mnom.
„Imaš bazen?”
„Da, iza. Nisam se nikad kupao gol, nitko nas neće vidjeti, ne brini se. Vila je ograđena. Abigail je tu, ali reći ću joj da je slobodna ostatak dana.
„Imaš domaćicu?” Bubnem bez veze, naravno da netko mora brinuti o ovolikoj kući.
„Da. Ti samo dođi sa mnom.” Kimnem zbunjena, a on za svaki slučaj uzme moju haljinu i gaćice te ih posesivno pomiriši. Povede me u prizemlje i potom pokaže kroz veliki stakleni zimski vrt prema bazenu.
„Čekaj me tu. Gola. Reći ću Abigail da je slobodna.” Potom mu dlan štipne moje dupe, a ja grizem usnu i požurim u strahu da me netko ne vidi. Dovraga, nisam gola hodala ni doma pa što prije uđem u toplu vodu. Prija mi neopisivo. Jutarnje toplo sunce grije ionako toplu i čistu vodu, a ona miluje moju nadraženu i osjetljivu kožu. Nekoliko minuta kasnije Beckford mi prilazi potpuno gol. Ne mogu pogleda maknuti s njegovog tijela, a on potrči i baci se u vodu tako zaigrano i veselo.
Uhvati me u svoj zagrljaj i potom me u vodi poševi nešto laganije imajući obzira da me noćas totalno uništio, ali uživam, uživam kao nikad do sad. Prskamo se kao da smo bezbrižni tinejdžeri, da bismo potom potpuno mokri i goli završili na mekanoj travi. Sunce grije njegova leđa i moje lice dok se smješta na mene. Bicepsi mu se napinju dok se oslanja i diže iznad mene.
Uživam u pogledu na njegovo lice dok me promatra usredotočeno. Iako mi trava draška golu guzu i osjećaj stida zbog golotinje i seksa pod vedrim nebom pomalo kvari raspoloženje, svejedno uživam u ovome.
Čim to zaključim, Beckford zastane kao da čita moje misli. Gleda u mene, u moje oči, a prsti mi se grče pod njegovim prodornim pogledom.
„Slobodan sam.” Konačno izusti. I dalje ga gledam pomalo u čudu i čekam da kaže još nešto.
„To mi ti činiš. Sad osjećam tu slobodu.” Pokušavam shvatiti što točno znače njegove riječi.
Ne želim se zavaravati nekakvom bajkom. S bolesnom ženom nije mogao proživjeti sve ovo što može sa mnom. Koliko god bila zanesena njime, ne želim se vinuti u zrak, ne želim poletjeti u nebo, bojim se da ću se razočarati. Kad i kako, ne znam, ali ovo je suviše bajkovito. Ja nisam tu da bih mijenjala nekoga tko više ne postoji, ali užitak mi je znati da proživljava sa mnom nešto što dosad nije.
Pomilujem njegovo lice i poljubim ga nježno, a on me zagrli i nakon nekog vremena nastavi s onim što je radio, samo ovaj put radi to nježno i strastveno. Vodi ljubav sa mnom, a na kraju ponovno završimo u bazenu. Nakon toga vratimo se u krevet zadovoljeni i sretni.
„Preživjela si dakle tu jednu noć i pola dana, kako ti je bilo?” Beckford me pita, dok popodne sjedimo u njegovom ogromnom boravku na podu kao kakvi luđaci u donjem rublju, umjesto za stolom i obučeni te jedemo nešto ukusno što je pripremila njegova domaćica. Nekakvu ribu s mediteranskim umakom i krumpirom da se pitam kad je to uspjela napraviti. Glupa pitanja mi se vrzmaju po glavi, ali shvaćam jedno: toliko sam potrošena da jedem čak i ribu koju inače ne mogu niti smisliti. Sad doslovno ližem prste, da bi ih potom Beckford izvukao iz mojih usta i stavio među svoje usne.
Jedan tako seksi i vreo trenutak, da ja opet postajem mokra, a ne znam kako? Zaboga, od sinoć smo se poseksali šest puta!
„No? Jesi li čula moje pitanje?” On progovori nakon što pusti moje prste iz svojih usana.
„Oh, da.” Malo dođem sebi. „Preživjela sam, neki strahovi su bez razloga, izgleda.”
„Harper, znam da se bojiš da ću te povrijediti, ali ja to nikad ne bih napravio namjerno.” Kimnem iako sam shvaća, moja najveća bol došla je nesvjesno.
Pokupim sve s poda da operem i odmahnem Beckfordu rukom da ostavi sve jer mu mobitel počne zvoniti. On se javi i odmah u prvoj rečenici kad joj se obrati, shvatim da ga zove majka. Okrene mi leđa, dok sve odlažem na stol, no i dalje mogu čuti što joj govori.
„Ne majko, ovaj vikend neću moći. Imam važnijih obaveza.” On kao da se opravdava. Požurim s pospremanjem, ali i dalje ga čujem jer se okreće prema meni i gleda me.
„Ne, to nije uvreda tebi i ocu, jednostavno imam nešto važnije tu.” Očito je vrijeđaju njegove riječi, pretpostavim da je očekivala da se vide, a on ju je odbio. Napravio je to radi mene i nije mi baš ugodno, stoga mu pokušam signalizirati da ću ja ići doma. Nekako rukom pokažem na sebe pa na vrata, a on mi pokaže prstom jedno strogo ne.
„Majko, javit ću ti se. Ovaj vikend sam zauzet, a možda i sve buduće vikende u životu.” Srce mi poskoči na ove riječi, jer on je tako odrješit i siguran u to što govori. Preplave me u isto vrijeme i strah i uzbuđenje.
Beckford najzad poklopi i zakorači prema meni.
„Planirala si ići doma, a ja sam slobodan cijeli vikend samo za tebe. Ovo bi bilo šteta prekinuti dok je najbolje. S tobom želim probati sve što dosad nisam.” Progutam knedlu stojeći i dalje pred njim, odjevena tek u grudnjak i gaćice. I meni je ovo bilo nešto novo. Doručak u donjem rublju na podu s najseksipilnijim tipom na svijetu definitivno je nešto što ću pamtiti. Naježim se od najave iz njegovih riječi pa zanesena njegovom pojavom samo kimnem.
„U redu, samo ovaj vikend, ali u ponedjeljak idem u svoj stan.” Pogledam ga preko oka, a on me primi oko struka i šapne mi na uho.
„To ćemo još vidjeti, srce. Rekli smo korak po korak, sat po sat, dan po dan. Ali ne zaboravi: svaki taj korak, svaki sat, svaki dan pripadat će meni.” Ako sam i sumnjala da sam se već zaljubila u njega, sad sam sigurna.
Pala sam. Potpuno.
Bojim se i dalje, na krivog čovjeka, iako sve što on radi potiče me da mu vjerujem. Posesivno me poljubi potom prebaci preko ramena kao da sam perce. Usput me zagolica po nogama i bedrima te dlanom pomiluje moje dupe.
„Sad kad si pojela, da potrošimo te kalorije.”
Smijem se glasno, sve odzvanja od mog smijeha dok me on nosi do naše sobe.
Isuse, naše sobe. Totalno sam skrenula.
„Idiote, to uopće nije seksi. Kažeš da sam debela.” Odjednom me spusti na pod i gotovo zakuca uza zid.
„Kažeš da sam idiot? Morat ću te nalupati po tom slatkom dupetu.” Vidim mu zaigrani sjaj u oku i znam da se želi sad zabaviti.
„Previše pažnje posvećuješ mom dupetu, molim te što dalje od njega.”
„Ili što? Što ćeš napraviti?” Unese mi se u lice, a ruke položi na zid oko mene kako bi me zarobio. Pogledam u lijevo i onda se brzo izmaknem u desno te potrčim bosa.
„Pobjeći ću!” On mi uzvrati smijehom i ne trebam gledati iza, znam da me sustiže i prije nego uđem u sobu i stignem zatvoriti vrata, on me dohvati i potom u samo jednom potezu potrga opet moje gaćice.
„Hej, to su mi jedine rezervne!”
„Jebe mi se.” Čuti njega kako ovo govori, ima dvostruki učinak na mene. Zastanem pokorno i čekam njegov potez, naredbu, bilo što, na sve sam spremna. Pusti me iz stiska i potom progovori muklo pored mog lica.
„Skini grudnjak, potom lezi na krevet i diraj se.” I izvršim to. Kako mi je naredio, skinem se, legnem na leđa i pustim rukama da miluju moje tijelo.
„Gledaj me dok to radiš.” Otvorim naglo oči na njegovu naredbu, nesvjesna da sam ih uopće zatvorila. Izraz njegova lica zrači požudom, potrebom, ali i onom nekom nježnijom emocijom. Nadam se samo da je to ona emocija bliska ovoj koja se rađa u meni, ona istog naličja, ona koja joj je dvojnica.
Sljedeći 15. nastavak romana Dvojnica objavljujemo u subotu 27. ožujka, a prethodni nastavak objavljen prošle subote možete pročitati OVDJE