Piše: Norolina
Bio je njezina tiha patnja još iz osnovne škole, njezina prva ljubav, kad je tek otkrivala što je to. Dok su njezine prijateljice svaki tjedan imale neku drugu simpatiju, Sanja je bila postojano zaljubljena u svog susjeda iz ulice, četiri godine starijeg Davora.
Dala je sve od sebe da završi razred s najboljim ocjenama kako bi se mogla upisati u istu gimnaziju u koju ide i on, zamišljala je kako će se tamo susretati na hodnicima, držati za ruke i ljubiti u nekom mračnom kutku. I uspjela se upisati, iako su se starci bunili jer ima gimnazija i bliže, zašto bi putovala preko pola grada, no Sanja je bila tvrdoglava i na kraju su popustili.
Na prvi dan škole zastala je pred polukružnim stepenicama gimnazije okrećući se na sve strane dok ga nije ugledala. Stajao je s jednom većom grupom cura i dečki iz svog razreda i grlio zgodnu crnokosu, a ona je držala svoje ruke oko njegovog struka i mazno se naslanjala uz njega. Svijet joj se srušio. Cijeli prvi razred ga je sretala na hodniku, svako malo s nekom drugom curom. Cijele te godine nisu progovorili niti jednu riječ, on se nje nije uopće sjećao, a i zašto bi, ta bila je samo nevažna susjedica.
U drugom razredu već je bilo lakše, on je završio školu pa nije morala svaki dan gledati kako neku ljubi. Upisao je faks pa ga je rijetko sretala, te školske godine vidjela ga je točno pet puta. U trećem razredu Sanja se naglo promijenila, ruke i noge su joj se popunile, nije više bila štrkljavica. Kosa joj je bila predivno gusta i duga, a njezina sjajna boja kestena, u kombinaciji s blistavim plavo-zelenim krupnim očima, čistim tenom, pravilnim nosom, sočnim usnama i prelijepim zubima činila je Sanju nestvarno lijepom.
U četvrtom razredu, za vrijeme zimskih praznika, dogodilo se ono što je mislila da je nemoguće. Davor ju je primijetio. Počeo ju je pozdravljati na ulici i zaustavljati je s nekim nevažnim primjedbama, a za tjedan dana ju je pozvao na kavu. Za mjesec dana su te njihove kave postale redovite, a kad ju je prvi put poljubio toliko joj se vrtjelo u glavi da je jedva pogodila bravu na vratima kad se vraćala doma. Otad su se redovito ljubakali u njegovom autu.
Kad joj je mobitel zapištao, tako je brzo poskočila da joj je ispao na krevet.
„Dođi do mene, sam sam, starci su otputovali”.
Zatreperila je od sreće. To je to! Napokon! Znala je što znači odlazak k njemu u praznu kuću, ali se uopće nije bojala. Pa ona je još kao klinka odlučila da će biti njegova.
Bila je spremna izgubiti nevinost s najljepšim muškarcem kojeg je ikad vidjela. Da, muškarcem, Davor je od onog mršavog i štrkljavog dečka postao pravi muškarac s lijepo formiranim mišićima od redovitog igranja košarke, doduše amaterski jer njegov cilj nije bio postati profesionalni sportaš nego završiti ekonomiju i preuzeti obiteljski posao. Njegovi su imali za sada dva mala hotela na obali, a Davor je jedva čekao da Maslinu 1 i Maslinu 2 pretvori u pravi hotelski lanac. Kad joj je tog popodneva otvorio vrata u hlačama od trenirke i bijeloj majici koja mu se pripijala uz tijelo Sanji su se usta sama otvorila, a pogled prikovao na njegova mišićava prsa i čvrsti trbuh.
– Uđi, malena – povukao ju je u kuću i prilijepio je uz zid jednim sočnim poljupcem. Nastavio ju je strastveno ljubiti i zavlačiti ruke ispod njezine majice. Svojim velikim dlanovima joj je pržio leđa, a kad joj je dodirnuo grudi Sanja je zastenjala. U glavi joj se vrtjelo, u ušima šumjelo, plitko je disala i tonula u ambis ljubavi. Podigao ju je na svoja prsa, noge mu je omotala oko struka i tako ju je ponio u svoju sobu. Davor je bio dečko od akcije, iskusan ljubavnik i tip koji ne oklijeva nego uzima što mu se sviđa. Pet minuta kasnije oboje su bili goli na njegovom velikom krevetu, a još deset minuta kasnije ona više nije bila djevica.
Kad je počeo ulaziti u nju, na trenutak je ostao iznenađen, ali ga to nije spriječilo da se zabije u nju naglo i do kraja. Bio je nježniji nego s drugima, znao je da je boli, ali ga je ona brzo potaknula da nastavi. Htio joj je priuštiti prvi orgazam u životu pa joj je palcem mazio klitoris dok se pomicao u njoj i dok oboje nisu eksplodirali u ekstazi. Bio je ponosan na sebe, još si je jednom dokazao da je dobar ljubavnik, uspio je da cura svrši u prvom seksu iako ju je boljelo. Sanja je pak bila izvan sebe od sreće. To je bilo bolje od svega što je slušala i čitala o prvim iskustvima, osim one boli na početku sve je ostalo bilo čisti užitak do žestokog vrhunca. Tako, znači, izgleda ljubav, razmišljala je i smiješila se dok su se grlili u krevetu.
– Odi u kupaonicu pa dođi dolje – rekao joj je, ustao, navukao hlače od trenirke i otišao iz sobe.
Da je bila malo manje zaljubljena i malo više iskusna ne bi joj se svidio takav postupak njezinog prvog ljubavnika, znala bi da je to hladno, ali njoj je sve što on napravi ili kaže bilo predivno. Pa je sretna skočila iz kreveta, malo ju je štrecnulo tamo dolje, ali niti to je nije smetalo, znala je da tako mora biti. Na brzinu se istuširala, navukla svoje tajice i majicu i krenula u potragu. Našla ga je izvaljenog u dnevnom boravku kako napeto gleda neku košarkašku utakmicu na eurosportu, pokazao joj je rukom da sjedne pored njega, ali pogled nije sklanjao s ekrana. Sanja se sretna i nasmijana uvalila pored njega, pa bio je to muškarac njezinog života koji je upravo drži u zagrljaju.
Kad je utakmica završila, rekao joj je da mora izaći jer je jednom prijatelju obećao pomoći u selidbi. Niti to je nije smetalo, pomislila je kako je on dobar, a ona je najsretnija cura na svijetu jer ima takvog dečka. Narednih dana je treperila u iščekivanju dok napokon nije stigla poruka: „Može kava? Čekam te vani.” Zaljubljena i slijepa istog je trenutka veselo poskočila i odgovorila da može. Istrčala je iz kuće i uskočila u njegov auto, zagrlila ga i poljubila sa svim svojim mladenačkim žarom i ljubavlju koju je osjećala. On je nekako hladno reagirao, ali niti to Sanja nije primijetila. Svijet je i dalje bio ružičast.
Deset minuta kasnije bila je u šoku.
– Malena, htio sam se pozdraviti – progovorio je kad im je stigla kava.
– Pozdraviti?
– Idem u Ameriku.
Sanja se zagrcnula i pošpricala kavom sebe i stol ispred sebe.
– Hej, hej, polako, uzmi vode – govorio je dok ju je lupkao po leđima.
– Ovaj, koliko… koliko te dugo neće biti?
– Ne znam, mjesec, dva, idem do strica.
– Dobro je, bojala sam se da ideš na puno duže.
– Zašto si se bojala?
– Falit ćeš mi, ali toliko ću izdržati.
– Malena – okrenuo ju je prema sebi i uhvatio za obje ruke. – Ti znaš da ja tebi nisam ništa obećao. Popili smo nekoliko kava i imali odličan seks, ali ja nisam tip za veze, želim još svašta proživjeti i iskusiti i ne želim se vezati uz jednu curu. To što sam radio s tobom radio sam i sa drugima.
Sanji su se u tom trenutku srušile sve iluzije i nestali su svi snovi koje je sanjala još otkad je bila djevojčica. Dva mjeseca kasnije shvatila je da je trudna.
***
Šest godina kasnije
Davor je već tjedan dana špijunirao Sanju i malu i otkrio da im je život rutina: vrtić, posao, park, stan, roditelji. Sam je sebi bio smiješan, on, Davor Kraljić, tip koji je uvijek uzimao što je htio i kad je htio, odjednom se šulja i treperi pred jednom ženom i, još više, pred jednom djevojčicom. Zato je odlučio kako je sada dosta.
– Sanja, pozvao ju je kad je izašla i brzim korakom krenula prema vrtiću. Naglo je zastala: – Davore, otkud ti?
– Čekam te.
Zbunila se. – Zašto?
– Moramo razgovarati.
– Ne znam o čemu.
– Znaš, zato preskočimo glumatanje i laganje. Vidio sam je.
Sanja se ukočila, problijedila i zadrhtala.
– Davore, ne mogu sada, žurim.
– Sanja, dovoljno sam čekao i bio strpljiv. Idemo zajedno do vrtića.
– Davore, ne, ne mogu, kako ću te objasniti Maji?
– Maja! Prelijepo ime. Reci da sam ti prijatelj.
– Ne mogu je lagati.
– Pa to i ne bi bila laž, bili smo prijatelji.
– Davore, vas dvoje ste toliko slični da će svatko odmah zaključiti što si joj ti, a Maja je jako pametno dijete. Ne mogu je samo tako suočiti s činjenicom da si se odjednom pojavio.
Uzdahnuo je svjestan da je u pravu. Mora obuzdati svoje nestrpljenje, ako je mogao čekati toliko, može još nekoliko dana.
– Dobro, dajem ti rok do kraja tjedna da je pripremiš, a mi ćemo se u međuvremenu naći i razgovarati.
Dva dana kasnije strepeći je ulazila u njegov klub.
– Izvoli, sjedni, što ćeš popiti? Ja ću nešto žestoko.
– Može i meni – tiho je progovorila.
Sjeo je na fotelju preko puta nje.
– Za početak, želim ti se ispričati zbog načina na koji sam te iskoristio i otišao. Znam da to nije bilo lijepo od mene i jedino opravdanje mi je da sam imao 22 godine i nisam razmišljao o tuđim osjećajima niti o posljedicama svojih postupaka. Zato te molim da mi oprostiš.
– Oprostila sam ti onog trenutka kad sam otkrila da sam trudna. Više nisi bio bitan niti ti niti tvoj postupak, samo mi je bilo važno moje dijete.
– Naše dijete.
– Moje dijete – bila je uporna Sanja. Odlučno ga je gledala u oči. – Ti si tom djetetu biološki otac, ali samo to, čista biologija, oplodio si moju jajnu stanicu i gotovo.
– Nisam znao za nju, nisi me obavijestila.
– Nisi mi ni ostavio mogućnost da te obavijestim.
– Da si htjela, našla bi me.
– Bio si potpuno jasan onaj dan. „Ja nisam tip za veze”, dobro se sjećam, a dijete je veza, i to doživotna. I da sam mogla, zašto bih nekome tko se ne želi vezati rekla da je napravio dijete? – sad je već bila ljuta i govorila je povišenim tonom.
– Ispričao sam ti se zbog toga.
– I misliš kako je to dovoljno? Šta ti, u stvari, hoćeš?
– Hoću biti otac. Propustio sam prvih pet godina, ne želim i dalje biti isključen iz života moje kćeri.
– Hahaha, kako to neobično zvuči iz tvojih usta! Kćeri, ha? Pa ti ništa ne znaš o toj kćeri, niti ona zna išta o tebi. Imamo lijep život, ona je sretno dijete i nemam namjeru to mijenjati – odlučno je nastavila Sanja.
Davor je bio šokiran. Ovakvu Sanju nije pamtio i pitao se gdje je nestala ona fina, tiha i podatna djevojka koja je dolazila na svaki njegov poziv i bez pitanja ga slijedila kamo god je poveo i što god je želio raditi. Ova je upravo ispružila svoje kandže i temeljito mu izgrebla ego.
– Sanja, molim te, danas jako dobro razumijem što sam onda učinio i da ikako mogu vratiti vrijeme sigurno ne bih postupio tako, govorio je i gledao je ravno u oči.
– Ali vrijeme ne možeš vratiti – slegnula je ramenima.
– Pričaj mi o Maji, molim te.
– Rođena je u siječnju, sad ima pet godina i četiri mjeseca, ide u vrtić, voli ići u park, lijepo se oblačiti, voli biti kod bake i djeda, obožava sladoled… I genijalka je. Čita, piše, računa, zna engleski i programira.
Davor je ostao otvorenih usta.
– Molim? Pa kako?
– Ne znam kako djeca postaju genijalci, valjda se rađaju takvi.
– Kakav plan imaš s njom? Mislim, ona očito nije za normalnu školu, a koliko znam u javnim školama nema baš programa za takvu djecu.
– Šta drugo mogu učiniti? Trudim se da je naučim sve što znam i što je zanima, a u nedjelju je upoznala jednog informatičara koji ima svoju firmu i s kojim će se povremeno družiti, čovjek je bio fasciniran onim što mala zna.
– Još ćemo o svemu razgovarati. Za sada želim postati dio njenog života…
– Davore…
– … i o tome nema rasprave. Gledaj, ispričao sam se, bio sam gad, priznajem, ali spreman sam se boriti za svoju kćer ako ću morati. Volio bih da sve riješimo dogovorom, ali ako ne ide… – ostavio je prijetnju neizrečenu, no Sanja je razumjela.
U subotu popodne pozvonio je na vrata njihovog stana.
– Bok, uđi – Sanja mu je otvorila, a iza njenih leđa doprlo je jedno tiho „dobar dan“.
– Hej, zdravo, ja sam Davor – pogledao je svoju preslatku kopiju koja ga je gledala raširenih očiju. – Imam nešto za tebe – rekao je i pružio joj malu izo torbu u kojoj je, u lijepoj kutiji, bio sladoled od čokolade.
– Mama?
– Dobro, ljubavi, može, ti odvedi tatu u dnevni boravak, ja ću nam servirati.
Maja ga je povela u boravak, stalno se bojažljivo osvrčući iza sebe. Sjeo je na fotelju, malo se nagnuo naprijed, položio ruke na koljena i nadao se da djeluje opušteno i smirujuće.
– Mama ti je rekla tko sam ja.
Maja je klimnula.
– Jako mi je žao što se nismo ranije upoznali, ali se nadam da ćeš mi sada dopustiti da to nadoknadim. Jako bih volio biti s tobom, izrekao je i netremice je gledao.
– Dobro – prošaptala je gledajući u pod.
– Sigurno se pitaš zašto nisam bio s vama.
Klimnula je.
– Vidi, bio sam godinama u Americi, tamo sam radio poslove i nisam ih mogao ostaviti.
– Kakve poslove? – odvažila se pitati Maja.
– Imam nekoliko noćnih klubova u kojima se odrasli zabavljaju.
– Znam šta su to noćni klubovi, ali mi se ne sviđaju.
– Jesi bila u nekom?
Nasmijala se: – Ne, šta ti je, ja sam još mala. Vidla sam na internetu i ne sviđa mi se što je tamo mračno i bučno i velika gužva.
Nasmijao se i on: – Vjerujem da ti se sada to ne sviđa, ali kad budeš velika sviđat će ti se. Nego, daj mi pričaj o sebi. Tvoja mama mi je rekla da si jako pametna.
– Da, ja sam genijalka.
– Stvarno? U čemu?
– Paaaa, znam puno više nego moji prijatelji i kužim se u kompjutere. Robert mi je rekao da je zapanjen onim što znam i da će me puno toga naučiti, otvorila se Maja.
– Tko je Robert?
– Mamin prijatelj i jedan jako dobar informatičar.
Sanja je unijela sladolede, kavu i sokove i šutke im servirala. Prisluškivala je njihov razgovor i zaključila da im ide odlično te je odlučila da će ih pustiti kako bi se sami upoznavali. Sjela je na najdalje mjesto sa svojom zdjelicom i čekala.
– Mmmmm, mama, ovo je najboljiiii sladoled u mom životu – uzviknula je Maja nakon prvog zalogaja.
Družili su se cijelo popodne, sve dok nije bilo vrijeme za spavanje. Sanja se zagledala u Davora, pokušavala mu je dati do znanja kako je vrijeme da ode, ali on nije pokazivao takvu namjeru. Spremila je Maju u krevet i vratila se u dnevni boravak.
Zatekla ga je kako zamišljeno vrti čašu s vinom. Pogledao ju je sjajnim očima: – Ona je fascinantna.
– Znam, i mene uspijeva oduševiti, a svaki dan sam s njom.
– Sanja, ja… – ustao je, kleknuo ispred nje, primio je za ruke i zagledao joj se u oči.
– Srce će mi pući od emocija. U ovih par sati ja sam postao drugi čovjek, ja… Sanja… – uzdisao je, a oči su mu se punile suzama. Položio je glavu u njezino krilo i obgrlio joj koljena.
Bila je na trenutak zbunjena, ali onda je spustila ruku na njegovu kosu i mazila ga po njoj kako je znala maziti i Maju. Vratio se. Smije li se nadati? Želi li se nadati? Želi li ga u svom životu? Kako ga želi? Što je najpametnije za nju? Što bi Maja htjela? Dok je samu sebe bombardirala svim mogućim pitanjima, on je podigao glavu, pogledao je, pridigao se, privukao je u zagrljaj i približio svoje usne njezinima.
– Sanja…
– Davore, ne…
– Da!
Poljubac je ispočetka bio nježan, ispitujući, istraživački, ali brzo se pretvorio u posesivno osvajanje njenih usta. Čvrsto ju je zgrabio, rukama joj je mrsio kosu, a usnama ju je gutao. Njene su ruke završile oko njegovog vrata, prilijepila se uz njega, nije mogla disati, ali nije bilo niti važno, gorjela je, krv je ključala, a među nogama je pulsirala.
– Davore – dahnula je kad su se na trenutak odvojili da bi uzeli malo zraka.
Ustao je, povukao je za sobom i podigao u naručje.
– Gdje je tvoja soba?
– Ne, Davore, ne možemo, ne smijem, ne…
– Reci gdje je ili ću je sam tražiti, a mogu upasti u Majinu.
Pokazala mu je, nemoćna oduprijeti se onome što ju je preplavilo. Koliko se god borila svih ovih godina da ga zaboravi i potisne u svom srcu, nikad to nije uspjela. Ma neka bude što bude, kako je jednom dok je još bila gotovo klinka uspjela izliječiti ranjeno srce uspjet će opet, sad je starija.
Položio ju je na krevet, povukao joj majicu i u jednom potezu je skinuo. Povukao joj je tajice koje su začas nestale negdje iza njih. Pogledom je prelazio po njenom savršenom tijelu, od sočnih grudi, preko uskog struka do dugih vitkih nogu.
– Ti si savršena, ti si nešto najljepše što sam ikada vidio – promuklo je govorio dok ju je ševio pogledom. Brzo je strgnuo majicu sa sebe, odbacio cipele i čarape, hlače i bokserice nestale su u sljedećoj sekundi. Kleknuo je na krevet i rukom polako počeo prelaziti od gležnjeva, po listovima, preko koljena po bedrima s vanjske strane, preko struka do grudi i ramena, ocrtavao ju je svojim vrućim dlanovima dok joj se pogledom usijecao u dušu.
– Ovoga puta ja ću te obožavati – izgovorio je i krenuo poljupcima tragom svojih dlanova. Sanja je ubrzano disala, mislila je da će joj srce iskočiti koliko je brzo tuklo. Svaki poljubac ju je žario, koža joj se napela, osjećala je svaki njegov dah. Nježno je liznuo jednu bradavicu pa je lagano usisao, a Sanja se propela. Nije mogla progovoriti, samo ga je čvršće zgrabila za ramena dok je on svojim rukama i poljupcima osvajao ženu koju je prije šest godina tako glupavo odbacio. Prstom je polako prešao po već natopljenim gaćicama, potom ih je odlučno zgrabio s obje ruke i potrgao, a već u narednom trenutku njegovi su prsti plesali po njenom međunožju dok je usnama i jezikom obožavao malo jednu malo drugu bradavicu. Sanja je zastenjala i izvila se.
Polako joj je raširio noge, smjestio se među njih i glavićem joj dražio picu. Teško je disao, bio je na rubu da svrši i prije nego uđe, ali se suzdržavao. Ovo je bilo za nju.
– Davoreeee – stenjala je, a on se krenuo polako probijati u nju, milimetar po milimetar i sa svakim milimetrom bio je sve zadihaniji.
– Tako si mokra, tako si divna, tako si moja… – buncao je dok ju je ispunjavao. Postepeno je ubrzavao dok se nježni ubodi nisu pretvorili u divlje nabijanje koje ih je oboje odvelo do ekstaze. Sanja je svoj krik prigušila na njegovom ramenu, a on je lice nabio u jastuk.
Oznojeni i zadihani dugo su se smirivali i minute su im trebale da se oporave od ove divlje vožnje.
Legao je preko nje, primio joj lice dlanovima i zagledao joj se u oči: – Znam da ti tako nije tada izgledalo, ali ja sam te i onda na neki svoj način volio, samo to nisam priznao ni samom sebi. Sve ove godine nisam te zaboravio.
Gledala ga je mirno: – To govoriš sada zbog dobrog seksa.
– Ne – odlučno je zavrtio glavom. – Htio sam ti to reći i one večeri kad smo se sreli, ali nije bio dobar trenutak. Htio sam ti to reći i onog dana u mom klubu, ali smo pričali o kćeri. Znam da mi ne vjeruješ, ali sad sam tu i učinit ću sve da mi povjeruješ – završio je i još je jednom strasno poljubio, dajući joj kroz taj poljubac sve svoje emocije. – Sad spavaj – privukao ju je k sebi i navukao pokrivač preko njih.
– Ostaješ noćas?
– O draga, i ne samo noćas.
– Čekaj, a šta ću ujutro reći Maji kad nas ugleda oboje u stanu?
– Reći ćemo joj da su mama i tata zajedno i da ćemo od sada biti obitelj – rekao je tako ležerno kao da govori o nečem uobičajenom.
– Davore! – uzviknula je.
– Dosta je, spavaj, pričat ćemo sutra – privukao ju je još bliže k sebi i sklopio oči. Udahnuo je miris njene kose i osjetio duboki, iskonski mir koji ga je preplavio. Bilo je to jedino mjesto na kojem je želio biti, ne samo te noći.
Sanja je bila zbunjena. Zajedno? Obitelj? U njoj su se smjenjivale sreća i bijes zbog tih njegovih riječi. Da, on je taj s kojim je oduvijek željela biti, ali gad jedan uobraženii, šta on misli da se može samo tako pojaviti i vratiti u njen život kao da nikad nije otišao. Pa, očito može, glupačo, bilo je dovoljno da te poljubi i da mu daš sve što traži, svađala se sama sa sobom. U toj svađi je i zaspala, razmišljat će sutra.
Mobitel je uporno i uporno zvrndao negdje na podu. Davor je zbunjeno skočio, trebalo mu je nekoliko sekundi da se sjeti gdje je. K vragu i mobitel, zaboravio ga je stišati.
– Da – javio se kad ga je uspio izvući iz džepa hlača koje su ležale zgužvane pored kreveta.
– Marko ovdje, imamo problem.
– Šta je sad?
– Izbila je velika tučnjava, ovdje je policija, trebali bi i vi doći.
Zamislio se na trenutak. Jednom u životu bili su mu važniji karijera, posao, novac pa je hladno ostavio ovu ženu pored sebe.
– Ne, Marko, neću doći, imam vas, imam menadžera kluba, plaćeni ste da rješavate probleme. Ako niste za to sposobni, naći ćemo onoga tko je – skresao mu je i završio razgovor. Pogledao je u mob, bilo je pola tri. Stišao ga je i stavio na ormarić pored kreveta.
Sanja se promeškoljila.
– Šta je bilo?
– Ništa, spavaj dalje.
– Tko te zvao u ovo doba?
– Iz kluba, ništa važno.
– Zašto onda zovu usred noći?
– Izbila je neka tučnjava, policija je tamo…
– Onda moraš i ti ići.
– Ne, ne moram, ja sam tamo gdje moram biti – privukao ju je na svoja prsa, prebacio joj ruku preko trbuha i… k vragu, osjetio je njezinu guzu na svom kurcu koji se odmah probudio. Sanja je zavrtjela bokovima i još ga više napalila.
– Ako se odmah ne smiriš, nećemo spavati.
Opet je zavrtjela.
– A tako znači, vještice – zasmijao se i krenuo rukom po trbuhu, sve niže i niže, dok nije prstima dospio do njenog središta gdje je počeo raditi polagane, nježne krugove po njezinom klitorisu. Drugom rukom joj je čupkao i zavrtao bradavicu. Sanja se pokušala okrenuti prema njemu…
– Ostani tako, prebaci ovu nogu preko moje i miruj, samo miruj – šapnuo joj je na uho i krenuo davati sočne poljupce po vratu i ramenu.
– Tako, još malo raširi, to draga – šaputao je dok joj je ugurao dva prsta u mokru picu koja je već polako pulsirala.
– Davore – zastenjala je i jače se prilijepila uz njega. Posegnula je rukom iza sebe i primila taj usplamtjeli dio njega koji joj je pružio neviđeno zadovoljstvo i počela ga lagano povlačiti, a on je zastenjao. Kad su se oboje usijali, izvukao je prst i polako je ispunio pa se počeo nabijati dok joj je prstom neprestano kružio po klitorisu. Sobom je odjekivalo njihovo stenjanje i udaranje kože o kožu. Ovakav užitak Sanja nije mogla niti zamisliti, bilo je još bolje nego prvi put, bilo je… Bilo je intimno, poznato i savršeno. Kad se izvukao iz nje, samo je klonula na njegovu ruku, a sljedeće sekunde je već spavala.
Davor je sam sebi čestitao na najboljoj odluci u svom životu. Nikad neće zbog nekog posla ustati i napustiti ovaj krevet beskonačne sreće, ma ako treba prodati će klub pa neka se netko drugi gnjavi s tim, ima on šta raditi. Sada mu se činilo kako bi možda bilo baš pametno prodati taj klub, bavit će se nečim drugim, nečim što će mu ostaviti više vremena i slobode za obitelj, nečim zbog čega ga neće zvati usred noći.
Priča je kompilacija odlomaka treće priče iz serijala „I ja…“ objavljenog na wattpadu. Autorica obožava trilere s upletenom ljubavnom pričom i začinjene s ponešto erotike.