Piše: Mila Novak
Odvjetnik Maksimilijan Gajski iz Zagreba, traži odvjetničkog vježbenika (m/ž) sa ili bez položenog pravosudnog ispita. Uvjeti koje kandidat treba ispunjavati: aktivno poznavanje engleskog jezika u govoru i pismu, poznavanje rada na računalu i vozačka dozvola B kategorije. Životopise molimo slati na: [email protected] !!!!!!!!!!!!!!
Tini je iskočio oglas na Facebooku nakon što se požalila prijateljici na messangeru kako ne može pronaći odvjetnika kod kojeg bi odradila vježbenički staž.
“Nekad mi je drago što nas prisluškuju”, pomislila je, kopirala e-mail adresu i prebacila je u novu poštu. Dodala je životopis u privitak uz kratku molbu i pritisnula pošalji.
Otkad je završila fakultet traži posao. Šalje životopise, prati natječaje, web portale, svuda se raspituje, ali uzalud. Već je pomalo gubila nadu.
“Zar su sve te godine studiranja i odricanja bačene u vjetar?”, pomislila bi sa svakom odbijenicom ili nejavljanjem potencijalnog poslodavca.
Zato se iznenadila kad joj je odgovor brzo stigao. Pisalo je:
“Zahvaljujem se na Vašoj prijavi za radno mjesto odvjetničkog vježbenika. Molim vas pošaljite mi svoju sliku kako bih stekao cjelokupni dojam o vama. S poštovanjem, Maks Gajski”
Kako se u većini slučajeva potencijalni poslodavci ni ne jave, razveselila se, otvorila galeriju i pretraživala selfije kako bi pronašla najbolju za natječaj. Odlučila se za profinjeni polu-profil u bež košulji sa smeđim točkicama i vrpcom povezanom u mašnu s lijeve strane vrata.
Čim je poslala sliku za nekoliko minuta ju je dočekalo: “U redu. Jeste li slobodni sutra u 11 h za razgovor?”
Uzbuđena što je pozvana na intervju spremno je pristala i otvorila ormar. Smišljala je što će sutra obući. Premetala je odjeću i pomicala vješalice, dok se nije odlučila za jednostavan tamno plavi komplet s tričetvrt rukavima i uskom suknjom do koljena. Za ispod sakoa izabrala je bijelu košuljicu sa srcolikim ovratnikom i čipkom koja prekriva dekolte, a za stopala bijele balerinke s cvjetnim uzorkom i čarapice hulahop u boji vanilije. Tamno plava, jasna nijansa joj je pojačavala riđi sjaj smeđe, glatke kose sa šiškama, a plavo bijeli kontrast je odgovarao kontrastu njezine tamne kose i plavih očiju.
Sutradan je rano ustala i potražila adresu na google mapi. Polako se spremala da ne mora žuriti. Nije previše očekivala. Navikla je već da razgovori za posao završe pronalaskom boljeg kandidata od nje.
Ali takav je život. Nekome lakši, nekome teži. Nekad se sve poklopi, a nekad zuriš u zatvorena vrata mjesecima, pa i godinama.
Tina je bila od onih pred kojima su vrata bila zatvorena. Nije imala vezu niti novaca, a nije bila niti član stranke na vlasti. Živjela je s majkom i sestrom gimnazijalkom i krpale su kraj s krajem. Studirala je zahvaljujući odličnom prosjeku i izvrsno riješenom prijemnom ispitu zbog čega se upisala bez plaćanja.
Tramvajem je stigla do Britanca, a zatim je pješke tražila adresu. Uskoro se pojavila pred austrougarskom građevinom na kojoj je stajala srebrna ploča sa crnim imenom odvjetnika Maksa Gajskog. Izvukla je ogledalce iz torbice, zadnji put provjerila frizuru i šminku, popravila suknju, pa pozvonila. Vrata su zazujala. Gurnula ih je i ušla u zgradu.
U prizemlju na desno mladi odvjetnik u srednjim tridesetima provirio je kroz vrata. Nakon pozdrava ju je uveo u kancelariju.
“Izvolite sjesti, gospođice”, ljubazno se nasmiješio i pokazao na smeđi kožni naslonjač. Privukao je uredsku stolicu ispred stola, dohvatio njezin isprintani životopis i sjeo. Popravio je sivi sako i prebacio lijevu nogu preko desnog koljena. Postavljao joj je pitanja na koja je spremno odgovarala trudeći se ostaviti dobar dojam. Kad je završila fakultet, koji joj je prosjek, koji predmeti su joj bili najdraži, koja grana prava ju najviše zanima, kako se vidi u budućnosti, kako bi postupila u određenim situacijama sa strankama itd.
“U redu. To je bio prvi dio intervjua, a sad prelazimo na drugi”, tamnoputi odvjetnik se promeškoljio u stolici i pročistio grlo.
Tina ga je upitno pogledala, a on ju je odmjerio od glave do pete prodornim smeđim očima i upitao: “Jel pušiš?”
“Ponekad uz kavu”, slegnula je ramenima.
“Kad nam napraviš kavu, obavezno jednom”, nastavio je.
“Ustani da ti vidim guzu”, usna mu se iskrivila u prikriveni smiješak.
“Molim?“, Tina se šokirala, shvativši smisao drugog dijela intervjua.
“To što si čula“, smireno je odgovorio i rukom gestikulirao da ustane.
Kad je poslušno ustala, rukom joj je pokazao da se okrene oko sebe. Kimnuo je.
“Zadovoljavaš moje kriterije. Jesi još uvijek zainteresirana za posao?“, oči su mu se vragolasto sjajile.
Tinu je oblio hladni znoj i zbunila se. Mislima su joj prošle sve odbijenice, svi pokušaji koji nisu urodili plodom, ucviljena majka s bolesnom štitnjačom na rubu živaca i mlađa, ali već depresivna sestra.
“Neki ljudi dobiju bolje karte u životu, neki lošije. Moramo igrati s kartama kakve dobijemo“, sjetila se savjeta najbolje prijateljice kad ju je tješila na messangeru.
“Jesam“, prošaptala je i spustila pogled. Maks je podigao obrvu, ustao sa stolice i krenuo prema njoj.
Podigla je pogled i susrela se s njegovim. Privukao ju je k sebi, pomaknuo joj crvenkasto smeđi pramen s lica i poljubio.
Tina ga je odgurnula, odvažno pogledala i rekla: “Prvo ugovor“.
“Naravno“, pustio ju je iz zagrljaja, otvorio ladicu uredskog stola i izvukao svežanj papira.
“Potpiši se ovdje“, pokazao joj je praznu liniju nakon što se sam potpisao.
Kad se potpisala, pružio joj je jednu kopiju ugovora, a druga je ostala ležati na stolu. Čim ju je spremila u torbicu, uhvatio ju je za guzu i ponovno privukao sebi.
“Samo po službenoj dužnosti, gospođice Tina“, nacerio se i desnom rukom joj podigao suknju kroja olovke.
Tina se prepustila njegovim spretnim rukama, dok su joj trnci prolazili čitavim tijelom. Oduvijek se palila na ambiciozne muškarce u odijelima s nepokolebljivim, samouvjerenim stavom.
Usne su im se spojile, a jezici strastveno isprepreli. Suknju joj je podigao do struka. Uhvatio je objema rukama za guzu, odnio do kožnog kauča i spustio na njega. Zbacio je sivi sako, a ona u isto vrijeme svoj plavi, i ljubeći je izvlačio joj čipkastu košuljicu. Drhtavim, sitnim prstima otkopčavala mu je košulju. Pomogao joj je i brzo bacio košulju sa sebe na pod.
Otkopčala je usku suknju zgužvanu oko struka. Povukao joj je suknju s nogu i bacio pored ostale odjeće. Zarolala je hulahopke boje vanilije, izvukla se iz njih i pokazala bijelu, mekanu kožu i putena bedra i bokove. Ostala je samo u jednostavnim gaćicama boje kože.
Nagim, tamnoputim, krupnim torzom, s ponešto dlačica oko pupka i grudi, nadvio se nad nju ljubeći je i dodirujući. Zgrabio joj je gole noge i stavio ih oko svojeg struka, a ona ga je stegnula bedrima i privukla bliže sebi.
Opreznim pokretom podigao joj je košuljicu, a ona se spretno izvukla iz nje, pokazujući grudnjak iste boje kao gaćice. Zavitlao je bijelu košulju iza sebe i spustio se ljubeći joj vrat.
Uzdisala je i prste zarila u njegovu crnu valovitu kosu. Ruke je podvio ispod nje i lagano je podigao kako bi joj uspio otkopčati grudnjak. Pomogla mu je i spustila naramenice, a grudnjak se pridružio ostaloj odjeći na tepihu.
S vrata joj se spustio na grudi, promatrajući ih i ljubeći istovremeno. Ružičaste bradavice su joj se ukrutile uživajući u poljupcima.
Ljubio joj je grudi, pa usne, dok je petljala oko njegovih hlača. Jednom rukom joj je pomagao otkopčati ih. Na trenutak se odmaknuo od nje, izvukao se iz hlača, pa ponovno priljubio uz nju.
Uske bokserice kariranog uzorka napele su mu od uzbuđenja i stezale ga. Skinuo ih je i oslobodio krupan ud. Ruku joj je poveo na njega, potičući je da ga miluje, što je i učinila. Obujmila ga je sitnim, crveno nalakiranim prstima, pokrećući ruku gore-dolje, isprva sporo pa sve brže.
Blago joj je potisnuo tjeme, a pogledom ju poticao da se spusti i stavi ga usta. Poslušno se spustila, privukla ga rukom usnama, a zatim jezikom lagano klizila po krupnom, glatkom, vlažnom glaviću. Uzdisao je uživajući.
Vršak mu je obujmila ustima, lagano ga prihvaćajući sve dublje u usta dok nije uhvatila ritam. Drugom rukom mu je milovala mošnjice.
“Uh, zadovoljan sam tvojim radom. Definitivno si najbolja kandidatkinja“, šalio se, a ona ga je požudno gledala u oči dok mu je pušila.
Rukom joj je mazio vrat i odmaknuo je od sebe pa su se ponovno počeli ljubiti. Strgnuo joj je gaćice i otkrio uredno obrijanu žemljicu, nabreklu od želje i crvenu poput tulipana.
Raširio joj je bedra, spustio se do nje i počeo ju ljubiti. Grčila se i stezala mu široka ramena. Zatim se podigao i uvukao joj se između bedara. Prislonio je tamni, pomalo zakrivljeni ud uz njezinu orošenu mačkicu. Klizio joj je njime po usminama. Bila je mokra i nabrekla poput zrele smokve pa mu je ud sam skliznuo u nju.
Vrisnula je od užitka kad je ušao u nju glavićem, i onda još jednom, kad ga je utisnuo u nju do kraja.
Dahtali su, uzdisali i njihali se u ritmu. Uzimao ju je od naprijed, odostraga; na kauču, na podu, na stolu; s podignutim nogama, sa skupljenim, s raširenim; dok se nisu umorili.
Kad su završili, ustao je, navukao karirane bokserice i izvukao spis iz ladice.
“Do dva sata moramo složiti tužbu za tužitelja kojeg zastupamo. Pozajmio je novce rođaku koji mu ih nije vratio iako se ugovorili vraćanje“.
Tina se rasčupana iskobeljala s kauča, potražila gaćice i grudnjak i navukla ih. Potapšao je koljena i namignuo joj. Sjela mu je u krilo igrajući se s njegovom kosom, dok joj je detaljno objašnjavao slučaj.