Piše: E. T. Hardy
Neki šum ju je probudio u pola noći. Samo “klik“. Otključavanje vrata? Bacila je brzo pogled na sat, koji je krvavo crvenim brojkama pokazao da je 01:05. Očekivala ga je ranije, prije par dana, ali se nije puno potresla zbog toga. Bila je spremna. Uvijek spremna.
Polako je ustala iz svog toplog kreveta i ispod jastuka izvukla pištolj sa prigušivačem. Ladicu od noćnog ormarića u kojoj se nalazio drugi pištolj je izvukla i ostavila otvorenu, za svaki slučaj. Tiho, na prstima, odšuljala se iza vrata. Sad treba samo čekati. Kako su minute prolazile, postajala je sve nervoznija. Dlanovi su se znojili, srce ubrzano kucalo, a tanka se spavaćica lijepila za tijelo. Nije se usudila napraviti ijedan pokret dok je čekala svog nezvanog gosta. Nije čula ni jedan šum, ali je vidjela pomicanje kvake koja se polako, nečujno spuštala, a kad je stigla do donjeg položaja, zadržala se tu par sekundi. Onda su se vrata počela polako otvarati.
Bila je često u sličnim situacijama ali sada… sada joj se srce popelo u grlo. Nešto će se večeras promijeniti. Zrak je bio nabijen elektricitetom. Vrata su se otvorila tek toliko da se kroz njih provuče osoba, ali nitko nije još ulazio.
“Šta se sada događa?”
Tek što je to pomislila, u vidokrugu joj se pojavila prilika obučena u crno. Posjetitelj je zastao na sekundu, promotrio sobu i uputio se ka krevetu. Nije vidio da tamo nema nikoga jer je bio u sjenci, ulična svjetla nisu dopirala do njega. Nije vidio ni nju iza vrata.
“Možda je amater” pomislila je.
Prestala je disati i pokušala čuti barem neki zvuk od te osobe.
Ništa.
Dok se prilika u crnom bešumno kretala prema krevetu, ona je promotrila nju.
Muškarac.
Visok oko dva metra.
Široka ramena, duge noge.
Na glavi fantomka.
Bio je tako prokleto tih.
Na metar od kreveta izvukao je pištolj s dugačkom cijevi i uperio ga u krevet. Pretpostavila je da i on ima prigušivač. Naravno, neće dopustiti da se pucanj čuje. Stajao je tako sa pištoljem uperenim u krevet i čekao. Vjerojatno nije mogao procijeniti kamo pucati, a htio je biti efikasan. Tako bi to ona napravila.
Vrijeme je za akciju.
– Ruke u vis – kad je progovorila, muškarac se ukočio.
– Polakoo, obje gore, polako, ne pokušavaj ništa.
Polako, polako, lik je podigao obje ruke i to je bio njegov jedini pokret. Ostao je okrenut ka krevetu.
Tiho mu je prišla i prislonila mu cijev prigušivača na donji dio kičme. Osjetila je miris njegovog parfema. Jak, muževan miris joj se svidio, voljela je baš takve.
Prije nego što mu je slobodnom rukom uzela pištolj rekla je: – Ni makac, Tihi – na što su se njegova ramena malo zatresla.
“On se smije!?”
– Ne vidim šta je smiješno, kod mene je svo oružje – začudila se i odmaknula od njega.
Onog momenta kada je čula njegov grub glas sa ruskim akcentom kroz njeno tijelo kao da je prošla struja.
– Smiješno mi je kako si me nazvala – začuo se grubi glas s ruskim naglaskom.
– Tihi?
– Da.
– Pa jesi tih. Zamalo, ali zamalo te nisam čula.
– Šteta, krasota, šteta – uzdahnuo je.
– Pa ko ti je kriv – rekla je i spretno iz njegovog pištolja izvadila okvir te ga bacila na drugi kraj sobe, negdje izmedju fotelje i prozora. Kada je okvir pao na pod, muškarac je skoro neprimjetno okrenuo glavu ka zvuku koji je čuo, kao da je htio zapamtiti gdje je okvir pao.
Pištolj je bacila na drugi kraj.
– Ako imaš još nekog oružja kod sebe, sad je pravo vrijeme da ga predaš.
– Zašto odugovlačiš? Zašto odmah ne povučeš taj obarač? – činilo joj se da je rekao kroz smiješak.
– Imaš li još nešto? – nije htjela raspravljati.
– Pa krasota… Morat ćeš sama otkriti.
“Nešto je smislio…”, pomislila je.
Opet mu je prišla i stavila cijev prigušivača na dno ledja. I opet ju je obavio njegov miris.
– Ne mrdaj.
– Pa, sad…
– Ne. Mrdaj. Rekla. Sam.
Jače je pritisnula pištolj uz njegova ledja, a slobodnom rukom je prešla preko njegovog struka i trbuha. Nije osjetila nikakvo oružje… sam čvrste trbušnjake.
Ovako prilijepljena uz njega, dok je udisala njegov miris i rukama prelazila preko njegovog tijela, osjećala se čudno.
“Adrenalin samo” rekla je sebi.
Ipak nije odoljela da malo duže zadrži ruke na njegovom tijelu. Spustila se i opipala lijevu nogu od bedra do dolje. Opet ništa. Osim mišića. Prešla je na drugu nogu i nesvjesno usporila pokrete. Izgledalo je kao da ga mazi. Na listu desne noge napipala je nešto čvrsto. Zavukla je ruku pod nogavicu i okrznuvši njegovu toplu kožu iz futrole zakačene za nogu izvukla nož.
Ništa nije rekla, samo ga je bacila iza sebe. Držeći se za njega jednom rukom, a drugom još uvek držeći pištolj uperen u njega, polako se podizala.
– Znaš, krasota, ruke me počinju boljeti.
– Mhm – promrmljala je.
Nije mogla govoriti. U njoj se stvarao osjećaj neprimjeren za situaciju. Još više se priljubila uz njegova ledja i pružila ruku da provjeri ima li nešto na svojim prsima. Polako je prelazila preko njegovih prsnih mišića i opet krenula rukom prema struku. Kako se približavala donjem dijelu, progovorio je grubim glasom, protkanim nečim mračnim: – Serdce, tu si već pregled…ahhh – uzdahnuo je kada ga je uhvatila za ukrućenu muškost.
Nije znao zašto, ali na sam njen miris kada je ušao u sobu i na pomisao da možda polugola stoji iza njega njegov druškan je reagirao. Kad mu je počela rukama prelaziti po tijelu, ukrutio se. Pobogu, pa ovdje je iz drugog razloga.
Dok je bio u nekoj izmaglici uzbuđenja, čuo je njen glas, koji kao da je drhtao.
– Pa izgleda da ovdje imamo neko opasno oružje, Tihi.
Kada je to izgovorila, pustila je njegovu muškost, a on je izdahnuo nesvjestan da je zadržavao zrak u plućima.
– Okreni se – naredila je.
Polako, još uvijek sa podignutim rukama okrenuo se i … zažalio.
Ovo malo svjetlosti koja je dopirala kroz prozor padalo je točno na nju. Izgledala je kao vila. Izgledala je kao da je upravo pojebana. Duga zamršena kosa uokvirivala je lijepo lice. Imala je kao paučina tanku crvenu spavaćicu, čija jedna naramenica je spala i otkrivala ključnu kost koja se sjajila na slaboj svjetlosti i mamila ga da…
“Ti si ovdje da je ubiješ…” pomislio je “Ne da misliš kako je pojebati”.
– Ko te je poslao? – upitala je.
– Zar stvarno misliš da ću ti odgovoriti na to pitanje?
– Slušaj…
– Mogu li spustiti ruke, krasoto? Više ti nisam opasnost, pronašla si svo oružje.
Malo je razmišljala pa napokon potvrdila.
– Sigurna si? Ne bih da me upucaš.
– Ne jebi, spusti ruke, rekla sam – momentalno je zažalila što je to rekla.
– Pa sad, serdce, mogao bih i da jeb… Khm – nakašljao se i spustio ruke pored tijela.
– Ko te je unajmio?
– Neću ti reći, znaš to lutko.
Znala je da su male šanse da od njega sazna ko je naručio njeno ubistvo.
– Skini to sa glave – pokazala je na fantomku. Malo je je nakrivio glavu, kao da je procjenjuje.
– Njet – rekao je mirno.
– Nećeš? – sada je već bila malo naživcirana jer ju nije htio poslušati, jer ju je napaljivao njegov miris i njegovo tijelo, a tek glas… Bezobrazan, dubok, muževan seksi glas. Htjela je vidjeti što se krije iza te crne tkanine koja mu je prekrivala lice.
On je na njeno pitanje samo prekrižio ruke na prsima i stao u izazivački stav. Još držeći pištolj u ruci krenula je prema njemu da mu skine tu glupost sa glave.
– Dobro. Ne mrdaj – obratila mu se tiho i prišla sasvim blizu. Rukom je posegnula za fantomkom, ali nije očekivala da se on izmakne korak nazad.
– Rekla sam da ostaneš miran – ponovo je krenula ka njemu.
Kada je ponovo posegnula rukom za fantomkom, brzinom svjetlosti ju je uhvatio za zglob, a svojom drugom rukom za onu njenu u kojoj je imala pištolj. Odjeknuo je prigušen pucanj, a metak se zabio u fotelju. Okrenuo ju je oko sebe, bacio na krevet i legao preko nje, još joj držeći ruke. Sve se dogodilo u djeliću sekunde. U padu je ispustila pištolj negdje pored kreveta i sada su oboje bili bez oružja. Počela se otimati, ali nekako je uspio zarobiti joj obje ruke i svojom jednom ih držati iznad glave.
Osjetila je njegovu snagu, njegovo tijelo na sebi i to ju je izluđivalo. Željela se osloboditi, ali i ostati ovako.
– Srdašce, mislim da bi se trebala prestati mrdati – progovorio je promuklim glasom.
– Pusti me!
Pokušala ga je udariti koljenom između nogu, ali se on na to samo pomaknuo i opkoračio je, tako da su joj sada i noge bile zarobljene.
– Divljakušo… Smiri se!
– Nikad! – rekla je dahćući i tada ga je osjetila. To ju je toliko iznenadilo da se ukočila.
– Lijepo sam ti rekao, vidiš sad šta si napravila – slobodnom ju je rukom uhvatio za bradu i usmjerio njen pogled prema svom.
– Š-što sam napravila? – pitala je iako je znala. Osjetila je njegov ukrućen ud točno na svom središtu, dijelila ih je samo tkanina njegovih hlača i njene čipkaste gaćice.
– Ne osjetiš ništa? – pitao je zabavljeno i malo se pomaknuo. Ništa nije odgovorila, samo je zagrizla donju usnu, gledajući u njega.
– Šutiš, krasoto?
Od šoka nije mogla progovoriti. Bila je izgubljena.
– Do maloprije si bila prava mala lajavica? Šta je sad? Maca pojela jezik? Hmm… Pitam se šta bi bilo kada bih napravio ovo – pustio je njenu bradu i počeo rukom kliziti niz njeno tijelo, preko vrata po vreloj koži do grudi koje je prekrivala spavaćica.
– Ovo mi smeta – povukao je spavaćicu, ogolio joj grudi, a u tom trenutku je osjetila kako se još više ukrutio. Spustio je usne na mali ružičasti vrh i počeo ga grickati i sisati. Dok joj je obradjivao grudi i skretao pažnju, nije ni primijetila da je promijenio položaj pa više nije bio na njoj nego između njenih nogu. Borila se sa sobom da ne ispusti uzdah i ne oda koliko uživa. Ali nije uspjela jer onog momenta kada je njegov prst dodirnuo ono vlažno mjesto na njenim gaćicama, zaječala je.
– Tako, krasiva – podigao je glavu sa njenih grudi – hoću te čuti – i tada joj je jednim oštrim pokretom poderao gaćice. Nastavila je uzdisati dok su se njegovi prsti igrali sa njenim središtem. Misli poput “oslobodi se”, “ubica”, “pištolj” su se raspršile zajedno s njenim vrhuncem. Kada je smirila disanje, pokušavajući shvatiti šta se dogodilo, pogledala je u njega.
– Tako ukusna – gledao ju je u oči i polizao prste koji su do maloprije bili u njoj. Ruke su joj još uvijek bile sputane iznad glave. Zagledala se u njegove oči i usne koje su se jedino vidjele od fantomke i rekla: – Skini to.
– Zašto? – upitao je, neznatno se pomaknuo i slobodnom rukom spretno svukao svoje hlače.
– Želim te vidjeti. Molim te – tiho je rekla. Gledao je u nju par trenutaka, i mogla je osjetiti kako mu se kotačići vrte u glavi. Svukao je malo hlače, a zatim uhvatio za donji dio fantomke i prevukao je preko glave.
Vojnički izbrijana kosa, svijetle oči… Pomislila je da bi s ovakvim tijelom i licem mogao biti model, a ne ubica.
– A sad djevuška… Idemo dalje ili završavamo s ovim?
Želja se javila u njoj, vrelina njegove kože na njenoj i njegov ud su je natjerali da promuca – Dalje.
– Nadao sam se tom odgovoru – nasmijao se i počeo tražiti nešto po džepu. Kad joj se ispred lica pojavio mali paketić, nasmijala se.
– Uvijek ideš tako pripremljen na zadatak?
– Ne, ovo je slučajno, ali vidiš zatrebalo je – rekao je zadihano i zubima otvorio paketić.
Pogledao ju je: – Otkad sam te ugledao u toj nazovi spavaćici, serdce, ukrućen sam.
Spustio je usne do njenog uha i prošaputao: – Mogu li ti pustiti ruke? Mmm krasiva? Nećeš se otimati?
Izdigao se malo i pogledao je u oči. Gledala je u njega hipnotizirano i samo klimnula glavom. Polako je stisak na njenim rukama popustio, podigao se iznad nje i brzo preko glave skinuo crnu rolku koju je nosio.
Ugledala je muške grudi prekrivene maljama i široka ramena. Tek kada je uzeo kondom, spustila je pogled i vidjela njegov veliki ud koji je stajao u stavu mirno. Iskolačila je oči na taj prizor.
– Ući će, ne brini – kao da joj je čitao misli, rekao je i navukao zaštitu. Uhvatio je svoj ud i polako pritiskao glavić na ulaz njene vreline. Izazivao je malo po malo, a zatim polako gurnuo. “Kako je uska” pomislio je. Polako je pomicao bokove, ulazeći u nju malo više svakim potiskom. Tihi jauci koju su dolazili sa njenih usana izludjivali su ga. Pogledao je u njeno lice i vidio da je zatvorila oči i zagrizla donju usnu. Zaboravio je zašto je ovdje i zašto je treba ubiti, samo je osjetio kako mu polako tutnji u grudima. Pokrenuo se malo brže. Počeo je gubiti prisebnost i kontrolu. Zadovoljstvo je bilo prejako. Očigledno je i njoj bilo tako, obzirom da je zabila svoje noktiće u njegova ramena. Njeni unutrašnji mišići su se stezali svakim brzim naletom njegovih kukova. Krevet je glasno zaškripao, dok ih je vrhunac protresao. Iako pogodjeni razornim vrhuncem, oboje zadihani, brzo su došli sebi. Podigao se iznad nje, petljajući oko svog medjunožja. Skinuo je kondom i zavezao ga u čvor.
– Mogao bi zarađivati od ovoga – prošaputala je gledajući ga.
– Misliš?
– O daa… – otegla je.
Zagledao se u nju, posegnuo za njenim obrazom i nježno je pomazio. Po prvi put u životu, dvoumio se. Izvršiti zadatak ili ne? Možda bi… Možda bi mogao početi normalan život. Čudan osjećaj mu se pojavio u grudima. Potreba da zaštiti ovu ženu je nadjačavala sve ono što je radio cijelog života.
Zažmirio je i sa teškom mukom prošaputao: – Šteta što zaradjujem od nečeg drugog.
Tog trenutka i jednom i drugom su se u misli uvukli događaji koji su prethodili ovom žestokom seksu. Oboje su se ukočili.
– Šta će biti sad? – pitala je.
– Bit će što je suđeno, serdce…
Gledali su se u oči, činilo se čitavu vječnost, čekajući da ono drugo napravi prvi korak. U djeliću sekunde oboje su se pokrenuli. On je skočio unazad sa kreveta, ona se podigla do noćnog ormarića. On je uzeo pištolj koji je ona ispustila pored kreveta, a ona je zgrabila pištolj iz otvorene ladice. Uperili su oružja jedno u drugo.
– Bit će što je suđeno, krasota… – ponovio je.
– Bit će, Tihi…
Iako je bila kasna noć, u gradu koji nikad ne spava, ljudi koji su šetali ulicom nisu ni slutili kakva se drama odvija par katova iznad njih. Dvoje ljudi koji su se prvi put u životu sreli morali su izabrati: smrt ili ljubav.
Tišinu sobe proparao je prigušeni pucanj.
T. Hardy sama sebe naziva “pisac u pokušaju”, no sudeći po nekoliko priča koje je do sada objavila na wattpadu pokušaji su joj uspješni. Osnovna nit koja se provlači kroz njezine priče su loši momci/djevojke koje dobri policajci/policajke izvedu na pravu stranu. Naravno, uz dozu ljubavi i erotike.