Piše: Nina Lololi
Izađem iz kuhinje kojom se šire opojni, slatkasti mirisi i čim se sakrijem od Violetinog pogleda pustim kosu iz umršene punđe, te je nanovo svežem u tobože još nemarniju, još više na glavi. Nabacim smiješak i krenem prema garaži. Smiješak mi blijedi već na ulazu, usne mi ostaju blago razdvojene dok upijam prizor pored oldtajmera. Izgleda kao nov. Njegova pohabana, izblijedjela boja sada je jarka. Presijava se na zracima sunca koji dopiru kroz visoko postavljen prozor. Idealna je pozadina muškarcu nagnutom ispod podignute haube auta. Okrenut mi je leđima. Ne vidi me. Savršen trenutak u kojem mogu snimiti sve na njemu. Sivi kombinezon, nisko spušten na njegovim kukovima, ukrašen je masnim tragovima njegovih dlanova i prstiju. Bijela, tanka majica ispod koje se nazire svaki zategnuti, oblikovani mišić sušta je suprotnost neredu koji oko njega dominira.
Napravim još koji korak ka njemu, a pogledom ne mrdam sa bjeline pod kojom se napinju mišići, kada nečim lupi po tom metalu u koji mu je zariven pogled.
Svakim korakom srce mi udara sve jače. Usne su mi suhe. Jezikom ih ovlažim pre nego što hrapavo pročistim glas. Usporeno i lijeno se podiže, još sporije okreće. Tamne oči uperi u moje lice. Pogled zadrži na usnama koje zubima grebuckam. Spazim kada mu Adamova jabučica poskoči u grlu, zatim čekić koji mu je bio u ruci spusti nazad na ivicu auta. Šake su mu prljave, masne, pretpostavljam od ulja, i poškropljene sićušnim točkicama crvene boje.
Nikada, ni u bunilu nisam pomislila da bi u muškarcu poput njega bilo nešto seksi. Moj tip muškaraca bila su uglađena gospoda sve dok ovaj što me guta pogledom nije zasjenio svakog od njih. Izgleda poput mokre fantazije. Seksi, napet mi je da boli.
“Volan se zaključao, ispraznila si akumulator, ne radi klima.. Šta te je dovelo?“ Oči mu se smiješe dok počivaju na mojima. Od intenziteta njegovog pogleda toplina se širi mojom nutrinom, a njegov glas izaziva komešanje nisko u mom trbuhu.
“Imam krpelja…“ kažem, a vrućina mi se razlije licem “…na zadnjici i ne mogu ga sama izvaditi.“ Par trenutaka me gleda bez reakcije, kao da procesuira što sam mu rekla, a onda se grleno nasmije.
“Hoćeš reći kako ti treba moja pomoć?“, pita me između dva napada smijeha.
„Pa da, Viki kaže…“
„Znam da se gadi, da ne smije.“ Korakne ka meni. Oči su mu sjajne od smijeha.
Prekidam ga kako bih objasnila što treba napraviti. “Vidi, Bojane, samo zakačiš noktima i isčupaš ga. Lako je. Imala sam jednog ispod koljena, sama sam ga izvadila, ali ovog ne vidim.“ Pogled mi pobjegne na njegovu raštrkanu kosu kroz koju imam poriv prošetati prste. “To je minuta posla“, dodam.
“Imam ja za tebe mnogo više od minute“, namigne mi i produži prema umivaoniku uza zid. Obriše ruke i krene prema meni. Lascivnim pogledom žari svaki milimetar moje kože.
“Da vidim, Glorija“, kaže, a glas mu je za nijansu hrapaviji nego maločas.
“Uh!“, kažem kroz izdah. “Neugodno mi je… Malo.“
“Opipao sam ti guzu već, sada ću imati priliku i da je vidim.“ Glas mu je jednak šapatu. “Hvala, krpelju“, doda vragolasto kada mi se sasvim primakne. “Digni haljinu, Glorija. I okreni mi guzu“, naredi. Diše mi u lice. Dah mu miriše na mentol. Uvijek. Prsti mi polete ka porubu haljine, ali ih momentalno zaustavim kada on baršunasto doda. “Ili sve prepuštaš meni?“ Ne suzdržavam se. Već sam očima na njegovim preponama, grba na njima navodi krv da jače struji kroz moje žile. Požuda diktira naredne poteze. Dok mi srce tutnji u grudima, zubi mi se zarivaju u donju usnu. Bez riječi mu okrenem leđa. Sporo i zavodljivo.
Bojan se promuklo nasmije. Spusti hrapave šake na moja ramena. Ježim se dok mi uzbuđenje vri u stomaku. Želja za njim me enormno obuzima… Pogura me prema stolu na kome su rasuti papiri i sitan alat. Spustim drhrave prste i podignem haljinu. Dah mi je težak, isprekidan. Zadržim jecaj kada prstima erotično klizne kožom zadnjice, tamo prema mjestu koje me svrbi. Onom koje svrbi od krpelja, ne od potrebe za njim.
“Jel ušao duboko?“, prostenjem pitanje i tek tada shvatim da djeluje totalno pogrešno, kao i poza u kojoj smo: ja nagnuta na stol sa zadignutom haljinom, on iza mene sa rukama na mojoj zadnjici.
“Čim ga ne osjećaš jasno je da nije…“ Nasmije se mada napetost u njegovom glasu ne ublažava smijeh. “Osjetila ga jesi, Gogice, i sad bi, da je ušao“, dodaje zavodljivo.
Iako nije potrebno, pomiče moje gaćice, miluje kožu i podiže svaku dlačicu na meni. Svaki pomak njegovih prstiju vodi me na liticu strastvenog ludila, a želju za njim osjećam silnije u svakoj pori.
“Glorija, jesi li i dalje pri svojoj odluci?“, prošapće i ne pomakne prste sa mjesta na kojima ih je zaustavio.
“Kojoj?“, zadnjicu neznatno isturim unazad i čulo sluha mi počasti njegov dubok udah.
“Da je one noći bio i prvi i posljednji put?“
“Da“, kažem dok prstima gužvam haljinu. Bojan konačno pomakne prste, a onda mi zaustavi dah. Puls mi podivlja.
“Ne bih rekao“, izusti kada prstima pomiluje moje međunožje preko već ovlaženih gaćica.
“Krpelj“, prostenjem. Podsjećam ga zašto sam tu.
“Nisam zaboravio,“, kaže i kroz nekoliko trenutaka pipkanja ponovo progovori. “Evo ga. Malo se crveni.“ Dlanom klizne niz moje bedro, a tijelom se naginje na mene. Pustim haljinu, ali ona ne prekrije moju zadnjicu jer joj ne dozvoli njegovo tijelo kojim se oslanja na mene. “Vidi, za ovo ću ti već ispostaviti račun“, progovori na moje uho i okrzne ga usnama. “Plaćanje je na rate…“ Jezikom klizne po ušnoj resici koju prethodno zakače njegovi zubi.
Upornije osećam njegovu izbočinu na zadnjici, i gorim od silne želje, potrebe… Požuda nas preuzima kao i onda. “Možda odmah uplatiš prvu ratu..?“
“Glorija, ljubavi!“ Jovanov glas nas vraća u stvarnost. Bar mene. Bojan me i dalje čvrsto drži dok svoje usne spušta mojim vratom i zubima zagrize treperavu, meku kožu, pa dodaje:
“Večeras, Glorija.“ Naglo se odvoji od mene. Ne mičem se s mjesta, zanesena sam, opijena… Stojim drhtavih koljena.
“Spusti haljinu ili će ti dragi imati bogovsku predstavu.“
Taman je spustim i okrenem se kada se Jovan u društvu Vesića pojavi na vratima garaže. Obojica s praga zure u nas.
“Šta radite? Šta ćeš tu, Glorija?” Jovan pogleda u mene zajapurenu.
Bravo, Gogo!
“Vadimo krpelja…“, Bojan me pretječe sa odgovorom, a humor u njegovom glasu prekriva hrpu drugih emocija.
Vesić se počne smijati, razjapi usta i dlanom se udara u bedro. Jovanu se u pogledu nastanjuje bijes, ja se i sama počinjem smijati, ovog puta Vesiću. Onaj osjećaj kada ti je samo nečiji smijeh urnebesan.
“Polazi kući, Glorija“, Jovan prošišti nakon što odmjeri Bojana, pa usmjeri oči na moje lice.
“Idi ti, niste ni došli zajedno“, odgovara Bojan, isprovociran tonom kojim mi se Jovan obraća.
Vesićev smijeh jenja, pa on progovara. “Tako smo Vesna i ja jednom, prije nekih tridesetak godina, ako ne i više, vadili krpelja.“ Bucmasto Vesićevo lice je crveno, a oči blistave od suza izazvanih smijehom.
“Bože, Petre!“ Iz aviona se vidi da glumim šokiranost. Jovana ignoriram i gledam Bojana koji se lagano češka po vratu i podignutih obrva gleda u mene. “Dobro je da moja muka nekog asocira na veselu mladost.“
“Opasni su krpelji“, Vesić nastavlja a ja sam svakog trenutka sve crvenija.
“Idem ja pozdraviti Vesnu.“ Jurnem pored njih. Bježim od svoje sramote.
***
“Samo ti miješaj po dnu“, Viki mi daje instrukcije dok kuhamo pekmez. Priđe, uzme kuhaču pa promiješa da vidi koliko još. “Boga mi sam ja tebe iskoristila, nemoj mi zamjeriti. Idem vidjeti imaju li pil’ći vode, pakao je napolju, samo zijevaju od vrućine.”
Zijevam i ja. Sva voda koju unesem izlazi mi kroz znoj na svaku poru.
Zašto se pekmez ne kuha zimi?
Vrisnem kada mi se Bojanova šaka zalijepi za zadnjicu. Pustim onu kuhaču i okrenem k njemu. Smješka se dok me promatra.
“Šta radiš!?“
“Provjeravam da ti guzica nije otekla?“
“Sama si kriva!“, kažem na glas samoj sebi.
“Glorija, šta ti radiš sa njim?“, prošapće kada mu okrenem leđa. Posegnem za kuhačom i shvatim da mi je potonula u smjesu.
“Jebem ti sve!“, proderem se. „Kako sad da te izvadim?“ Buljim u šerpu.
“Šta sad treba vaditi?“ On se zabavlja.
“Hajde se skloni, molim te, za moje dobro“, okrenem se ponovo ka njemu.
“Kuhača mi je upala unutra.”
Krenem po drugu pa se zalijepim na njegove grudi.
Čvrsto.
Vruće.
Spustim kapke i shvatim da je bez majice. Kliznem šakama po njegovoj vlažnoj koži, posutoj dlačicama. Nosnice mi se šire upijajući njegov miris koji je za mene poput jakog afrodizijaka. Podižem kapke i lijepim pogled za njegove usne. Pune. Sočne.
Želim ih na svojima. Primiče ih mojima, kao da mi misli čita. Dahom me miluje, a prstima je na mom struku.
“Pekmez će izgoriti…“
“Ti okrivi mene“, muklo, hrapavo, napaljeno progovori i poljubi me. Duboko, sporo… Tako erotično.
“Večeras, Glorija…“, odmakne se i ode.
***
Mirisna sam i glatka. Miris mog mlijeka za tijelo širi se čitavom sobom, parfem koji već godinama koristim a koji sam tu na selu zanemarila sad sam poprskala po koži. Prstima prođem kroz meku, pomalo vlažnu kosu i puštam je da mi slobodno pada preko ramena. Pogledam svoj odraz u malom ovalnom ogledalu zalijepljenom na starinski ormar. Okrećem se oko svoje osi. Lepršava sam i nestrpljiva.
Večeras, Glorija.
Spremna sam za omiljenu grešku. Spremna da sebi osiguram jedno vruće ljeto.
Spremna da budem bludnica. Da si osiguram kartu u pakao.
Dok se šuljam stepenicama i pazim da me nitko ne vidi, razmišljam kako sam jadna dok ovako sjedim na dvije stolice. Ponašam se poput bludnice koje će se rođena majka stidjeti… Ali, ni to me ne sprečava da hrlim u naručje svoje najveće greške.
Gledam iz sjene ka Bojanovoj kući i tamo ga ne vidim. Možda sam poranila? Zakasnila?
On je nekud otišao?
Glasovi ostaju iza mojih leđa dok odlazim u mrak, tamo gdje sam doživjela nastrastveniju scenu u svom životu. Seks kojeg ću se sjećati dok sam živa. Vrelo, brzo. Mahnito.
“Postoji li izdanje u kojem nisi tako jebeno seksi?“, od tog glasa se naježim.
“Ti me čekaš?“
“Poštujem dogovore…“ Lijenim korakom krene prema meni i jezikom ovlaži usne. Nagne glavu malčice u stranu, posadi prste na moj struk i privlači me bliže svom tijelu. Dah mi se produbljuje, srce mahnito udara, dok me njegov dah golica po licu. Gleda me kao da sam jedina na svijetu i trenutno mi je samo do tog pogleda stalo.
“Ako me želiš možemo…“ Silnije me privuče na sebe tako da mi se njegova kita utisne na stomak. Ispustim jecaj. “Da?“
“Jako…“ Usne spusti na moje, ali me ne ljubi. “Silno.“ Otvaram usne i glasno udahnem njegov dah. “Imam i jedan plan…“ Jezikom uranja među moje usne, moj mu jezik željno hrli u susret. Sudaraju nam se okusi i mirisi dok se ljubimo žestoko, gladno. Požuda diktira svaki potez. Moje ruke haraju njegovim čvrstim leđima, penju se prema vratu… Zaustavljaju se u kosi koju obožavam da čupam. Šakama me hvata za zadnjicu.
“Kakav plan?“
“Opak…“ Lagano hrapavim prstima klizne niz moja bedra pod haljinu, a zubima napinje moju usnu, koju zatim jezikom poliže. Poljupce niže prema vratu. Zabacujem glavu u nazad, mrmljam pitanje “kakav?”, želju za odgovorom smjenjuje druga, jača i dugotrajna. Njegove usne na mojoj koži i zubi kojima me grebucka, kombinirani s prstima koji su na tankom materijalu gaćica ispod kojih moja potreba postaje sve izražajnija, bacaju sve u drugi plan. On i ja smo jedino bitno. I, ovo među nama.
“Nisam ni sanjala da će mi voćnjak biti omiljeno mjesto za seks.“ Nasmijem se promuklo kad osjetim kako me bocka uredno pokošena trava. Između poljubaca kojima se gostimo, on se takođe nasmije, onda progovara smješten između mojih bedara.
“Ni ja da ću zbog jednog krpelja čitav dan šetati sa dignutom kitom.“ Jezikom klizne niz moju treperavu kožu vrata. Svlači naramenice moje haljine.
“Smiješni smo…“
“Puno više napaljeni…“ Skine mi haljinu podižući mi leđa sa zemlje. Ja zavlačim ruke pod njegovu majicu i oslobađam ga nje, povlačeći je preko glave.
“Ludi smo… Pogle nas…“ Zajecam kada čujem zvuk trganja gaćica, zatim se njegovi prsti spoje sa mjestom koje ubojito žudi za njim.
“Savršena si, Glorija…“, promuklo prostenje dok klizi mojim usminama. “Moram te probati…“ Njegove riječi me pale sve više, prsti kojima sada prodire u mene vode me u bunilo. Šakama sam na njegovom dupetu, vučem njegove traperice.
Munjevito se skida, grabi mi bokove… Kitom silovito i grubo prodire u mene, očima ponire u moj maglovit pogled. Nabija se divlje, sa životinjskom snagom. Udarci kože u kožu daju opojne zvuke. Podiže mi noge na svoja ramena, odiže mi bokove od trave koja mi bode kožu i zbog koje ću sutra sigurno imati osip. Sada mi ništa ne smeta. Očarana sam njime.
Pijanim pogledom, tamnim, sasvim crnim očima ljubi svaku točku na mom tijelu. Šakama mijesi moje osjetljive grudi dok se jače, žustrije zabija u moju picu. Sve sam brža vrtlogu bunila koje napokon izaziva orgazam. Nestajem u visimama koje nikada ranije nisam osjetila. Ne tako silno. Ne tako dobro. Ne uz vriske…
Nabija se u mene i dalje, usnama je na mojima. Ljubi me kroz požudu, aljkavo… Duboko. Najzad prekida naš poljubac, dok se uz glasno stenjanje prazni na koži mog trbuha.
Dok umirujemo disanje, a srca nam mahnito tuku, on se smješta na travu pored mene i povlači me na sebe. Njegovo tijelo sada koristim kao ležaj. Smijem se brbljanju kojim psuje teren na kome smo se prepustili strastima.
“Bocka?“ Ne čekam njegov odgovor već nastavljam. “Neka, neka i mene je.“
“Ti si birala mjesto, šta se sad buniš?“, prstima šeta po mojoj goloj ruci.
“Ja sam ljubitelj prirode, ovo je kao san za mene.“ Šalim se, nisam zajedljiva. U glasu mi je očito zadovoljstvo, na svaki mogući način želim mu dati do znanja koliko me čini sretnom. “Nego, ti sljedeći put biraj mjesto ako imaš bolje…”
“Čitavu kuću, na primjer.“ Podignem pogled ka njemu. Iznenađena sam jako njegovim prijedlogom.
“Neću sigurno…“
“Opa! Doktorica ima fetiš. Pali te dodatno to što možeš biti uhvaćena?“, izaziva me.
“Možda malo“, priznajem njemu, ali i sebi.
“Onda definitivno moramo mijenjati mjesto, ovamo nitko ne zalazi ni usred dana.“
„Bože, Bojane!“ Spustim glavu nazad na njegova prsa.
“Samo želim da ti ispunim fantaziju, šta je?“ Nasmeje se, prstima lagano pređe preko mog obraza.
“Poput nevaljale djece smo.“ Bradu oslonim na njegove znojne grudi.
“Doktorice, dajem ruku u vatru da djeca ovo ne rade.“ Zatrepćem par puta zaredom.
Podižem se više, tako da sam sada licem paralelno sa njegovim i progovaram: “Šta ti uopće radiš ovdje sa mnom?“
“Šta ti radiš ovdje sa mnom?“
“Stvaram uspomene. Vruće ljeto. Zločesta ja. Zgodni brat mog biv… zaručnika,“ nabrajam i smješkam se. Mrzim trenutak kad spominjem Jovana, mada mi posesivnost koja mu bljesne u očima kada spominjem Jovana na neki način laska.
Rukama klizne preko mojih ramena, niz kičmu, na struk mi sebično zariva prste.
“Nisam ni sanjala koliko zabranjeno može biti privlačno…“
“Sigurna si da je privlačnost među nama direktno povezana sa zabranjenim..? Jer, srećo, nitko ti mene ne može zabraniti.“ Časti me ne samo tim hrapavim, seksepilnim glasom, već i svojim osmjehom.
“Ti činiš da me i arogancija pali…“ Sada ja započinjem poljubac. Erotično jezikom milujem njegov, dok se nežno trljam o njegovu kitu koja se napinje pod mojim senzualnim dodirima. Šakama mu obuhvaćam obraze, posesivno i čvrsto ih držim, dok hrapavim glasom nastavljam. “A ja aroganciju mrzim.“ Još jednom lijepim usne za njegove, ovoga puta Bojan preuzima kontrolu. Ljubi me požudno, kroz neobuzdanu glad. Pramenovi moje kose padaju mu na lice, škakljam ga njome… Grabi ih mahnito u šaku, sakuplja na tjemenu i grize mi pohotno usne. Gorimo u vatri koju smo jedno u drugom zapalili.
“Arogantni, nisi napravio ono što si rekao.“ Pičkom se trljam o njegov kurac. Znam da ga izluđujem tim suptilnim pomacima…
“A šta to?“ Hvata moj zapaljiv pogled, koji mu govori jasno što želim, za čime žudim.
Savijam se, mamim ga zadnjicom koju naprčim prema njemu dok haljinicu koja je ležala pored nas na travi prostirem i legnem preko nje. “Ovako je bolje…“ Lagano podižem koljena, širim bedra, stvaram prostor gdje želim da se on smjesti. Oči su mu na meni, dok se podiže. Grabi me posesivno za bokove. Zaječim kada se njegove usne konačno nađu na skrivenom mjestu izvora moje želje. Ruke su mi nanovo u njegovoj kosi. Čupam ga, grebem noktima kožu njegovog vrata. Stenjem i jecam… Liže i siše, nježno, sporo… Lijeno… Izluđuje me… Tjera me da gubim pamet dok se stiskam oko njegovih prstiju koji me u kombinaciji sa jezikom vode u ekstazu. Proizvodim zvuke užitka koji paraju noćnu tišinu.
Licem se nanovo nađe iznad mog lica. “I, kakvog sam okusa? Sviđa ti se?“
„Probaj…“, kaže i ljubi me duboko, alavo… Gubimo dah u poljupcu koji ne staje, koji izgovara mali milijun riječi i obećanja. Ljubimo se i dok ponovo prodire u mene, dok me mahnito ispunjava, ljubi mi vrat, grize kožu… dok ne staje ni na sekundu sa prodorima zbog kojih se oboje gubimo u vrtlogu pohote.
Požude kojoj predajemo lude glave. Kojoj prepuštamo srca. Tijela.
Autorica svoje priče, u kojima često preispituje obiteljske odnose ili spaja naizgled teško spojive partnere, objavljuje na wattpadu pod nickom ninci777. Sebe je predstavila kao autora koji se samo igra.