Piše: Inna Moore
Donovan
Trebao sam povući svoj glupi prijedlog. Morao sam. Ali nisam. Ivy je gledala u moju nasmiješenu facu jer sam pokušao to provući pod lošu šalu.
„Zaista? Napravio bi to za mene?” Lupila me neka čudna čežnja iz njezinih riječi. Ona je zaista razmatrala moj prijedlog. Kad sam već do tu došao, nisam se namjeravao povući. Čak i da ona kaže da je totalno bezveze uopće pričati o tome, nisam htio reći da sam se šalio jer dijete za Ivy nije bila šala.
„Naravno da bih napravio sve za tebe. Čak i dijete.”
„Ali to…To ne bi utjecalo na naš odnos, zar ne? Jer to bi bilo moje dijete.”
„Naravno. Ja bih ti samo pomogao da ga stvorimo. Ja nisam tip za djecu i ženu. Jednom sam htio i prekrižio.” Mi smo zaista o ovome ozbiljno razgovarali da sam se malo i prestrašio.
Zamislila se, zureći u pod i grickajući svoj prst. Pratio sam izraze njezinog lica, ali u ovom trenu nisam mogao proniknuti u njezin mozak. Odjednom me pogledala i nasmijala se.
„OK.” Još sam bio zatečen kad je ustala s kauča i potom odvezala svoj ogrtač. Skliznuo je na pod podno njezinih nogu, a pred očima mi se ukazala slika njezinog predivnog tijela. Mozak mi je odumro, zato što se sva krv slila u moje međunožje. Kad je ruke položila na moja ramena u namjeri da me zajaše, osvijestio sam se i zapitao je: „Što to pobogu radiš?”
„Pa idemo napraviti dijete.” Zbunjeno me promatrala naginjući svoje male cice prema meni. Dobro nisu bile tako male kao prije, bile su taman. Nije ona bila kriva što su moje šake bile velike.
„Ivy…mrvo. Slušaj. Ne ide to tako. Popila si. Moraš razmisliti. Povrijeđena si i sad ne razmišljaš razumno. Ne želim da napravimo nešto što ćemo oboje požaliti. Ti imaš muža.
„Kao da nemam.” I dalje stajala tako prekrasna preda mnom.
„Ipak, imaš. I sutra se može vratiti doma.”
„Nije me briga,” ustvrdila je, a ja sam znao da ju je ipak briga.
Trzala bi se na svaki zvuk mobitela ili automobila pred kućom.
„Donovane, molim te,” molećivo je izustila i pogladila moj obraz.
„Možemo li se dogovoriti? Ovako, prespavaj ovo. Dobro razmisli i onda mi reci što želiš.”
Grickala je donju usnu i kolutala očima. Potom se sagnula dirnuvši moje koljeno, kako bi obukla svoj ogrtač. Uspravila se i omotala, uskrativši mi pogled na svoje tijelo.
Bio sam idiot, ali sam znao da sam postupio ispravno.
„Hajde lezi tu.” Povukao sam je do sebe. Smjestila se ponovno na jastuk i gledala u TV, ali znao sam da razmišlja. Oči su joj se uskoro sklopile, a disanje postalo plitko.
Nisam se dvoumio oko svoje želje. Da, bolno sam bio svjestan da je želim. Jako. Toliko jako da bih joj sve želje ispunio. Bio bih tek sredstvo ostvarenja njezinih želja. Sama pomisao na to činila me jebeno sretnim.
Pokrio sam Ivy i ugasio TV minutama kasnije, nakon što mi je kroz glavu prošlo nekoliko scenarija. Krenuo sam doma, pouzdajući se u Ivy, da će upravo ona odabrati za sebe najbolji.
Upravo sam izlazio iz kupaonice, odjeven samo u donji dio trenirke kad sam začuo kucanje na mojim vratima. Taj Mali uopće nije bio od nikakve koristi jer kakav je to pas koji nikad ne laje, nego svakog gosta pozdravi lizanjem i tako zaželi dobrodošlicu?
Prstima sam prošao kroz još vlažnu kosu te na putu do vrata navukao na sebe običnu bijelu majicu. Planirao sam skočiti do Ivy i provjeriti kako je danas.
No to nije bilo potrebno.
Kad sam otvorio vrata, tamo je stajala ona. Daleko ozbiljnija nego jučer, gledala me u oči pogledom koji je sadržavao u sebi čvrstoću i odlučnost. Nisam je stigao ni pozdraviti kad je progovorila.
„Odlučila sam što želim.”
„Što?”
„Tebe.” Zrak je bio izbijen iz mojih pluća, dok sam poimao njezin odgovor, a ona je iskoristila moj šok i onda prošla pored mene u moju kuću.
„Ava nije tu?”
„Ne.” Promatrao sam kako se osvrće oko sebe, a potom skida jaknu i sjeda na moj trosjed.
„Onda dođi da se dogovorimo.” Šutke sam prišao. Sjeo sam naspram nje kako mi je pokazala, odlučivši da je pametnije da je pustim da ona govori. Nešto je u njoj bilo tako žestoko i snažno da sam morao biti pomirljiv.
Kimnuo sam i ona je počela govoriti.
„Ja samo želim ostati trudna. Ti nećeš imati uopće brige oko djeteta. Nitko ne bi trebao pitati, ali priča je da je dijete mog muža, ali da sam ostala samohrana. Meni i to odgovara. Sama ću ga roditi i odgajati. To neće mijenjati naš odnos. U redu? Napravit ćemo to jednom i onda zaboraviti da se desilo. Nećeš polagati prava na to dijete kad se rodi, sam si predložio da mi pomogneš. Znači, brutalno iskreno, ti si tu da me oplodiš. Jednog dana kad budeš imao svoju ženu i dijete nećeš joj morati govoriti da si jednom iz samilosti dao svoju spermu frendici. Jer to je to. Upravo tako stoje stvari.”
„Ok,” samo sam to rekao jer me zapanjila njezina smirenost u ovoj priči.
„Ok, sad se samo moramo poseksati.”
Tek tu se malo smela i pogledala u svoje dlanove. Oni su otkrivali da je zapravo nervozna.
„OK, samo to,” naglasio sam uz osmijeh da razbijem nelagodu. Podigavši pogled, uzvratila mi je stidljivo.
„Iskorištavam te, zar ne?”
„Pa vjerujem da ću uživati u tome.” Mali cerek joj je pobjegao s usana. Nakon toga je duboko uzdahnula.
„Možemo već večeras to obaviti. Počeli su mi plodni dani.”
„Jesi sigurna?”
„Jesam Donovane. Najbolje da ja dođem do tebe. Oko 21?”
„OK, bit ću spreman. Imaš li neke posebne želje?” Prasnula je u smijeh i onda protrljala dlanovima obraze.
„Imaš li ti?”
Pregrizao sam jezik da joj ne kažem da je moja želja upravo ona. Na bilo koji način. Sama pomisao da ću se večeras naći u njoj učinila me tvrdim i spremnim.
„Već si glatka i mekana. I plodna. To je to. Dva tri mlaza mojih plivača i posao će biti obavljen. Garantiram ti. Bit ćeš oplođena.”
„Prestani,” naredila mi je dok smo se oboje cerekali kao dvije budale. Potom sam uhvatio njezin čeznutljiv pogled, a kroz vene mi je potekla lava. Bilo mi je jasno što ovime usput dobivam, čiju još želju ispunjavam, ali vraški sam htio biti sebičan. Prišao sam joj i uhvatio njezine obraze u dlanove. Bilo je savršeno vidjeti kako joj oči blistaju i cakle. Danas nije pila ništa, stoga sam slobodno zaključio da je to zato što će dobiti ono što najviše želi. Dijete.
„Hoće li kasnije biti čudno?”
Prekinula je moje zurenje i ovaj čudan osjećaj prisnosti, jači nego što smo dosad osjetili.
„Neće. Obećavam ti.”
***
Na mom satu u sobi otkucalo je 20:45. Ivy se trebala za 15 minuta pojaviti u mojoj kući. Nisam uistinu znao kako će izgledati kad se konačno nađemo u krevetu, ali znam da ću dati sve da joj bude fantastično. Nisam htio to obaviti mehanički, želio sam da ovo pamtim ne samo ja, nego i ona.
Bio sam zaista sebičan. Pod tušem sam proveo više od 10 minuta napaljen i raspoložen za akciju, no nisam si olakšao ništa. Čuvao sam plivače za Ivy.
Koliko god i ona i ja bili blesavi u tandemu, ovo je zaista najluđa stvar koju ćemo napraviti.
Pomno sam se uredio iako sam na sebe navukao trenirku jer, dovraga, želio sam se skinuti u hipu. I moja spavaća soba bila je top sređena. Preostalo mi je samo čekati. I dok sam zujao po kući zadnjih 5 minuta, sinulo mi je da nisam pripremio ništa od hrane ni grickalica, jer jedino što mi je bilo na pameti bila je Ivy. Gola i mokra na mom krevetu.
Doduše, od nemira ne bih mogao ništa ni staviti u usta. Dobro, možda njezinu bradavicu ili…
Pogrešne misli natjerale su me da povučem majicu niže, a zvono se oglasilo na mojim vratima.
Ave danas nije bilo doma, otišla je u Seattle, stoga sam požurio znajući da je Ivy.
„Bok,” pozdravila me, rumena u licu, noseći u očima i dalje onaj sjaj.
„Trijezna?” Upitao sam, a ona mi je odmahnula glavom smješkajući se slatko.
„Gladna?”
„Žedna?” Svaki put je odmahnula. Nije izgovarala ni riječi.
„Sigurna?” Na ovo me pogledala i kimnula potvrdno jer je znala što je pitam. Odahnuo sam zbog činjenice da nije odustala. Nisam već dugo bio sa ženom, a prilika da budem s Ivy… činila se nestvarnom.
„Daš mi svoj kaput?”
Kliznuo sam pogledom niz njezinu figuru u kaputu. Sezao joj je do bedara. Na nogama je imala visoke čizme na petu do koljena. Izgledala je vraški seksi. Kosa joj je padala po ramenima u mekanim slapovima. Mogao sam jasno stvoriti sliku u mom mozgu kako joj mrsim kosu dok je ševim.
„Hm, bolje da skinem u sobi. Osjećam se tako glupo,” sakrila je lice, odmaknuvši se od mene.
„Zašto?” Posegnuo sam za njezinom rukom i natjerao je da me pogleda.
„Ovaj…Obukla sam nešto, jer … Nebesa… Ne mogu to ni reći.”
„Dođi. Idemo u sobu. Možda da što prije krenemo s time.”
„Imaš pravo. Mislim da ću se onesvijestiti od nervoze.”
„Nema veze, ja ću odraditi svoj dio dok ti spavaš.” Uspio sam je nasmijati, time nas oboje opustiti.
Hodala je za mnom do moje sobe i onda zastala na pragu.
„Donovane, obećaj mi da ovo neće promijeniti naš odnos. I dalje ćeš biti moj najbolji prijatelj. Onaj koji će mi zauvijek nesebično dati dio sebe.”
„Neće se promijeniti, mrvo. Ne brini.” Obećavao sam nešto u što nisam mogao biti siguran. Želio sam ovo bez obzira na posljedice.
„Možeš li ugasiti veliko svjetlo, upaliti samo lampu? Nisam ja više zgodna kao prije 10 godina,” zamolila je s dozom srama.
„Meni si zgodnija. A sad se skini, da vidim što si obukla.”
„Ali nemoj se smijati. Obukla sam to u nadi da će ti se moći dići…Na mene.”
„Ivy, samo se skini.”
Posegnula je za remenom svojeg kaputa i onda ga odvezala. Kaput se rastvorio i potom kliznuo s nje. Zvuk mog gutanja knedle poklopio se s njezinim uzdahom.
Stajala je ispred mene tako privlačna i primamljiva, tako predivna. Male čipkane crne gaćice i crni grudnjak grlili su njezino tijelo tako prikladno da sam bio ljubomoran. Samostojeće čarape samo su naglasile njezin seksipil. Ova žena nije imala pojma koliko je dobra.
„Makni ruke,” naredio sam joj ispod glasa i sjeo na krevet.
„Prvo ugasi svjetlo.”
„Ne, Ivy. Gledat ću te. Nemaš pojma kako si predivna.” Moje riječi imale su utjecaj na nju. Pomaknula je ruke s trbuha, ali se skupila na mjestu.
„Raširi malo noge. Ruke uvuci u kosu.”
„Molim?”
„Samo napravi kako sam ti rekao.”
Lice joj je zaista bilo obojeno rumenilom, ali poslušala je moj nalog. Odavno sam bio spreman, ali ovoliko napaljen nikad. Kita mi je pulsirala i znao sam da ću svršiti čim se nađem u njoj.
Nisam sebi pomagao tražeći od nje da me dodatno izludi. Zatvorio sam oči na par sekundi, a Ivy se oglasila.
„I? Je ‘l ti se konačno digao?”
Njezin glas izazvao je dodatno stezanje mog međunožja, stoga sam otvorio oči polako, želeći uživati još malo u njezinoj pojavi. Stajala je ispred mene nesvjesna koliko mi vrijedi. Uputio sam joj mali osmijeh. Uzvratila mi je slatko i nevino, a ništa nevino nije bilo u tome što sam joj namjeravao raditi.
„Provjeri je li mi se digao.” Bacio sam se na leđa, a Ivy se nagnula iznad mene zureći u moju vidljivu erekciju.
„Skini me.” Na moju naredbu nadigla je obrve i onda je ruke spremno spustila na rub moje trenirke. Nije ni bila svjesna da zadržava zrak dok je povlačila hlače dolje. Udahnula je u onom trenu kad je oslobodila moju kitu iz hlača. Jer donje rublje nisam nosio. Samo bi mi smetalo. Oči su joj se raširile još više, jednako kao i usne, ali samo se na tren činila zatečenom. Kad je jezikom navlažila svoju gornju usnu, mogao sam se zakleti kako joj se oteo smiješak.
„Ti si svugdje…veći od prosjeka.” Ego mi je narastao za par brojeva dok je ona zurila u moju kitu.
„Je li to loše?”
„Nikako. To je dobro. Jako dobro,” promrmljala je kao zanesena dok je nestrpljivo skidala svoje gaćice.
„Dovraga!” Živčano je opsovala dok je pokušavala svući gaćice preko čizama. Zajapurena me pogledala kad je konačno ostala ispred mene samo u grudnjaku i čizmama.
„Lezi.”
„Hm, ja bih gore,” uzvratila mi je pohlepnica mala, izražavajući nezadovoljstvo mojim nalogom.
„Bit ćeš gore, ne brini. Želim te skinuti do gola.” Nisam čekao njezin odgovor, povukao sam je na krevet i onda se nadvio nad nju.
Disala je duboko, gledala me opčinjeno.
Uložio sam maksimalno kontrole da polako skinem njezine čizme, jer me vukla želja da zabijem nos u njezino slatko središte, da je okusim, da vidim je li mokra.
Svako pomisao da to napravim, Ivy je osujetila povukavši me na sebe. Nekako sam se riješio trenirke gurajući je sa sebe nogama, a potom i majice bacivši je pored kreveta.
Sad je moja koža dirala njezinu.
Bilo je nepojmljivo da će Ivy jednom biti u mom krevetu. I možda je to jednom, ali vraški ću dati sve od sebe da bude nezaboravno.
Ivy
Oh nebesa… Odzvanjalo je mojom glavom ne samo sad dok sam ležala ispod Donovana, nego čitav dan.
Pod Donovanovim sam se pogledom osjećala privlačno, poželjno, savršeno i tako posebno. Bio je to osjećaj koji nisam dugo iskusila. U mom tijelu kolalo je štošta: požuda, strah, čak i pohlepa i znatiželja, sve osim onog jednog osjećaja koji je trebao stanovati u meni. Grižnja savjesti nije postojala i upravo mi je njezino odsustvo u ovom trenu, dok sam ležala gola u krevetu drugog muškarca, govorila da činim pravu stvar.
Bilo je više razloga što sam bila tu čak i po cijenu svoga braka koji je, realno, bio u raspadu. Nisam to radila samo iz potrebe i želje. Nisam to činila niti da Colea kaznim. Postojao je još jedan razlog što sam darivala svoje tijelo nekome kome zakonski nisam pripadala.
Željela sam Donovana. Bilo je pogrešno miješati želju za njim s potrebom, time i ugroziti naše prijateljstvo, ali nisam mogla ignorirati pulsirajući bol, vatru i nestrpljivost koju je on upalio u meni.
Donovan je bio savršen primjerak muškarca.
Nije mi ni bilo toliko čudno seksati se sa svojim najboljim prijateljem jer on me poznavao možda čak bolje nego moj suprug. Pokazao je prema meni toliko razumijevanja, utjehe i podrške da više nisam mogla bez njega.
„Dođi na mene,” iz mojih analiza trgnuo me njegov autoritativan glas, u kojem je odjekivala njegova potreba. Barem sam se nadala da je to ono što on osjeća, jer u meni se rodila žudnja koja je prijetila da me sagori, životinjska potreba da se nađem na njemu. Nisam to sebi znala objasniti.
Izmigoljila sam ispod njega i posjela se na njegova bedra. Utroba mi se zgrčila od želje, ali koliko god sam maloprije zurila u njegovu erekciju, sad sam se koncentrirala na njegovo lice.
Donovan je ležao na leđima i gladio prstima moja bedra točno na rubu moje čipkane podvezice. Drhtave sam prste položila na njegov trbuh. Željela sam ga dirati, željela sam ga polizati, raditi mu štošta, ali se moja analitička strana sad upalila jer nismo se dogovorili do koje razine idemo.
Oralka koju sam mu htjela priuštiti valjda nije dolazila u obzir, kao ni poljupci. Dogovorili smo se samo da on svrši u mene, da mi napravi dijete.
„Uzmi me u sebe,” Donovan me ponovno vratio u realnost, gledajući me posve opijeno.
Bilo je u istinu vrijeme da obavimo posao koji smo dogovorili, stoga sam primila njegovu kitu u svoj dlan i ostala zapanjena njegovom toplinom i tvrdoćom.
„Ako si spremna, sjedni na mene.” Bila sam spremna psihički, nisam namjeravala odustati, ali nisam bila sigurna jesam li opuštena do kraja. Moja nutrina se stezala luđački. Podigla sam kukove i namjestila se iznad njega. Donovanovi prsti stegnuli su jače moja bedra dok sam se rukom oslanjala na njegova prsa. Učinila sam to hitro, možda time i pogriješila, spustivši se u hipu na njega. Do kraja.
Nisam htjela polako, nisam imala strpljenja i kad se desio taj magičan trenutak u kojem je Donovan konačno prodro u mene, stisnula sam zube, ali sam ostala sjediti na njemu. Osjećala sam se poput djevice koja je u sebe primila ogromnu kitu i nije dalje znala što s njom činiti.
„Mrvo.” Kad sam začula svoj nadimak, došlo mi je da zaplačem. Progledala sam, nesvjesna trenutka kad sam uopće zatvorila oči i potom spustila pogled na Donovanovo lice.
„Nisi opuštena. Spusti se na mene, tu,” naložio mi je dirnuvši svoja prsa i ja sam ga spremna poslušala. Vjerovala sam da on bolje od mene zna što trebam raditi jer toliko sam bila izgubljena. Varala sam muža iako ovo po nekim mojim kriterijima nije ništa grešno. Nisam već 10 godina bila s drugim muškarcem, a Donovan nije bilo koji drugi muškarac. On je meni možda i najbitniji muškarac na svijetu.
Stoga sam se spustila na njegova čvrsta prsta i našla se tik do njegovih usana.
„Poljubi me.” Moja koža doživjela je mini strujne udare na svakom mjestu gdje se dirala s njegovom.
„Želim da se opustiš. Poljubi me,” još je jednom rekao i ja sam to spremna izvršila.
Otvorenih očiju, upijala sam svaku točku na njegovom licu dok sam spuštala svoje usne na njegove. Naš poljubac bio je tako nježan, a opet tako potrebit. U prvim trenucima uistinu me opustio, jer sam mu se prepuštala s povjerenjem. I da, bilo je čudno kušati Donovana, jer ovu njegovu stranu nisam nikad upoznala. I sviđala mi se jako. Bili smo spojeni na dva načina, prodirao je u mene na dva mjesta. Njegov jezik hrabro je harao mojim ustima, tjerao me da dahćem i stenjem potiho, dovodeći me u stanje očaja jer nisam ovo željela prekinuti i odvojiti se od njega. Ljubio me savršeno.
Njegovi kukovi su se pomaknuli ispod mojih tako da sam osjetila male prodore u moju nutrinu. U sekundi me raspametio i potaknuo da se konačno pomaknem na njemu. Nevoljko sam se skinula s njegovih usana kad je progovorio.
„Sad si već posve mokra, to je dobro. Da….Sad me jaši.” Užitak s njegovog lica dao mi je poticaj da se spuštam i dižem, ali nisam se mogla pokrenuti, samo sam upijala savršenstvo osjećaja dok me rastezao svojom veličinom.
„Hajde, ševi me Ivy,” naredio mi je držeći ime za struk, malo iznad one jedne točku koja je bujala u dnu mog trbuha i prijetila eksplozijom.
Izgledao je gotovo ljut na mene jer se nisam pomicala, a osjećala sam ga svaki milimetrom u svojoj nutrini. Njegove ruke su se i dalje utiskivale u kožu na mom struku, a kukovi se odizali kako bi prodro još dublje ili me natjerao da se konačno pokrenem. I svaki idući mali pomak gurao me prema orgazmičkoj eksploziji. Kao da se nisam seksala godinama, kao da sam bila pod naponom tako dugo, što i nije bilo daleko od istine.
Kad je Donovanov palac sletio na moju pulsirajuću točku i protrljao ju nekoliko puta, istodobno s uklizavanjem u moju nutrinu, poželjela sam vrištati. Razorno ludilo me aktiviralo tako da sam se počela pomicati na njemu sve žešće, brže i pohlepnije. Njegov prst na mom klitorisu u suradnji s njegovom kitom u meni, gurao me u predivnu ekstazu, tako zasljepljujuću da sam zatvorila oči i prepustila se oslobođenju.
Nisam zapravo htjela još svršiti, nisam htjela da ovaj osjećaj njega u meni prestane i nestane. Htjela sam ga još osjećati, ali prokletnik je tako dobro baratao mojim nagonima i tijelom da sam zastenjala glasno i zagrebla ga po trbuhu. Čula sam samo kako mrlja i dok sam se stezala u svom orgazmu oko njegove kite, osjetila sam kako se trza u meni, kako me puni toplinom.
Bila sam u isti mah i rastrojena, raspuštena, razvaljena, ali tako savršeno zadovoljna. Nadala sam se da mu moj osmijeh govori sve, dok sam se spuštala na njegova prsa. Jer nakon ovakvog vrhunca, moje tijelo je bilo poput pudinga.
Obraza zalijepljenog za njegovu kožu, neznatno sam podigla pogled na njegovo lice. Dočekala me blagost i nježnost, ono što je Donovan uvijek čuvao za mene.
„Ovo je bilo…Bolje od ičega. Bolje od očekivanja,” morala sam mu priznati. Još je bio u meni.
„Dijelim tvoje mišljenje.”
„Nisam baš ovako zamišljala, ali hvala ti što si našao način da me opustiš.”
„Izgledala si kao da ti treba jedan dobar vrhunac, pa kad sam ti već pri ruci…” Sobu je sad ispunio naš smijeh, ali sam utihnula kad su se njegove ruke sklopile oko mene.
Nisam se htjela pomaknuti, otići iz njegove sobe. Izgledalo je kao da ni on to ne želi.
Pogledi su nam se sreli i onda sam učinila nešto nepromišljeno: poljubila sam ga. Nježno u znak zahvale. No taj poljubac prešao je deset razina u jednom trenu, postao je ponovno odraz požude i strasti, a prekinuo ga je sam Donovan kad me naglo okrenuo ispod sebe.
„Svršit ću opet u tebe, bolje da te napunim do kraja.” Ciknula sam od smijeha na njegove riječi, a onda ostala nijema kad je moje ruke povukao iznad moje glave te usnama napao moje osjetljive bradavice. Zabacila sam glavu unazad od najezde nove ekstaze, koju je Donovan upotpunio gurajući svoje prste u mene, sišući me i dovodeći do ludila.
Nikad, baš nikad nitko nije izvodio na mom tijelu takvu simfoniju dodira, uzrokovao tako divnu pjesmu jecaja iz mog grla. Takvo što mogao je samo muškarac koji je poznavao sve ono ispod moje kože, onaj koji je sve to beskompromisno volio. Šteta što ću se toga sjetiti kad bude prekasno.
Inna Moore jedna je od hrvatskih najčitanijih autorica ljubavnih i erotskih romana. Priča koju je ustupila za objavu Reci.hr je dio njezina romana ‘Naša mala tajna’. Do sada je izdala desetak romana, a u knjižarama prodavači rado naglase kako je u svom žanru Inna Moore jedna od najprodavanijih autorica.