Aktualna Vlada RH nema pojma što je menstrualno siromaštvo, a još manje znanja i volje kako ga uklanjati. To je jedino što se da iščitati iz teksta Očitovanja koje je prije par dana Vlada RH uputila Hrvatskom saboru, a kao odgovor na prijedlog zastupnice Anke Mrak Taritaš o dopuni Zakona o PDV-u kojim bi se u prvom koraku menstrualno siromaštvo moglo početi rješavati snižavanjem PDV-a na menstrualne potrepštine u visini od pet posto.
Vladi je još u listopadu 2021. Sabor naložio, i to na prijedlog kluba HDZ, a nakon što je vladajuća koalicija odbila prijedlog oporbe da se na menstrualne potrepštine PDV s 25 posto smanji na pet. Vlada je dobila šest mjeseci da „pripremi potrebne analize s ciljem sagledavanja cjelokupne problematike menstrualnog siromaštva i poduzme potrebne aktivnosti na njegovom uklanjanju, a u skladu s Programom Vlade RH 2020. – 2024.“
Umjesto analize i prijedloga mjera suzbijanja menstrualnog siromaštva nastalog u najvećoj mjeri činjenicom da su osnovne higijenske potrepštine nužne zbog fiziološke prirode žena oporezovane kao i proizvodi luksuza – Vlada je sačinila tek jedno očitovanje, dokument koji potpisuje premijer Andrej Plenković vrlo konfuznog i teško prepričljivog sadržaja.
U prvoj njegovoj rečenici čak postoji naznaka da se netko poželio dublje pozabaviti ovim problemom: „Kako bi se uopće moglo pristupiti otklanjanju problema menstrualnog siromaštva, potrebno je razjasniti značenje pojma menstrualno siromaštvo Pojam na prvotnu asocijaciju podrazumijeva financijsku nemogućnost kupovine menstrualnih potrepština, međutim, pojam podrazumijeva i druge probleme koji se prvenstveno odnose na neadekvatne higijenske uvjete kod kuće, na poslu, u osnovnim i srednjim školama i fakultetima, kao i na stigmatizaciju menstruacije, odnosno menstrualni sram.“
Loptanje s menstrualnim siromaštvom između dva ministarstva
I taman kad pomislimo da si je vladajuća birokracija napokon dala truda dublje uči u problem menstrualnog siromaštva, shvatiti da o menstruaciji djeca ne uče u školi sve što trebaju znati, jer sveobuhvatne edukacije o seksualnom i reproduktivnom zdravlju u obrazovnom sustavu ne postoji te da je menstrualna stigma prisutna na svakom koraku u društvu. I kad pomislimo da su možda sagledali i ozbiljnost problema u činjenici da 10 posto djevojaka i žena u Hrvatskoj živi u teškom siromaštvu zbog kojega ni ne mogu kupovati menstrualne potrepštine, da je pristup menstrualnoj higijeni u velikoj mjeri ograničen ženama romske zajednice, kao i migranticama, ali i mnogim učenicama osnovnih i srednjih škola – uslijedila je konstatacija prebacivanja odgovornosti: „Iz navedenog razvidno je kako menstrualno siromaštvo predstavlja problem čije rješavanje nadilazi mogućnosti koje su na raspolaganju u okviru izmjena poreznih propisa.“
I u nastavku ovog vladinog Očitovanja o menstrualnom siromaštvu imamo prilike čitati niz bisera. Teza i konstrukcija potpuno neutemeljenih činjenicama iz stvarnog života.
Tako se u samohvali kako je Vlada izmjenama Zakona o PDV-u od 1. travnja menstrualnim potrepštinama taj porez smanjila s 25 na 13 posto. Odnosno, stavila ih u „sličnu poreznu kategoriju dobara u kojoj se nalaze i dječje pelene!? A samo su nam dali još jedan dokaz totalnog nerazumijevanja menstrualnog siromaštva. A tako je jednostavno za shvatiti, kad bi se htjelo shvatiti. Točnije, kad bi ovu Vladu bilo briga za žene, a čine u državi više od polovice stanovništva. Porez na dodanu vrijednost menstrualnim potrepštinama uopće ne bi trebao postojati. Da je nula državni bi proračun po godišnjem PDV prihodu bio lakši za tek 120 milijuna kuna. Da je smanjen na pet posto, Vlada bi se odrekla 36 milijuna kuna godišnje, ali tu cijenu nije spremna platiti.
Istraživanje udruge PaRiter osvijestilo problem besmislenog PDV-a na uloške
Još prije tri godine, kad je vjerojatno malo koji vladin dužnosnik uopće znao da postoji pojam menstrualnog siromaštva, i da je ta pojava i te kako prisutna u Hrvatskoj, Europski parlament je usvojio rezoluciju o ravnopravnosti spolova i politikama oporezivanja u EU, kojom se zemlje članice pozva da izuzmu oporezivanje PDV-om ženskih higijenskih potrepština. Europa je o tom problemu brujala, mnoge su europske države počele smanjivati PDV ili ga potpuno micati s menstrualnih potrepština.
U Hrvatskoj se zahvaljujući rezultatima prvog istraživanja koje je 2020. provela udruga PaRiter, a porazne podatke obznanila u veljači 2021. – da si svaka deseta djevojka i žena u zemlji uopće ne može priuštiti menstrualne potrepštine, a svaka peta s menstrualnom higijenom ima problema također zbog cjenovne nedostupnosti kvalitetnijih higijenskih proizvoda – u javnosti se o ovom problemu počelo napokon govoriti. U godinu dana svjesnost o menstrualnom siromaštvu je porasla, jer stvarni život ima neumoljive činjenice. Vlada je postala svjesna kako joj je oportuno napraviti tu mali ustupak.
Da pojma vladajući birokrate nemaju što je to menstrualno siromaštvo možemo uvidjeti čitajući očitovanje u kojem navode kako se ono najviše ogleda u problemu stigmatizacije menstruacije nego u pitanju smanjenja poreza na menstrualne potrepštine. Točno je da stigmatizacija menstruacije jest problem. Ali u očitovanju u kojem Vlada to konstatira nema ni naznake kako se s tim problemom kani obračunavati.
Sasvim suprotno, Vlada u svom dokumentu očitovanja o menstrualnom siromaštvu navodi kako se s tim uspješno nosi: „odgojno-obrazovni radnici pridonose smanjenju stigmatizacije i srama“. Pa ne trepnuvši okom navodi kako sve što trebaju znati učenici imaju prilike naučiti u osnovnim školama, jer postoji međupredmetna nastava Zdravlje i program nastave biologije koji obuhvaća i te teme.
Znamo li što učenici uopće ući i znaju o menstruaciji?
Ovdje se naravno, ne spominje porazna činjenica da Ministarstvo znanosti i obrazovanja nikada nije napravilo niti jednu jedinu evaluaciju znanja učenika o temama koje bi se trebale obrađivati u među predmetnoj nastavi Zdravlje, pa uopće ne znamo što učenici uče i koja znanja i na koji način uspješno usvajaju, a što je obveza činiti svake godine.
Vlada nema pojma što učenici znaju, što uče, na koji način i da li ih nastavnici uopće educiraju o seksualnom i reproduktivnom zdravlju. No, to duboko neznanje i neupućenost vladajućim birokratima nije prepreka, pa će se na zapravo izmišljene fakte, bez da trepnu, pozvati u svom se službenom dokumentu Saboru. Sav teret edukacije o reproduktivnom zdravlju, a ovdje konkretno o menstruaciji, prebačen je na majke, na žene u obitelji, jednako kako je to funkcioniralo u patrijarhalnim društvima proteklih stoljeća.
Nema tu ni malo naznaka shvaćanja kako je menstrualni sram i stigmatizacija proizvod našeg patrijarhalnog društva aktualnih politika koje na takvim društvenim konstruktima i opstaju, koje se na njima hrane. Bolje rečeno, društva u kojem je stanje rodne ravnopravnosti na najnižim granama, u svakom pogledu, u kojem su česti i mizoginija i femicid. Ubojstva žena od strane poznatih osoba i partnera prosječno se dogode dva u mjesec dana. Društva u kojem je normalno da žena u javnom prostoru često bude meta dobacivanja, poruge pa i psihičkog zlostavljanja.
U takvom društvu posve je onda isto normalno da djevojke i žene menstruaciju skrivaju, da postoji menstrualni sram, da o menstruaciji kao biološkoj i fiziološkoj stvari djeca i mladi u okviru obveznog školovanja ne uče. Posve je normalno da pojedini nastavnici, kad zbog obveze predavanja nastave zdravlja napomenu da će govoriti o menstruaciji, onoj stvari koja se tiče samo djevojaka, pa dečki iz razreda ne moraju sudjelovati niti biti prisutni. Posve je normalno da se obrazovne vlasti ne zabrinu nad činjenicom rezultata istraživanja po kojima čak 11 posto učenica srednjih škola misle da mogu zatrudnjeli svaki dan, što govori da ništa ne znaju o svom tijelu, pa ni o menstruaciji.
Osiguranje higijenskih uvjeta u školama na gradovima i županijama
I naposljetku, posljednji biser kojim Vlada uvjerava kako se pod njezinom upravom primjenjuju propisi, a u ovom slučaju riječ je o propisima o higijenskim uvjetima koji će omogućiti zadovoljavanje svih potreba učenika i učenica školskih ustanova. Pa tako Vlada Saboru navodi notornu činjenicu kako je to pitanje u nadležnosti je osnivača. Gradova i županija, pa je i „njihova obveza i osiguravanje sredstva za uvjete rada kao i za nabavku potrebnih sredstava vezano uz higijenske uvjete.“ Shodno tome trebaju „razmotriti mogućnosti“ osigurati učenicama menstrualne potrepštine. A Vlada će ih „u tome potaknuti“. Drugim riječima, neće sama ništa učiniti da bi makar kroz obrazovni sustav omogućila učenicama dostupnost menstrualnim potrepštinama.
A problem je širi i činjenice su sljedeće: nakon objave rezultata istraživanja udruge PaRiter o menstrualnom siromaštvu prvi grad koji je bio senzibiliziran da po tom pitanju nešto napravi bio je Varaždin, pa su uskoro njegove škole učenicama omogućile da besplatno imaju higijenske potrepštine u školi. Krenuli su i drugi gradovi i do danas je oko desetak gradova i županija u školama kojima je osnivač pokrenuo takve akcije. Neke su se škole i snalazile, pa su se higijenskim potrepštinama opremale zahvaljujući sponzorima, najčešće onima koji menstrualne potrepštine proizvode ili njima trguju.
Vlada menstrualno siromaštvo ne želi rješavati
Na nacionalnoj razini Vlada nije donijela niti jedan dokument, propis, uredbu, financijski plan, a kojim bi opremanje škola higijenskim potrepštinama učinila standardom. Niti takvu namjeru nema, što se jasno čita u zaključku Očitovanja u kojem kaže: „Imajući u vidu, kompleksnost problema menstrualnog siromaštva kao bitno se ističe da rješavanje istog nije moguće ako se ne uključi cijela zajednica i to u svim aspektima društvenog života.“
Društvo se već uključilo. Štoviše, od prvog dana kako je tema menstrualnog siromaštva postala sve osvještenija u javnosti. Od brojnih nevladinih organizacija, oporbenih političara, građana kao pojedinaca, pojedinih tvrtki pa sve do nastavnika koji su svojim entuzijazmom i pridonijeli da se u njihovim školama menstrualne potrepštine učenicama učine dostupne i besplatne.
Menstrualno siromaštvo je u prvom koraku tema o ukidanju poreza na potrepštine koje ne bi smjele biti oporezivane, na kojima se državni proračun ni u jednoj lipi ne bi trebao puniti kroz PDV. Tema menstrualnog siromaštva jest puno šira, ali ako vladajući birokrate i dužnosnici nisu u stanju spoznati nužnost ovog prvog koraka, kako možemo očekivati da će imalo energije htjeti uložiti u rješavanje ogromnih problema koji se tiču zdravlja žena. A rezultati istog istraživanja o menstrualnom siromaštvu udruge PaRiter otkrili su kako čak 78 posto srednjoškolki i čak 40 posto studentica nema izabranog ginekologa. Umjesto očitovanja Vlada je trebala napraviti sveobuhvatnu analizu, uključiti resore zdravstva i socijalne skrbi, što namjerno nije učinila jer bi se u tom slučaju morala početi baviti golemim problemima u sustavu i obrazovanja i zdravstvene zaštite žena i zaštite reproduktivnog zdravlja. To ne želi!
ANKA MRAK TARITAŠ: Neću odustati od rješavanja problema menstrualnog siromaštva
“Neću odustati od teme menstrualnog siromaštva”, najavila je zastupnica Anka Mrak Taritaš.
“To je ozbiljan i suštinski problem i postoje modeli kako se on rješava. Od smanjenja ili ukidanja poreza na dodanu vrijednost, pa sve do uključivanja svih sustava u državi. Vidi se u ovom očitovanju Vlade da se ona uopće nije bavila širinom problema, a trebala je napraviti analizu. Menstrualno siromaštvo otvorilo je i niz drugih problema kojih imamo u zdravstvenoj zaštiti žena. Tu je i pitanje obrazovanja koje o menstruaciji ne postoji. Menstrualno siromaštvo postat će s dolazećom krizom samo još veće, jer poznata je činjenica da se žene prvo odriću svojih potreba kako bi uštedjele u kućnom budžetu.”