Dok u nekim zemljama djevojčice moraju spavati u posebnim objektima za vrijeme mjesečnice, u većini zapadnih kultura to nije slučaj. Ipak, ne treba se zavaravati da stigme i problemi oko pojave koja zahvaća polovicu svjetskog stanovništva ne postoje. Menstrualno siromaštvo termin je koji označava nedostatak pristupu menstrualnih potrepštinama i higijenskim uvjetima kao što su tekuća voda, sapun i prostor za pravilno odlaganje iskorištenih potrepština.
PaRiter proveo prvo istraživanje ove tematike
Ovakav oblik društvene nejednakosti nije samo problem zemalja u razvoju, što je i razlog zašto je na primjer Škotska donijela odluku o besplatnim menstrualnim potrepštinama, a neke zemlje su ukinule poreze na te proizvode jer su nužni za život. Prvo istraživanje o menstrualnom siromaštvu na području Hrvatske provela je Udruga za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter u suradnji s dipl. psihologinjom Majom Močibob. O važnosti i zainteresiranosti za ovu temu pokazuje sama činjenica da je upitnik kojim se istraživanje provodilo ispunilo preko šest tisuća ljudi.
Ispunjavanju upitnika mogle su pristupiti sve osobe koje su imale menstruaciju u posljednjih godinu dana, neovisno o rodnom opredjeljenju, te najmanje 16 godina. Istraživanje se provodilo od sredine rujna do početka listopada 2020. godine, a najviše sudionika dolazi iz grada Zagreba i drugih gradova većih od 100 tisuća stanovnika. Također, njih 46 posto ima završenu srednju školu, a 44 posto višu školu ili fakultet. Srednjoškolki je bilo nešto manje od pet posto, a studentica 16.9 posto. Više od polovice sudionica je zaposleno ili samozaposleno, a njih 41.2 % ima prihode do pet tisuća kuna mjesečno.
Trećina ispitanica kupuje jeftinije i manje kvalitetne proizvode
U sklopu istraživanja ispitane su korištenje, potrošnja i dostupnost menstrualnih potrepština, mogućnosti za održavanje menstrualne higijene i nekoliko pitanja koja se odnose na osjećaj stida koji se veže uz menstruaciju. Rezultati su pokazali da su u Hrvatskoj i dalje najpopularniji higijenski ulošci kojih koristi gotovo 75 posto ispitanica, no upoznate su i s drugim proizvodima kao što su tamponi, menstrualne čašice, a više od polovice je upoznato i s višekratnim higijenskim ulošcima koji su jedna od zelenijih alternativa tradicionalnim potrepštinama.
Na odabir određene potrepštine najviše utječu jednostavnost uporabe i navike, dok neki drugi faktori kao što su dostupnost, cijena i briga za okoliš nešto manje utječu na tu odluku. Cijena proizvoda utječe na odluku o kupnji kod 13,5 posto sudionika istraživanja, iako oko 60 posto troši do 50 kuna mjesečno na menstrualne proizvode. Prema izračunima Jutarnjeg lista Hrvatska godišnje zaradi oko 130 milijuna kuna od poreza za menstrualne potrepštine, dakle svota nije zanemariva. Kada se u to uračuna zarada od prodaje lijekova za ublažavanje bolova na koju 36,4 posto sudionica troši preko 30 kuna, a 27 posto do 30 kuna, zarada države raste iako je porezna stopa za lijekove manja.
Više od trećine ispitanica navelo je da im se događa da zbog cijene moraju kupiti manje kvalitetne menstrualne potrepštine, a više od deset posto je navelo da si ih ne mogu priuštiti dovoljno da ih mijenjaju kada žele pri čemu su prisiljene posuđivati od prijateljica ili nekog drugog (4,7 posto) ili koristiti improvizirana sredstva kao što su toaletni papir, komadi tkanina, izrazanih majici, vata, dječje pelene i slično (3,6 posto).
Više od 50 posto škola nema tople vode, sapuna i toaletnog papira
Uvjete za održavanje menstrualne higijene kod kuće ima većina ispitanica, manje od jedan posto nema toplu tekuću vodu, sapun, toaletni papir ili toalet gdje u privatnosti mogu zamijeniti uložak ili tampon. Situacija je nešto lošija na radnim mjestima gdje nešto manje od dvadeset posto sudionika nema toplu tekuću vodu, no ostali uvjeti su uglavnom ispunjeni. Zabrinjavajuće je da prema procjeni gotovo 60 posto toaleta na radnim mjestima nije prilagođeno osobama s invaliditetom.
Zbog menstrualnih bolova s posla često izostaje polovica sudionica, a gotovo toliko (47,9 posto) ih izostaje ponekad. Kao moguća rješenja za takve situacije navele su da bi im mogućnost korištenja slobodnog dana ili mogućnost rada od kuće olakšala rad za vrijeme menstruacije, a više od trećine navodi bolje higijenske uvjete na poslu, veću fleksibilnost i više vremena za pauze.
Situacija u školama i fakultetima pokazuje ozbiljne propuste u infrastrukturi- 45,3 posto učenica je navelo da tople tekuće vode u školama nemaju, a 53,1 posto toaletnog papira ima tek ponekad! Iz škole je zbog menstruacije izostalo preko 60 posto djevojčica, ponovno najčešće zbog bolova. Postotak studentica koje su izostale s predavanja zbog menstruacije je još veći- 68,1 posto, iako su higijenski uvjeti marginalno bolji pa tople tekuće vode ponekad ima 31,2 posto studentica, toaletnog papira također ponekad ima 51,3 posto, a sapuna 46,9 posto.
Umjesto menstruacija 55 posto žena radije govori tetka iz Rusije ili oni dani
Posljednji dio istraživanja odnosio se na osjećaj srama ili neugode koji mnogi još uvijek osjećaju kada je riječ o menstruaciji. Iz tog razloga kažemo da dolazi tetka iz Rusije ili da su nam oni dani. Istraživanje je pokazalo da oko 45 posto ispitanica ipak najčešće ne koristi nikakve eufemizme, a pozitivni pokazatelji su i da ih se 85 posto ne stidi kupovati menstrualne potrepštine, većina čak ni kada je na blagajni muškarac. Razgovor o menstruaciji također većini nije problem, te njih preko 60 posto ju ne povezuje s nečim prljavim. Usprkos tome gotovo 55 posto ispitanica ponekad ili često skriva menstrualne potrepštine kada ih idu zamijeniti u toalet.
Kako je ovo tek prvo istraživanje na ovu temu, postoje određena ograničenja koja su utjecala na rezultate kao što je činjenica da se provodilo putem online upitnika, čime su iz istraživanja izuzete potencijalne sudionice koje nemaju tehničke uvjete za ispunjavanje upitnika odnosno one koje žive u lošijim materijalnim uvjetima pa ih se problem menstrualnog siromaštva direktno tiče. Pretpostavka organizatora je da bi određeni problemi bili izraženiji na nacionalnom reprezentativnom uzorku.
Izlaz iz menstrualnog siromaštva ukidanjem poreza i boljim zdravstvenim odgojem
Uz rezultate istraživanja izdane su i preporuke doc. dr. sc. Ana Marije Sikirić Simčić s Ekonomskog fakulteta u Rijeci koja je istaknula potrebu za kontinuiranim obrazovanjem i razgovorom o menstruaciji u školi, ali i kod sistematskih pregleda. Istraživanje je pokazalo da čak 76,7 posto ispitanih srednjoškolki i 40,6 posto studentica nema izabranog ginekologa. Također navodi ujednačavanje higijenskih uvjeta u svim ustanovama, s naglaskom na veću dostupnost za osobe s invaliditetom. Navodi kako je neophodno da se u proračunu osigura dovoljno sredstava za financiranje osnovnih uvjeta za održavanje higijene.
Iako većina sudionika istraživanja smatra da bi menstrualne potrepštine trebale biti besplatne, hrvatska stvarnost je da se to neće uskoro dogoditi. Mogućnost smanjenja porezne stope je također nešto što Sikirić Simčić predlaže:
“Moj prijedlog je da se snižena stopa PDV-a primjenjuje i za sve menstrualne potrepštine obzirom da je riječ o nužnom proizvodu osoba koje menstruiraju. To se osobito treba odnositi na višekratne menstrualne potrepštine koje spadaju i u kategoriju meritornih dobara jer njihova primjena stvara pozitivne ekstranalije poput smanjenja negativnih okolišnih učinaka.”
S obzirom na sve veće pritiske organizacija civilnog društva i više zemalja koje se aktivno bave problemom menstrualnog siromaštva, njezina je pretpostavka da će se uskoro i na razini Europske unije implementirati niz mjera koje doprinose trenutnim nejednakostima.