“Mama, volim te”, devetogodišnja Maja svakog dana govori svojoj mami i svakog dana joj donosi cvijeće ili neki drugi poklončić. Na grob!
Izabela Sajbor bila je supruga i majka koja se silno radovala još jednom djetetu. Imala je frizerski salon koji je odlično poslovao, često je putovala sa svojom kćeri i podučavala je drugim kulturama… Ukratko: voljela je život i željela ga je živjeti.
Taj život je prekinut zbog morbidnog poljskog zakona o zabrani pobačaja, a Izabela je u 22. tjednu trudnoće završila u bolnici jer je dijete imalo edwardsov sindrom. Tamo je 24 sata umirala u mukama, dok su liječnici čekali da srce njenog djeteta prestane kucati kako bi joj obavili pobačaj ili da porod počne prirodnim putem. Nisu joj željeli čak dati niti drip da ga ubrzaju. Nitko je nije smio posjetiti jer su u to vrijeme, prije dvije godine, vladala stroga ograničenja zbog covida.
Izabela je molila osoblje za pomoć, a obitelji i prijateljima slala je poruku “Želim živjeti, imam obitelj za koju želim živjeti”.
Njezina je smrt dovela na ulice tisuće i tisuće Poljakinja i Poljaka koji su žestoko protestirali zbog morbidnog zakona koji je Izabelu odveo u smrt, a žene sveo na ulogu inkubatora.
Barbara Skrobol, Izabelina šogorica, svjedočila je o tome prošli tjedan pred Odborom Europskog parlamenta za prava žena i rodnu ravnopravnost te Odborom za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove. Vidno potresena, na kraju je zavapila pred europarlamentarcima: “Ženama u Poljskoj se oduzimaju temeljna ljudska prava, odlučivanje o vlastitom tijelu i životu i ugrožava se njihov život. Učinite nešto! Ne smiju zakoni u jednoj zemlji članici EU biti takvi da oduzimaju život”. Na pitanje europarlamentaraca je li obitelj dobila bilo kakvu pomoć od poljske vlade, Barbara Skrobol je odgovorila: “Dobili smo ponudu za psihološku pomoć od Ministarstva i to je sve”.
Nakon saslušanja u Europskom parlamentu o rezultatima posjete izaslanstva EP-a Poljskoj zbog zabrane pobačaja Barbara Skrobol je, na pitanje Reci.hr što konkretno traži od Europskog parlamenta, kratko odgovorila: “Tražimo da legalnim putevima osiguraju da se ono što se dogodilo Izabeli i drugim ženama više ne događa”.
Uskratiti Poljskoj novac iz EU fondova
Parlamentarci znaju što bi moglo biti najefikasnije i to su i predlagali u svojim izlaganjima. Traže od Europske komisije da Poljskoj uskrati sredstva iz fondova dok ta zemlja ne provede potrebne reforme i tako pokaže da poštuje vrijednosti Europske unije, za koje je potpisala da će ih poštivati dok je potpisivala Ugovor o pristupanju. Te su vrijednosti jasno definirane u članku 2. Ugovora o EU: “Unija se temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina. Te su vrijednosti zajedničke državama članicama u društvu u kojem prevladavaju pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i jednakost žena i muškaraca”.
Robert Biedron, predsjednik Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost, inače Poljak, vidno ljutit je zakon kojim je de facto u Poljskoj zabranjen pobačaj nazvao barbarskim te rekao kako se još nikad nije dogodilo da se na reproduktivnoj karti Europe nalazi država koja je toliko snizila standard reproduktivnih prava. Problem nemaju samo Poljakinje, nego i izbjegle Ukrajinke, kojih je puno u Poljskoj. Te su žene ostale u potpunom šoku kad su shvatile da, nakon što su ih ruski vojnici silovali, a one ostale trudne, i nakon što su uspjele pobjeći iz pakla, u Poljskoj doživljavaju drugi pakao jer im država ne dopušta da obave pobačaj. “Mi u Europskom parlamentu to ne možemo mirno promatrati”, rekao je Biedron. Smatra da bi Europsko vijeće trebalo aktivirati članak 7. Ugovora o EU, koji predviđa sankcije za članice koje ne poštuju ljudska prava, a te sankcije podrazumijevaju suspendiranje prava države članice, uključujući pravo glasa njenih predstavnika u Vijeću.
Poljske vlasti negiraju surovu stvarnost
Pietro Bartolo, predsjednik Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, rekao je kako već dugo primjećuju da se demokracija, pravna država i poštivanje ljudskih prava u Poljskoj stalno ograničavaju i smanjuju. Zbog takvog stanja Europski je parlament donio nekoliko Rezolucija o Poljskoj, no vlast u toj zemlji one očito nisu dotakle, jer se ništa ne mijenja.
O tome je svjedočio Predrag Fred Matić, hrvatski europarlamentarac koji je vodio delegaciju EP-a u Poljskoj početkom ovog mjeseca.
“Poljska je danas sramota EU. Meni je to postalo jasnije na misiji gdje su sastanci pokazali da je stanje gore nego što mislimo, a izjave Ministarstva obitelji su me šokirale jer oni sve negiraju i ignoriraju. Državna tajnica nam je izjavila da je Poljska najbolja zemlja za život na svijetu. Rekao sam joj da mi u EP-u često donosimo rezolucije i, vjerovala ona ili ne, svaka druga je o Poljskoj. Oko registra trudnoća rekli su da je to samo dio postupka unapređenja IT infrastrukture. Državna tajnica je konstatirala je lani bilo samo 95 pobačaja, zanemarujući za život opasne zahvate koje su Poljakinje bile primorane obaviti u tajnosti ili odlaziti u inozemstvo. Za LGBTI free zone rekli su da je to šala lokalnih vlasti i aktivista. Potpuno su negirali surovu stvarnost homofobije i diskriminacije. Ne mogu vjerovati da mi u 2022. godini u EU imamo državu članicu koja doslovno ubija žene i pritom manipulira činjenicama. Prošle su dvije godine od de facto zabrane pobačaja, a mi i dalje slušamo o nacionalnoj nadležnosti i pravu svake države da kreira svoja pravila. A tko štiti žene i djevojčice u toj priči?”, rekao je Matić u strastvenom govoru.
POSLJEDICE KRŠENJA REPRODUKTIVNIH PRAVA U POLJSKOJ: Sve više djece rađa se s teškim oštećenjima ili umire nakon poroda
Kamila Ferenc, odvjetnica Zaklade za žene i planiranje obitelji FEDERA, upozorila je na smanjenje standarda ginekološke skrbi u zemlji jer se liječnici sada boje poduzimati radnje koje bi se mogle klasificirati kao pobačaji. “Taj strah se odražava i na druge postupke, kao što je prenatalno testiranje ili pristup kontracepciji. Rezultat: sve više žena ne želi imati djecu, a sve više djece se rađa s teškim oštećenjima ili umiru nakon poroda. Više nema povjerenja između liječničkog osoblja i pacijenata. Fizičko i mentalno zdravlje žena je svakog dana sve ugroženije. Naša organizacija godišnje prima dvadeset tisuća poziva ugroženih žena, dvanaest tisuća mailova, 1200 pravnih konzultacija, a otvorili smo i tridesetak slučajeva pred Europskim sudom za ljudska prava. Progone i aktivistice koje pomažu ženama”, izjavila je Ferenc.
Pri tome je mislila na Justinu Vidžinsku, četrdesetosmogodišnju aktivisticu ženske mreže Abortion Dream Team. Ona je trudnici koja joj je ispričala da je žrtva obiteljskog nasilja dala tablete za medikamentozni pobačaj, zbog čega joj se sudi i prijeti joj do tri godine zatvora. Ferenc je apelirala na Europski parlament da ne zaboravi poljske žene jer njihova realnost sutra može postati realnost nekih drugih žena. Kazala je kako očekuju da pobačaj postane legalan i besplatan na teritoriju cijele EU, da ženama koje ga žele obaviti treba pomoći, no isto tako treba pomoći i onima koje žele roditi dijete s invaliditetom. Njena organizacija procjenjuje da Poljakinje godišnje obave 150 do 200 tisuća pobačaja, nažalost ilegalno ili u inozemstvu.
Sve je počelo masovnim prizivom savjesti
Neil Datta, tajnik Europskog parlamentarnog foruma za seksualna i reproduktivna prava, upozorio je da poljska država krši smjernice Svjetske zdravstvene organizacije o ljudskim pravima jer ženama u Poljskoj nije zabranjen samo pristup pobačaju nego i kontracepciji. Cilj je takvog pristupa potpuna kontrola ženskih tijela, rekao je Datta i dodao kako se aktivistice i aktivisti koji se zalažu za pravo na pobačaj suočavaju s brojnim tužbama organizacija poput ortodoksne Ordo Iuris koja zastupa i financira razne prolife pokrete diljem Europe.
Zaključak većine parlamentaraca je da poljska vlada ignorira žene koje prolaze kroz pakao, da samo razmišlja o fetusu, a kad žena rodi invalidno dijete prepuštena je sama sebi. Doslovno ostaju same jer u 80 posto slučajeva partneri i supruzi napuštaju ženu i dijete.
A sve je počelo s masovnim prizivom savjesti poljskih medicinskih radnika, ponajprije ginekologa, finale je bilo donošenje barbarskoga zakona, a rezultat je umiranje žena od sepse u bolnicama. U 21. stoljeću!
Izabela, Kristina, Anja, Marta…
Slučaj izabele Sajbor nije jedini poznati slučaj smrti izazvane strahom i nebrigom liječnika.
Kristina je imala 34 godine, bila je majka dvojice dječaka. U prosincu 2020. godine rodila je mrtvo dijete i umrla od sepse.
Anja je imala 32 godine. U lipnju 2021. godine izvadili su joj mrtvo dijete kirurškim putem, nakon čega je također umrla od sepse. Kazneni postupak još traje.
Marta je u travnju ove godine također rodila mrtvo dijete i također je umrla od sepse. Istraga još nije otvorena jer javni pravobranitelj tek utvrđuje okolnosti njene smrti.
Ove tri priče su samo vrh ledenog brijega. Malobrojni su slučajevi poznati, a većina ih je ostala skrivena od javnosti pa se ne zna točan broj žena koje su umrle jer im nije na vrijeme pružena liječnička pomoć.
Zbog takvog stanja u poljskom zdravstvenom sustavu, u kojemu se medicinsko osoblje boji pomoći ugroženoj trudnici jer im prijeti kazneni progon, Poljakinje rađaju sve manje djece. Prema izvještaju poljskih novina Dziennik Gazeta iz listopada ove godine, 52 posto Poljaka tvrdi da zbog zabrane pobačaja sve manje žele imati djecu. To je povećanje od 45 posto u odnosu na prošlu godinu.
Caroline Hickson, regionalna direktorica europske mreže International Planned Parenthood Federation (međunarodne mreže za planirano roditeljstvo), rekla je na saslušanju da je još 2016. godine anketa u Poljskoj pokazala kako čak dvije trećine ispitanika ne žele ograničenje pobačaja, što je tamošnja vlada očito ignorirala. Organizatori masovnih štrajkova zbog morbidnog zakona stalno dobivaju prijetnje smrću, a zastrašivanje trpe i tisuće ljudi koji su bili na prosvjedima.