Silovali su je ruski vojnici. Nakon toga uspjela je pobjeći iz Ukrajine. Otkrila je da je od silovanja zatrudnila. Zatražila je pobačaj. Ali…
Kao i milijuni njezinih sugrađanki, pobjegla je u Poljsku, članicu EU s rigidnim zakonom protiv reproduktivnih prava. Taj zakon, doduše, na papiru dopušta pobačaj ako je ugrožen život žene ili je trudnoća posljedica seksualnog zlostavljanja, no trudna Ukrajinka još nije uspjela pronaći liječnika koji bi ga obavio.
“Poljske nevladine organizacije i neformalne inicijative čine sve što mogu kako bi ukrajinskim ženama pružile usluge reproduktivnog zdravlja. Postavili smo telefon za ukrajinske djevojke, gdje ukrajinski ginekolozi odgovaraju na pozive. Nizozemska organizacija Women on Web, s druge strane, opskrbljuje te žene s tabletama za medikamentozni pobačaj. Svi moramo raditi u okviru zakona, pa nije lako. Zato neke svoje aktivnosti držimo u tajnosti”, rekla je za TV Latvija Kristina Kacpur, voditeljica Organizacije za planiranje obitelji u Poljskoj. Pozvala je poljsku vladu da omogući hitne pobačaje silovanim ženama, a druge zemlje da izvrše pritisak na poljsku vladu kako bi promijenila stroge zakone.
Pilule za dan poslije dijele se u najdubljoj ilegali
No, trenutno je stanje takvo da liječnici i volonteri riskiraju zatvorske kazne dok potajno žrtvama silovanja dijele pilule za dan poslije. Jedan poljski ginekolog, koji radi s volonterima na distribuciji pilula, kaže kako time preuzimaju kolosalan rizik. U Poljskoj se pilula za dan poslije može dobiti samo na recept, a ukrajinske žene izbjeglice takav recept ne mogu dobiti. Poljski volonteri su otišli i korak dalje, pa su nabavili pilule za dan poslije i poslali ih žrtvama u Ukrajinu koje su na područjima pod okupacijom Rusa. No, priznaju da ih je sve teže nabaviti i podijeliti izbjeglicama jer je granična kontrola pooštrena.
Latvija i neke druge zemlje, u kojima su reproduktivno zdravlje i prava žena na znatno višem nivou nego u Poljskoj, planiraju besplatne pobačaje za Ukrajinke koje su bile seksualno zlostavljane. No, u Poljskoj, gdje pobačaj nije dostupan čak ni silovanim izbjeglicama, očito je da “životi žena nisu toliko važni kao stanica koja se još nije ni razvila u fetus”, kaže jedna volonterka. Zato se za žrtve, umjesto poljskih institucija, brinu tajne organizacije koje djeluju u najdubljoj ilegali.
A žrtava o kojima brinu je na stotine. Ukrajina je za sada dobila prijave za više od 300 slučajeva silovanja koja su izveli ruski vojnici, pri čemu nisu bile pošteđene niti djevojčice od 12 godina. Stvarne su brojke vjerojatno daleko veće jer je poznato da žrtve silovanja rijetko prijavljuju takvo nasilje. Pogotovo kad je monstruozno.
Silovali su jedanaestogodišnjeg dječaka pred njegovom majkom, četrnaestogodišnju djevojčicu je silovalo njih pet, dvadesetogodišnju djevojku trojica odjednom, silovali su šesnaestogodišnju trudnicu, a to su samo neki od zločina koje je UN-u prijavila Lyudmyla Denisova, ukrajinska pučka pravobraniteljica.
Lyudmyla Denisova, ukrajinska pravobraniteljica
Šefica UN-a za politička pitanja Rosemary DiCarlo izjavila je za Jerusalem Post da promatračka misija UN-a za ljudska prava u Ukrajini nastoji provjeriti navode o seksualnom nasilju od strane ruskih snaga, što uključuje grupno silovanje i silovanja pred djecom.
Neke od silovanih djevojaka i žena ruski su vojnici nakon zlostavljanja ubili, neke su se ubile same jer nisu mogle izdržati sa takvom traumom, a neke će, upozoravaju dobri poznavatelji psihe, još dugo, možda i cijeloga života, biti hodajući mrtvaci. Bit će biološki žive, ali im je duh ubijen.
Ubili supruga i psa, a nju silovali dok je dijete plakalo
Neke žrtve ipak pronađu dovoljno hrabrosti da zatraže pomoć i ispričaju što su proživjele. Londonski The Times objavio je ispovijed 33-godišnje Ukrajinke koja je prijavila da su joj ubili supruga, a nakon toga je više puta silovali. To je ujedno i prva poznata službena istraga o silovanjima koja provode ruski vojnici kao dio ratne taktike.
Žrtva je živjela u selu pored Kijeva s 35-godišnjim suprugom i četverogodišnjim sinom. Ruski su im vojnici ispred njihove kuće 9. ožujka najprije ubili psa. Kad se smračilo, suprug je izašao iz kuće jer je čuo nešto, a ona i sin su ostali u kući. Začula je pucanj, otvaranje vrata i korake u kući. Pojavio se jedan, očito zapovjednik grupe, i mladić u dvadesetim godinama.
“Povikala sam: ‘Gdje mi je muž?’. Tada sam pogledala van i vidjela sam ga na tlu kraj kapije. Ovaj mlađi tip mi je privukao pištolj na glavu i rekao: ‘Upucao sam tvog muža jer je nacist’. Sinu sam rekla da se sakrije u kotlovnicu”, pričala je za The Times. Nakon toga su je dva vojnika naizmjence silovali dok je sin plakao u susjednoj sobi. Kazala je da su joj sve vrijeme držali pištolj uz glavu i rugali joj se te prijetili da će je ubiti. Ona i sin uspjeli su pobjeći. Djetetu još nije rekla da mu je otac mrtav.
“Imamo izvješća o grupnim silovanjima žena. Većina ih je pogubljena nakon silovanja ili su si oduzele život”, britanskim je dužnosnicima ispričala Lesia Vasylenko, zastupnica u ukrajinskom parlamentu.
Lesia Vasylenko, zastupnica ukrajinskog parlamenta
Kako se ruska vojska povlači iz nekih područja Ukrajine, sve je više dokaza seksualnog nasilja. Žene i djevojke javile su policiji, medijima i organizacijama za ljudska prava o zločinima koje su pretrpjele od ruskih vojnika. Istražitelji su prikupili mračna svjedočanstva o grupnim silovanjima i silovanjima počinjenima pred djecom.
“Imali smo nekoliko poziva na našu hitnu telefonsku liniju od žena i djevojaka koje su tražile pomoć, ali u većini slučajeva bilo je nemoguće pomoći im fizički. Nismo uspjeli doći do njih zbog borbi”, rekla je za The Guardian Kateryna Cherepakha, predsjednica La Strada Ukraine, dobrotvorne organizacije koja pomaže žrtvama trgovine ljudima, obiteljskog nasilja i seksualnog zlostavljanja. Strahuje da će svjedočanstva koja dobivaju biti samo vrh ledenog brijega, jer je silovanje stigmatizirano i većina žrtava nikad ne priča o tome.
Ukrajinke se na sve načine nastoje obraniti od silovatelja. Antonina Medvedchuk ispričala je novinarima da, kad bježi od bombardiranja, najprije zgrabi škare da bi se imala čime obraniti, a umjesto pribora za prvu pomoć trpa u džep pilule za dan poslije.
Silovanje je ratni zločin, ali ga sudovi ne shvaćaju ozbiljno
Silovanje je ratni zločin prema svim međunarodnim konvencijama. No, problem je da se takvi zločini rijetko kada otkrivaju i kažnjavaju.
“Silovanje je nusproizvod rata, ali problem je što i nakon prethodnih ratova takvi zločini nisu žestoko sankcionirani. U Hrvatskoj je tijekom domovinskog rata bilo, procjenjuje se, oko 2500 silovanja, no manje od 200 žena se javilo da ostvare prava prema Zakonu o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu. A zbog ratnih silovanja u zatvorima je tek nekolicina zločinaca. Država i sudovi se prema tim zločinima odnose kao da ih ne shvaćaju dovoljno ozbiljno”, rekao je za naš portal Predrag Fred Matić, hrvatski europarlamentarac koji se profilirao kao vatreni borac za reproduktivnu pravdu i rodnu ravnopravnost.
Kaže da je poslao dopis Heleni Dalli, povjerenici Europske komisije za ravnopravnost, u kojem joj je opisao iskustva iz Domovinskog rata i Zakon o pravima žrtava koji, kaže, nije savršen, ali je ipak donio nekakvo olakšanje žrtvama. Vjeruje da bi hrvatsko iskustvo sa žrtvama ratnih silovanja moglo pomoći i sadašnjim ukrajinskim žrtvama te da bi i Europska komisija mogla iz njega puno naučiti. Matić najavljuje i odlazak delegacije Europskog parlamenta u Poljsku kako bi razgovarali i o tom problemu.