Sve emocije su normalna pojava, a što radimo s njima, kako se s njima nosimo i kako ih komuniciramo ovisi o nama. Jedna od snažnih emocija je i ljubomora, koja je često motiv televizijskih i filmskih ekranizacija, od serije La Usurpadora i ostalih meksičkih telenovela pa do brojnih drugih filmskih remek djela poput Kubrickovog filma ‘Oči širom zatvorene’ ili filma ‘Tramvaj zvan čežnja’ Elia Kazana. Ljubomora je u filmovima pokretač radnje, često je glorificirana, ali jednako često vidimo da je uzrok svoj nesreći koja se u filmovima dogodi. Što s ljubomorom raditi u stvarnosti? Što kad nam se prikrade i kad nas kopka? Što kad nam ona diktira ponašanja koja znaju biti nasilna, destruktivna, autodestruktivna, razarajuća…? Možemo li ljubomoru kao emociju mjeriti u dozama, pa za nju kažemo da je u malim dozama dobra, u velikim opasna i negativna? O ovoj tako kompleksnoj emociji razgovarali smo s psihologom Mariom Zulićem, osnivačem i glavnim urednikom stranice Nepopularna psihologija, koji se u svom radu često bavi odnosima među partnerima, pa onda i ljubomorom koja se u odnosima zna pojaviti i uzrokovati neka naša ponašanja.
Što je ljubomora?
U psihologiji imamo nekoliko definicija ljubomore. Ljubomora je složena emocija koja uključuje skup misli, osjećaja i ponašanja koji se razvijaju kao posljedica percepcije osobne prijetnje i/ili prijetnje odnosu. Opis ljubomore DeStenoea i Saloveya, koji je opisuju kao stanje narušenog raspoloženja koje se može dogoditi ukoliko dođe do prekida odnosa koji je jako važan za pojedinca ili ukoliko osoba uvidi da postoji prijetnja da bi taj odnos mogao biti ugrožen, je onaj koji volimo koristiti u pojašnjenju ljubomore. Ljutnja, tuga i strah su osjećaji koji su sastavni dio ljubomore. Osjećaj ljubomore je prirodna pojava i ne bismo trebali govoriti da je loše osjetiti ljubomoru. Osjetiti ljubomoru je prije svega ljudski i sasvim normalno, ponašanje koje proizađe iz toga može biti problematično.
Zašto se javlja?
Razlog javljanja ljubomore su evolucijski adaptivni mehanizmi mišljenja i ponašanja ljudi. Točnije, prema Davidu M. Bussu koji se često smatra jednim od najutjecajnijih evolucijskih psihologa danas, ljubomora predstavlja adaptivno rješenje problema krađe i nevjere partnera ili partnerice. Adaptivni problemi su kroz evoluciju nešto su različiti za muškarce u odnosu na žene, što se očituje i u različitom reagiranju na različite vrste nevjere. Da pojasnim, u slučaju nevjere partnerice, muškarci su izloženi riziku da ulažu resurse u potomstvo koje nije njihovo, dok su žene suočene s problemom da bi muškarac mogao ulagati trud, pažnju i resurse u drugu ženu. Zbog ovoga, evolucijski psiholozi ističu, žene više pažnje usmjeravaju na muškarčevu predanost i emocionalnu involviranost s drugim potencijalnim partnericama dok su muškarci osjetljiviji na eventualnu seksualnu nevjeru partnerice.
Često ćete čuti kritike ovakvih tvrdnji od onih koji smatraju da su prerasli „primitivna“ ponašanja naše vrste. No, istina je zapravo da su ona itekako prisutna. Istraživanja kroz različite kulture potvrđuju navedenu tezu. Ovo ne znači da muškarce emocionalna prevara i žene seksualna prevara ne pogađa, samo značajno manje nego kod druge rodne skupine. To su potvrdila brojna istraživanja različitih metodologija; od uobičajenih upitnika preko fizioloških mjerenja do snimanja aktivnosti mozga.
Koja je razlika ljubomore prema prijateljima ili kolegama na poslu i ljubomore u vezi?
Možemo pretpostaviti da u osjećaju ljubomore prema prijateljima ili kolegama izostaje seksualni aspekt. Kada govorimo o organizacijskom ponašanju, možemo doći i do konfuzije u žargonskom korištenju termina ljubomore. Primjerice, reći ćemo da smo ljubomorni na kolegu na poslu kada nam je zapravo narušen osjećaj proceduralne pravde ili smo uvidjeli nesklad između ulaganja i dobitaka sebe i drugih zaposlenika. Ljubomora se može dakako javiti i u drugim bliskim odnosima kada je precipirano da bi taj odnos mogao biti narušen kao što je istaknuto u ranijim definicijama ljubomore, naročito ako zamislimo da je nekome odnos u pitanju od iznimne važnosti. Neki će se složiti da i u prijateljstvima može doći do neadekvatnih reakcija u slučaju javljanja takve vrste ljubomore.
Ljudi često znaju reći kako su ljubomorni, ali na pozitivan način. Što bi to značilo?
Ne možemo sa sigurnošću tvrditi, jedini način da saznamo je da pitamo upravo te ljude što pod time misle. Ono što možda možemo pretpostaviti jest da su osjetili ljubomoru, ali da je ona daleko od patološke ljubomore i ponašanja koja prate takvu ljubomoru. Odnosno, moguće ju osobe doživljavaju više kao alarm da je možda potrebno više ulagati u njihovu vezu ili su postali svjesni i drugih mogućnosti partnera/ice.
Možemo li ljubomoru mjeriti? Recimo, govori se ima malu dozu ljubomore?
Kao i sve psihologijske konstrukte, tako je i ljubomoru moguće mjeriti. Osim ranije spomenutih fizioloških mjera i tehnika snimanja moždane aktivnosti, ipak je češće mjerenje upitnicima. Jedna od takvih mjera koje nastoje zahvatiti stupanj ljubomore u odnosu je Multidimenzionalna skala ljubomore. Kao kod većine mjerenja, i rezultati ljubomore se smještaju na kontinuum pa ih tako npr. možemo promatrati na razinama od uobičajene do patološke.
Kada ljubomora postaje problem?
Jedan jasan indikator jest onaj kada ljubomora postane patološka. Patološka ljubomora je abnormalna vrsta ljubomore koja se javlja kao prateći simptom uz neke druge psihičke poremećaje, npr. opsesivno-kompulzivni poremećaj, a svoj vrhunac postiže u romantičnim vezama. U osnovi ove ljubomore nalazi se percepcija posjedovanja vlastitog partnera. Općenito, onaj trenutak kada se ne osjećamo ugodno u odnosu zbog pasivno agresivnog, manipulirajućeg, agresivnog ili nekog drugog ponašanja partnera/ice je znak da problem postoji. Odnosno, kada se javlja disfunkcionalnost i/ili nezadovoljstvo partnera/ice.
Jedna vrsta ljubomore koja je indikator problema može biti i povezan konstrukt: iracionalna ljubomora. Psiholozi Kingham i Gordon ju opisuju kao osjećaj straha i bijesa te može dovesti do depresije. Ispoljava se ljutnjom i optužbama partnera; partnera ljubomorna osoba doživljava kao glavnog i jedinog krivca te mu daje povoda za takvo iracionalno ponašanje. Ljubomorna osoba je nepovjerljiva prema svom partneru te stalno traga za potencijalnim dokazima nevjere, iako, u biti, ne postoji opravdani razlog za sumnju.
Kako možemo prepoznati da se zbog ljubomore počelo mijenjati ponašanje osobe?
S obzirom na to da nikada ne možemo znati sa 100 posto sigurnosti što naš partner ili partnerica misle, promatramo njihovo ponašanje u odnosu i na njega smo iznimno osjetljivi. Odnosno, lako ćemo uočiti razlike u ponašanju ukoliko do njih dođe. Ponašanja ljubomornih partnera uveliko se razlikuju od osobe do osobe. Tako ponašanje ljubomornog pojedinca može varirati od “mirnih” rješavanja sumnji razgovorom s partnerom do agresivnih, nekontroliranih ispada. Na primjer, osoba može razgovarati sa svojim partnerom o stvarima koje ju muče u odnosu, a koje su vezane uz percipiranje da partner pokazuje interes prema nekom drugom. Ipak, vrlo često zbog nekontroliranog utjecaja emocija, ljubomorni partner može početi verbalno prijetiti svom romantičnom partneru te također i pokazivati znakove fizičke agresije. Postoje i situacije da se neke osobe u ljubavnim vezama povuku u “svoj svijet” kada počnu sumnjati da postoji treća osoba u njihovom odnosu i onda počinju s ignoriranjem i udaljavanjem od partnera. Također, ljubomorne osobe nerijetko počinju s uhođenjem partnera i provjeravanjem svih njegovih aktivnosti pa čak i onih najbezazlenijih. Većina ljubomornih reakcija praćena je vrijeđanjem i omalovažavanjem potencijalnog suparnika, a u nekim slučajevima može doći i do fizičkog nasilja prema trećoj osobi.
Međutim, ljubomorno ponašanje može se razlikovati i s obzirom na to hoće li se osoba suočiti s partnerom te mu reći iskreno da je percipirala prijetnju u odnosu ili neće ni pokušati tražiti partnerovu reakciju. Tako kod taktika zadržavanja partnera koje se mogu javiti kao posljedica ljubomore Buss navodi i neka ponašanja koja nisu problematična, a ne odnose se na suradnju i otvoren razgovor npr. iskazivanje ljubavi i skrbi, ili ona koja nisu promatrana kao problematična npr. isticanje resursa. S druge strane, u istoj taksonomiji ponašanja muškaraca većina ponašanja jest problematična npr. skrivanje partnerice (ukoliko ju partner nije poveo na zabavu gdje će biti drugih muškaraca), izazivanje ljubomore, emocionalne manipulacije (nametanje osjećaja krivnje, prijetnje da će si nauditi…), nasilje prema partnerici, nasilje prema suparnicima…
Koji su to znakovi koji bi nas trebali upozoriti da bi se naš odnos zbog takvog ponašanja uzrokovanog ljubomorom mogao pokvariti?
To su upravo sva opisana ponašanja. Ono što možda nije navedeno, a danas je često prisutno jest noviji oblik kontrolirajućeg ponašanja. Ovo se odnosi na kontroliranje ponašanja na društvenim mrežama i elektronsku komunikaciju. Uz sve napisano, postoji još velik broj „varijacija na temu“ pa valja imati pažnju usmjerenu i na naše reakcije, ugodnost i zadovoljstvo odnosnom te jasno komunicirati eventualne promjene.
Ovdje valja napomenuti da se u ovakvim člancima često pozicionira patološko ponašanje jedne osobe koju naša, sigurno privržena i emocionalno zrela osoba primjećuje i odlučuje raditi na njima. Stvarnost je bitno drugačija. Neke osobe prije no što žele raditi na specifičnom ponašanju moraju osvijestiti svoju sklonost nezdravim odnosima koje često podržavaju od samog početka kada je svima jasno „da tu nešto ne štima“. Kolegica Jukić u nedavnom članku „Zašto ga ne ostavi“ piše: „Pokazalo se da ljudi, kada u odrasloj dobi traže partnera, najčešće traže onu vrstu odnosa kakvu su imali s roditeljima. Zanimljivo je što karakter tog odnosa nije bitan, zbog čega će ponoviti i destruktivne, nasilne odnose. To se događa jer ponavljanje prošlosti za njih obećava odnos u sadašnjosti: roditelji su, bez obzira na to što su odnosi u obitelji bili destruktivni, uvijek bili tu za njih i ta veza se nikada nije prekinula. Tako će dijete koje je doživjelo bilo kakav oblik nasilja u obitelji, u odrasloj dobi vjerojatno tražiti takve iste, nasilne odnose (bilo kao žrtva, bilo kao počinitelj nasilja).“ Dobra vijest je da na našim nezdravim obrascima možemo raditi kroz psihoterapiju (sami ili zajedno s partnerom).
Kako onda reagirati, što činiti?
Ako primijetimo takve promjene u ponašanju, reakcija pojedinca isto značajno ovisi o tome što smo primijetili. Ne možemo izjednačavati komentar koji upućuje na pretjerano ponašanje s npr. nasilnim ponašanjem ili prijetnjama. U svakom slučaju ne treba opravdavati takva ponašanja nego krenuti raditi na njima prije njihove eskalacije. Kada je to moguće, treba poticati otvorenu komunikaciju o mogućim razlozima za javljanje takvih ponašanja. Ukoliko ustvrdimo da se npr. radi o iracionalnoj ljubomori koju smo ranije spominjali, svakako bi bilo dobro popričati s psihoterapeutom o tome. Naravno, za očekivati je da neke osobe neće biti sklone otvorenom i smirenom razgovoru te konstruktivnom radu na problemu. U takvim situacijama važno je da osobe potraže socijalnu podršku obitelji i prijatelja iako ih je možda sram ili krive sebe za ponašanje druge osobe. Osobe koje doživljavaju ljubomorna ponašanja često osjećaju kao da se nemaju kome obratiti jer ih njihovi partneri izoliraju od socijalne podrške prijatelja i obitelji i baš ih je zato važno osnažiti na taj korak. Istraživanje Figuereda i njegovih suradnika pokazuje da je postojanje rodbine u gradu koja je bila spremna pomoći imala značajan učinak na smanjivanje obiteljskog nasilja.
Kako prepoznati da se naše ponašanje mijenja zbog ljubomore i što napraviti?
Za ovaj korak je važno imati visoku samosvijest o vlastitom ponašanju, mišljenju i doživljaju emocija. Kada nam se jave automatske misli koje uključuju partnerovu nevjeru ili udaljavanje ne treba ih ignorirati i potiskivati. Baš suprotno, nužno ih je verbalizirati našem partneru ili ukoliko se bojimo njihove reakcije/ne znamo kako pristupiti tom razgovoru porazgovarati sa stručnjakom. Možda ćemo zaključiti da su takve misli iracionalne, no ako zaključimo da su one utemeljene to nas ne treba obeshrabriti da radimo na sebi i tom (ili nekom drugom) odnosu.
Kada ljubomorno ponašanje prelazi u nasilje?
Ljubomorno ponašanje uključuje (ali nije ograničeno na) nasilje. S obzirom na to da znamo jasno što se podrazumijeva pod verbalnim, fizičkim i seksualnim nasiljem jasno je kada ljubomora postaje to. Važno je da ohrabrimo osobe da nastoje obratiti pozornost na uvertire u takva ponašanja i ranije te da ih ne ignoriraju. Svojim istraživanjem, Sesar i suradnici su dobili podatak kako je ljubomora kod mladića adolescentne dobi prema hipotetskoj nevjeri partnera bila značajan prediktor seksualnog zlostavljanja.
Što savjetujete posebice mladima koji manipulativno ponašanje uzrokovano ljubomorom najčešće ne prepoznaju kao problematično u svojim vezama?
Kvaliteta romantičnih odnosa u adolescentskoj dobi ima dugotrajne efekte na samopoštovanje te očekivanja i vrijednosti vezane uz buduće romantične, intimne odnose i seksualnost. Upravo iz tih razloga, jako je važno za mlade da na vrijeme uvide manipulativna ponašanja partnera i pronađu način da se odmaknu iz takvih toksičnih i nezdravih romantičnih odnosa. Mladi najčešće nisu slijepi na takve situacije, već svojevoljno odbijaju vidjeti neke od loših znakova, ponekad iz straha da više nikad neće biti voljeni, ponekad jer misle da bolje nisu zaslužili, ponekad jer misle da trebaju nešto pretrpiti da bi nešto dobili, da su takva ponašanja uobičajena i slično. No, ono što trebaju osvijestiti je da se ni jedan zdrav odnos ne zasniva na strahu i manipulacijama te da, ukoliko osjete da nešto nije u redu, taj osjećaj ne potiskuju. Prvi korak može biti otvoreni, iskreni razgovor s partnerom, no ako i nakon razgovora ne dolaze do nekog rješenja i ne uviđaju promjene, moraju prvenstveno misliti na sebe i svoju dobrobit te znati stati na kraj takvom odnosu. Ukoliko uvide ranije spomenutu tendenciju ulaženja u nezdrave odnose, u svakom slučaju preporučujem da popričaju s licenciranim psihoterapeutom. Naši stilovi privrženosti nam nekada staju na put osobnom rastu i uživanju u zdravim odnosima.
Možete li nam navesti konkretne situacije i posljedice koje je ponašanje uzrokovano ljubomorom imalo na partnersku vezu, prijateljstvo, poslovni odnos…
Ono što mogu reći da sam imao situacija da su mi se ljudi obratili s ovim problemima gdje uvijek ističem da to što su odlučili s nekim popričati je najveći korak. Pitanja poput „jesam ja luda ili to nije normalno“ česta su pitanja, uvijek osobe nastojim ohrabriti za sve što slijedi jer to nikada nisu laki razgovori kada druga osoba nema tendenciju konstruktivno graditi svoje odnose. Ono što je važno naglasiti da mi nismo odgovorni za ponašanje druge osobe i ne možemo sebe kriviti za to što je netko odučio učiniti. No, istim principom, jedini smo mi odgovorni za svoje ponašanje, što znači da moramo imati hrabrosti neke odnose i prekinuti ukoliko ne dolazi do promjena unatoč našem trudu.