Je li moguće da se nakon željenog seksualnog odnosa, a tijekom kojega je bilo užitka, pojavi osjećaj tuge umjesto očekivanog zadovoljstva? Moguće je i događa se. O tome se rijetko piše i govori, a još manje se ova pojava istražuje. Ona nije ni rijetka, a niti nepoznanica za psihologiju seksualnosti. Zašto je ne bi trebali ignorirati i koliko je česta otkriva psihologinja Jelena Palikuća u članku „Postkoitalna disforije ili postseksualni blues“ objavljenom na portalu Nepopularna psihologija, čija je osnivačica. Članak prenosimo u cijelosti:
Unatoč širokoraširenom uvjerenju da željena seksualna aktivnost mora biti popraćena pozitivnim emocionalnim iskustvom nakon kojeg nas prate sjaj i sveopće zadovoljstvo, doživimo li upravo suprotno nastupa veliko razočaranje. Pojava koju karakteriziraju neobjašnjivi osjećaj tuge i razdražljivosti te pojačani simptomi anksioznosti, pa čak i depresivnosti, nakon inače zadovoljavajućeg i konsensualnog seksualnog odnosa naziva se postkoitalna disforija (postcoital dysphoria, PCD) ili ”post-seks blues”.
Postkoitalna disforija javlja se neposredno nakon seksualnog iskustva u kojem nije bilo neželjenih ili neočekivanih aktivnosti, u koji su obje osobe dobrovoljno ušle i, štoviše, u njemu i uživale. Upravo zbog takvog slijeda aktivnosti simptomi postkoitalne disforije suprotni su očekivanjima, što dodatno otežava prihvaćanje i razumijevanje neugodnih emocionalnih reakcija koje se javljaju.
Niste jedini!
Ako ste nekada u životu doživjeli slično iskustvo ili ga doživljavate često, za početak je dobro znati da niste jedini.
Istraživanje ove pojave na ženama, uzorak je bio 195 ispitanica, pokazuju da je 46.2 posto žena iskusilo PCD tijekom života. Kroz mjesec dana prije istraživanja PCD je iskusilo 5 do 10 posto žena, a dva posto je izjavilo kako redovito doživljavaju PCD tijekom života. Prva istraživanja o pojavnosti postkoitalne disforije provodila su se samo sa ženama. Prvo istraživanje provedeno s muškarcima potvrdilo je pretpostavke kako nisu jedine koje doživljavaju PCD. U ovom je istraživanju uključeno 1208 muškaraca, a rezultati su pokazali da je čak 41 posto njih doživjelo iskustvo PCD-a tijekom života. U mjesec dana prije nego su pristupili istraživanju 20.2 posto muškaraca je ijavilo da je doživjelo iskustvo PCD-a. Da redovito doživljava PCD iskazalo je 3.5 posto ispitanika.
Istraživanje faze razrješenja
Većina dosadašnjih istraživanja seksualne aktivnosti bavila se prvim trima fazama seksualnog odgovora: uzbuđenjem, platoom i orgazmom. Međutim, često se zaboravlja na fazu razrješenja koja je, očito, vrlo bitna kako bi dojam seksualne aktivnosti mogao biti potpun.
Govoreći o seksualnosti, obično se vjeruje da muškarci i žene prilikom željenog seksualnog odnosa i neposredno nakon seksualne aktivnosti doživljavaju niz pozitivnih emocija, zadovoljstvo i opuštenost. Takvo gledište podupiru modeli ljudskog seksualnog odgovora još od samih početaka istraživanja seksualnosti. Novija istraživanja, uzimajući u obzir ne uvijek ugodne emocije koje se javljaju u fazi razrješenja, pokazuju da iskustva te faze mogu biti puno složenija i raznolikija nego što se to prvotno mislilo.
Faza razrješenja ima još jednu vrlo bitnu ulogu u međusobnom odnosu partnera. Istraživanja pokazuju da partneri koji se nakon seksualne aktivnosti posvete jedno drugome, maze i razgovaraju, izvještavaju o većem seksualnom zadovoljstvu i zadovoljstvu u vezi. Negativni osjećaji koji se nenadano jave nakon seksualne aktivnosti zato mogu uzrokovati zbunjenost partnera, poremetiti važan proces zbližavanja nakon seksualne aktivnosti i utjecati na funkcioniranje odnosa. Ono što je u tome jako bitno je veliko povjerenje, razumijevanje i otvorenost u partnerskom odnosu u kojemu su partneri jedno drugome oslonac i podrška.
Sve boje seksualnog odnosa
Seksualni odnos istovremeno je fizička, psihička i emocionalna vrlo intenzivna aktivnost tijekom koje se hormoni u našem tijelu neuobičajeno pojačano izlučuju i utječu na sve nabrojane aspekte koji čine seksualno iskustvo. Tijekom seksa događa se mini eksplozija hormona endorfina, oksitocina, prolaktina i raznih drugih koji utječu na naše emocije. Kada osoba završi sa seksualnom aktivnošću, fizička aktivnost prestaje, što se ne bi moglo reći i za psihičku i emocionalnu jer hormonima treba ipak malo dulje da se vrate na uobičajene razine. Upravo zato, primjetite li da se osjećate drugačije nakon seksualne aktivnosti – to je u redu.
S obzirom na to da je seksualni odnos vrijeme iznimne bliskosti s našim partnerom/partnericom, možemo pretpostaviti i da naglo odvajanje i izlazak iz takvog intenzivnog tjelesnog iskustva možemo doživjeti vrlo emocionalno i očekivano je da se tada možemo osjećati pomalo preplavljeno emocijama. Osjećaji nakon seksualne aktivnosti, osim onih ugodnih, mogu se javiti u obliku pojačane anksioznosti, plača, osjećaja praznine, usamljenosti i slično. Važno je imati na umu da svi osjećaji koji nam se jave u tom trenutku nisu trajni, najčešće prođu već nakon nekoliko trenutaka i dobra su prilika da poslušamo svoje tijelo, budemo blagi prema sebi i pružimo si, uz podršku bliske osobe, ono što nam je u tom trenutku potrebno.
Istraživanje postkoitalne disforije – zašto i kada se javlja?
Postkoitalna disforija slabo je istražena, zbog čega još ne razumijemo dovoljno ovu pojavu. Dosadašnja istraživanja postkoitalne disforije bavila su se istraživanjem razloga pojave neugodnih iskustava nakon seksualne aktivnosti te povezanosti pojave PCD-a s drugim konstruktima. Utvrđeno je da dob, razina intimnosti i duljina intimne veze nisu povezane s pojavom PCD-a. Također, istraživanja sugeriraju da genetika, osobne karakteristike i stil privrženosti mogu igrati ulogu u pojavi PCD-a.
Naime, veća emocionalna reaktivnost osobe, kao i anksiozni i izbjegavajući stil privrženosti te smanjena sposobnost diferencijacije selfa objašnjavaju malen, ali značajan udio pojave PCD-a. Osobama sa smanjenom sposobnosti diferencijacije selfa, odnosno smanjenom sposobnosti balansiranja između intimnosti i autonomije u odnosu, može se javiti osjećaj anksioznosti i gubitka kontrole prilikom seksualnog odnosa, što može rezultirati seksualnim disfunkcijama.
Osim toga, u spomenutom istraživanju na muškoj populaciji seksualna orijentacija bila je, nakon stresa i poremećaja nedostatka seksualne želje, treća najutjecajnija varijabla povezana s doživljavanjem PCD-a, pri čemu muškarci homoseksualne orijentacije češće doživljavaju PCD.
Također, utvrđena je povezanost PCD-a s iskustvom seksualnog nasilja u djetinjstvu ili u odrasloj dobi. Učinci seksualnog zlostavljanja često su duboki i mogu trajati i godinama nakon događaja. Žene koje su doživjele seksualno nasilje mogu kasnije seksualne susrete, čak i one unutar intimne veze, povezivati s traumom zlostavljanja te osjećati sram, krivnju i/ili gubitak, što dovodi do seksualnih problema ili izbjegavanja odnosa.
Utvrđena je još jedna povezanost s pojavom PCD-a, a to je razina stresa osobe. Iako još nije utvrđena veza pojave PCD-a s drugim emocionalnim smetnjama poput anksioznosti ili depresivnosti, rezultati istraživanja pokazuju da je anksioznost povezana sa smanjenom seksualnom željom i seksualnim disfunkcijama te da je depresivno raspoloženje kod žena povezano sa seksualnom disfunkcijom, smanjenim libidom, oslabljenim seksualnim uzbuđenjem i smanjenim seksualnim i emocionalnim zadovoljstvom koje proizlazi iz intimnih odnosa.
S obzirom na slabu istraženost ove pojave i relativno slabe povezanosti i postotke objašnjenja varijance pojave PCD-a i nekih od uključenih varijabli, dosadašnja istraživanja ostavljaju nas s puno neodgovorenih pitanja i prostorom za nova istraživanja s ciljem boljeg razumijevanja seksualnosti.
Kako si pomoći?
Pojavu postkoitalne disforije definitivno ne bismo trebali ignorirati jer ona može utjecati na naš odnos s partnerom, kao i na pogled na vlastitu seksualnost. Ono što možemo napraviti kako bi nam bilo lakše je imati otvoren i u potpunosti iskren odnos s osobom s kojom ulazimo u intiman odnos.
Otvorenost i iskrenost u izricanju naših potreba daju nam osjećaj sigurnosti i podrške. Također, budite blagi prema sebi i slušajte svoje tijelo. U redu je ako niste uvijek spremni za intiman odnos, u redu je i ako nije bio s pravom osobom u tom trenutku, u redu je i ako nije ispunilo vaša očekivanja, pa i ako ste tužni što je završilo.
Ne možemo kontrolirati osjećaje koji se jave u tom trenutku, ali možemo ih poslušati i vidjeti što ubuduće možemo napraviti da si pomognemo.
Ako vaš partner/partnerica ili vi imate seksualnih problema koji ozbiljno narušavaju vaš odnos i premašuju vaše mogućnosti nošenja s istima, savjetujemo vam da potražite stručnu pomoć. Seksualna aktivnost, iako očekivano ugodna aktivnost koja partnerima nudi osjećaj intimne povezanosti, može biti i puno više od toga.
JELENA PALIKUĆA: Psihologiju je završila na Sveučilištu u Zadru, a trenutno je zaposlena u području školske psihologije u Slavonskom Brodu. Područja interesa unutar struke su joj razvojna, edukacijska, psihologija emocija i kreativnost. Od 2018. objavljuje na Nepopularnoj psihologiji, portalu kojem je cilj popularizacija psihologije i srodnih znanosti u skladu s načelima i integritetom struke i znanosti.