Harper
Unatoč svemu, znam da ću udovoljiti svojoj znatiželji jer dani mi do petka prolaze obilježeni željom. Da vrijeme prođe brže, da se pojavim na njegovim vratima i da se moja znatiželja smiri. Trenutno je osjećam kao mačku koja njuška i istražuje oko sebe. Znam izreku, znam i da opasnost vreba iza svakog nepoznatog lica, ali u njemu je nešto drugo što me straši. Nešto što govori da se ne bojim da bi me povrijedio tjelesno, nego…
Mislim da je krajnje vrijeme da se jednostavno prestanem preispitivati.
Cure me ohrabruju, mama radi punom parom, a Bruce i ja izmjenjujemo smjene i održavamo čistionicu funkcionalnom. Ponekad nema posla kao što bih to voljela, lokacija nam je frekventna u industrijskoj zoni, ali nam je konkurencija velike čistionice iz novootvorenog šoping centra prejaka. Ljudi odu u centar i na jednom mjestu obave sve, od šišanja do čišćenja odjeće, kupnje do slanja pošte.
To me podsjeti da bih i ja trebala u kupnju.
Za petak ću trebati odjeću iako mi je Beckford rekao da će mi on dati odjeću. Znači, igram ulogu. Zanimljivo.
Kako god, želim ga dojmiti iako osjećam da nema potrebe za tim, on kao da je pod dojmom od prvog pogleda.
Srijedu mi obilježi njegova poruka.
– Petak, tako blizu, a tako daleko.
Oh, dovraga, on je jednako nestrpljiv kao i ja! Osjećaj je koji godi, ali se nakon te poruke uhvatim kako pogledavam stalno na mobitel i iščekujem novu.
Najzad mu u četvrtak odgovorim, da zaista ne potvrdim svoje stanje uma.
– Samo još danas.
– I sutra cijeli dan, draga.
Draga… obraća mi se kao da me poznaje dugo.
I konačno osvane petak, a ja sam kao na iglama. Ne, nemam namjeru odustati, nemam namjeru povući se jer nemam ni razloga. Curama javim gdje sam točno, imam njegovu dozvolu za to.
Točno sam u dvadeset sati pred vratima ogromne luksuzne vile. Čim pristupim portafonu, ograda se otvori, a preda mnom se ukaže Beckford.
Kriste mili!
Blagi osmijeh na tom lijepom licu dokaz je koliko mu je drago da sam tu, a ja tek sad shvaćam da sam zavedena njegovom ljepotom. Lijepi bogataši inače su proizvod fikcije, ali on je dokaz da postoje i u stvarnosti. Mislim, otkud bih ja znala bogataše kad ne izlazim u tim krugovima? Njihovi vozači i domaćice donose mi njihovu odjeću na čišćenje, ali nikad nitko nije došao sam.
„Draga. Dobrodošla u moj dom.” On se nagne prema meni i poljubi me u… čelo?
Zaboga.
Ostanem na tren zatečena, što njegovim postupkom, što njegovom blizinom.
„Hvala.” Promrmljam i pustim mu da me povede mramornim putem do ulaza u vilu.
Beckford drži moju ruku u svojoj i vodi me unutra. Sad zaista ne znam što očekivati, ali nasmijem se i ostanem uživati u njegovom dodiru.
Uvede me u ogromno predvorje u kojem svaka stvar odaje luksuz. Tko god da je ovo uređivao ima ukusa, a tko god da je platio… Bome je platio.
Ok, vidim zašto mu nije problem dati sto tisuća dolara samo tako. Nakon toliko dana, tek sad mi novci padnu na pamet. Jer zapravo, ako sve prođe dobro, ako budem uživala kao što mi obećava, nemam ih namjeru uzeti.
Bit će to na obostrano zadovoljstvo.
Lijep, divan, nježan i obziran muškarac, ne sumnjam da će i dalje biti tako dobar. Negdje mora postojati kvaka, ali svaka loša pomisao ispari iz mog mozga kad me on uvede u blagovaonicu.
Na stolu je romantična večera za dvoje.
„Dakle, ovo je zaista cijela noć koja uključuje sve?” Kažem kroz osmijeh dok me njegova ruka dira po leđima i vodi do stolice. Moje štikle lupkaju po mramoru, a miris njegovog doma je upravo njegov miris.
Sve miriši na njega, tako dojmljivo i ugodno.
Da, osjećam se ugodno, ne mogu poreći.
„Tako je. Želim ovu noć sve. Tebe u ulozi koju sam ti pripremio.” Dok on govori, ja zurim u svijeće, masivni omanji stol koji nekako dominira prostorijom, postavljen za dvoje.
„No prije nego krenemo, želim da odjeneš odjeću koju sam ti pripremio. Ne sumnjam da će ti pristajati savršeno.”
„Odmah?” Nadam se da ne očekuje da u donjem rublju jedem, jer pretpostavljam da mi je pripremio nekakvo seksi rublje, crveno ili crno, haltere ili korzet.
„Da, odmah.” Moje je samo da kimnem i da ga pratim u sobu do. Njegova spavaonica. Zidovi prekriveni tamnim tapetama, pod debelim luksuznim tepihom, a oko kreveta, čak i na stropu… ogledala. Hrpa ogledala.
Ok, jasno mi je. Tip voli gledati dok ševi.
„Nemaš prigovora zasad?” Okrene se prema meni i natjera me da pogled svrnem na njega.
„Nipošto.” I meni je ovo novo. Zapravo veselim se vidjeti kako on izgleda dok je… na meni. Ovo kao da nije ona obična prosječna Harper, ovo je neka druga žena koja je spremna na izazove. Potom mi Beckford pruži ruku i u njoj odjeću koju mi je pripremio. Pogledam u njegovu ruku, a onda u njega.
„Želim gledati dok se skidaš i oblačiš.”
„U redu.” Pokorno kažem iako malo zbunjena. Ne daje mi samo rublje, već i bijelu haljinu uz tijelo.
„Tu su ti i štikle.” Prstom pokaže na jebeno divne salonke pored kreveta. Odlažem svoju torbicu na krevet i zamijetim kako jedino on nije luksuzan. Prekriven je čisto bijelom posteljinom.
„Ne želim da išta kvari ili odvlači pozornost s tvoje ljepote.” Začujem njegov promukao glas iza svojih leđa. On kao da čita moje misli. Svučem svoju haljinu i ostanem ispred njega u crnom čipkanom rublju. Okrenem se prema Beckfordu, a on već drži ruku ispruženu.
„Sve. Skini sve.” Vrelina mi udari u obraze, ali ga poslušam. Nemam problema sa svojom golotinjom, a sudeći po njegovom izrazu lica, nema ni on, dapače. Dopada mu se jako.
Navlačim bijele gaćice, potom grudnjak koji kao da je točno po meni rađen i najzad bijelu haljinu. Ova bjelina me pomalo nasmijava, možda tip misli da sam djevica. Uvučem se još u srebrne štikle, koje mi, nisam ni sumnjala, savršeno pristaju. Kad se okrenem prema Beckfordu, zamijetim u njegovoj drugoj ruci još nešto.
„I još ovo.” On se oglasi i pruži tu ruku.
„Crna perika?”
„Tako je.” Uzdahnem i uzmem iz njegove ruke, gotovo je ista kao ona s maskenbala, samo daleko kvalitetnija. Iznenada, on se pokrene, stane iza mene te me učini nepomičnom. Njegovi prsti pomiču moju kosu s ramena, pokupe je u rep i onda zavežu gumicom.
Dovraga, tako je nježan da samo čekam tren kad će nešto eksplodirati!
„Sad je stavi.” Naredi mi, a njegov dlan stoji i dalje na mojoj lopatici i draži moju kožu. Navučem periku i namjestim te konačno podignem pogled prema ogledalima. Ne gledam u sebe, gledam u njega, njegov izraz lica, njegovu zadivljenost. Što god da je očekivao, očito je to i dobio i sad se smiješi.
„Savršena. Dođi, draga.” Okrene me prema sebi i onda, konačno, oh… Konačno me poljubi. Drži me snažnim rukama uz svoje tijelo, dok njegov jezik prodire u moja usta. Vreo je i tako ukusan. Osvaja me i prisvaja, ovaj muškarac ima znanje, ima moć da me ostavi bez daha.
Još sam u njegovim rukama dok me dariva svojim usnama, zatvorenih očiju upijam užitak koji se širi mojim venama. Ljubi se savršeno. Ne sumnjam da je takav i u krevetu. On zaprede i ispusti zvuk zadovoljstva, a ruke mu se spuste niz moja leđa te se nevoljko odmakne od mene. Još zuri u moje usne kao da je iznenađen. Usana malo otvorenih, rukom prođe kroz kosu i potom zatvori oči kao da nastoji vratiti prisebnost. Sviđa mi se kako djelujem na njega.
„Obraćat ćeš mi se s dragi, u redu?”
„U redu.” On nadigne obrvu i ja shvatim. „U redu, dragi.” Usne mu se momentalno podignu u osmijeh, a onda mi pruži ruku, kao da smo par u dugogodišnjoj vezi i povede van svoje sobe.
„Onda da večer počne draga. Prvo da te nahranim, jer za ono što ti namjeravam raditi, trebaš snagu.”
******
Nisam nikad dosad imala romantičnu večeru u dvoje.
Sine mi u glavi dok sjedim na udobnoj velikoj stolici pored muškarca čiji me pogled miluje s divljenjem. Moju prvobitnu nakanu da sjednem naspram njega, prekinuo je uz mali osmijeh.
„Pored mene draga, da si mi blizu. Konačno.”
Stoga sam ga poslušala, a i sama sam svjesna da mi uloga zasad leži i da ga iz nekog razloga ne želim razočarati.
„Kako si provela dan?” Pitanje je koje mi prvo uputi, iskreno i malo me iznenadi.
„Dobro. Na poslu je ok, kao i inače. Ti?”
Vidno je opušten dok lijeva mineralnu vodu u moju čašu.
„Alkohol večeras ne dolazi u obzir pa ne zamjeri što odlučujem u tvoje ime.” Samo kimnem, a on nastavi.
„Toliko posla u kompaniji, tako da sam jedva dočekao doći tebi i našem domu.” Pomalo shvaćam što očekuje od mene. Glumim mu ženu. Samo mi još prsten fali. Poriv da se nasmijem me oda, a Beckford me upita.
„O čemu sad razmišljaš, podijeli sa svojim… dragim. Znaš da meni možeš sve reći.”
„Razmišljam kako je ugodno s tobom.”
„Volim to čuti. Sad se posluži.” Potom podigne poklopce s pladnjeva i otkrije raznovrsne zalogaje, slatke, slane, mirisne, ali i naočigled ukusne.
„To je sve što ti voliš.” On kaže, ali ja slabo poimam jer sam zadivljena ne samo načinom na koji se ophodi prema meni, nego i trudom koji je uložio u ovo. Pomno isplaniranu svaku sitnicu te nemjerljivu strpljivost kojom odiše.
Ludo, ali čini da ja zato izgaram od nestrpljenja. Shvaćam to jer mi se želudac zaključao u grč, a sve me na stolu privlači.
Glavno jelo najviše. Osjećam kako želja grije moje butine, kako mi pogled istražuje svaki centimetar na njegovom licu i rukama. Je li do okružja, do ugođaja pod svijećama ili do njegove ubojite suzdržanosti, dok pod tim omotom tinja opsesija? Nisam sigurna, ali mislim da sam spremna preskočiti večeru.
„Jedi, ljubavi.” Iznenadi me njegova naredba te pogled padne na komadić baguetta s mozzarellom koji on drži u ruci i nudi mi da pojedem. Poslušam pokorno i otvorim usta, a on tako polagano, prateći pogledom svoje prste, stavi zalogaj u moja usta. Dubokim izdahom se i sâm oda. I prija mi pomisao da me želi. Prst mu se zadrži tek sekundu na mojim usnama, a onda posegnu za drugim komadićem hrane.
Nastavi me hraniti tako predano s obožavanjem, pa se odvažim napraviti isto. Uzmem komadić hrane i prinesem njegovim usnama.
Pogodak.
Beckford je oduševljen mojim potezom, vidim to u njegovom pogledu. Njegovi plavi izvori puno govore.
Te dubine sjaje od one svijetloplave boje proljetnog sunčanog neba, do boje morskih dubina. Trenutno su tako žarko plave i gledaju me s odobravanjem.
Nisam ni zamišljala da ću se međusobno hraniti s bogatašem u njegovoj vili dok mu se obraćam kao da smo oduvijek zajedno, dok nas obasjavaju samo svijeće, a u pozadini tek sad shvatim da svira lagana glazba.
Celine Dion? Zaboga pa to nisam čula godinama, nakon faze obožavanja nje, Mariah, Whitney.
„Volim tvoj osmijeh. Nisi ni svjesna da se čitavo vrijeme smješkaš. I ne smiješe se samo tvoje usne draga, smiješe ti se oči, smiješi se tvoja čista duša.” Stignem samo otvoriti oči šire i zagledati se u njega, jer dovraga ovo zvuči kao da je poezija. Možda je dio uloge, ali me jebeno pogađa!
U trenu ustane, a njegove ruke me uzmu u naručje i potom priviju uza se.
„Jedan ples?”
„Uvijek.” Netko iz mene spremno odgovara dok mi u ušima odzvanja samo zvuk njegova disanja, ništa drugo.
Njegov pogled na mome.
Njegova ruka oko moje.
I koraci koji kao po navici prate njegove, kao da smo ovo radili puno puta. Najzad naslonim glavu na njegovo rame i pustim da njegovi prsti klize po mojim leđima. Ako tip ima namjeru da se zaljubim u njega u jednoj večeri, na dobrom je putu.
„Hvala ti, ljubavi.” Čujem ga kako šapuće, a potom spušta poljubac u moju kosu. Rukama me stegne jače i ostane tako neko vrijeme zagrljen sa mnom na sredini blagovaonice.
„Dođi.” Zagrizem usnu od uzbuđenja jer idemo konačno u krevet, ali on krene na drugu stranu, prema velikom boravku, umjesto prema spavaonici.
„Tvoje mjesto.” Pokaže mi rukom na ogromnu garnituru u boji antracita s mnoštvom jastuka. Malo sam zbunjena dok se on spušta na koljena i polaže ruke na moje gležnjeve, ali mi uskoro rasvijetli stvar.
„Opusti se. Gledat ćemo film.” Potom mi skine štikle i pokaže da sjednem. I dok zurim u njegovo dupe u svijetlo sivim hlačama od odijela, a potom i u biserno bijelu košulju koja grli njegova jaka ramena, on upali veliki TV. Potom se i on izuje, tako da smo oboje bosi. Osjećaj ugode prisutan je u zraku da se ne mogu zapitati kako je to moguće sa strancem u tako kratkom vremenu? Zaboga, ja tog čovjeka ni ne poznajem!
Moramo li puno toga reći jedno drugome da bismo osjetili da smo se zapravo privukli?
Pogled mi kruži po njegovom boravku koji ničim ne odudara od luksuznog ostatka vile, dok na televizoru kreće neka razvikana romantična komedija. Ekran je toliki da mi izgleda da sam u kinu. A ni tamo nisam bila već dugo. Izgleda da ću na ovom spoju imati sve odjednom.
Beckford se potom vrati k meni u boravak, a sa sobom nosi miris kokica s okusom maslaca.
„Ti si ih sam pravio?” Upitam znatiželjno.
„Uvijek ih ja pravim.” Izusti kao da je to nešto uobičajeno.
Ogromnu zdjelu smjesti između nas dvoje, privuče tabure i natjera me da podignem noge. Potom odnekud izvuče i ekstra mekanu deku i njome nas pokrije.
Ovo je tako divno.
No vražji film prolazi, a ja ne pratim ništa, samo pogledavam na muškarca do mene. Gotovo da se radujem svakoj komičnoj sceni jer se on smije tako vedro i zarazno. Krajičkom oka uoči da ga promatram pa se malo uozbilji te me pogleda.
„Draga, nešto nije u redu?” Njegova se ruka nađe na mom golom koljenu, kako mi se haljina povukla uviše jer sam stopala stavila na kauč.
„Sve je savršeno. Samo… sviđaš mi se.” S tim riječima maknem na pod zdjelu kokica i samoinicijativno položim svoje ruke na njegovo lice te ga poljubim. Nježno i blago, pometem jezikom s njegovim toplih usana slanoću, a potom produbim poljubac.
„Draga, daj da se pobrinem za tebe još malo.” Stojim zatvorenih očiju tik do njegovih usana, treba mi koja sekunda da shvatim da je prekinuo poljubac. Kimnem i samo se naslonim unazad. Očito sam malo izašla van uloge i dovraga, razočarana sam u sebe.
Stalno nešto iščekujem, da onaj predatorski stav konačno ugledam u punom naletu, da se obistini i da me konačno ostavi bez riječi. Jer znam, jednostavno znam da će doći takav tren. Da će me nečim osupnuti i da ću ostati van sebe.
Beckford makne deku potpuno i onda smjesti moja stopala u svoje krilo. Napeta sam i uzbuđena dok njegovi prsti masiraju moju kožu, izmjenjujući blage i jače potiske, šireći toplinu u ionako već zagrijanom tijelu.
Povremeno mu ruka pobjegne malo uviše, preko mojeg gležnja do potkoljenice, tako da me draška, ali i opušta. To je tako ugodno da mi se čini da ću zaspati. Oči mi se zaklapaju od ugode, ali ne želim da večer sad završi…
U sljedećem trenutku kad otvorim oči, shvatim da sam u Beckfordovoj sobi, da moju golu kožu dira mekana posteljina, a Beckfordov dah da grije moje usne.
„Probudi se, draga. Sad ću voditi ljubav s tobom.“
… nastavlja se