Svašta bi se slatko o njima moglo kazati,
ali ovo nije jedna od onih ljubavnih priča.
Ovo je hrpa starih fotografskih negativa,
razasutih na kuhinjskom stolu,
kad već svi ukućani spavaju.
Na, prvom snimku naslućuje se:
Ona ih je tek spazila školske 90/91. u hodniku Filozofskog,
ubravši ih u dijagonali na suprotnim krajevima duge aule.
Bijahu ko dva rastrgnuta dijela nečeg što je jednom bilo cijelo.
U sredini, Ona, brucošica s kunst historije,
s vječnim tatinim Zorki 4 obješenim oko vrata,
s osmjehom provincijalke i dušom
za koju danas oglašavaju crveni alarm.
Na drugom, onaj kojeg je zvala Dragi A:
visok, smjel, bistar ko potok
i oštar ko britvica prevrata,
pada u njen zagrljaj u siječnju.
Drugi, za nju Predragocijeni B,
blag ko majčina dušica i zagledan
u svijet s povjerenjem novorođenčeta
smije se na nekoj padini Sljemena
uhvaćen u njenoj mreži još od rujna.
Najprije je spavala s onim A, a izlazila s onim B.
Poslije ih je zamijenila,
za mjesec dana već su dijelili
njezin veliki bračni krevet
smješten u podstanarskom potkrovlju Jurjevske.
Je li tada kalkulirala?
Je li imala plan?
Tko tako nešto pita, već sudi:
srcu je dano da se zaljubi i da ljubi,
a voljela ih je bez ostatka,
ostalo je statistika.
I sve su mogli biti tada
i svijet im je bio tijesan:
nije to bilo baš neko vrijeme
da bacaju Molotovljeve koktele,
za 68. ih nije bilo, a 71. su se tek rodili,
ali i takva kakva se zbila – bila bi im preuska.
I što su mogli drugo nego da
se u toj godini rađanja rata,
vode za ruke, maštaju o svijetu,
kakav je bio prvog dana stvaranja,
kuhaju pastu sa sto začina, piju vino,
obilaze Kinoteku, duvaju i
vole se ko dva Adama i jedna Eva:
jedno s drugim i svi sa svim,
mjesec, zimu, godinu…
A Onda je Ona rekla da joj kasni.
A oni su se nasmijali, pa su se voljeli i smišljali:
najbolje bi bilo, rekli su, da su blizanci.
Nek se zovu Anar i Anara,
(oboje od Anarhija).
I imat će tri prezimena:
od jednog tate, od drugog tate i od mame.
I bit će pametni na onoga A
i duša će im biti od onog od B,
a mama, mama će im biti Mama
i učit će ih kako ništa nije onako kako
je posloženo i kako je
najbolji kadar onaj koji ne ograničava.
I sve je imalo smisla,
I sve je sjelo na mjesto
i kažu da su tih dana zvučali
kao savršeni akord iste one sile
koja pokreće Sunce i ostale zvijezde.
A onda su ljudi počeli pričati,
Susjede okretati telefone.
Pa je mama od B-a rekla:
Ježuš Marija! To je sablazan!?;
A mama od A: Smotala ih kučka!
Očevi su bili tihi, ali su
smislili rješenje:
u zamjenu za odustanak nudili su joj
gratis School of Visual Arts, Manhattan, NYC.
Sedam je dana šuteći gledala svoja dva muškarca:
sedam dana, sedamdeset negativa:
A pere suđe, B kuha, svi zajedno
igraju se s kujicom Liberom,
i vole se isprepleteni, snimljeni
iz njene ruke u vis podignute
kao da hvata ispražnjenju perspektivu Boga.
U svakom kadru u kutku oka,
u međusobnoj izmjeni pogleda
njenih malih muškaraca
gura se njeno pitanje:
recite da ste tu,
recite da je to naša priča,
recite da možemo dalje,
usprkos, unatoč
i da naša čežnja i otpor
baš kao naša djeca
rastu svakog dana.
A osjetila je tek
strah, prazninu, bijeg.
A i B su se stisli, kao što se
zimi stvrdne olovno nebo nad Zagrebom.
Dva dana kasnije je legla,
sve je kao skupi sprovod
bilo organizirano bez greške:
smjestila je noge u onu stolicu,
(zamolila je da je prethodno fotografira)
Sestra je bila prijazna i topla,
Liječnik je bio stvaran ko paragraf,
Boli nije bilo, samo se ona ista
rupa bez značenja
preselila iz pogleda njenih malih muževa
u njenu utrobu, dojke i srce
i obojala sunčani dan u crnu gvalju
očaja, smućenog duha i slomljena tijela.
I za djecom Rahela tuži – neutješna što ih nema:
tko da njoj priča o tome
u kom je broju dozvoljeno voljeti
i kad se, kako i s čijom dozvolom začima život?
I je li gore odustati od svijeta ili pristati na
to da, ovakav kakav jest, čeka samo one
koji su mu se spremni pokoriti,
one koji su prije rođenja pristali biti skrojeni po tuđoj mjeri,
jecala je dok je zadnji vlak jurio prema jugu.
Njih dvojica, iselili su se sedam dana kasnije.
A je najprije pio, onda se tukao po birtijama,
napustio filozofiju, zaboravio Bakunjina i
konačno postao odvjetnik koji nepogrešivo uspješno brani
osumnjičene ratne zločince, nedokazive profitere i
vjerodostojno korumpirane političare.
Iza njega su tri braka, pet ljubavnica,
troje priznatih potomaka
plus jedna mala nikom znana i nepriznata.
B je napustio književnost i postao mali brat,
kažu, taj smežurani fratar ispovijeda ljude, nježno
kao da njihovu muku preuzima na sebe.
Ovih dana obojica su dobili kutiju punu negativa.
Na njoj je pisalo:
No happyy abortion – no free birth,
i u negativu voli vas vaša R.
A ispod dopisano: (1971. – 2020.)