Kraj Botaničkog, tamo gdje prolazi pruga,
U mračnom podvožnjaku neki tip
Dragici je pokazao pišu.
Bio je kišan dan, ona je žurila na faks,
On iskočio zamaskiran, raskriljena ogrtača i spuštenih hlača.
Sve je trajalo tren, ona ga je pogledala i histerično se nasmijala,
On se skoro sapleo o svoje nogavice. Ona pobjegla, prijavila ondašnjoj miliciji.
Nikad nije doznala je li netko uhićen.
I to je to.
Četrdeset, godina kasnije, za večerom s prijateljem iz studentskih dana, netom pristiglim Josipom Joem, povratnikom iz Južne Afrike, nakon trideset godina emigracije, Draga iz podruma sjećanja vadi taj događaj i kaže:
„To si ti, taj tip s hrenovkom, to je tvoj bijedni početak i kraj!
Raširi kaput i nadaj se da ti se u mraku ne vidi dobro!
Misliš tako dok se s govornica obraća onoj blesavoj raji pred tobom,
misliš dok vas snimaju po televizijama,
misliš dok parkiraš novi auto,
mislite čak i kad vas On više ne želi slušati u postelji sa dvostruko mlađom curom…“
A onda teatralno rušeći čašu crnog vina urla:
„Crkni Zmaju od promaje!“
Draga je pijana, Draga je pukla, Draga ne bira trenutak.
Draga pred starim prijateljem, nekad Jopom danas Joeom, dodatno baca svom suprugu Slavimiru Piliću, uvaženom zamjenskom zastupniku iz nekog od saziva Sabora, hrvatskom Zmaju od Promine i vječno skrivenom direktoru svih medijskih kuća u rekonstrukciji, ubrus u lice.
Bijelo uštrirkano platno ruši mu
luksuzne naočale, one s nosa padaju i
tope se u zdjeli punoj škampa na buzaru.
Slavimir, uz lakonsko „E, jeb’ga, sad!“ gleda Jopu u čudu
(otprije mu nije jasno otkud Jopa baš večeras tu i što ga vratilo nazad u domovinu):
Da je u stripu nad glavom bi mu stajao oblak s natpisom:
„Luda klimakter’čna baba! Umisl’a, vrag će ga znat šta! Klas’ka!“
Joe trči za Dragom u kuhinju.
Ona baca tanjure: Sve je ovo laž! Stara odurna laž!, urla.
Tu se već gubi, trči u sobu, iz ladice skuplja i baca gaće, majice…
Izbacuje ga, kako kaže, zauvijek.
Slavimira.
Zbog mira i kućnog reda, kao što mu ime kaže (tih je i diskretan je, zato ga i vole i povjeravaju mu delikatne zadatke), on izlazi iz stana.
Izgladit će to sutra, a možda je pošalje u Vinogradsku na liječenje. Taj alkohol već uzima svoje.
Za pola sata pred zgradom silazi i Jopa Joe. Dao je Dragi tabletu za smirenje.
Zaklela se zemlja raju…, kaže Jopa Joe dok pale cigarete u automobilu, …da se tajne sve doznaju. Što nisi priznao!
Što? Pa, nema ništa!, gleda ga Slavimir blijedo.
Možda, ovih dana nema. Možda, trideset godina nije bilo, ali od jučer ima!“
Što ima!?
To, da ona konačno zna da si onda u onom tunelu bio ti. Da smo se ti i ja iz zjebancije kladili da to nećeš učiniti, da si za gajbu piva pristao i prvoj curi u pothodniku pokazao pimpeka!
Tri mjeseca kasnije, kad sam ja počeo izlaziti s njom, ne znajući uopće tko je, učinio si sve da prekinemo, uletio joj dok sam bio u Njemačkoj i – oženio. Naravno, sve to kad si doznao da joj je stari faca u Kockici kraj Save i može biti izvrsna veza za tvoj bijeg iz kamenjara s kojeg smo došli!, priča Jopa.
Naše prijateljstvo si prodao
dojavom da ja u Frankfurtu,
pripremam tajne akcije protiv režima.
Kao rušit ću spomenik Titu u našoj lokalnoj tvornici!
Bio si dobar onima, dobar si i ovima.
Kao što ja nisam ni jednima ni drugima.
Mislio si da to neću nikad doznati?
E, pa vidiš Draga se potrudila da doznam ono što je otkrila dok je
nedavno sređivala bilješke ostale nakon očeve smrti.
„Piše: Suradnik Pišo, dojavio za teroristu Josipa, Jopu, svog cimera iz studentskog doma!“
Kao što sam se i ja potrudio da ona dozna i da si Pišo ispod nadvožnjaka – ti!
I da, Draga ne pije već 3576 dana, pouzdano!
EPILOG
Tu večer Slavimir, rečeni Pišo, prespavao je u hotelu, dan kasnije preselio se u jedan od odavno tajno kupljenih stanova. Mediji o zbivanjima te večeri nisu nikad objavili ni retka. Josip Jopa Joe vratio se u Južnu Afriku. S Dragom. Novi Slavimirov stan nalazi se kod Botaničkog vrta, tamo gdje prolazi pruga. Često ga se može vidjeti na TV-u.
Posljednja istraživanja o razvodima brakova govore kako od tri braka šansu da preživi ima samo jedan. Razlozi razvoda se pouzdanije ne mogu tumačiti, pa nemamo podataka o tome koliku šansu za preživjeti ima brak koji je nastao zbog tajnog interesa jednog od partnera. Zanimljivo je zato istraživanje koje je prošle godine proveo psiholog i profesor bihevioralne ekonomije Paul Dolan otkrivajući kako brak dobro djeluje na muškarce, a loše na žene. Rezultate je objavio u knjizi „Happy ever after“: „Muškarci se u braku smire, manje riskiraju, zarađuju više novaca na poslu, žive dulje. Žene se pak moraju nositi s time i umiru ranije nego da se nisu udale. Najsretnija i najzdravija skupina su žene koje se nikada nisu udale i nemaju djecu”
Slični su rezultati o benefitima za muškarce koji jesu u braku od onih koji nisu dobiveni u istraživanju koje je provelo Harvard sveučilište. Istraživači su, proučavajući muškarce vezano za bračni status, među ostalim otkrili kako 82 posto veću opasnost od umiranja od srčanih bolesti imaju muškarci koji nisu u braku.