All the lonely people
Where do they all come from?
All the lonely people
Where do they all belong?
Eleanor Rigby / The Beatles
03:33 po srednje europskom vremenu
Bljesak na zaslonu pametnog telefona pokazivao je da je stigla poruka:
On spava?, ispisano je s nepoznatog broja.
Daaa…, a ona?, otkucala je, uvjerena da svako produženo ‘a’ pojačava njenu žudnju.
I ona. Spava. A ti si željna?
Željna…
A što bi?
Igru…
Igrala bi se za mene više nego prošli put….
Slova ti nisu dovoljna?
Obećala si sliku i ton…
Ne mogu biti glasna, a slika može samo…
Samo što…
Do vrata. Nećeš mi vidjeti lice, rekli smo bez imena…
Dirat ćeš se…
Samo za tebe… A ti?
Ti si gospodarica, da prijeđemo na video call?
Ne još, moram u kupatilo, ja ću tebe nazvati.
Petnaest minuta nema nikakve prepiske, a onda opet zaredaju poruke
Uf!
Bilo mi je lijepo,
Samo lijepo?
Samo ☺…, sat na zaslonu pokazivao je 03:43.
Ugasila je mobitel ne sačekavši odgovor za kojeg je bila sigurna da već putuje eterom.
Poljubila je muža na drugom kraju kreveta i zaspala. Kao Trnoružica.
10:15 po srednje europskom vremenu
Da se razmemo, mi smo Hrvati. Oduvek.
I dinamovci i katolici!
Tu nema pregovora.
I cure su mi bile uvek naše, tako i prva koju sam oženiI.
I s ova druga s kojom sad živim.
Ak Bog da, bude i treća.
Al kad me hiće želja, tad tražim one druge.
Kak da velim, ak me kužiš, ne ove naše,
recimo kao ova rano jutros iz šoping centra,
ta je bez veze.
Pale me one bivše domaće, ak to smem tak reć.
Srpkinja, Bosanka, Makedonka…
Te Balkanke, te su zakon.
Najbolje se diže na njih! Kaj kaj!?
Kaj ja znam zakaj! Onak, jebežljive su.
Navečer kad nemrem spavat, kad sam trezan,
kad se setim kaj se ne smem setit
i kad mi se ne ganja uvek ista rupa,
tad surfam po regionu i ganjam te amaterke.
Iz Kragujevca, Niša, Doboja,
šta ja znam kak se zovu te njihove pripizdine.
Nekad ne ubodem, a nekad me krene.
Redaljka, ili neki drmeš s leđa
u WC-u smrdljiva birca na putu Beograd-Požarevac,
il na brzaka u kabini kamiona:
tip snima, ni nema ga u kadru,
taman da na njegovo mesto zašarafim sebe.
Kara prava
Domovine stare slava,
Da bi vazda sretna bila
Kad se oko nje stisne
Dupe masno balkansko!
Žišku razbu to!
Nego, jebeš seks, plati pivo!
15:15 po srednje europskom vremenu
Taj babac iz ureda, što me primio za ruku?
Zbunilo me to što sam osjetila treperenje u pikici!
Izjurila sam van, kao idem u šoping i
To je bio totalni promašaj.
Ti izlozi, ti tipovi,
Neki ćelavi bedblubojsi,
Pa neki što mi gleda guzicu. Fuj!
Tim ne bi dala da su zadnji.
Jedino što mi tada može pomoći je tuš.
To sam otkrila u četrnaestoj.
Topla voda dobar mlaz
više nije važna prva slika:
a nije da nisam spazila
lice nekog tipa iz automobila
zaustavljenog na semaforu.
Malo stariji, sliči na Al Pacina
ta bradica oko usana.
Uf, sjela bih mu na lice…
Sada, voda zamjenjuje njegov jezik
briše sve loše ovoga dana
pretvarajući frustraciju u požudu,
a požudu u sladostrast.
Još jedan trzaj, jedno nabijanje
i sve se složilo kako treba.
Mislim da ću večeras poševiti dečka.
Kod drkice je najbolje što ne moraš misliti na drugoga.
Al to mu neću reći. Naljutio bi se.
19:00 po srednje europskom vremenu
Samoblud, to je prvi oblik cjelovitosti koji znamo!
Ima li većeg vrhunca od osjećaja cjeline,
umijeća vrijedna svake godine vježbanja,
jedinog u carstvu čula u kojem mi muškarci nadilazimo suprotni spol,
od prirode višestruko obdaren prednostima u onom što nose putena zadovoljstva.
Sve mogu žene, ali ovo sebi priuštiti ne mogu.
Kad to spoznate, bit će vam jasno zašto takvu svečanost sebi dopuštam
samo i isključivo nakon velikih trenutaka.
Recimo kao što je to sastanak Nadzornog odbora banke
u kojoj sam glavni financijski analitičar.
Kad takav sastanak prođe, kad se na njemu obistine sva moja bivša predviđanja i slutnje,
tad odlazim u svoju sobu, tajnice znaju: ‘Nitko ga tada ne smije uznemiravati.
Naš financijski genije razmišlja!’
Neotmjenom duhu teško je shvatiti moju predanost,
religioznom će sve odmah bit jasno.
Najprije raširim prostirku posred sobe, kao pred molitvu.
Spustim rolete koje otkrivaju pogled na panoramu grada.
Razodjenem se do kraja i razgibam polaganim dugim i svjesnim pokretima
Onda sjednem, udahnem duboko u pluća i izdišući
osvijestim se u središte sebe.
Kad osjetim da se tijelo opušta
presavijem se duboko
sve dok se usnama ne dodirnu dvije glave.
Taj prvi dodir nalik je dodiru anđela,
svaki drugi nadopunjava se kao pjesma.
Misao i ruka su tu suvišne.
Rukokliz je za fizikalce,
Bludna misao za siromašne duhom.
Samo vjera usana dovodi me do toga da sve
čakre eksplodiraju u mojim ustima:
Tad sam sebi sam
Početak i kraj,
Objekt, subjekt,
Omega i Alfa.
Jogin samobluda.
Kad se smiri, ustanem otuširam se i očetkam zube.
Za koju minutu opet ću se priključiti na burzovna izvješća.
22.30 po srednje europskom vremenu
Kažu da žene namirišu nejebicu na kilometer.
Mene mora da skuže s deset. Milja!
Sijeda oštra kosa, brada, kažu ala Al Pacino,
iza koje se krije umor i priča
što stane u par riječi i otjera svaku:
Samac, udovac, dvoje malodobne djece,
Krediti sa slabim izgledom za povrat,
i pogled plačljivog lica kao onaj jutros
kojem je neugodno
što onoj curi u automobilu prekoputa
na semaforu
zamišlja bokove i grudi i pita se
kakve su joj bradavice, koje boje kave
i koliko su široki oni krugovi na vrhu njenih dojki.
Misao je to opaka kao žilet
i osjećam kako me budi i kako bih bludio
A onda iz pozadine prostrijeli misao:
Drkadžijo!
Stajem i puštam da me prožme
Osjećaj uzaludnosti,
kao kad veliko stablo sruše usred šume.
03:15 po srednje europskom vremenu
Iz poštovanja ili licemjerja zovu me zadnjom damom,
ali znam da u meni vide ostarjelu ženu.
Muž koji kraj mene leži
dijete je koje sam najduže njegovala.
Ne bi se moglo reći da je odrastao, ali to nije važno.
Uostalom, moje tijelo ga više ne zanima.
Voljela bih da ne zanima ni mene.
Barem tako mislim dok se gledam za jutarnje higijene
onako oronula, smežurana, žućkasto bijela …
Ipak ima večeri kad iz njega bukti putena želja
i ponižavajuće mi je tada da radim ono što sam radila kao mlada,
ili kasnije kad sam se ponovo privikavala na samoću udvoje.
Ne želim tražiti ona mjesta,
ne želim ih podražavati,
nadajući se da će odreagirati tako od osjetim ugodu.
Samo ležim i zamišljam kako me dira,
ne On, ne bivši ljubavnici.
Zamišljam Nju.
Podčinjena mi je, danas sam u uredu
nesvjesno naslonila svoju ruku na njenu.
Ustuknula je, ali osjetila sam da je nešto
zaigralo među nama.
Iz tog osjećaja širim se u vanjski svijet,
i uspijevam da me preko nje
diraju, ljube i vole,
vjetar, voda i zemlja
i da pale vatru strasti u mojoj utrobi.
I tad strpljivo, jer znam da će doći,
čekam onaj trenutak kad se predajem
kao što ću se jednog dana pomirena predati smrti.
Jer što je drugo orgazam nego
mala priprema za smrt.
U tom trenu vidim, čovjeku kraj
mene stiže poruka na mobitel.
03:33 je po srednje europskom vremenu
MASTURBACIJSKE FANTAZIJE: Masturbaciji ili samozadovoljavanju vrlo često prethode erotske fantazije. Imaginarna je to igra likova i situacija, a osoba koja ih zamišlja može ih graditi iz podsvjesti, kao u snovima, a mogu dolaziti iz stvarnog života i stvarnih ljudi. Masturbacijske fantazije, bez obzira jesu li likovi u njima i situacije izmišljeni ili stvarni, osobi koja mastrubira služe za poticanje uzbuđenja, erotskog naboja koji će je dovesti do vrhunca. Svaka će osoba imati svoje fantazije i tu nema pravila. (The Complete Dictioneary of Sexology, Editor-In-Chef Robert T. Francoer, The Continuum Publishing Company)