Postoji li još uvijek
ona svlačionica na bazenu,
uz ogradu tvornice koje više nema,
u kojoj sam prvi put vidio ženu?
U predvečernjem sumraku, vlazi i vonju klora i mangana,
otkrila nam se za protuvrijednost
jedne kokte i užeglog sendviča od mortadele od 2 dinara.
Radila je Ona to često, a i više od toga,
tek nama je, na kraju jalovog radnog dana,
jer vojska nije imala izlaz,
iz milostinje i gladi upriličila, kako reče,
pokaznu vježbu za naprednu omladinu.
‘Eto, vidili ste je, i cice i guzicu,
popipali sve, a sad bižite ća!’,
rekla je, brzo na preponama namještajući
gumilastiku donjeg veša.
A kad su se plava oguljena vrata zalupila za nama
Kifla je, teatralno namještajući one dvije frenje u džepu,
mlađoj ekipi na tribinama slabodobitno dobacio:
„Pioniri, izjebasmo se, ko nikad!“.
Tako je jedne sparne kolovoške večeri
ukliješteno između žudnje i laži,
tržišno slobodno i ilegalno,
počeo naš seksualni odgoj i obrazovanje.
O tom što tijelo radi drugom tijelu,
kako doživljava sebe i želi drugog,
kako se s njim spaja i razdvaja,
kako ga požuda pali i navika gasi,
na što je sve spremno
za tih par sekundi kad se
svemir rasprsne sam sebi u Jedno
i o čemu se tu uopće radi:
o derneku raspolućenog mesa ili
zajedničkoj pustolovini razdijeljenog duha,
o tome nije lagao samo Kifla.
Protegnut od vrata do vrata, vijeka do vijeka:
postojao je cijeli kurikulum fejka.
Lažno je svjedočio pop kad je rekao da
mali Isus plače kad se bludi i
kad se dječica diraju gdje ne smiju,
a veliki piju pilule i stavljaju kondome.
Muljali su u školi kad su, boreći se sa neugodom,
jer eto, po programu se mora,
sve sveli na imenovanje organa, hormona i zaključno:
detaljnije o tom u slijedećem razredu.
Falšpilali su u masnim polijepljenim porno žurnalima,
tajnim kanalima prošvercanima iz Trsta.
Palamudili su u komitetu,
do kojeg nikad ni šapirografirana nije došla
„Funkcija orgazma“ druga Wilhelma Reicha.
Ali svi su i bez direktiva odozgo
skužili njegovu misao da su samo
„spolno oslobođene jedinke spremne
prihvatiti odgovornost i preuzeti život u svoje ruke“.
Ali, što bi onda radili svi ti ljudi po komitetima, središnjicama i kurijama!?
I tako smo na ulici, kao u nijemom filmu
(ono kad likovi brzo hodaju, padaju i dižu se ko na traci)
doznavali, da Đuza Peder
zapravo uopće nije tajno volio muške
nego je bio tek drkadžija iz grmova;
Barba s kraja ulice nije bio brižan i dobrohotan
nego je više od svega volio
držati na koljenima
djevojčice u dokoljenicama
i grickati im uho;
KIflin tata i Jopina mama nisu bili samo drugovi s posla –
zato ga je Jopin tata prebio pravdajući se da ga je prevario na kartama.
Sve smo to doznali naprasno brzo,
i trebat će nam vremena da shvatimo
kako je između perverzije i privida normale bilo i vertikale.
Pod koprenom tog vremena
uspravno su starili neki rijetki parovi,
iskreno su se i strasno gledale
blagajnica Milka i apotekarka Gospođa magistra,
zauvijek nestajući, nakon što je razobličena njihova ljubav,
s prvim noćnim autobusom prema sjeveru.
S njima postojana kano klisurina svoju vječnost
odsamovala je i transrodna Lily,
žena vječno zatočena u tijelu
mršava muškarca i dvije ulice dalje
otugovala djevojčica iz 8b
nestajući na drugom polugodištu
nakon posljedica svog tajnog abortusa.
Uzdiše se tako u licemjernom neznanju
u svim kombinacija i prigodama,
pozama i boleštinama,
i svaki naraštaj iznova otkriva i to što znači:
post coitum omne animalium triste est.
Ne staje nikad taj zvrk strasne melanholije,
brza autoputevima, motelima, parkiralištima,
parkovima, tuđim bračnim posteljama,
prolazi kroz zbornice, učionice,
sabornice, bojišnice, ispovjedaonice…
vrti se sve do bezdana
u kojem zjapi još uvijek
ona ista memljiva svlačionica.
U njoj Amor sacro, Amor profano.
A ne lažem kad kažem da
zvala se Nada.
Posvećeno Nadi B.
U hrvatskim školama seksualni odgoj nikada nije postao nastavnim predmetom. Na putu mu desetljećima stoje tzv. ideološke podjele i primitivna politizacija bez obzira o kojem se društvenom sustavu radi i tko je na vlasti. Generacije mladih ljudi tako u najosjetljivijoj dobi odrastanja i razvijanja svojih seksualnih bića bivaju uskraćene u školi učiti o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i ljudskoj seksualnosti i o tome slobodno misliti i govoriti.
Prvi udžbenik za seksualni odgoj tiskan je u Jugoslaviji 1965. godine, a kasnih 60-ih uveden je kao jedan sat tjedno spolni odgoj samo eksperimentalno u neke zagrebačke osnovne škole. Unatoč velikom interesu učenika i učenica te mnogim pokušajima uvođenja u sve tada jugoslavenske škole, spolni odgoj je na kraju uklopljen u nastavni sadržaj ostalih predmeta. Danas se pod nazivom zdravstveni odgoj kao međupredmetna tema ponešto predaje o spolnom i seksualnom razvoju i zdravlju i to ponajviše na satovima vjeronauka i biologije.