Ne dodirujemo se.
Ne mislim na ono što
u raznim stanjima,
sami sebi i drugima
činimo rukom, jezikom,
pičkama i kurcima.
Ne mislim ni na fantazije
što nas obuzimaju kao što
dan obuzimaju oblaci,
sunce, kiše i vjetrovi
koji jedini u kruženju razumiju suštinu svijeta.
Ne mislim na pohotu!
Zar je nismo upražnjavali prečesto?
Budimo ponekad i iskreni,
svjesni da joj i nije bilo do drugoga bića,
njegovog bivanja bez početka i kraja,
satkanog od istih sanja, zabluda i slijepih ulica
kao i mi sami.
Ne dodirujemo se!
Neki su to prestali odavna.
Nisu ni osjetili kako
blijede kao plitki otisci
stopala u pijesku neke plaže
na kojoj se činilo
da nas je spojila zauvijek.
Ne dodirujemo se!
Nekima se to dogodilo naglo.
Nisu ni slutili što se to zbilo
od petka kad je vikend bio pred nama,
i svemira koji se otvarao kao zrela smokva
a onda je kao nenadana boljetica došao ponedjeljak.
Ne ljubimo se više.
Ne grlimo.
Ne rukujemo.
Izmišljamo varijante lupkanja laktovima ili cipelama,
Izvodimo to i smješkamo se u neugodi,
jer nam i nije jasno što zapravo s tim želimo poručiti.
Surogatom nadomještamo
surogate u kojima smo živjeli.
Dišemo u suprotnim smjerovima.
Tako i osjećamo.
Plutamo jedni kraj drugih,
bliski toliko da si možemo prenijeti
sve kapljične i ine prijemčljivosti,
ali ne možemo zajedno biti.
Daleko smo milijunima svjetlosnih godina,
bilijunima eona i
kvadriljunima nečega što još nije znanost smislila
kako bi dočarala nebliskost.
Koja je neljudskost.
I ne muči to što smo prestali tijelom biti ljubavnici,
dušom ženama i muškarcima,
srcima majkama, očevima,
djedovima i bakama, djecom.
I ne muči to što nas sluz, krv, sperma
i još poneko lučenje s kojim
istječemo u svijet
i koji s njima on utječe u nas,
ne može povezati.
Boli to što smo odustali.
Što smo se prestali,
ako smo ikad to i radili,
zahvaljivati
Bogu Ocu, kurcu palcu,
Ili kome vam već drago,
samo ne onom malom sitnom ja
s kojim liježemo i
budimo se svako jutro.
Nezahvalni smo što smo tu
i što su drugi tu
u mreži
po kojoj samo možemo
biti to što jesmo.
Inače nas nema.
Dirajmo se, ljudi!
Dirajmo se prije nego tijelo dodirne tijelo.
Dirajmo se prije nego promislimo.
Dirajmo se prije nego nestanemo.
Dirajmo se: kako?
E, jebi ga:
Dirajmo se, onako kako
Cijelo, dira cijelo.