Hrvatski Sabor će napokon u četvrtak, 12. svibnja, raspravljati o konačnom prijedlogu Zakona o medicinskom postupku prekida trudnoće. Zakon je uvršten u proceduru po hitnom postupku nakon što se kiselio u saborskim ladicama od 30. rujna 2020. godine, kad ga je predlagatelj – Klub zastupnika SDP-a, uputio predsjedniku Sabora. Dan kasnije, 1. listopada 2020., predsjednik Sabora Gordan Jandroković proslijedio je zastupnicima SDP-ov prijedlog.
Od tada, dakle više od godinu i pol dana, taj prijedlog zakona čeka da dođe na dnevni red.
I eto ga, dolazi na saborsku raspravu za koji dan. Bit će treća i posljednja točka dnevnog reda, nakon rasprave o izmjenama Zakona o zaštiti zraka i Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi. Ali ono što upada u oči iz najave saborske sjednice je činjenica da na početku tog radnog dana u Saboru za govornicu u 9.30 dolazi državni tajnik Svete stolice, kardinal Pietro Parolin. O čemu će kardinal govoriti još nam nije poznato, ali nije niti bitno. Formalno, obraća se zastupnicima u povodu 30. godišnjice vatikanskog priznanja Hrvatske i 25. godišnjice od ratificiranja Vatikanskih ugovora. No, niti jedan od tih povoda za nastup nije se dogodio baš 12. svibnja! Vatikan je Hrvatsku priznao 13. siječnja 1992., a ugovori su u Saboru ratificirani u dva navrata, i to 24. siječnja i 9. veljače 1997. Na snagu su stupili 24. siječnja iste godine.
“Vrlo je čudna koincidencija da će se državni tajnik Svete stolice obratiti saborskim zastupnicama i zastupnicima baš na dan kad se konačno na dnevnom redu našao Zakon o medicinskom postupku prekida trudnoće. Sigurna sam da on neće govoriti o klimatskim promjenama, zaštiti voda i šuma. Svi smo svjesni koji stav o prekidu trudnoće zastupa kler”, prva je reakcija poznate aktivistkinje Neve Tölle, osnivačice Autonomne ženske kuće Zagreb koja više od 30 godina spašava žrtve obiteljskoga nasilja.
Tragikomični izgovori Plenkovića o nedonošenju zakona o pobačaju
Zašto kardinal govori u Saboru baš 12. svibnja? Možda mu se jedino taj datum za službeni posjet Hrvatskoj uklapa u pretrpani raspored, možda je zacrtan u planu za ovu godinu prije puno mjeseci, možda su tu neki nama nepoznati diplomatski razlozi…? Nebitno. Pravo je pitanje zašto je rasprava o Zakonu o medicinskom postupku prekida trudnoće stavljena na raspored baš toga dana. I to o zakonu koji je prema odluci Ustavnog suda iz veljače 2017. godine, trebao biti donesen najkasnije do veljače 2019., dakle prije više od tri godine!
Pa zašto nije donesen? Tadašnji i sadašnji premijer Andrej Plenković svog je bivšeg ministra zdravstva, Milana Kujundžića, u prošlom mandatu opravdavao da kasni s prijedlogom zakona jer je “tema sama po sebi izrazito kompleksna”. Tadašnji i sadašnji predsjednik Sabora Gordan Jandroković u prošlom je mandatu čak pisao predsjedniku Ustavnog suda Miroslavu Šeparoviću da donošenje novog zakona nije bilo moguće u roku utvrđenom rješenjem suda jer je “prekid trudnoće kompleksno pitanje koje zahtijeva široku javnu raspravu”.
Kako je pravo na priziv savjesti postalo jače od prava žena na zdravstvenu zaštitu?
Ta se isključivo ideološki i politički obojana javna rasprava intenzivno vodi u Hrvatskoj već godinama, a posljednjih je dana aktualizirana i pojačana dramom koju proživljava Mirela Čavajda i čiji je slučaj na najgori mogući način razotkrio svu monstruoznost zdravstvenog sustava kad je riječ o ženskim pravima na zdravstvenu zaštitu. Važeći Zakon koji datira iz 1978. godine, kojega mnogi ocjenjuju dobrim, ali ga treba modernizirati shodno današnjim i medicinskim i pravnim dosezima, jasno određuje koja prava imaju žene u zaštiti svog reproduktivnog zdravlja te na koji način medicinske ustanove i liječnici moraju postupati da bi ima omogućile zakonom propisanu medicinska uslugu.
Na to hrvatske medicinske ustanove odgovaraju: ma znamo mi što nam zakon nalaže, ali naše osoblje ima savjest i poziva se na tu savjest pa određene zahvate jednostavno ne žele obavljati. I na to imaju pravo temeljem Zakona o liječništvu u koji je ugrađeno pravo na priziv savjesti.
U praksi se uzastopno pokazuje da je to pravo liječnika ‘iznad’ prava ženama na reproduktivno pravo i zdravlje, odnosno zdravstvenu zaštitu njihova reproduktivnog zdravlja. Štoviše, liječnici s prizivom savjesti to pravo postavljaju neprikosnovenim, nedodirljivim: nitko ne smije prigovoriti ginekolozima, anesteziolozima, medicinskim sestrama i ostalima koji ne žele obavljati pobačaje, iako su u opisu njihovoga posla, ali zato im je, kao i njihovim sljedbenicima, u javnom prostoru dopušteno osuđivati žene koje se usude zatražiti svoja prava kao i sve one koji se zalažu za poštivanje zakona koji jamče prava na dobivanje medicinskih usluga za zaštitu reproduktivnog zdravlja.
Priziv savjesti postaje obveza katoličkih liječnika?
Javna je tajna da cijelu tu harangu protiv pobačaja pokreću upravo crkveni krugovi jer se oni najžešće opiru bilo kakvim seksualnim i reproduktivnim pravima u čemu im svesrdno pomaže masovna zaraza virusom priziva savjesti koji hara ginekološkim odjelima hrvatskih bolnica i ima presudan utjecaj na hrvatski zdravstveni sustav. Taj virus i crkva su neraskidivo povezani, za što je lako pronaći dokaze. Posljednji je na webu Hrvatskog katoličkog liječničkog društva koje s Katoličkim bogoslovnim fakultetom Sveučilišta u Splitu ove subote u tom gradu organizira znanstveni skup u povodu međunarodnog dana priziva savjesti. Skup se znakovito zove “Priziv savjesti zdravstvenih djelatnika: pravo i obveza”.
Dakle, ne samo da imaju pravo na priziv savjesti, nego se ide i korak dalje – to postaje obveza svih katoličkih liječnika kako bi se uklopili u doktrinu Katoličke crkve. Već duže vrijeme se postavlja pitanje zašto su se liječnici katoličke vjeroispovijesti uopće imali potrebu udruživati u zasebno društvo 1991. godine, a po principu strukovnih udruga s naglaskom na specifičnu vjeroispovijest. Kakve veze vjeroispovijest ima s liječničkom stručnošću i profesijom, jer pacijenti liječnicima dolaze zbog zdravstvene i medicinske usluge? A kad je riječ o prizivu savjesti, što je zapravo okosnica djelovanja ovog društva katoličkih liječnika, tu je puno više svjetonazora, ideologija i politikanstava, a najmanje medicine.
Zato nije bitno o čemu će govoriti vatikanski kardinal kad u četvrtak stane pred hrvatske saborske zastupnike, nego je bitna sama činjenica njegove pojave izrežirane u danu u kojemu je napokon na dnevni red saborske rasprave došao zakon kojega katolička crkva nikako ne podržava.
Nema tu slučajnosti.