Zagrepčanka Mirela Čavajda, koja je u javnosti odlučila iznijeti dramu kroz koju prolazi proteklih tjedana kao trudnica od kako su u zagrebačkoj bolnici Sveti Duh dijagnosticirali da njezin plod ima tešku malformaciju, ogroman i agresivan tumor na mozgu s prognozom svih mogućih loših ishoda, hrabro je izložila sebe i u ime mnogih drugih žena i obitelji u bitki za poštivanje niza zakona o pravima pacijenata, koje u hrvatskom sustavu uporno krši niz liječnika i nositelja zdravstvenih politika.
Ovaj slučaj zorno na vidjelo iznosi, i to u svim segmentima, a zahvaljujući hrabrosti trudnice koja je odlučila sebe izložiti i javno kako bi se izborila za zakonsko joj zajamčeno pravo na osobno zdravlje, kao i na zdravlje njezine obitelji, svu trulež hrvatskog zdravstvenog sustava. Razotkriva kako se hrvatski liječnici uopće ne rukovode onim osnovnim što im nalaže struka, spašavanjem života pacijenata.
Mireli Čavajdi nisu dali sve potrebne informacije o opcijama koje su im na raspolaganju u ovakvom slučaju s ovakvom dijagnozom. Nisu je uputili što se sve može činiti i s kojim ishodima. Što se može dogoditi iznosi li trudnoću s malformiranim plodom dalje? Koje su prognoze u takvom slučaju za njezino zdravlje? Ono što jesu ustvrdili, i to usmeno, da je mozak djeteta zbog agresivnog velikog tumora toliko oštećen da njegov život, ako i preživi do poroda i nakon poroda može biti jako kratak i da će biti sveden na život poput biljke. Nisu je informirali da može sama donositi odluke hoće li takvu trudnoću iznijeti ili podnijeti zahtjev za pobačajem, na koji po zakonu ima pravo i nakon 10. tjedna trudnoće u slučaju teške malformacije ploda, kao što su dijagnosticirali u ovom slučaju.
Liječnici trudnici uskratili sve informacije
Sama činjenica da je liječnici odmah nakon dijagnoze oboljenja djeteta s kojim je ušla u sedmi mjesec trudnoće nisu informirali o svim mogućim opcijama na osnovu kojih po zakonima koji reguliraju i prava pacijenata ima pravo donositi odluke što činiti govori o stavu liječnika prema pacijentima. Da je stav hrvatskih liječnika da žena nema nikakvo pravo znati, biti informirana i donositi odluke temeljem informiranog pristanka o svom zdravlju, o zdravlju djeteta i u konačnici o zdravlju svih članova svoje obitelji, jer je u ovom slučaju i o tome riječ, više je nego očit iz ovog slučaja, premda njihova profesija i zakoni jasno utvrđuju njihovu dužnost prema pacijentima. Liječnici su roditeljima tek usmeno priznali da će dijete, ako se rodi i preživi, u najboljem slučaju živjeti kao biljka.
Mirela Čavajda je sama tragala za informacijama o svojim pravima uz pomoć odvjetnika i donijela odluku o podnošenju zahtjeva za pobačajem temeljem Zakona koji joj to legalno omogućava. Tu dolazimo do druge stepenice teškog kršenja opet niza zakona o pravima pacijenata. Nitko to nije htio napisati. Umjesto toga svi su joj savjetovali da pomoć potraži u Sloveniji.
U četiri su bolnice zahtjev trudnice za pobačajem malformiranog ploda u sedmom mjesecu trudnoće liječnici odbili. Točnije, roditelji su pokušali potražiti pomoć u Svetom Duhu, Petrovoj, Merkuru i Vinogradskoj, a protekli petak poslali su zahtjev bolnicama da se osnuje komisija koja bi prema zakonu trebala odobriti prekid trudnoće, međutim do istupa u javnosti nisu dobili nikakav odgovor. Jučer se oglasila bolnica Merkur i za danas najavila pregled.
Liječnici trudnici savjetovali pobačaj u Sloveniji
Liječnici su potpuno neargumentirano važećim zakonskim pravorijecima, na način kao da se razgovaraju na tržnici, usmeno savjetovali roditelje da u Hrvatskoj trudnici neće biti moguće napraviti pobačaj zbog visokog stadija trudnoće, jer bi on tada bio nelegalan. Dvije su se bolnice pozvale na priziv savjesti, odnosno, da nemaju niti jednog liječnika koji nema priziv savjesti u slučaju zahvata pobačaja. Usmeno joj je savjetovano da pomoć potraži u Sloveniji, unatoč tome što hrvatski zakon u ovom slučaju dopušta postupak, kao što to dopušta i slovenski. Trudnica je i otišla u Sloveniju, tamo bila primljena i prošla liječničku opservaciju na način kako je to trebalo biti napravljeno u hrvatskim bolnicama, dobila sve potrebne informacije i zakazala pobačaj.
Tek kad je jučer zahvaljujući ispovijesti Mirele Čavajde Indeksu te golemom medijskom interesu za ovaj slučaj kroz što se razotkrilo sve što se događalo od 20. travnja, kad je trudnici dijagnosticirana teška malformacija ploda, slučaj razotkriven, javlja se bolnica Merkur i zakazuje ponovni pregled i sad svi čekaju s kojim će ishodom završiti slučaj koji nikada nije trebao ni postati predmetom javne rasprave. Zakon je jasan i Mirela Čavajda je temeljem njega trebala biti medicinski zbrinuta na najbolji mogući način. Trebala joj je biti pružena maksimalna medicinska i liječnička potpora u cilju njezine zdravstvene blagodati, kao i blagodati njezine obitelji. Umjesto toga postala je žrtva ideologija i politikanstva koje na temi prava na pobačaj već desetljećima truje hrvatsko društvo i prelama se na leđima pacijenata.
PREGLED DOGAĐANJA
- 19. 4. ginekologinja utvrđuje ultrazvukom da nešto nije u redu s plodom, trudnoća je u 24. tjednu
- 20. 4. napravljena je magnetska rezonanca u bolnici Sveti Duh, nalaz na koji je čekala još tjedan dana jer su bili uskršnji praznici pa liječnici nisu radili – otkriva ogroman maligni tumor
- devet narednih dana trudnica je prepuštena samoj sebi, nema podrške liječnika, nema savjeta, nema informacija o svim pitanjima koja se tiču njezinog zdravlja i zdravlja ploda, kao ni informacija o mogućim opcijama koje medicina može u ovakvim slučajevima poduzimati i mogućim prognozama
- prolazi traume i strahove od toga što se događa s plodom u njezinoj maternici, strahove za vlastito zdravlje, strahove što će se dogoditi kod poroda, strahove kako se uopće pripremiti za porod djeteta s teškom malformacijom, kako će se to odraziti na život i zdravlje svih članova njezine obitelji…
- nitko od liječnika ne daje trudnici odgovore na pitanja kako malformacija malignim tumorom ploda utječe na njezino zdravlje, kakav bi porod mogla imati, upute, savjete, smjernice kako da se uopće pripremi ona i njezina obitelj na dolazak djeteta s tako teškom dijagnozom i kakva ga budućnost čeka, kakav život uopće može imati i što je njima kao roditeljima potrebno da se na to pripreme
- informacije o svojim zakonskim pravima dobiva u savjetovanju s odvjetnicima
- odlučuje se na pobačaj, upućuje zahtjev, biva odbijena i prije nego ga predaje usmenim joj putem liječnici govore da je pobačaj u Hrvatskoj ilegalan u ovoj fazi trudnoće i savjetuju da ga napravi u Sloveniji
- trudnica donosi odluku javno iznijeti slučaj, angažira odvjetnicu, najavljuje i pravnu bitku zbog kršenja niza svojih prava
- za 5. 5. bolnica Merkur zakazala je pregled, očekuje se revidiranje postupanja, trudnica je u 26. tjednu trudnoće
Ovo nije jedini slučaj, samo je jedan od rijetkih koji je zahvaljujući hrabrosti trudnice ugledao svjetlo dana i razotkrio teška kršenja prava trudnica i pacijenata u hrvatskom zdravstvenom sustavu.
JASENKA GRUJIĆ: Liječnici su radili protuzakonito, u ovom se slučaju nisu rukovodili zakonima
Jasenka Grujić
„Ne držati se zakona znači raditi protuzakonito i na ovom slučaju se dokazuje da su liječnici radili protivno zakonima“, komentirala je slučaj ginekologinja Jasenka Grujić, koja se zalaže za osiguravanje prava na prekid trudnoće u skladu sa zakonom:
„Nevjerojatno je da se medicinska zajednica, prije svega liječnici, ne drže zakona koji je na snazi. U uređenoj državi takvo ponašanje podliježe sankcijama. Svi etički kodeksi moje profesije stavljaju interes pacijenata na prvo mjesto. Svjetonazor pojedinog liječnika mora ostati sekundaran, a religijske zajednice ne smiju u sekularnoj državi jednoj profesiji temeljenoj na znanosti nametati svoje stavove koji ni u kojem slučaju ne podržavaju prekid trudnoće.“
Jasenka Grujić jučer je komentirala priziv savjesti na pobačaj na koji se pozivaju brojni njezini kolege, kao i sumnje da su liječnici pacijenticu pokušali dovesti u zabludu kako je prekid trudnoće u toj fazi zabranjen: “Zna se što su u okviru moje struke dužnosti i zadaci svakog ginekologa. Ja ne prihvaćam priziv savjesti niti ga tako zovem. Zovem ga odbijanje vršenja dužnosti. A što se tiče navodnih uputa liječnika trudnici, da zakonom u toj fazi trudnoće nije moguće napraviti ponačaj, poručila bi da možda kolege nisu pročitale zakon. Ako su to napravili namjerno, onda su zaobišli zakon i ponašaju se protuzakonito. Onda ga se mora tretirati adekvatno i sankcionirati.”
U Zakonu o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece stoji da se prekid trudnoće može izvršiti do isteka deset tjedana od dana začeća. Nakon toga, trudnoća se može prekinuti samo po odobrenju komisije i pod određenim uvjetima. Jedan od tih slučajeva je sljedeći: “Kad se na temelju medicinskih indikacija i saznanja medicinske znanosti može očekivati da će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama”.
MIRELA ČAVAJDA: Odgovornim smatram cijeli zdravstveni sustav
Prenosimo iz intervjua koji je Mirela Čavajda jučer dala novinaru Indexa Nenadu Jariću Dauenhaueru
Mirela Čavajda (foto – Index.hr)
Koga smatrate odgovornim za činjenicu da niste dobili ni prave informacije, a kamoli svoja prava?
Cjelokupni zdravstveni sustav. Neću imenovati liječnike ni liječnice, no smatram da su oni ključni da se nešto promijeni i da trebaju stati na stranu žena koje pate u ovakvim situacijama. Apsolutno nitko nije mi rekao da imam neka prava. Ionako mi je užasno teško zbog svega što proživljavam, a sada sam još prisiljena cijeli postupak provoditi u drugoj državi. Želim to dijete i sebe spasiti od daljnjih muka.
Jeste li pitali liječnike može li bolest djeteta na neki način ugroziti vaše zdravlje?
Ne. Nitko mi nije rekao da postoji mogućnost da maligne stanice utječu na mene.
Jesu li vam preporučili da provjerite imate li možda vi tumor?
Ne, samo su me poslali kući.
Kako su objasnili činjenicu da vas šalju u Sloveniju? Ima li Slovenija drugačije zakone?
Prema onome što sam saznala, oni odobravaju takve prekide trudnoće i smatraju da o njima trebaju odlučivati roditelji – žele li iznijeti trudnoću do kraja ili je prekinuti budući da su prognoze tako loše. Oni nas roditelje ne žele prisiljavati da se brinemo o djeci s teškim mentalnim poteškoćama cijeli ostatak života. Pritom ja imam još i malo dijete o kojem trebam brinuti. Konačno što bi se dogodilo da rodim dijete koje se ne može samo brinuti o sebi? Što kada ja umrem, tko će brinuti o njemu? Ostat će na skrbi države.
Već ste pokrenuli proceduru u Sloveniji?
Jesam. Jučer sam bila u Sloveniji. Na temelju dokumentacije iz Hrvatske i pregleda ultrazvukom koji su mi ondje obavili, dali su mi na znanje da će mi etičko povjerenstvo sigurno odobriti proceduru. Rekli su da je dijagnoza jako loša i da tu nema ništa sporno i da je odluka na nama, roditeljima.
Rekli su mi da dođem sljedeći tjedan i da pokrenem postupak prekida trudnoće. Primili su me vrlo humano i toplo s potpuno drugačijom energijom koja nema veze s onim što sam doživjela u našem sustavu. Objasnili su mi cijeli postupak, tražili su da svojim riječima napišem objašnjenje zašto želim prekid trudnoće.
Opisali su mi i cijeli postupak nakon prekida uključujući i sahranu. To što sam tamo doživjela je nebo i zemlja naspram našeg sustava. Etičko povjerenstvo donijet će odluku sljedeći utorak u 14 sati. Čak su mi točno odredili sat. Kod nas nisam dobila ništa.
Smatrate li da naš zakon nije dobro uređen iako predviđa mogućnost da komisija odobri prekid trudnoće u ovakvim okolnostima?
Da. Naš zakon ne precizira dovoljno dobro okolnosti u kojima se može odobriti prekid trudnoće. Piše da je to moguće ako će dijete imati teška mentalna oštećenja, no meni to nitko nije ni spomenuo. Ja od našeg sustava nisam dobila apsolutno nikakvu pomoć, čak ni psihološku. Svi su mi samo govorili: Žao nam je; sretno, javite se u Sloveniju. Nitko me nije pitao ni imam li sredstva da si to omogućim. Nitko ništa.
Kome ste se obratili u Sloveniji? Jednoj bolnici ili više?
Poslala sam upit na KBC Ljubljana na prijedlog više liječnika, prvo svoje ginekologinje, a potom i ginekologinje na Svetom Duhu i konačno u Petrovoj. Odgovor sam dobila isti dan. Bili su vrlo ljubazni i dogovorili smo prijem u bolnicu. Već nakon pet dana bila sam na pregledu kod njih. Komisija je zakazana 10. svibnja. Rekli su mi da sa sobom ponesem stvari za bolnicu jer će odgovor, sukladno nalazima, gotovo sigurno biti potvrdan. U četvrtak bi trebao biti porod, a u petak bih trebala biti nazad kod svoje obitelji.
Koliko će vas to koštati?
Oko 5000 eura.
To nije malo, vjerojatno ni za vas. U Hrvatskoj sigurno nema puno obitelji koje mogu lako pribaviti toliki novac.
Toliko novaca nema svatko na raspolaganju, a ni meni ih nije bilo lako sakupiti u ovom trenutku. Ovdje mi nijedan liječnik i nijedna bolnica u posljednja tri tjedna nije sugerirala da mogu tražiti neku naknadu u Hrvatskoj za proceduru koja će biti izvedena u Sloveniji. To nisam ni pitala jer mi to trenutno nije prioritet. Želim prije svega riješiti ovu situaciju i nastaviti normalno živjeti.
U nalazu sa Svetog Duha piše da ste dobili detaljne upute, a usmeno su vam u svim bolnicama preporučili da idete u Sloveniju. Nigdje ne piše kakve ste to upute dobili?
Nigdje mi nije napisan savjet da idem u Sloveniju, međutim, usmeno su mi ga svi dali. Nisam dobila nikakve druge upute. Rekli su mi da idem kući i da vidim što će se dalje događati s djetetom. Ili ćete iznijeti trudnoću do kraja ili će dijete umrijeti dok ste trudni pa ćete ga roditi mrtvog. Ili će se roditi živo pa će kasnije umrijeti. Konačno, ako ostane živo, vidjet ćete što ćete s njime raditi, a šanse za njegov normalan život ne postoje. Nitko mi čak nije rekao: Mi vam to ovdje ne možemo napraviti, ali idite u neku drugu bolnicu. Da mi je barem netko išta rekao. Svi su samo slijegali ramenima i govorili mi sretno s vrlo malo suosjećanja.
Smatrate li da su vam uskraćena ustavom i zakonom propisana prava?
Da, apsolutno.
Odlučili ste s ovim problemom izaći u javnost. To je hrabro. Mislite li da bi i druge žene koje naš sustav zakida trebale češće istupati u javnosti?
Da, to me jedino drži (kroz suze). Možda se već sutra nešto slično može dogoditi nekom drugome, možda mojoj sestri, prijateljici, susjedi ili opet meni. Ja ovo ne radim samo zbog sebe, već i zbog djeteta kojem ne želim da pati i da nema život, također i zbog svojeg prvog sina koji je prekrasan i zdrav. On bi u tom slučaju pao u zadnji plan. To me drži i to mi je fokus, omogućava mi da uopće preživim to razdoblje dok se sve ne okonča.
Ja nemam priliku žalovati i tugovati jer je to dijete još u meni. Umjesto da je sve gotovo i da sam već na nekoj psihoterapiji i iscjeljenju i da se vratim na svoj posao koji izrazito trpi zbog ovoga, ja već tjednima čekam. Imam dva studija joge i pilatesa, imam jako puno članova, a već tjednima ne mogu raditi. Izvorno sam htjela raditi do kraja trudnoće.
Hoćete li nastaviti tu borbu i kojim putem? Što planirate poduzeti? Neke pravne korake?
Apsolutno da. Zato što mislim da je to jedini način da se kod nas nešto promijeni. Zakon nam je iz 1978.
Znate li da nam se može dogoditi da dobijemo još gori, konzervativniji i restriktivniji?
Da, svjesna sam toga.
Mislite li ići i do suda u Strasbourgu ako bude trebalo?
Da. Ja imam puno snage. Čvrsta sam osoba i mislim da je velika nepravda da netko umjesto mene i moje obitelji odlučuje kako će izgledati naši životi i život moga djeteta koji nikako ne može biti normalan, što su mi jasno rekli. Jako sam razočarana našim sustavom, velikim manjkom podrške naših liječnika, svaka čast iznimkama. Nitko ne misli na nas majke, na naše supruge i našu drugu djecu, samo na dijete koje se treba roditi.
Pitanje je misle li i na nerođeno dijete kada ono neće imati normalan život.
Konačno, pitam se tko bi mi dalje pomogao kada bih rodila takvo dijete. Kakvu bih podršku dobila da rodim dijete s teškim mentalnim oštećenjima. Koliko znam, te su potpore zanemarive.