Malo je toga što se u komunikacijama godinu dana nakon početka pandemije covida 19 nije prebacilo na online. Pa i oni susreti sa stručnjacima, poput psiholoških savjetovanja, a koja ulaze u komunikaciju visoke razine povjerljivosti i do jučer su bila nezamisliva da bi se odvijala preko nekih internetskih platformi, danas su sve prihvatljiviji a i znanstveno dokazani nacini komunikacije, edukacije i terapije. Mora se priznati, led su tu u Hrvatskoj probili psiholozi kad su svoje i online usluge ponudili građanima posebice nakon potresa u Baniji i u Zagrebu. Usluge online savjetovanja u području seksualnosti još uvijek su rijetke i u ponudi i u potražnji. Najnoviju te vrste za klijente iz Hrvatske, ali i cijele regije ponudila je Dubravka Gladoić Håkansson, seksologinja koja živi u švedskom gradu Malmöu, a terapiju iz područja kliničke seksologije kao licencirana stručnjakinja nudi klijentima skandinavskih zemalja.
Hrvatica je podrijetlom, u Švedskoj živi i radi i više od trideset godina i bavi se savjetovanjem iz područja seksualnog i reproduktivnog zdravlja. Dvadeset godina radila je i u spolno-reproduktivnim savjetovalištima za mlade kakvih je u Švedskoj, koja već sto godina seksualnu edukaciju ima i u obrazovnom sustavu, na stotine. Nakon što je magistrirala i specijalizirala se za kliničku seksologiju te stekla obrazovanje iz kognitivno bihevioralne terapije unazad tri godine vodi ambulantu za seksualnu terapiju u Malmöu. U razgovoru za Reci.hr otkriva kako ju je rad na jednom znanstvenom radu o prizivu savjesti na zahvate pobačaja potaknuo da usluge seksualne terapije ponudi i na ovim tržištima. Podigla je web stranicu pod nazivom “Sexologdialog”, putem koje je klijenti mogu i kontaktirati.
Nedavno ste u časopisu Journal of International Women’s Studies objavili znanstveni članak u kojem iznosite iskustva žena koje su tražile pobačaj u državama s klauzulom priziva savjesti, a intervjui s ženama iz Hrvatske su vas ponukali da ovdje ponudite svoje usluge seksualne terapeutkinje i savjetnice?
Iako dugo živim i radim u Švedskom, uvijek sam se zanimala što se u ovom području događa u Hrvatskoj, ali i u cijeloj regiji. U svom sam istraživanju radila dubinske intervjue sa ženama koje su se odlučile na pobačaj i tražile tu uslugu u zdravstvenom sustavu. Istraživala sam ishode, dostupnost tih zahvata, a sve u svjetlu klauzule priziva savjesti. Dogodile su se zapravo dvije vrlo slične situacije u isto vrijeme u Hrvatskoj i u Švedskoj, ali s različitim ishodima. U Švedskoj je primalja zaposlena u ginekološkoj ordinaciji odbila sudjelovati u pobačaju na zahtjev i pozvala se na priziv savjesti. Istodobno je to učinila i jedna medicinska sestra u hrvatskoj bolnici. U Švedskoj je primalja izgubila sudski spor s obrazloženjem da je odabir zvanja slobodan izbor. Što znači da se svjesno školovala da radi posao prema opisu struke o što uključuje i te zahvate. Budući je odlučila ne sudjelovati i u tim zahvatima dobila je otkaz u toj klinici. U Hrvatskoj je taj slučaj polučio sasvim suprotan rezultat, priziv savjesti je ušao u zakon kao mogućnost da se na tu klauzulu mogu pozvati svi zdravstveni djelatnici. U razgovoru sa ženama došla sam i do spoznaje kako se u Hrvatskoj jako malo pridaje edukaciji ljudi u ovom području, kako postoji potreba i za edukacijom i za terapijama i savjetovanjem. Kako ih radim za područje cijele Skandinavije, ne postoji razlog da ih ne ponudim i građanima države otkuda i sama dolazim, poznajem jezik, razumijem tradicije i kulturološke okvire, jer oni u velikoj mjeri i presuđuju kod ljudi hoće li ili neće potražiti pomoć za neku disfunkciju ili naprosto požele poboljšati svoj seksualni život.
Što je to konkretno što ste shvatili da bi u Hrvatskoj nedostajalo kad govorimo o području ljudske seksualnosti, za razliku, recimo od Švedske?
Žene koje su sudjelovale u mom istraživanju su bile vrlo otvorene i željele su ispričati svoja iskustva. Kroz razgovore se pokazalo da postoji potreba za savjetovanjem u većini područja koja obuhvaćaju seksualnost i seksualno zdravlje, da ne postoji sustavna edukacija o seksualnosti, o zaštiti, kontracepciji, dakle prevencija je nedovoljna. Studija je pokazala da je dostupnost takvih usluga nedovoljna. Bila je to ona crvena nit koja se provlačila kroz sve intervjue i to mi je bio znak kako tu imam što ponuditi, jer za ovim uslugama postoji potreba.
Dubravka Gladoić Håkansson
Imate li već klijente iz Hrvatske i možemo li napraviti usporedbu, što to više tišti ljude u Švedskoj, a što u Hrvatskoj?
Da, nekolicina mi se već javila. Iskustvo u radu s ljudima koji su podrijetlom iz Hrvatske, kao i iz ove regije, imam od ranije. Ovdje ima dosta ljudi s našeg područja i oni znaju biti i moji klijenti, a biraju me i zato jer dolazim iz Hrvatske pa imaju više povjerenja da ću ih bolje razumjeti. Kulturološki faktori, odnosno sredina u kojoj živimo ili iz koje dolazimo, direktno utječu na to koliko slobodno i otvoreno možemo pričati o temama koje su osjetljive. Skandinavci seksualnost smatraju normalnim dijelom života i traže pomoć ako im je ona u tom području potrebna. Zato i educiraju mlade i puno rade na prevenciji. Nude usluge kada vide da za to postoji potreba. Privatno ili uputnicama se lako dolazi do stručnih i educiranih seksologa. A što se samih problema tiče, ili razloga zbog kojih traže savjet, u mojoj ambulanti je možda nešto više otvorenih razgovora o konkretnim disfunkcijama, primjerice, kako postići seksualnost s kojom smo zadovoljni nakon različitih operacija poput operacije maternice, dojke, prostate, karcinoma. Ili problemi nedostatka seksualne želje ili libida.
Zbog čega vam se ljudi najčešće javljaju?
Kao seksologinja često radim sa mladim ženama, u reproduktivnoj dobi, s trudnicama, sa ženama u zreloj dobi koj su u menopauzi ili postmenopauzi, ali i sa ženama u trećoj životnoj dobi. I sa njihovim partnerima. Tu su razna pitanja povezana sa seksualnom željom, smanjenim ili neujednačenim libidom, a koja se odnose i na žene i na muškarce. Imam dosta vulvodinije, pa provodim jedan terapijski postupak koji dovodi do značajnog poboljšanja kod ove disfunkcije. Javljaju mi se i partneri zbog erektilnih disfunkcija. Ima klijenata koji dolaze zbog pitanja pronalaženja i prihvaćanja svog seksualnog identiteta. Imala sam i jedan par koji je bio transseksualan, iako se to u Švedskoj radi unutar specijaliziranih klinika, jer tu treba puno medicinske pomoći. Radim dosta s parovima i uvijek volim naglasiti kako je ponekad poželjno, ako je to moguće, uključiti i partnera u terapijski rad.
Radite li i s mladim ljudima, tinejdžerima?
Rad s mladim ljudima, savjetovanja o spolno prenosivim bolestima, zaštiti te reproduktivnom zdravlju i prevenciji mladih ljudi u dobi između 15 i 23 godine, bio je veći dio moje prakse, a seksološkim savjetovalištima za mlade sam i danas na raspolaganju. Budući sam počela predavati i na fakultetu, tu je također rad s mladim ljudima, a javljaju mi se i u ambulantu. Iskustvo rada s mladima prenosim na savjetovanje roditelja koji mi se također obraćaju za savjete o seksualnom odgoju koji bi oni kao roditelji trebali imati sa svojom djecom. Povezana sam sa savjetovalištem za trudnice, a tu su i savjetovanja prije začeća.
U Švedskoj na stotine seksoloških savjetovališta za mlade
Što točno rade seksološka savjetovališta za mlade, koliko ih je i koji sve stručnjaci tu rade?
Savjetovališta, a možemo ih zvati i seksološke ambulante, u Švedskoj ima jako puno. Samo u Stockholmu ih je 40, a u Göteborgu ih je 20. To su manja savjetovališta gdje radi medicinsko osoblje, socijalni radnici te psiholozi. Bitno je da mladi do njih mogu doći jednostavno, da je rad s njima potpuno povjerljiv. Niti roditelji ne moraju znati da se njihov tinejdžer za pomoć s nekim seksualnim problemima obratio stručnjacima u savjetovalištu. Tek ako se primijeti da bi postojali neki poremećaji u obitelji, sumnje u seksualno ili drugo zlostavljanje, da mlada osoba nije u stanju razlučiti što je za nju dobro ili loše i zato se izlaže opasnostima po zdravlje, tek tada se uključuju socijalne službe. U tim savjetovalištima rade timovi, jer seksualnost zahtjeva multidisciplinarni pristup, pa su u njih uključeni, psiholozi, sociolozi, socijalni radnici, primalje, liječnici. Švedska u školskom sustavu ima edukaciju iz područja seksualnosti, no, unatoč tome promovira se među učenicima i rad u savjetovalištima, pa se obilaze škole, timovi prezentiraju što se radi, da su vrata učenicima otvorena, a to se posebno čini u šestim i devetim razredima osnovne škole te u gimnazijama. Mladi najčešće dolaze na savjetovanje o zaštiti i prevenciji od trudnoće te spolno prenosivih bolestima.
Radite li i sa žrtvama seksualnog nasilja?
Da, imala sam i žrtve seksualnog nasilja na terapiji. Tu je bitno vratiti seksualni identitet. Osoba koja je prošla seksualno nasilje, a ne mora se ni raditi o fizičkom zlostavljanju, gubi vjeru u sebe i tu je bitno vratiti samopouzdanje i seksualno biće. Želim naglasiti da je ova pomoć jako potrebna da bi se osobi koja je pretrpjela nasilje povratila normalna kvaliteta života. Seksualno nasilje može ostaviti tragove i posljedice koje se često kasnije manifestiraju klinički seksualnim disfunkcijama te psihološkim problemima vezanim za seksualnost.
Na svojoj stranici ističete da osim seksualne terapije radite i tečajeve mindfulnessa. Kako je to povezano sa seksualnosti?
To je metoda pomoću koje postižemo osvješćivanje naših istinskih želja, što je za seksualnost jako važno jer ćemo se onda znati i postaviti u odnosu s drugom osobom, ali i prema samima sebi. Ta metoda je znanstveno dokazana i dio je kognitivne takozvane ACT terapije. Osim toga ja sam i supervizor kliničke seksologije što znači da držim predavanja iz područja seksualnosti onim strukama koji se s tim susreću u svom radu, ali i da sam mentor osobama koje se susreću s ovom problematikom na svom poslu. Jer ako se o problemu ne govori, što često bude kad govorimo o seksualnosti, ako se on zataškava, ne znači da ne postoji, da će nestati. Postat će samo veći.