Spazam Orgazam, Roxanne, Colinda Evangelista, Entity i Sorel performerice su i Drag Kraljice, okupljene unutar umjetničke queer družine House of Flamingo koja na lokalnoj sceni djeluje već osam godina, primarno kroz produkciju drag izvedbi. Kako kaže Sorel, u nešto manjem opsegu, kroz zastrašivanje čitatelja desničarskih portala u kontekstu nakaznosti hrvatskog društva. Inače, u nepandemijskim godinama nakon Povorke ponosa publika u Zagrebu bila je redovno počašćena njihovim zabavnim programom Fanny Pack koji se ni ove, druge godine zaredom, nažalost, neće održati u zatvorenom klupskom formatu kao inače. Pandemija je teško pogodila koncertnu i klupsku scenu, stoga im je posljednjih godinu dana fokus na raznim društvenim i edukativnim programima u okviru kojih organiziraju radionice šminkanja, scenografije ili kvizove znanja… Uz Drag Queens jezgru kolektiva tu je još i niz plesnih i vizualnih umjetnica i umjetnika koji doprinose izvedbama kao i tim tehničarki.
S tih desetak djevojaka i ponekim dečkom, iako se nitko u kolektivu ne opterećuje tim kategorijama, na svakom njihovom nastupu dobivate ono što je, kako kažu, puno HoF iskustvo na pozornici i iza kulisa. Osim ljubavi prema dragu vežu ih fenomenalna energija i požrtvovnost, ljubav prema umjetnosti i dobrom provodu, a to onda unose u sve što rade. Super se zabavljamo i volimo kad se publika super zabavlja s nama, pojašnjavaju iz kolektiva.
Što za vas znači biti Drag Queen?
Entity: Osobno drag doživljavam kao svjesno oslobađanje svega onoga što ovo društvo nije htjelo da budem, a produkt je njihovih kompleksa. Shvaćam ga kao uzimanje narativa nazad u svoje ruke i stvaranja nečega pozitivnog, prvenstveno za sebe, a i za bilo koga tko u tome vidi nešto pozitivno i lijepo.
Colinda: Drag je pogled na život koji prozire površnost očekivanja onoga što osoba u 21. stoljeću treba biti, kako treba izgledati i kako se ponašati. Par cigli zavezanih za stopala da glume štikle i plahta zataknuta za struk da glumi suknju je drag. Kad se pravim da znam sve riječi novog Måneskinovog albuma, to je drag. Kad dvaput štancam istu kartu u tramvaju jer se pravim da ne vidim, to nije krađa, to je drag. Biti drag queen znači biti loco, loco.
Roxanne: To za mene znači biti ovdje poslije svega, majka dvoje djece, supruga, zvijezda, njeno dostojanstvo i njeno ime, imati lijepu kožu, blijeda, kao da je ovdje već dugo… jednostavno heroina svog života!
U intervjuu za Arteist pročitala sam jednu vašu izjavu koja mi se urezala u pamćenje: “Drag je oslobađajuća i konstruktivna umjetnost jer nema pravila, a ipak moraš imati jasnu sliku tko si i što imaš za poručiti publici.” Opišite proces izgradnje Drag Kraljice? Koliko se njezina osobnost razlikuje od vaše privatne?
Entity: Rekla sam konstriktivna, ne konstruktivna. Arteistov lektor će me čut! Mislim da za početak moraš imati ogromnu želju za izražavanjem koja se jedino kroz drag može adekvatno izraziti. Na našem podneblju su drag kraljice i dalje iznimno rijetka pojava i scena gotovo da ne postoji. Moraš ovo htjeti raditi unatoč tome što ti se to nikako ne isplati, odnosno zbog vlastitog užitka i boljitka. Također, moraš znati tko je ta osoba u publici kojoj se obraćaš svojim nastupima. Kad imaš to dvoje, mislim da sve dalje proizlazi iz toga. Imaš miks svojih vrijednosti i interesa koji te potiču da se ovime baviš, i razlog i, u neku ruku, dužnost da to nastaviš raditi jer publika to od tebe očekuje. Iz ovoga proizlazi da su i moji privatni interesi nekako filtrirani i preneseni u nju. Ponašanje nam se uglavnom ne razlikuje, tu se mogu vratiti na to da se ovime bavim iz vlastitog užitka. Privatno se moje ponašanje može protumačiti kao neuobičajeno, dok kad staviš tu masku i personu na sebe, ljudima postaje puno lakše shvatiti te. Zvuči jako kontraintuitivno – sakriti se iza nečega da bi te ljudi bolje vidjeli.
Roxanne: Ma joj ta Entity glupača… jako važno šta je ona rekla… Šalim se, dobro je to sročila, ‘oće ona. I slažem se, drag je nešto vrlo oslobađajuće, ja volim reći da mi služi kao kreativni ventil. Taj proces izgradnje traje i traje, ne znam da li se ikada dovrši, ali nije niti bitno, jer uživam u procesu. Razlika u osobnosti u mom slučaju nije drastična. Roxanne je netko tko uvijek čuči u meni, kad se pojavi to samo znači da su mi malo narasli: samopouzdanje, ‘zaboli me…’ level, odvažnost, visina potpetica i nekad libido. A danas sam svakako puno ljepša nego 2013. Vježba čini majstora.
Colinda: Colinda iz 2013. se promijenila u istoj mjeri u kojoj sam se i ja promijenio, kako bi se i po prirodi netko promijenio i odrastao u tih nekoliko godina. Tom šminkom i perikama, kostimima, više mijenjaš tuđu percepciju sebe, nego vlastitog sebe, a ustvari sam uvijek glatka i fina, bez obzira na to što imam na sebi.
Iza sebe imate puno projekata, DRAGram festival drag kulture i umjetnosti koji održavate od od 2013., S.R.C.E. program za valentinovo. Možete li nam reći nešto o njima?
Sorel: U praksi su DRAGram, SRCE, Fanny Pack i Spolnoćka četiri ključna programa koja smo osmislili i koje vežemo za specifične događaje unutar godine. DRAGram je posljednjih godina bio u formatu mini festivala, gdje smo zainteresiranima nudile edukativan, radioničarski i izvedbeni program unutar nekoliko dana, i zahvaljujući tom programu pred domaću publiku smo dovele neke od globalno poznatih svjetskih drag izvođača kao što su Alaska Thunderfuck, Joe Black, Lasseindra Ninja, Cheddar Gorgeous, Virgin Xtravaganzah, i mnoge druge. S.R.C.E. i Fanny Pack su nastali iz potrebe lokalne queer zajednice za kvalitetnim klupskim programom za Valentinovo i Pride, a s vremenom je program postao interesantan i široj općoj populaciji neovisno o identitetskim odrednicama, tako da su izvedbe u međuvremenu postale pravi miks osoba svih identiteta što nas posebno veseli. Konkretno, za S.R.C.E. nam je bilo važno ponuditi alternativan prostor za izlazak queer parovima koji se možda ne osjećaju sigurno u drugim koncertnim javnim prostorima za Valentinovo, dok je Spolnoćka koja se obično održava za vrijeme božićnih praznika nastala s ciljem sigurnog prostora za queer osobe koje se, posebno u vrijeme praznika, osjećaju otuđeno od svoje biološke obitelji koja ih često ne prihvaća. U tome je esencija onoga što HoF jest – siguran prostor zabave, edukacije i osnaživanja za sve.
Ove godine vaš tradicionalni valentinovski show nije bilo moguće gledati uživo pa ste ga izdali online, pripremate li još nešto za 2021? Što je sa Fanny Pack nastupom koji svake godine održavate nakon Povorke ponosa?
Sorel: Tako je, klupski program nakon Povorke ponosa organizirale smo čak četiri puta, i to je uvjerljivo bio naš najveći program unutar godine s preko tisuću posjetitelja. Takav tip masovnog programa u zatvorenom momentalno je, ne samo nama, nemoguće organizirati. Čini mi se važno ovdje napomenuti koliko je važna energija publike prilikom izvedbi, i klasičan show kakav publici inače spremamo momentalno ne vidimo kao ostvariv u zatvorenom prostoru s dvadesetak osoba. U tom smislu pandemija nas je potaknula da razmišljamo kako neke druge aktivnosti podići na novu razinu, a između ostalih to je i naš online sadržaj na YouTubeu kojeg razvijamo zapravo od gotovo samih početaka – kroz kratke igrane filmove, skečeve, epizode ‘Obje su na nečem bijelom’ i sl. Tako se dogodilo S.R.C.E.: Čista petica show, koji unatoč studijskom formatu virtualno jako lijepo dočarava ono što publika može doživjeti uživo s nama. S toplijim vremenom brojne se manifestacije sele na otvoreno, pa tako i mi, stoga nas jako veseli otkriti kako publiku ove godine očekuju tri Fanny Pack programa na otvorenom, koji će se održati u Splitu 19. lipnja, a početkom srpnja u Zagrebu, u suradnji sa Zagreb Prideom. Do Pule putujemo 14. kolovoza, a na sva tri događaja nam se pridružuje i Jovanka Broz Titutka, solo act naše Spazam. Ovi gradovi su idealno mjesto na kojima nas zainteresirane mogu vidjeti ovo ljeto, jer tko zna što jesen donosi. Fanny Pack turneja je odgovor na manjak srodnih izvedbenih programa diljem RH u posljednjih godinu dana, kao posljedica pandemije koja je efektivno ograničila mogućnosti za razvoj i vidljivost queer umjetnosti i identiteta u javnom i kulturnom prostoru; ali ograničila i pristup ovakvim sadržajima širem spektru publike.
Iako je vani hit već niz godina, RuPaul’s Drag Race je dobio na popularnosti i u Hrvatskoj posljednjih dvije-tri godine, a drag je sve češće dio popularnih filmova i serija. Vidite li pomake ka širem prihvaćanju drag kulture u zemlji i regiji? Koliko su na to sve utjecale i društvene mreže? Kako se to sve odražava na HoF?
Entity: Pomak se svakako vidi. Često me u razgovoru iznenade ljudi za koje ne bih pretpostavila da prate Drag Race žarom s kojim pričaju o cijeloj pojavi draga. To se odražava i na našu publiku. Davno je profil naše publike prestao biti isključivo LGBT populacija, sada ćete u publici vidjeti sve profile ljudi. Nekako ipak vjerujemo da smo dijelom za to zaslužni i mi, ne samo popularnost Drag Race-a. To je nešto čime se ponosimo, drag je pojava koja ne pita za spol, dob, seksualnost niti bilo što drugo. Svi su dobrodošli.
Roxanne: Drag postaje sve više vidljiv i to je vrlo lijepo jer se time širi naša platforma, a i publika. Ta vrsta umjetnosti postaje prihvaćenija i priznatija što nam dakako ide u prilog. Društvene mreže pri tom omogućuju da ono čime se bavimo dopire i van granica lijepe naše.
Loše strane sve veće eksponiranosti su što mnogi, samo jer religiozno prate format emisije kao Drag race, za sebe smatraju da su drag znalci. Nije isto baviti se dragom u Hrvatskoj i baviti se dragom u svijetu nakon što si bio na RuPaul’s Drag raceu. Negdje sam pročitala odličnu izjavu: ako podržavaš samo kraljice s Drag Racea, a ne i svoje lokalne, onda zapravo nisi fan draga nego si fan dotičnog showa.
Colinda: Jako smo zahvalne što takvi showovi postoje, odškrinuli su neka vrata i nama, a koja bi inače ukosnicama morale same obijati.
Kako vas i vaš rad mogu podržati pratitelji? Planirate li neke nove projekte u bližoj budućnosti?
Sorel: S pandemijom smo malo stali štiklom na loptu, da se probam koliko toliko nenormativno izrazit. Nezahvalno je dugoročno planirati bilo što od klupskog i koncertnog programa. Međutim, vidimo to i kao prednost. S više motivacije i drugačijim pristupima idemo u razvoj ideja i programa. Više ne razmišljamo na način što moramo ili što nam je obaveza već što nam se radi i što bi publici moglo biti interesantno. Svakako pozivamo sve čitateljice i čitatelje da nas zaprate na društvenim mrežama (Facebook | Instagram | YouTube) te dođu na neku od idućih izvedbi – besplatne su, nemate izgovora! A s čime god da vas iznenadimo dodatno u narednom periodu, znat ćete da je od srca.
Roxanne: Mogu nam uplatit’ nešto na naš račun!
Drag Queen – Drag Show
Drag queen osobe su većinom gay muškarci koje se oblače u žensku odjeću i nastupaju pred publikom. Performans i umjetnički izričaj, Drag Show početno je bio supkulturni fenomen rezerviran za noćne klubove i Povorke ponosa, a danas sve više ulazi i u mainstream. Muškarci koji igraju žene na kazališnim su daskama bili uvijek prisutni, od Shakespearea do Broadwaya. Kako se početkom 1900-ih imitacija žena sve više pronalazi u LGBTQ zajednici miče se sa kazališnih dasaka u noćne klubove, da bi u dvijetisućitima ponovno pronašla svoj put do malih ekrana i široke publike.