Farahnaz Mohammed putujuća je freelance novinarka koja piše o međunarodnim poslovima, zdravstvu, socijalnoj pravdi, putovanjima i kulturi, a objavljuje u The Huffington Postu, The Guardianu, Quartzu, The International Journalists ‘Networku,Women’s Media Centeru i mnogim drugim visokotiražnim novinama. Mohammed je bila i urednica na međunarodnoj platformi za ženska prava Girls Globe i glavna urednica u Narrative Muse. Trenutno studira psihologiju na Sveučilištu u Edinburghu, gdje se pozabavila temom silovanja, posebice činjenicom kako su žrtve silovanja često u većoj opasnosti da ponovno postanu žrtve seksualnog nasilja. Njezin tekst u kojem razlaže kako je moguće da upravo žrtve silovanja postanu opetovane žrtve seskualnog nasilja prenosimo u cijelosti:
Kompulzija ponavljanja
U društvu u kojem je tema silovanja još uvijek tabu, teško je pojmiti čak i jedan napad, a situacije o višestrukim napadima zvuče izvan svake vjerojatnosti. Žrtvama koje su preživjele višestruke seksualne napade i zlostavljanja ta činjenica da je to mnogima teško shvatiti i da im to izaziva nevjericu – otežava život.
Unatoč nevjerici mnogih, nije neobičan fenomen da žrtve silovanja često to postanu više od jednputa. Stvar je u tome da se malo govori o tome da seksualni napad žrtvu stavlja u mnogo veći rizik od ponovnog napada u budućnosti. Ista stvar je i sa žrtvama koje su bile seksualno zlostavljane u djetinjstvu, koje su također u većoj opasnosti da kao odrasle osobe osobe budu žrtva seksualnog nasilja. Taj se fenomen naziva reviktimizacija i nije isključiv samo za seksualno zlostavljanje. Žrtve obiteljskog nasilja vjerojatnije će to proći drugi put, a statistika pokazuje da se to događa i s pljačkama i provalama. Ako vas jednom opljačkaju rizik da će vam se to ponovno dogoditi veći je devet puta, dok u slučaju provala taj rizik je veći četiri puta. Jedna studija otkriva da je 35 puta veća vjerojatnost da će žena koja je jednom silovana ponovo doživjeti neki oblik oblika seksualnog zlostavljanja.
Žene silovane kao djeca u dva puta većoj opasnosti
“Postotak žena koje su silovane kao djeca ili adolescenti, a silovane su i kao odrasle osobe bio je više od dva puta veći od postotka među ženama bez povijesti ranog silovanja,” objašnjava Nacionalno istraživanje intimnih partnera i seksualnog nasilja iz 2010.
Postoji nekoliko teorija koje objašnjavaju ovu crnu statistiku. Što doprinosi ovom poražavajućem, ali uobičajenom obrascu? Odgovor se razlikuje od žene do žene. Žene koje su seksualno zlostavljane kao djeca naučile su šutjeti i možda neće biti u stanju uspostaviti odgovarajuće granice s obzirom na svoja iskustva iz djetinjstva.
Objašnjenja ima više, jedno je da je to način na koji se pokušava savladati tjeskoba ili trauma. Traumatizacija može dovesti do toga da se neki vrate poznatim obrascima, bez obzira na bol koju mogu uzrokovati. A neka objašnjenja kažu da žene koje su rano napadnute nauče povezivati seks s boli i traumom, pa je stoga manja vjerojatnost da će moći razlikovati pristanak od prisile.
Žrtve se često samooptužuju i srame
Unatoč tome što se zločini događaju u samoći, mnogo je vjerojatnije da ćemo ponuditi suosjećanje ponovljenim žrtvama provale. Lakše je zamisliti da se netko, još jednom, vrati kući i nađe razbijeni prozor i provaljenu kuću. Ipak, većinom smo puno skeptičniji kad netko tvrdi da je drugi put silovan. Silovanje može biti teže shvatiti djelomično zbog kulture koja okružuje seksualni napad. Žrtvama silovanja puno češće se ne vjeruje. Nakon više slučajeva prisilni seksualni susret smatra se njihovom krivnjom, bilo da se radi o načinu odijevanja, ponašanju ili pitanju koliko su popili. Jednostavan odgovor je pretpostaviti da pokušavaju prikriti željene seksualne susrete ili da pogrešno razumiju pojam silovanja.
Stigma koju donosi silovanje doprinosi tome da žene ponove svoje traume. Chris O’Sullivan, viši znanstveni suradnik u Safe Horizonu, objasnio je da je jedna od ponavljajućih tema tijekom njegovog istraživanja na tom području bila da će žene najčešće zbog reakcije okoline preuzimaju odgovornost za napad. Žrtve su često pune samooptuživanja i srama zbog izvornog napada da su se osjećali nesposobnima da djeluju u kasnijim slučajevima seksualnog nasilja. Sullivan također naglašava da za ponovnmi napad nikada nije kriva žrtva.
Ženama će trebati godine da se oporave od seksualnog napada. Višestruki napadi mogu stvoriti ozbiljne traume. Mnogo je vjerojatnije da će žrtve seksualnog napada patiti od depresije, pokušati samoubojstvo, razviti PTSP, samoozlijediti se ili koristiti neprilagođene strategije suočavanja, poput poremećaja prehrane ili zlouporabe opojnih droga. Stručnjaci koji se bave žrtvama ponovljenog seksualnog zlostavljanja naglašavaju da je neformalna, ali stalna podrška prijatelja ili obitelji najučinkovitija u procesu oporavka žrtve.
Ako je vama bliska osoba upravo doživjela seksualno zlostavljanje:
- ostanite mirni i sabrani, bez obzira na osjećaje koji su u vama – žrtva treba vašu podršku, a ne dodatno traumatiziranje
- osigurajte za žrtvu sigurno mjesto
- naglasite žrtvi više puta kako traumatsko iskustvo nije njena krivnja i odgovornost
- pokažite neophodno povjerenje
- potaknite žrtvu da ode na medicinski pregled
- ponudite žrtvi opcije što dalje napraviti – ne donosite odluke umjesto nje!
- zapamtite da je sve što vam je žrtva rekla strogo povjerljivo – odluka žrtve je kome će i koliko reći
- slušajte žrtvu i pomozite joj da izrazi svoje osjećaje
- ukažite žrtvi mogućnost za pomoć i podršku (brojeve telefona važnih institucija i/ili organizacija civilnog društva koje se bave tom problematikom)
Upute kako postupiti u slučaju da ste doživjeli silovanje ili da se to dogodilo vama bliskoj osobi možete naći na stranicama Ženske sobe.