“Neshvatljivo je da dio država članica i dalje odbija uvrstiti silovanje kao EU kazneno djelo”, poručuje hrvatski europarlamentarac Predrag Fred Matić u povodu sutrašnjeg Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama. Time stopiraju provedbu nove europske Direktive o suzbijanju nasilja nad ženama, premda to nasilje u europskom društvu raste, a Direktiva bi omogućila kriminalizaciju niza kaznenih djela, uključujući i zabrinjavajuće nasilje na internetu. Podsjećamo, Reci.hr je početkom ove godine objavio tekst o dva slučaja online silovanja koje je zagrebačka policija, upravo pod tom definicijom, proslijedila Državnom odvjetništvu, a ono ih je prihvatilo i podiglo tužbu. Tako se proširio i kazneni progon silovanja koje se događa u virtualnom svijetu, kao i svijest da se to kazneno djelo ne događa samo u fizičkom nego i na internetu u kojem nasilje raste.
Uz to, Direktivom će se žrtvama osigurati, između ostalog, pravo na traženje naknade i pristup besplatnim telefonskim linijama za pomoć i kriznim centrima za žrtve silovanja.
“Nasilje nad ženama i djevojčicama ostaje jedno od najraširenijih kršenja ljudskih prava u svijete. Procjenjuje se da je 736 milijuna žena – gotovo jedna od tri – bilo izloženo fizičkom i/ili seksualnom nasilju od intimnog partnera, seksualnom nasilju izvan partnerskog odnosa ili oboje, barem jednom u životu. Ti podaci ocrtavaju realnost situacije i traže konkretne zakonodavne mjere, bez odgode. Ova Direktiva uvodi nova kaznena djela, ali krpa i postojeće rupe u nacionalnim zakonodavstvima”, naglašava Matić.
Nadalje, podaci govore da je 15 milijuna djevojaka bilo silovano, a oko polovice žena u EU je iskusilo neki oblik seksualnog uznemiravanja.
“Brine me i činjenica da već dulje vrijeme nema konkretnog odgovora hrvatske Vlade oko našeg stajališta. Hrvatska je jedna od zemalja koja ima ozbiljan problem s porastom nasilja, a kada vidite posljednje slučajeve gdje su počinitelji nasilja i femicida policijski službenici, onda vam je jasno kako hrvatski sustav štiti žrtve,“ zaključuje Matić.
Kazna za silovanje najmanje osam godina zatvora
Rasprava o Direktivi o suzbijanju nasilja nad ženama održana u Europskom parlamentu pokazala je da je najveći razdor među državama članicama i političkim grupacijama u samoj definiciji silovanja. U mnogim državama članicama, kazneno djelo se kvalificira kao silovanje samo ako je pri njegovu počinjenju upotrebljena sila, prijetnja ili prisila. Druge države članice oslanjaju se samo na uvjet da žrtva nije pristala na spolnu radnju. Upravo je u tome temeljni problem: dok se jedni pozivaju na princip “ne znači ne”, drugi zagovaraju “samo DA znači DA”. Činjenica jest da silovanje često ne uključuje fizičko nasilje ili upotrebu sile. Dakle, prema Direktivi, “činom bez pristanka smatra se čin koji se obavlja bez dobrovoljnog pristanka žene ili u slučajevima kad žena ne može izraziti slobodnu volju zbog svojeg tjelesnog ili mentalnog stanja, čime se iskorištava njezina nesposobnost za formiranje slobodne volje, kao što je stanje nedostatka svijesti, opijenosti, spavanja, bolesti, tjelesne ozljede ili invaliditeta”. Kazneno djelo je, prema Direktivi, “sudjelovanje u činu vaginalne, analne ili oralne penetracije seksualne naravi, bilo kojim dijelom tijela ili predmetom, sa ženom bez njezina pristanka, navođenje žene da bez pristanka sudjeluje u činu vaginalne, analne ili oralne penetracije seksualne naravi, bilo kojim dijelom tijela ili predmetom, s drugom osobom”. Direktiva zagovara i da se pristanak u svakom trenutku može povući.
Za tako definirano silovanje Direktiva predviđa kaznu od najmanje osam godina zatvora i najmanje deset godina zatvora ako je kazneno djelo počinjeno u otegotnim okolnostima, kao što su opetovano silovanje, silovanje ranjive osobe zbog ovisnosti, tjelesnog, mentalnog, intelektualnog invaliditeta, ako je protiv djeteta, ako je počinjeno u nazočnosti djeteta, ako su ga počinile dvije ili više osoba, ako je prethodilo nasilje, uz upotrebu oružja ili uz prijetnju upotrebom oružja, ako je posljedica smrt ili samoubojstvo žrtve, ako ga je počinio sadašnji ili bivši partner ili član obitelji, ako je snimljeno… Rok zastare bio bi najmanje 20 godina od trenutka počinjenja kaznenog djela.
Male hrvatske kazne suci još često prepolove
Ovako definirane kazne opet bi povukle izmjene hrvatskog Kaznenog zakona koji je prema silovateljima znatno blaži. Za silovanje je predviđena kazna zatvora od jedne do pet godina, a ako je počinjeno uz upotrebu sile ili prijetnje silom kazna je od tri do deset godina zatvora. Znamo kako to u Hrvatskoj izgleda u praksi. Čak i te kazne, manje od onih koje želi uvesti EU, na sudovima bivaju prepolovljene, često tretirane samo kao eksces, suci se sažale nad počiniteljima jer su branitelji, hranitelji obitelji, bili su ljubomorni, pripiti, ugledni su članovi društva… Maštovitost u nizanju olakotnih okolnosti je uistinu fascinirajuća.
S druge strane, stručnjaci uporno ponavljaju da je silovanje jedno od najtežih kaznenih djela kojima se krši spolni integritet osobe i nerazmjerno pogađa žene. Dovodi do neravnoteže moći između počinitelja i žrtve, dominacije počinitelja i iskazivanja moći.
Razlika između “NE znači NE” i “samo DA je DA”
Prema GREVIO, “NE znači NE” prebacuje teret dokazivanja otpora na žrtvu i može rezultirati sekundarnom viktimizacijom. S druge strane, “samo DA znači DA” bolje štiti ljudska prava seksualne autonomije i tjelesnog integriteta, pruža jasnija pravila i žrtvama i policiji i pravosuđu.
Da bi Direktiva oživjela, petnaest država članica koje predstavljaju 65 posto EU populacije moralo bi uvesti pozitivne promjene prema odredbama iz Direktive.
GREVIO ističe Švedsku kao primjer dobre prakse jer je prihvatila “samo DA znači DA”, dakle afirmativni model, što je dovelo do porasta osuđujućih presuda za 75 posto, veću svijest javnosti o važnosti pristanka u spolnim odnosima, afirmativni pristup kao relevantno osnovno načelo uveden je i u školski kurikulum, a žrtve se sada ne boje prijavljivati jer je manje vjerojatno da će na njih biti prebačena krivnja za ono što im se dogodilo.