“Priziv savjesti je individualno pravo, a ne kolektivno”, poruka je konferencije CESI-ja o dostupnosti sigurnog i zakonitog pobačaja na kojemu je glavna tema bio problem uskraćivanja zdravstvene skrbi na temelju vjere ili savjesti.
Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, navela je brojne pritužbe građanki koje su zatražile pobačaj, a susrele su se s lošom komunikacijom i lošim odnosom prema njima u bolnici.
Višnja Ljubičić
“Možda bismo imali i više pritužbi, ali zbog zdravstvenog stanja i subjektivnog osjećaja žena u traumi nakon pobačaja, zadnja misao im je prijaviti kako bi se ispravljao zdravstveni sustav”, kazala je Višnja Ljubičić. Prema istraživanju njezinog ureda, 59 posto ginekologa je u prizivu savjesti, ali ga iskazuju i anesteziolozi, primalje i drugo pomoćno zdravstveno osoblje. Rezultat je da se protupravni prekidi trudnoće obavljaju u neovlaštenim ordinacijama, što je rezultiralo sa nekoliko sudskih presuda za liječnike. Pristup pobačaju u Hrvatskoj otežavaju i društveni pokreti protiv pobačaja, kao što su aktivisti ispred ulaza u zdravstvene ustanove, a ponekad i u njima.
Pravobraniteljica je ukazala na nedopustiv i nezakonit kolektivni priziv savjesti u nekim zdravstvenim ustanovama, pri čemu se, poput KBC-a Osijek, internim pravilima propisuje da moraju zaštititi život nerođenog djeteta, što ne stoji nigdje u zakonima. Pita se je li priziv savjesti odraz individualnih stavova ili upravljanja zdravstvenom ustanovom.
Ivana Radočaj
“Prigovor savjesti nije pravo samo po sebi, izvodi se iz prava na slobodu vjeroispovjesti”, upozorila je Ivana Radačić, potpredsjednica radne skupine UN-a o diskriminaciji žena i djevojčica, osnovane 2010. godine. Ako država dopušta prigovor savjesti u medicini, ne može ga izjavljivati cijela institucija, kao niti anesteziolozi i drugo medicinsko osoblje, nego samo ginekolozi. No, država kod zapošljavanja može uvjetovati da ginekolog nema prigovor savjesti”, kazala je Ivana Radačić.
Odakle uopće priziv savjesti kod ginekologa? Maja Gergorić, predsjednica Upravnog odbora CESI-ja, tvrdi da sve dolazi iz Katoličke crkve, iz koje se regrutiraju aktivisti protiv pobačaja i koji djeluju i institucionalno u pojedinim političkim strankama i izvaninstitucionalno kroz udruge koje se bore protiv pobačaja pa sve do klečavaca na gradskim trgovima. “Jedna petina svih dana u godini posvećena je prosvjedima protiv pobačaja”, zaključila je Maja Gergorić.
“Ma priziv savjesti je rat znanstvenog i neznanstvenog svjetonazora zbog kojega svakih deset minuta u svijetu umre jedna žena od komplikacija nakon nesigurnog pobačaja. Od dvadesetak milijuna žena koje godišnje obave pobačaj u nesigurnim uvjetima njih tridesetak tisuća umre od posljedica”, strastveno je konstatirala dr. sc. Jasenka Grujić, ginekologinja i pokretačica Inicijative liječnica i liječnika za reguliranje priziva savjesti u medicini.
Jasenka Grujić
“Pobačaj se predstavlja kao ubojstvo što on, naravno, nije. Niti jedan međunarodni ili europski zakon ne priznaje ljudska prava plodu u uterusu žene, nego je žena subjekt svih temeljnih ljudskih prava. Priziv savjesti krši središnje načelo medicine da je pacijent uvijek na prvom mjestu. Mi nismo regruti koji smiju odbiti nositi oružje, mi smo sami odabrali svoju profesiju. Ne možeš biti ginekolog ako ne radiš pobačaje. Priziv savjesti u medicini krši središnje načelo medicine, da je pacijent na prvom mjestu. U prizivu savjesti nema brige za fetuse, nego je to promišljena politika gušenja prava žena”, zaključila je Jasenka Grujić.
Ivana Čop, savjetnica pučke pravobraniteljice, naglasila je da Ustav RH navodi priziv savjesti samo u kontekstu vojne službe i obrane RH, dok je u medicini omogućen nizom zakona koji ga dopuštaju, ali pri tome ne smije biti ugrožen život ili zdravlje pacijenta.
Ivana Čop
“Priziv savjesti je individualno pravo čovjeka, ne kolektivno pravo, ne apsolutno pravo. Imali smo nekoliko slučajeva prizva savjesti, ali ne zbog pobačaja. No, i na tom iskustvu, slučajevima kojima se bavilo Pučko pravobraniteljstvo došli smo do spoznaje kako valja detaljnije propisati protokole, a nam aje intencija, to su naše preporuke, da se onemogući kolektivni priziv savjesti”, naglasila je Čop.
Iskustvo Italije o uskraćivanju skrbi oko pobačaja, unatoč na papiru dobroj zakonskoj regulativi, opisala je ginekologinja Mirella Parachini.
Mirella Parachini
“Po talijanskom zakonu nije moguće iskorititi priziv savjesti i tako ženinu odluku o pobačaju onemogućiti, ne pružiti joj skrb. Dakle, mora se osigurati da se pobačaj obavi. Ali zakon se ne primjenjuje kako bi trebalo, pa zato imamo 64 posto ginekologa koji su u prizivu savjesti, a recimo u regiji Napulja 74 posto. Imamo gradova u kojima pobačaj nike moguće napraviti, jer u svim bolnicama liječnici su u prizivu savjesti. Recimo, takav je Cirie, grad u sjevernoj Italiji u kojem nema niti jednog ginekologa bez priziva. U više bolnica imamo situacije da u bolnici radi tek jedan ginekolog bez priziva, a kako je riječ o ljudima koji su već u dobi za mirovinu, uskoro će te bolnice ostati i bez njih. To se dogodilo na Siciliji, kad je posljednji ginekoglog bez priziva otišao u mirovinu tada je stalo i izvođenje pobačaja. Ima i pozitivnih promjena, nova generacija ginekologa mijenja svoje stavove, kakav je slučaj i u bolnici u kojoj ja radim i gdje nedostunost usluge na siguran pobačaj nije problem”, ispričala je Parachini.
Potpunu drugu sliku dostupnosti pobačaja dala je Nataša Kočnar, specijalistica ginekologije i porodništva bolnice u Breživcama u Sloveniji, kamo na taj zahvat odlaze i mnoge žene iz Hrvatske, kad takvu zdravstvenu uslugu ne mogu ostvariti ‘kod kuće’.
Nataša Kočnar
“Mi u Sloveniji imamo zakon također iz 1978., a ženama je pobačaj ne samo dostupan, on je u Sloveniji i besplatan. Postoji i priziv savjesti, ali na njega se priziva tek tri posto ginekologa, a još uvijek imamo i dobru mrežu primarne ginekološke zaštite. Imamo savjetodavni tim, ali ne za odgovaranje od pobačaja, žene dobiju podršku i prije donošenja odluke, kao i nakon zahvata. Protikole i opis postupaka imamo javno dostupan, objavljen na našim stranicama, a kroz njih se i individualno prolazi s pacijenticama. Više od 90 posto se rade medikamentozni pobačaj, a manje je invazivan, nemamo ni anesteziološke komlikacije. Istodobno smo jako puno ulagali u dostupnost kontracepcije, u informiranje o kontracepciji i valja reći da je i ona besplatna. I tome pripisujemo uspjeh Slovenije u značajnom smanjenju broja pobačaja, samo u našoj bolnici kroz proteklih 30 godina broj pobačaja je pao gotovo 60 posto. Od razloga koje nam žene same, koje na zahvat dođu iz Hrvatske, to su trudnoće kao posljedice silovanja, nasilja, neplanirane trudnoće koje ne mogu zadržati zbog socioekonomskih razloga… ”, dio je naglasaka prezentacije ginekologinje Kočnar.
Nada Peratović
Nakon 30 godina vjeronauka u školama i jačanje neokonzervativnih pokreta koje podupire Katolička crkva javni prostor je zatrovan, konstatirala je Nada Peratović, osnivačica Ženske mreže Hrabre sestre, koje rade ono što ne rade hrvatske institucije: pruža ženama informacije i pomoć u ostvarivanju prava na pobačaj. Na web stranici Hrabra sestra žene mogu pronaći informacije kojih nema na web stranicama bolnica koje su ovlaštene za obavljanje pobačaja. “I oni koji se ne pozivaju na savjest često traumatiziraju žene koje su došle na pobačaj neumjesnim komentarima ili im pokazuju monitor s otkucajima srca ploda”, rekla je Nada Peratović.
Iz Moldavije, najsiromašnije zemlje u Europi sa 2,6 milijuna stanovnika, stiješnjene između Ukrajine i Rumunjske, na konferenciju je stigla dr. sc. Rodica Comendant, ginekologinja, izvanredna profesorica na Medicinskom fakultetu, direktorica training centra za reproduktivno zdravlje i članica FIAPAC znanstvenog odbora. Govorila je o razvijenoj primjeni telemedicine u svojoj zemlji zbog koje mnoge žene obavljaju medikamentozne pobačaje kod kuće. Sve ih je više koje traže pilule za pobačaj jer je dokazano da su učinkovite u 92 do 98 posto slučajeva. “I u takvom slučaju se jednostavno uzme lijek”, rekla je ginekologinja Comendant.
Uskrata pobačaja je oblik rodnog nasilja i mučenja
“Uskrata pobačaja i prisilno čekanje na zahvat zbog konzultacija ili komisije su oblici rodnog nasilja i mučenje”, odlučna je bila Adriana Lamačková iz Centra za reproduktivna prava, podsjetivši da je Svjetska zdravstvena organizacija izričita u zahtjevu da države moraju organizirati kontinuiranu i kvalitetnu uslugu pobačaja. Uostalom, i brojni međunarodni dokumenti obvezuju države na poštivanje ljudskih prava, a kad se uskrate seksualna i reproduktivna prava dolazi do kršenja i drugih prava kao što su jednakost, privatnost, zdravlje, zabrana mučenja i tako dalje. Isto tako, zdravstveno osiguranje treba snositi troškove pobačaja, ukloniti propisana razdoblja čekanja i obaveznog savjetovanja. Ukratko: zdravstvo se treba fokusirati na pacijenta.
Rode o tehnikama dominacije u zdravstvu nad ženama
Branka Mrzić Jagatić iz Udruge Roda osvrnula se na povijest staru 22 godine, otkad Roda upozorava da se krše ženska i ljudska prava u zdravstvenom sustavu, a prije deset godina su prvi put u Saboru progovorili o opstetričkom, odnosno ginekološkom nasilju nad rodiljama.
Prije mjesec dana Roda je izradila nacrt Akcijskog plana i Deklaracije za reproduktivno zdravlje žena koji je odgovor na potrebe svih žena, a s kojim ide i prema zdravstvenim vlastima u zagovaranje promjene legislativa i donošenje protokola radi unaprijeđenje zdravstvene skrbi i promjene dosadašnjih loših praksi.
Kroz istraživanja koje je Roda provodila protekllo desetljeće, a posebice u vrijeme pandemije Covida, te zahvaljujući i brojnim svjedočanstvima žena, a posebice nakon lanjskog slučaja odbijanja zakonom zajamčenog prekida trudnoće Mireli Čavajdi, nakon čega je nastao i velik javni prosvjed Dosta!, jasno se spoznlo kako se u zdravstvenom sustavu prema ženama primjenjuju ustaljene prakse tehnika dominacije. Bolni ginekološki postupci bez anestezije, nezakonito naplaćivanje ginekoloških pregleda, uskraćivanje pratnje na porođaju tijekom pandemije, opstetričko nasilje, nepristupačna i neodgovarajuća skrb za zdravlje žena s invaliditetom, uskraćivanje prekida trudnoće. Rode su izradile i e-tečaj “osnaŽENE u zdravstvenom sustavu”, edukaciju ženama kako da se kad ulaze u zdravstvei sustav protiv tehnika dominacija bore, kako da se zauzmu za sebe.
Branka Mrzić Jagatić na Konferencii je pustila i video koji su u okviru ovog projekta izradili u partnerstvu s udrugama Women’s Counselling iz Reykjavika i Otvorenom medijskom grupacijom O.M.G. iz Zagreba u kojemu su na sjajan način predstavljene tehnike dominacije s kojima se kroz liječničku praksu žene često susreću u zdravstvenom sustavu, a zbog kojih se trudnicama, rodiljama i babinjačama u zdravstvenom uslugu onemogućava pravo na odlučivanje ili ih se podrvrgava medicinskim postupcima koje ne bi birale i o kojima ne dobivaju potrebne i pune informacije. Tehnke dominacije primjenjuju se i kod pitanja dostupnosti sigurnog i zakonitog pobačaja, pa je i priziv savjesti u medicine samo jedan od oblika tehnika dominacija kad se pravo liječnika ili zdravstvenih djelatnika stavlja iznad prava pacijentica.
Četiri članice EU ne priznaju priziv savjesti u medicini
Na povijesnu rezoluciju EU parlamenta o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima podsjetio je hrvatski europarlamentarac Predrag Fred Matić, naglasivši kako je upravo ta rezolucija najznačajniji dokument koji je Europski parlament donio u ovom mandatu. Kad je usvajana u lipnju 2021., desničari su digli veliku buku optuživši Matića, koji je koautor Rezolucije i progurao ju je kroz Parlament, da želi zabraniti priziv savjesti, što nije točno. U Rezoluciji se samo poziva države članice da osiguraju kako prigovor savjesti ne bi ugrožavao pravodoban pristup žena skrbi povezanoj sa seksualnim i reproduktivnim zdravljem.
“Od zemalja članica EU Švedska, Litva, Bugarska i Finska ne priznaju priziv savjesti u medicini. Češka, Italija i Portugal ne priznaju priziv savjesti ako je ugroženo zdravlje pacijentice, a Poljska im se pridružuje kad je ugrožen život pacijentice. U Italiji se priziv savjesti priznaje samo za pobačaj, ali ne i za njegu prije ili poslije njega”, rekao je Matić naglasivši da u Hrvatskoj svi imaju pravo na priziv savjesti, pa i ljekarnici. Podbo je liječnike tvrdnjom da su oni stariji otkrili svoj priziv savjesti nakon devedesetih godina prošlog stoljeća i postali veliki vjernici, dok su ranije normalno obavljali pobačaje.