“Razgovarati se može o svemu, a koliko ćemo o čemu, posebice, koliko otvoreno, uglavnom je stvar predrasuda koje nam nameću odgoj, škola i crkva. Odrastao sam u normalnoj obitelji, crkvu sam kao instituciju zaobilazio u velikom luku, a u školi sam često, da ne kažem baš uvijek – pitao zašto” – tako je Mario Mihaljević, britak i bez dlake na jeziku, objasnio kako nema zabranjenih tema. Ono što je najbitnije u seksualnom odnosu je seksualno zadovoljstvo partnera.
Kad je bio mlad, a stavlja to u razdoblje sedamdesetih godina prošlog stoljeća, vladala je era djece cvijeća. O seksu i seksualnosti uopće, mnogo se otvorenije razgovaralo nego danas. Grupni seks ili swinganje nisu bili, kaže, barem u razgovorima, zabranjene teme. Tada je Mario Mihaljević naučio, a i danas će rado to podijeliti s ostatkom svijeta: “Ništa što se dvoje ili više odraslih ljudi dogovori i čini bez prisile i osobne nelagode, nije perverzno, čudno ni nastrano. Samo je drukčije. A danas je društvo, naročito naše, sklono vrlo oštro osuđivati sve što izlazi iz takozvanih gabarita “nama poznatog i običnog”. Danas se toliko uokvirujemo u zatucanost da zatvaramo sve za što netko smatra da bi bilo vezano uz seksualnost ili seksualno zadovoljstvo. Primjerice, nudističke plaže kao što je Koversada, jedna od najstarijih kod nas. Kako sam oduvijek nudist pouzdano tvrdim da su upravo nudističke plaže najmanje seksualna ili seksipilna mjesta na svijetu.”
Kako ženi pružiti seksualno zadovoljstvo
Ipak, bez obzira na to što čvrsto vjeruje u iskreno iznošenje stavova i ne srami se takozvanih zabranjenih tema, o seksu rijetko razgovara.
“Okupi se društvo, recimo muško, recimo svi se godinama poznajemo, ozbiljni smo ljudi, odrasli, s različitim vezama i brakovima iza sebe i počne razgovor o seksu. Nakon onog početnog zezanja ‘mogu, ne mogu, mogu još više ili manje’, vrlo brzo se priče svedu na to tko ima koliko ‘recki’. Ja, kao provokator po vokaciji, tada pitam: ‘Dečki, kakva su vaša iskustva o tome kako ženi pružiti više zadovoljstva u seksu?’, a odgovor je smijuljenje i zurenje s nerazumijevanjem. Ispadnem blesav što uopće spominjem seksualno zadovoljstvo, pa ušutim i pokupim se. Još uvijek, premda smo odavno u 21. stoljeću, u nas vladaju srednjovjekovna seksualna pravila. Ona se svode na ‘nađi komada i istresi se u nju, dulje ili kraće, češće ili rjeđe to su nijanse’ ili ‘žene koje su imale mnogo partnera, koje se često seksaju – nisu za ženidbu’. Onda ti ljudi koji tako misle odsele u veće mjesto ili drugi grad, nađu baš takvu, normalnu ženu koja uživa u životu, ali to ne znaju o njoj i – ožene se i sretni su do kraja života. Imaju svoju bajku”, razmišlja Mario.
Na reciklirajuća pitanja ima li seksa bez ljubavi i mora li seks uvijek služiti samo da bismo se razmnožavali, Mario ima vrlo jasan stav.
“Idealna je kombinacija kad se posloži ljubav, seks i potomstvo. Ali, naravno da postoji i drukčije. Da je seks nužno vezan uz ljubav, prostitutke ne bi postojale. Da je seks nužno vezan uz potomstvo, seksali bismo se vrlo rijetko, a da je ljubav vezana samo uz seks ne bismo voljeli roditelje, djecu, prijatelje… Ima puno vrsta ljubavi koje ne uključuju seks, a može biti i puno seksa s malo ili ništa ljubavi.”
Godine su isprazno brojanje vremena
Danas je Mario Mihaljević u trećem, vrlo sretnom braku s dvadesetsedam godina mlađom Dinom. Vjenčali su se nakon dvanaest godina hodanja. Djece, unatoč izvrsnom seksualnom zajedništvu, nemaju.
“To što Dina i ja nemamo djece isključivo je stvar dogovora. Bilo što unutar neke veze, nekog odnosa je stvar dogovora, razgovora i, u konačnici, slaganja. Kad se dvoje, ili više njih, bez prisila ili nametanja, oko nečega složi onda to postaje normalno. Onda nema predrasuda ili nastranosti. Tako smo se Dina i ja dogovorili da nećemo imati djece. Sada, na pragu sedamdesetih, smatram da više psihički nego fizički ne bih podnio još jedno dijete. Čini mi se neodgovornim imati dijete i ne razmišljati o tome da, možda, nećeš vidjeti njegovo odrastanje. Svoju mlađu djecu, sina Matka i kćer Mariju dobio sam kad sam imao 49, odnosno 51 godinu. Tada s pet banki, mislio sam da imam dovoljno vremena da pratim odrastanje svoje djece. Ali, promijenio sam životne navike – prestao sam piti. Desetak godina kasnije, uz Dinu sam preživio infarkt, a onda sam i prestao pušiti. Danas, odgovorno i iz vlastitog iskustva mogu reći da su cigarete najveći neprijatelj dobrom seksualnom životu muškarca jer pušenjem se sužavaju krvne žile pa time dolazi i do erektivne disfunkcije. Alkohol je stimulans samo u početku, ali i on vrlo brzo počinje smetati!.”
Inače, Mario Mihaljević kaže kako godine ne priznaje jer je brojanje vremena nametnuto i u duhovnom smislu ne postoji. Nije floskula kad se kaže da što duže zadržavamo dijete u sebi, to smo dulje živi. Pritom, dakako, ne misli na nezrelost. Uvjeren je da muškarci sazrijevaju mnogo kasnije od žena.
“Ako imaju sreće, u četrdesetima postaju zreli ljudi, ako nemaju – cijeli život ostaju klinci u najgorem smislu.”
Sreća i srodne duše
Zbog te nedoraslosti, naravno i nezaobilazno i zbog odgoja ispunjenog svim vrstama neznanja i predrasuda, muškarci ne mogu shvatiti da su žene privilegirane, one su seksualno osjećajna bića s puno erogenih zona, one biraju u životu, a muškarci postoje da bi ženama pružili to seksualno zadovoljstvo.
“Muškarac je vrijedan onoliko koliko je zadovoljstva pružio ženi!”
Usto, Mario kaže kako je u čovjekovoj prirodi tražiti “srodnu dušu”. Netko ima sreće pa je nađe brzo, netko traži cijeli život.
“Ja sam srodnu dušu našao u Dini. Upravo je čarobno kako se nadopunjavamo u svemu što radimo zajedno. A onda vas to gura da istražujete postoje li granice u toj međusobnoj razmjeni zadovoljstava. Mi svoje granice još nismo dosegli!”, veseli se Mario i dodaje: “Često znam reći Dini da smo se ranije sreli, manje bih vremena proveo u traženju, više bih uživao.”
Svjestan je, ipak, da su svi ljudi, žene, usputne veze i prijašnji brakovi, ne samo vodili, nego su bili važni dani ‘školovanja’ za njegov današnji život. A da je bio na dobrome putu na kojem je učio iz svojih grešaka vidi kad god se uhvati kako uživa gledajući svoju mlađu djecu i unuke kako se druže i zajedno ‘ruže’, pritom se međusobno uvažavajući i tolerirajući si različitosti, baš onako kako su ih naučili ‘doma’.
MARIO MIHALJEVIĆ nedavno je postigao još jedan glazbeni uspjeh. Prvo je isključivo i samo za Zdenku Kovačiček napisao i uglazbio pjesmu “Love, love, love”. S njom su se prvo probili među 16 odabranih za Doru, potom se plasirali na šesto mjesto, a izvedba Zdenke Kovačiček ove moderne balade s daškom Woodstocka i Janis Joplin bila je pjesma o kojoj se najviše pričalo. Mario Mihaljević poznati je hrvatski pjesnik i skladatelj, koji je velik dio karijere bio i radijski voditelj, posebice popularan kao urednik i voditelj glazbene radijske emisije Zeleni megaherc. Pisao je i skladao pjesme za mnoge pjevače s ovih prostora. Kao autor stihova prvu je popularnost stekao stihovima za pjesmu “Džuli” s kojom je Danijel Popović 1983. godine osvojio 4. mjesto na Euroviziji.