Uzdignut srednji prst, kao simbol protesta protiv manipulacije pravom na pobačaj, poput požara se proširio internetom. Očito je spoj dviju riječi – pobačaj i silovanje, koje su u istu rečenicu stavili Miroslav Škoro i njegovi sljedbenici stavom da niti silovane žene nemaju bezuvjetno pravo na odluku hoće li pobaciti, izazvao žestoki bunt javnosti koji se ne stišava. Sve se događa u trenutku kad je medijima protutnjala priča iz Čakovca o trojici koji su, nakon dvadeset godina suđenja, oslobođeni optužbe za silovanje tada maloljetne djevojke! Oslobođeni su zbog proceduralne greške Državnog odvjetništva jer su optuženi da su silovali nemoćnu osobu. Djevojka je, naime, preboljela cerebralnu paralizu, zbog koje su joj djelomično oduzete noge, što je Državno odvjetništvo uvrstilo u optužnicu, no sud je zaključio da baš i nije bila toliko nemoćna. Protiv njih trojice?
Većinu ljudi ova je vijest šokirala, ali ne i one upućene u funkcioniranje hrvatskog pravnog sustava. On već desetljećima svojim postupcima i presudama često pokazuje da silovanje ne smatra tako ozbiljnim zločinom, a u većini slučajeva sama suđenja traju dulje od kazne koju na kraju sud izrekne silovatelju, ako je uopće izrekne.
Najmanje pet godina do presude
Prema podacima Ženske sobe, centra za žrtve seksualnog nasilja, suđenja za silovanje traju u prvoj instanci dvije do tri godine, potom još dvije godine na drugoj instanci, a kazne su, budu li izrečene, od jedne do tri godine zatvora, premda zakon predviđa kazne od jedne do petnaest godina, ovisno o težini djela. Podatke Ženske sobe potvrdila su i brojna druga istraživanja. Tako je Ana Garačić, sutkinja Vrhovnog suda RH, u svom radu “Zakonska i sudska politika kažnjavanja županijskih sudova u Republici Hrvatskoj za kaznena djela silovanja i zlouporabe droga” preciznom analizom otkrila da je za silovanje izrečeno znatno više kraćih kazni te da su suci pronalazili više olakotnih nego otegotnih okolnosti za počinitelje.
Stoga ne čude procjene kako se prijavi tek svaki deseti slučaj silovanja ili spolnog zlostavljanja jer je svako suđenje ponovna viktimizacija žrtve, a sa neizvjesnim ishodom.
Gleda se čak postoji li povod za silovanje!
“Pri odmjeravanju kazne suci ocjenjuju olakotne i otegotne okolnosti, koje u slučajevima silovanja pokazuju neke specifičnosti. Tako suci često kao olakotne okolnosti razmatraju prethodni spolni život žrtve, bavljenje žrtve prostitucijom, način na koji je žrtva odjevena ili gdje se nalazila u vrijeme počinjenja djela (disko-klub, autostopiranje), doba dana, to da se žrtva prije nasilnog spolnog odnošaja s počiniteljem ljubila ili da je dragovoljno otišla na mjesto gdje je počinjeno silovanje, preljub žrtve, razočaranje prekidom veze, smatrajući to “doprinosom žrtve”, dok se kao posebna otegotna okolnost ponekad ističe to da žrtva nije dala povoda počinitelju za silovanje”, navodi u svom znanstvenom radu dr. sc. Ivana Radačić sa instituta “Ivo Pilar”, koja je analizirala presude u slučajevima silovanja. Zdravom razumu je potpuno nejasna i kategorija “povoda počinitelju” kod otegotnih okolnosti jer je neshvatljivo da išta može biti uopće razmatrano kao povod za silovanje.
Blaže kazne za silovatelje koji imaju djecu
I drugi stručnjaci koji su analizirali takve presude iz proteklog desetljeća došli su do sličnih zaključaka, često i sami iznenađeni maštovitošću sudaca u pronalaženju olakotnih okolnosti. Nekad je to činjenica da optuženik ima djecu koju mora uzdržavati, pa je u jednom slučaju kazna bila blaga jer je “otac troje djece, od kojih se optuženik brine za najmlađe na način da mu plaća troškove studiranja”. Drugi put je olakotna okolnost dob optuženika – nekad zato što je stariji, a nekad zato što je mlad. U jednom je slučaju kazna ublažena jer je optuženi ujutro bio u “izvjesnoj mjeri alkoholiziran što je vjerojatno utjecalo na njegovu samokontrolu”.
Jednom je silovatelju olakotna okolnost bila što ima petero malodobne djece i što je sudionik Domovinskog rata. Žrtva je za vrijeme događaja za koji je optužen u rukama držala svoje dvogodišnje dijete.
Na drugoj strani spektra su suci i sudovi koji bezkompromisno kažnjavaju silovatelje jer, kako stoji u jednoj takvoj presudi, “…kod silovanja riječ je o moći jedne osobe nad drugom kojom se povređuje spolnost i spolna sloboda druge osobe. Dijelom se negira pravo druge osobe na slobodu u području seksa. Pokazuje se supremacija i time uništava sloboda spolnog odlučivanja osobe.” Nažalost, takvo poimanje silovanja na hrvatskim je sudovima još u manjini.
Česta spolna zlostavljanja djece
Lani je, prema podacima MUP-a, u Hrvatskoj prijavljeno 425 djela protiv spolne slobode, što znači da je prijavljeno 425 slučajeva silovanja, bludnih radnji, spolnog uznemiravanja… kako Kazneni zakon definira takva djela. U 99 posto slučajeva žrtve su žene. Prijavljeno je i 748 djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, u čemu su u 81 posto slučajeva žrtve djevojčice i djevojke. Koliko je tih prijava stiglo do suda, nije poznato, no ono što je definitivno poznato, barem prema dosadašnjem iskustvu, da će započeta suđenja uglavnom trajati dugo i da počinitelji u najvećem broju slučajeva ne trebaju strahovati od dužih zatvorskih kazni.
Presude koje su zgrozile javnost
Najapsurdnija presuda za silovanje u Hrvatskoj datira iz 2005. godine kad je gospićki poduzetnik i političar Joso Mraović, poznatiji po nadimku “lički Tuđman”, u prvoj fazi oslobođen optužbe za silovanje košarkašice Ilishe Jarrett jer je gospićki sudac Branko Milanović ocijenio da je guranje prsta u anus u stvari rukovanje. Kasnije je Mraović osuđen i odslužio je 20 mjeseci zatvora, a kad je izašao ponovno se aktivirao u lokalnom HDZ-u.
Dva su zadarska slučaja također izazvala zgražanje normalnih ljudi. Zadarska policija privela je petoricu optuženih za silovanje njihove petnaestogodišnje sumještanke, koju su, zajedno s još dvojicom maloljetnika, godinu dana silovali i to snimali pa joj prijetili da će objaviti snimke. Nakon privođenja pred postajom su se okupili njihovi roditelji i rodbina vičući kako je žrtva svojim ponašanjem mladićima dala povoda za višekratna grupna silovanja tijekom godine. Sudac Ivan Marković ih je pustio na slobodu uz zabranu približavanja žrtvi, koja živi u istom malom mjestu kao i oni!
Druga petorka iz Zadra, koja je na plaži silovala maloljetnu alkoholiziranu djevojku i onda su je tako izudaranu i izmrcvarenu ostavili ležati, nakon tri godine suđenja dobila je također minimalne kazne. Trojica idu u zatvor, a dvojica će tri godine biti pod nadzorom.
NAJAPSURDNIJE OLAKOTNE OKOLNOSTI
SLUČAJ PRVI: Nije joj baš tako jako držao ruke
Nakon što su optuženik i njegovi prijatelji žrtvu tri sata vozili po nenaseljenim mjestima, odveo ju je u kamion gdje ju je počeo ljubiti državši joj ruke. No, za sud držanje za ruke “nije bila sila takvog intenziteta da bi se oštećenici onemogućio otpor”. Dokazano je da je žrtva bila podvrgnuta “seksualnom i psihološkom zlostavljanju” te da je optuženi počinio bludne radnje, ali za njih je nastupila apsolutna zastara.
SLUČAJ DRUGI: Otpor žrtve nije bio dovoljno ozbiljan
Okrivljeni je bio u braku sa žrtvom, ali se veza raspala pa nisu zajedno živjeli. Prijetio je žrtvi da će je baciti kroz prozor i udario je šakom u glavu prije spolnog odnosa, no sud je utvrdio da ne postoji “relevantna sila jer otpor žrtve nije bio dovoljno ozbiljan i trajan, unatoč tome što je odguravala okrivljenika i verbalno se protivila odnošaju.” Za sud se ona nije na posve jasan i nedvosmislen način usprotivila spolnom odnosu.
SLUČAJ TREĆI: Nasilnik je ipak ugledni direktor
Direktor tvrtke je devet mjeseci seksualno zlostavljao zaposlenicu, čistačicu, ucjenjujući je i prijeteći joj. Županijski sud izrekao mu uvjetnu kaznu od 10 mjeseci, na rok kušnje od tri godine, a kao olakotne okolnosti razmatrali su se njegov društveni status i činjenica da je direktor. Vrhovni sud je poništio presudu i dosudio mu trogodišnju kaznu zatvora.
SLUČAJ ČETVRTI: Patio je jer ga je ostavila
Bivši nevjenčani suprug je žrtvu zatvorio, tukao je, prijetio joj nožem, no Županijski sud je pokazao razumijevanje za njegove postupke. “Osnovni pokretač svih njegovih inkrimiranih radnji … bila je ljutnja i ljubomora na bivšu izvanbračnu suprugu. On jednostavno nije mogao podnijeti činjenicu da je ostavljen i da oštećena s njim nije željela ponovo uspostaviti izvanbračnu zajednicu. To njegovo stanje se protekom vremena intenziviralo dok nije odlučio poduzeti radnje zbog kojih je kazneni postupak vođen.”
SLUČAJ PETI: To je samo ponašanje ljubomornog muža
Suprug oštećene upao je u njezin stan, prijetio joj i fizički je napao, a nakon toga imao je s njom spolni odnos. Sud je zaključio da njegovo ponašanje “nije bilo usmjereno da skrši otpor oštećene, već je to ponašanje ljubomornog muža”. Podsjećamo da je u Hrvatskoj od 1997. godine u zakonodavstvo uvršteno i djelo silovanja u braku.
