Godinama se tretiraju kao online supkultura. Manja zajednica mladića i muškaraca koji na svojim grupama na društvenim mrežama izražavaju krajnju ogorčenost i neprijateljstvo prema ženama. Sami sebe nazivaju incelima, muškarcima u nedobrovoljnom celibatu (eng. involuntary celibate). Smatraju se nepoželjnima, neuspješnima i odbačenima, a žene targetiraju kao uzrok svojih patnji, neuspjeha, nemogućnosti ostvarenja ljubavnih veza ili društvenog položaja kojem teže. Negativne emocije razvijaju i prema društveno uspješnim muškarcima, koji nemaju problema u komunikaciji i odnosima sa ženama. U incel online zajednicama pronalaze istomišljenike s kojima na rasplamsavanju mizoginije pokušavaju za sebe graditi nove društvene vrijednosti u kojima je moć muškarca okosnica svega.
Sve bi to bilo benigno, tumačeno kao još jedan od online trendova mladih ljudi koji se temeljem zajedničkih svjetonazora, pa bile one proizvod životnih okolnosti i nevolja, okupljaju u online zajednice samopomoći i ohrabrivanja, da najnovija istraživanja nisu otkrila da incel online zajednice bujaju, da okupljaju milijune mladih muškaraca koji raspiruju nevjerojatnu mržnju. Hrabre svoje članove da zlostavljaju, siluju i čak ubiju žene. Hrabre ih u suicidalnim mislima i potiču da suicid ne naprave uzalud, nego da prethodno naprave masakr i pošalju poruku muške moći i budu incel heroji.
„Oni nisu vukovi samotnjaci niti su društveno izolirani, kako ih se najčešće percipira!“ , ustvrdio je Imran Ahmed, izvršni direktor Centra za suzbijanje digitalne mržnje (CCDH), britanske neprofitne organizacije koja je proteklih 18 mjeseci radila na istraživanju incel zajednice koja se razvila na kanalima Reddita, Facebooka, 4chanu i brojnim stranicama koje vode sami inceli. CCDH je istražio više od milijun postova na forumima te u nedavno objavljenoj studiji rezultata istraživanja otkriva kako se u njima spominjanje masovnih ubojstava povećalo za 59 posto.
Potiču seksualno nasilje nad ženama i masovna ubojstva
„Inceli su zapravo upleteni u vrlo aktivne zajednice s koherentnom ideologijom koja se razvija i koja se dodatno radikalizirala u posljednje dvije godine. Jedni druge potiču na masovno nasilje, normaliziraju seksualno nasilje nad ženama i čak su kodificirali svoje odobravanje seksualizacije djece”, upozorava Ahmed.
Istraživanje je provedeno “scrapingom” postova na forumima i analizom aktivnosti članova, trendova i ključnih riječi. Forum je imao prosječno 2,6 milijuna mjesečnih posjeta, sa 17.118 članova. U obuhvaćenih 18 mjeseci samo ih je 4057 napisalo postove. Gotovo polovica prometa na forumu, 43,8 posto, dolazi iz SAD-a, a 7,5 posto iz Velike Britanije. Diskurs rasprava pokreće 406 ‘naprednih korisnika’, koji proizvode 74,6 posto svih postova, a neki provode više od 10 sati dnevno na forumu. Ono što dodatno zabrinjava je otkriće kako su je ove godine u ožujku najveći incel forum promijenio pravila. Pravilo ‘Ne seksualizirati maloljetnike’ preinačeno je u ‘Ne seksualizirati maloljetnike u predpubertetu’. Time se ide na ruku pedofiliji, jer korisnici tog vodećeg svjetskog incel foruma svakih 29 minuta objavljuju postove o silovanju, a s promijenjenim pravilima postaje im dopuštena objava i silovanja maloljetnica.
Apel internetskim kompanijama da onemoguće širenje incel online foruma
Istraživači su temeljem ovih rezultata istraživanja pozvali tehnološke, internetske kompanije, da odmah interveniraju kako bi zaustavile radikalizaciju usamljenih muškaraca i dječaka na internetu. Pokret incel vodi rat protiv žena i predstavlja sve veću prijetnju djeci, među ostalim se navodi u CCDH-ovom izvješću.
„Nekontrolirane incel zajednice imaju potencijal za daljnju radikalizaciju. U ovoj studiji nalazimo refleksivnu dinamiku između mizoginih zajednica na internetu i incela. Međusobno se svađaju, podupiru jedni druge, dijele ideje, promiču međusobni leksikon i vrijednosti. Ukratko, oni su braća po oružju u ratu protiv žena. Zato je mala subkultura, koja se broji u tisućama, imala tako golem učinak“, apelira Imran Ahmed u ime CCDH-a na internetske komapnije, ali i na policiju da se počnu poduzimati konkretni koraci, onemogućavanja ovoj zajednici razorno djelovanje na pojedince, koji će ohrabreni uistinu i krenuti i postati masovne ubojice. Ili samoubojice.
Samoubojstva česta su tema incel foruma, pa kad netko govori da si želi oduzeti život, komentatori huškaju nasilje: “NE BUDI sebičan. Idi u osnovnu školu i ubij djecu prije nego što počiniš samoubojstvo. Molim te!?!”
Švedski književnik ubacio se među incele i razotkrio opasan ekstremizam
Još prije četiri godine kolumnista New York Timesa Ross Douthat napisao je će se društvo uskoro ozbiljno morati pozabaviti „nesretnošću incela, bili oni ljuti i opasni ili jednostavno depresivni ili očajni”, jer je riječ o podskupu heteroseksualnih muškaraca koji grade nasilnu političku ideologiju oko nepravde mladih, lijepih žena koje odbijaju imati seks s njima: „Ti ljudi često pristaju na ideju nadmoći bijele rase.“
Da su se opasno raširili u Švedskoj ustvrdio je Pascal Engman, autor romana “Femicide” koji se bavi ubojstvom triju žena upravo povezanih s incel pokretom. Engman se upustio u sustavno istraživanje incel foruma na način da im se priključio, jer, kako sam navodi: „Ti ljudi žive i dišu online kao rezultat društvene osude njihovih ekstremističkih pogleda pa je jedini način da se o njima sazna više bilo proučavanje njihovih foruma.“
Proveo je tri mjeseca čitajući njihove objave i komentare, a što je dublje ulazio spoznaje su bivale sve mračnije. Inceli koji uspješno provode brutalnost nad ženama smatraju se bogovima, dobivaju mnoštvo hvalospjeva nakon nasilnih napada, a od komentara se okreće želudac. Samo neki od su: ‘Genocid nad ženama bio bi savršeno opravdan’, ‘Ne smatram žene ljudima’, ‘One su samo, ili bi trebale biti, ropkinje muškaraca’, “Nazdravit ću pivom svakoj žrtvi za koju se ispostavi da je žena između 18 i 35 godina”
Engman je svjedočio kako mladići jedni druge ohrabruju u razvijanju mržnji. Prema ženama, prema drugim muškarcima koji nisu inceli, prema samima sebi. Kreće tako da objavljuju svoje slike na forumima, traže od drugih da procijene njihov izgled, a zatim im stižu reakcije, najčešće da bi se trebali ubiti. Vjeruju da su neuspješni kod žena zato što su “ružni” i razvijaju ogromnu mržnju prema sebi. Vrhunac je užasna praksa koja se naziva “lomljenje kostiju”, pri čemu se pojedinci tuku po licu u pokušaju da svoju čeljust učine vidljivijom, jer vjeruju da se snažna linija čeljusti smatra najprivlačnijom muškom osobinom.
Isti im nazivnik postaju parole: “Društvo nas mrzi, a mi smo muškarci. Nikoga nije briga za nas. Moramo se okrenuti nasilju, prisiliti društvo da nam pomogne.”
A žene gledaju kao na nižu vrstu, objekte na koje imaju pravo uzimati jer im temeljem muške moći to pravo pripada. Sila je tu dobrodošla u primjeni. Na forumima se u tom smjeru rađaju ideje, jedna od njih je i podizanje državnih kampova za silovanje.
U svom romanu „Femicid“ Engman ispituje naoko odvojena ubojstva triju žena, a koja se s vremenom povezuju s incel pokretom i mogla bi se dogoditi bilo gdje u svijetu, jer incel zajednice postaju sve raširenija prijetnja. U Švedskoj su istraživanja još prije dvije godine pokazala kako s povećanjem prihoda žene raste i rizik od potencijalnog obiteljskog nasilja i da u zemlji koja je desetljećima bila predvodnica u zalaganju za prava žena i poduzimanju koraka prema jednakosti, dolazi do rasta ogorčenosti zajednice incela, a raspiruje je sve ekstremnija švedska desnica.
„Kada ekstremistički pogledi s ruba društva počnu prodirati u mainstream kulturu, oni predstavljaju vrlo stvarnu prijetnju godinama kulturnog napretka. Mizoginija je oduvijek postojala, ali je uspon incel foruma milijunima muškaraca pružio odušak i štit anonimnosti da oslobode puni gnjev svoje mržnje na internetu. Inceli će se i dalje osjećati ohrabreni i ne smijemo biti slijepi na to“, istakao je Engman kako se nešto mora početi poduzimati.
Masovni ubojice deklarirani mrzitelji žena i inceli
Brojni masovni ubojice i silovatelji bili su istodobno deklarirani mrzitelji žena. Za 18 masovnih ubojstava koja su se dogodila unazad osam godina u svijetu, danas su nađene poveznice s incel zajednicom i ubojicama. Neki od njih bili su aktivni u incel zajednicama ili su raspravljali o svojim idejama. Uključujući posljednjeg među njima, ubojice Jakea Davisona iz Plymoutha u Engleskoj, koji je lani u kolovozu ubio prvo majku, jer ga je uputila u program prevencije protiv terorizma, a potom na ulici ubio još četvero ljudi, među njima i trogodišnju djevojčicu. Na kraju svog krvavog pohoda oduzeo si je život. Iza sebe ostavio i poruku: “Imam skoro 30 godina, a nikad nisam bio blizu žene – ni kao dečko ni kao veza za jednu noć. Možda me ne mrze, ali se prema meni odnose s prijezirom, što je još gore”, koja je naišla na hvalospjeve na incel forumima, koje je posjećivao.
Istragom je otkriveno kako je bio ovisnik o pornografiji i opsjednut oružjem, a sebe je prije smrti opisivao ovim riječima: ‘terminator’, ‘jebeno debela ružna djevica’ i incel. Bio je pretplaćen na incel kanale koji dijele sadržaj s YouTubea. Jedan od njih ima više od 136.000 pretplatnika i 24,2 milijuna pregleda videa, kojega Youtube odbija otkloniti unatoč pritisku javnosti. Drugi kanal na koji je bio pretplaćen objavljuje videozapise žena tajno snimljenih u Londonu. CCDH je opet pozvao YouTube da ukloni sve incel kanale, a Google da gurne “incelosphere” web stranice iz svog niza rezultata pretraživanja.
Ubojica koji je rasplamsao internetsku zajednicu incela
“Žene su krajnji uzrok naše patnje. One su te koje su od naših života NEPRAVEDNO napravile pakao… Moramo se više usredotočiti na svoju mržnju prema ženama. Mržnja je moć”, bila je posljednja poruka 22-godišnjeg Elliota Rodgera objavljena na YouTube profilu incel.me u svibnju 2014., prije nego je nožem i vatrenim oružjem ubio šestero ljudi u Isla Visti u Kaliforniji. Meta su mu bile djevojke sestrinstva Alpha Phi čije je članice smatrao “najzgodnijima” na svom koledžu, onu “vrstu djevojaka koje sam oduvijek želio, ali nikad nisam mogao imati”.
Njegov je video postao viralan u internetskoj zajednici incela koja se prije osam godina nazivala tek rubnom zajednicom onih kojima su žene krive za seksualne neuspjehe. Upravo su te ‘rubne zajednice’ na incel forume i stranice poput svojevrsnog incel manifesta prikvačile njegov video skupa sa 137 stranica ispisanog životopisa kojega je prije ubilačkog pohoda podijelio incel prijateljima poput svog manifesta. Rodgera je nakon masakra i sebi oduzeo život, pa ga incel zajednica počinje slaviti i proglašavati svetim. Na YouTubeo se uskoro objavljuje i lažni filmski trailer od isječaka Rodgerova videa pod nazivom “The Supreme Gentleman” (vrhovni gospodin), kojim se masakr odobrava jer je on usmjeren prema onima koji mogu ostvariti veze.
Samo godinu dana kasnije Amerika oplakuje nove žrtve, mlade ljude koje je iz vatrenog oružja pobio Christopher Harper-Mercera. U listopadu 2015. godine na Umpqua Community Collegeu u Oregonu Harper-Mercera nasumično ubija devetero ljudi, a potom i sebi oduzima život. Mladić koji se također deklarirao incelom, a u svom je svojevrsnom manifestu, poput oproštajnog pisma izrazio ljutnju što nema djevojku, prijatelja, posao te kako je u 26. godini još uvijek djevac: „Davno sam shvatio da društvo ljudima poput mene voli uskratiti te stvari. Ljudi koji su elita, ljudi koji stoje uz bogove…“
Na drugom kraju Amerike, u Kanadi, točnije Torontu, 25-godišnji incel Alek Minassian, objavio je na svom Facebook profilu post s naslovom “Incel pobuna već počela!” u kojem hvali masovnog ubojicu s Isla Viste iz 2014.: “Svaka čast Vrhovnom gospodinu Elliotu Rodgeru!”, a četiri godine kasnije, u travnju 2018., ga ažurira, par minuta prije nego što se unajmljenim bijelim kombijem ulicom Yonge u Torontu počeo zalijetati na pješake na pločniku. U najsmrtonosnijem napadu u povijesti Toronta Minassian je ubio 10 ljudi i 16 ranio, među kojima je od posljedica napada još jedna gospođa umrla. U srpnju ove godine osuđen je na doživotni zatvor bez mogućnosti uvjetnog otpusta nakon 25 godina izdržane kazne.
Lažni filmski trailer za “The Supreme Gentleman”, koji je inspiriao i Minassinana, unatoč brojnim zahtjevima da se ukloni, maknut je tek četiri godine nakon objave incel online zajednice.
Kako je nastao incel i tko su mladići u neželjenom celibatu
Prema profesorici sociologije na Sveučilištu Toronto Judith Taylor, incel je u svom nastajanju bila internetska grupa koju je pokrenula jedna mlada Kanađanka 1993. i to za ljude koji su se u svojim zajednicama, društvima, borili za prihvaćanje, protiv odbacivanja, često i vršnjačkog nasilja. Kako su se često našli u situaciji da ne mogu ostvariti romantičnu vezu mlada je Kanađanka tu pojavu nazvala nehotičnim celibatom. Izraz su u skraćenici vrlo brzo prisvojile skupine nezadovoljnih, mladih bijelih muškaraca, koji su oduške svojih frustracija davali na internetskim forumima.
„Koristili su to kao mehanizam za razgovor o svojoj ogorčenosti i mržnji. Njihova ogorčenost prema društveno uspješnim muškarcima, njihova ogorčenost protiv žena koje su im uskraćivale seks. Uglavnom su to mladi bijelci između 19 i 30 godina. To je razočarana populacija kojoj stvarni život nije donio određenu vrstu društvenog položaja, ali i traže stvari koje će za to okriviti. To su također mladići koji su se osjećali žrtvama vršnjačkog nasilja i koji nisu postigli uspjeh ili popularnost kakvoj su se nadali.“
Kako se ta viralna, internetska zajednica od onih koji tek iskazuju nezadovoljstvo životnim prilikama i u supatnicima nalaze utjehu, pretvorila u zajednicu bijesnih i ratobornih muškaraca? Zajednicu koja pokušava stvoriti ideološke obrasce temeljene na mizoginiji kako bi se međusobno hrabrili na nasilje kojim će promijeniti društvene prilike i sebi omogućiti realizaciju ‘muške moći’, koju prvenstveno zagovaraju.
Razočarani u ljubavi, osamljeni, bijesni i opasni
Inceli vjeruju da su seks, ljubav i sreća izvan njihovog dosega. Da su dostupni samo drugima i da zato postoje utemljeni razlozi, a o njima se najviše i raspravlja na incel forumima. Recimo, često se sureće ideja da su sve žene željne novca, promiskuitetne i manipulativne, a posebno su takve atraktivne žene koje inceli nazivaju ‘stacys’. One su predmet i njihove želje i ismijavanja. U njihovom svijetu, inceli vjeruju da će ‘stacys’ uvijek izabrati takozvane ‘chade’ muškarce, umjesto njih. ‘Chad’ je karikatura seksualno uspješnog muškarca. Često ih prikazuju kao uspješne tipove s pramenovima plave kose i pulsirajućim mišićima, u neonsko zelenim hlačama i sportskim autom. Ali više od toga, ‘chade’ za incele posjeduju i fizičke atribute koji im izaziva zavist – isklesanu liniju čeljusti.
Mnogi inceli vjeruju da su genetski inferiorni u odnosu na ‘chade’, da su izgubili genetsku lutriju, i to je ono što ih pokreće, što stvara mentalitet “mi protiv njih”.
Posebno ih privlači nihilistička teorija ‘crne pilule’ – ideja da su oni jedini koji shvaćaju da je igra seksa i privlačnosti namještena od rođenja. Samopomoć ili pozitivnost na incel forumima se ne gleda s omalovažavanjem. Svatko tko uspješno komunicira sa ženama odmah biva označen kao “fakecel” – što znači “lažni incel”.
Kolumnistica New Yorkera Jia Tolentino, autorica niza istraživanja mitova o ženskom djevičanstvu, stjecajem okolnosti počela se baviti djevičanstvom muškaraca, tvrdi kako inceli zapravo ne traže seks: „Traže apsolutnu mušku nadmoć. Seks, koji im je definiran kao dominacija nad ženskim tijelima, samo je njihova preferirana vrsta dokaza. Da je ono što inceli žele bio seks, mogli bi, na primjer, cijeniti seksualne radnice i željeti legalizirati seksualni rad. Ali inceli, kao nasilni ženomrsci, često izražavaju krajnje gađenje prema ideji “kurvi”.
Inceli imaju tendenciju usmjeriti mržnju na stvari za koje misle da žele; opsjednuti su ženskom ljepotom, ali preziru šminku kao oblik prijevare. Incel kultura savjetuje muškarcima da poboljšavaju svoj izgled (looksmaxx , statusmaxx) kako bi zaradili više novca. Ne da bi bili privlačni ženama, jer one nisu potencijalni partneri ili vrijedni objekti moguće ljubavi, već nezgodno osjećajna tijela koja se moraju prisvojiti hladno, strateški i planski. Muškarci koji se prema ženama ponašaju s poštovanjem su “bijeli vitezovi”, ali to je samo podrugljiva fasada. Kad ni ta taktika ne uspije to je samo još jedan razlog za pojačavanje bijesa prema ženama.
ISPOVIJESTI BIVŠIH INCELA: ‘Incel zajednica mi je govorila da se ubijem’
Novinari blogeri nerijetko pokušavaju doći u kontakt s incelima kako bi iz prve ruke pokušali dokučiti što ih uistinu veže za takve zajednice. Kad uspiju najčešće njihovi sugovornici ne žele otkriti prava imena, ali kako kažu blogeri Jonathan Griffin i Elizabeth Cassin, bitnije je što govore. Prenosimo dio ispovijesti incela s kojima su razgovarali za BBC. Riječ je mladićima u dobi između 19 i 22 godine.
Jack Peterson bio je jedan od tisuća mladića koji posjećuju forume na Redditu i drugim incelovim web stranicama. Jedan je od najistaknutijih glasova u incel YouTube zajednici, sa svojim YouTube kanalom i podcastom. Bio je jedan od rijetkih incela koji su bili spremni razgovarati s medijima nakon napada u Torontu 2018., a nakon čega je uskoro i napustio incel zajednicu: “Imao sam nekoliko negativnih iskustava u vezama i zbog toga sam se osjećao loše. Teško je krenuti dalje i započeti novu vezu. Čak i ako ste samo neki nasumični tip koji živi sa svojom mamom i snima videe o tome kako ste gubitnik, možete imati mali utjecaj na svijet. Tako da mi je to ulilo samopouzdanje. Zašto sam napustio incel? Shvatio sam da je mojsvakodnevni život monoton. Ne mogu se vratiti cjelodnevnom sjedenju na forumu, pričajući o tome kako sam jadan i stvarajući podcaste o tome. Moram napraviti promjenu. Sada dobivam pozitivne komentare od nasumičnih feministkinja i ljevičarki. A incel zajednica mi je govorila da se ubijem. To nije bilo zdravo za mene.”
Liam iz Britanije aktivan je na forumima od malih nogu. Nezaposlen je, živi kod kuće s obitelji. Priznaje: “Imam neku vrstu mizoginog pogleda koji mi općenito ne pomaže u životu. Na neki način mrzim žene. Pokušavam da ne, ali na forumima, kažem stvari koje zapravo ne bih trebao reći, teške uvrede prema ženama, samo zato što sam u forumu. To su te zajednice. Usisava te tako da ulaziš u ovu eho komoru ljudi koji imaju slične probleme. “Pomislite na jednu malu stvar… onda natjerate druge ljude da razmišljaju o mnogo radikalnijim stvarima. Pa onda mislite da su male stvari prihvatljive.”
Matthew je bivši incel iz Australije, okrenuo se od pokreta dijelom zato što se pretvorio u nešto političko: “Tada nije bilo ni približno tako neprijateljski kao danas. Postoje huškači – ljudi na ovim forumima koji izazivaju osjećaje bijesa. Oni guraju ljude u često reakcionarne pokrete, najčešće alt-right. Bilo je to još 2016., tada se politički diskurs počeo prilično zahuktavati u Australiji. Skloni su za sve svaljivati krivnju na žene.”
Matthew je sada na sveučilištu i kaže da je upoznavanje novih ljudi olakšalo druženje i razgovor sa ženama. Ali brine se da bi drugim incelima koji su povučeniji moglo biti teško promijeniti se.
Ima li incela u Hrvatskoj?
Sam pojam incela u Hrvatskoj je gotovo nepoznanica. Ali obrazac ponašanja kakvim se inceli karakteriziraju je i te kako poznat. Mizoginija je u Hrvatskoj ukorijenjeni kulturološki obrazac, što se konstantno pokazuje u raznim vidovima emocionalnog, psihičkog i fizičkog nasilja, pa sve do femicida, po kojem sudeći po broju ubijenih žena samo u ovoj još tekućoj godini, riječ je o čak 12 žena, govorimo kako živimo u mizoginoj državi. Mržnja prema ženama raste s porastom radikalne desnice. Poimanje žene kao nižeg bića na našim prostorima nije nikakva nepoznanica. Štoviše, ono se i proklamira, doduše ne kroz outanje incela putem internetskih foruma, nego kroz javno deklariranje žena kao drugotnih. Što se opet vidi u niže plaćenom radu, u drastičnom padu zdravstvenih usluga i usluga reproduktivnog zdravlja i prava, a za koje su se žene krvavo izborile proteklo stoljeće.
Seksualno uznemiravanje i nasilje također je naša svakodnevica. Štoviše, još prije dvije godine pisali smo o pojavi pickup artista, samozvanih umjetnika zavođenja koji ordiniraju plažama, ulicama, kafićima i klubovima i drugim muškarcima drže radionice kako bi bili seksualno uspješni. I to na konceptima tradicionalnih obrazaca poželjnosti macho muškaraca i rodnih stereotipa razradili su strategiju zavođenja djevojaka i žena. Ne prihvaćaju odbijanje, a žensku pristojnost tumače ženskim flertom i pristankom. Možda se ne deklariraju kao inceli, ali seksualno uznemiravanje i seksualno nasilje nije im strano, štoviše, bazirano je upravo na uvjerenju o ženama kao nižim bićima, objektima nad čijim tijelom kao muškarci imaju sva prava. Što se dogodi kad budu odbijeni, jesu li se, ili se hoće ‘među svojima’ povjeriti i hrabriti toksičnu muškost, to ne znamo. Kao takvima se još nisu outali. Ali tu tanku liniju u masi huškača nije teško prijeći, posebice kad su huškači jednim klikom na internetu dostupni i jedva čekaju novu žrtvu razočaranu u ljubavi. Posebice kad društvo s druge strane tim mladićima ne nudi ništa. Poput sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja u školi kroz koje će naučiti što je pristanak, odgovornost prema sebi i drugima, uvažavanje, emocije i intimnost, a ne da odgovore na ta pitanja traže tamo gdje ih nema, kao što to mladi mahom čine posjećujući pornografske stranice. Nema ni roditelja i nastavnika, ili su jako rijetki ti koji će znati prepoznati kroz kakvu životnu fazu prolaze mladići i pružiti im ruku da je što bezbolnije prođu.