Seksualnim zlostavljačima u Hrvatskoj, kad slučajno budu otkriveni, privedeni i optuženi, dovoljno je skrušeno se držati pred sucima. Trebaju priznati, pokajati se, pozvati se da nisu bili dovoljno upućeni u dob svoje žrtve, njezino zdravstveno stanje, životne okolnosti ili nešto deseto. Na sve to moraju dodati još malo svoje tužne priče o teškom životu, obiteljskim neprilikama, teretu uzdržavanja supruge, djece, roditelja… i gotovo je sigurno da će slobodni išetati iz sudnice ili će dobiti minimalnu kaznu.
Hrvatsko pravosuđe uporno, već desetljećima, svojim kaznama za seksualno nasilje poručuje da je to gotovo prihvatljivo. Posljednji je primjer sa istoka Hrvatske opet zgrozio javnost! Tip od 49 godina optužen je zbog seksualnog odnosa sa četrnaestogodišnjom djevojčicom koja je ostala trudna, no tada je pokazao svu svoju “humanost”: otišao je do njezine majke, odveli su djevojčicu liječniku, njoj je napravljen abortus u stupnju trudnoće višem od 10 tjedana, do kojega su abortusi u Hrvatskoj dopušteni i čak ju je “financijski zbrinuo”. Nepoznati su detalji kako je to učinio jer mu je jedna od olakotnih okolnosti zbog kojih je dobio samo 6 mjeseci zatvora i tri godine uvjetne kazne činjenica da jedini prehranjuje obitelj u kojoj su supruga lišena poslovne sposobnosti, stara majka i sin u zatvoru.
Hrvatski Kazneni zakon u članku 158. za spolni odnos s djetetom mlađim od 15 godina propisuje kaznu zatvora od tri do dvanaest godina. Nikakve uvjetne kazne i slične smicalice. Doduše, zakon dopušta mogućnost da je osoba povjerovala kako je dijete starije od 15 godina, na što se optuženi iz spomenutog primjera također pozivao, pa se u tom slučaju kazna zatvora smanjuje na šest mjeseci do pet godina. I u ovom primjeru sud je pribjegao minimalnoj kazni, pa silovatelj neće provesti niti dana više od šest mjeseci u zatvoru, premda je mogao dosuditi i pet godina, no suci se očito nisu dovoljno zgrozili nad činjenicom da je jedan gotovo pedesetogodišnjak imao spolni odnos s djetetom.
Minimalne kazne za seksualno zlostavljanje postale su gotovo pravilo hrvatskog pravosuđa, što potvrđuju brojni slučajevi koji su proteklih godina šokirali javnost, a o čemu je reci.hr pisao prije dva mjeseca u analizi sudskih presuda. Kazne su redovito minimalne, a lista olakotnih okolnosti koje hrvatski sudovi priznaju silovateljima duga je i apsurdna. Tako silovatelji mogu dobiti manju kaznu jer se žrtva nije dovoljno jako opirala, jer su mladi, jer su stari, jer uzdržavaju obitelj, jer su ljubomorni, jer su alkoholizirani, jer su ugledni… Bilo koja od tih okolnosti, ili više njih, omogućit će im da zadovoljni odšetaju iz sudnice, možda u potragu za novom žrtvom.
Policijska statistika prošle godine pokazala je da je u Hrvatskoj prijavljeno 425 djela protiv spolne slobode, u što spadaju silovanja, bludne radnje, spolno uznemiravanje, a u 99 posto slučajeva žrtve su žene. Prijavljeno je i 748 djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, u čemu su u 81 posto slučajeva žrtve djevojčice i djevojke. Nepoznato je koliko je tih prijava stiglo na sud jer, prema podacima udruga koje se bore protiv nasilja, samo svaka deseta žrtva uopće skupi hrabrost prijaviti seksualno zlostavljanje budući da zna kako, opet prema statistici, može očekivati mučan petogodišnji sudski postupak i osudu okoline jer “ne bi bila silovana da nije izazivala odjećom, ponašanjem, mjestom boravka, šetnjom usred noći…”
Posebno je problematično silovanje djece, a prema Kaznenom zakonu dobna granica za dobrovoljni spolni odnos je petnaest godina, što znači da je svaki spolni odnos s osobom mlađom od te dobi u stvari silovanje, pa i onda kad je ona pristala na odnos. Naime, zakon smatra da osoba mlađa od petnaest godina ne može dati dobrovoljni pristanak na seks. Zanimljivo je da hrvatski tinejdžeri, i oni mlađi od petnaest godina i oni nešto stariji od te dobi, smatraju kako je ta granica preniska. Reci.hr je u seriji tekstova pisao o dobnoj granici za seks, a u tekstu o stavovima tinejdžera iznijeli smo rezultate dvaju istraživanja: jednog provedenog prije desetak godina među srednjoškolcima u najvećim hrvatskim gradovima i jednog u lipnju ove godine, koje je proveo reci.hr i u kojemu su sudjelovali ispitanici od 14 do 40 godina. Srednjoškolci su se prije desetak godina izjasnili da bi dobnu granicu za seks trebalo podići na šesnaest godina, a ispitanici reci.hr u najvećem su broju čak rekli da bi trebala biti sedamnaest godina.
Međutim, niti ondašnje niti sadašnje ispitanike zakonodavac nije poslušao, a još manje je njihovo mišljenje važno hrvatskim sucima, barem sudeći po presudama koje donose. Nije im toliko važna sudbina djevojčice koja je sa četrnaest godina proživjela seks s muškarcem od nje starijim 35 godina i što je proživjela abortus u višem stupnju trudnoće kao i posljedice koje će to ostaviti na nju. Nisu se zgrozili nad činjenicom da je čovjek na pragu starije dobi imao seks sa djetetom! Ne, važnije im je što se čovjek pokajao i “pobrinuo” za svoju žrtvu.
Takvi patrijarhalni stavovi čvrsto uzidani u mentalni sklop hrvatskoga pravosuđa poslali su još jednu jasnu poruku cijelome društvu: žrtvama je bolje da ih ne opterećuju svojim doživljajima nego da ih tiho prebole u tišini i samoći, a nasilnicima da je seksualno zlostavljanje gotovo prihvatljivo i da će ih kazniti tek onoliko minimalno koliko im zakon nameće.