[vc_row][vc_column][vc_column_text]‘Menopauza nije bauk!’ – glavna je poruka slavnog broadwayskog hita “Menopauza”, koji je dobio i svoju hrvatsku izvedbu u režiji Nine Kleflin, a mjuzikl je kroz protekla tri mjeseca obišao hrvatsku i doživio veliku popularnost. Jednu od četiri noseće uloge uspješno igra Sanja Doležal koja će i sama, vrlo često na osobnom primjeru svjedočiti kako je vedra strana života ona kojoj trebamo težiti, pa i onda kada nas život lomi. Štoviše, Sanja ni vlastito razdoblje menopauze nikada nije skrivala, već naprotiv, isticala je kako ono nije nelagoda te ohrabrivala žene da o tome otvoreno govore i da se svakom razdoblju života valja radovati i u njemu u svakom pogledu treba biti aktivan.
Pročitala sam neke komentare na vaše izjave nakon premijere “Menopauze”. Jedan sam upamtila: “Sve je to besmisleno kukanje. U njihovim godinama nije im više ni do čega, a kamoli do seksa.” Što biste odgovoriti autoru komentara?
Imam neke prijateljice kojima nije bilo do seksa ni u tridesetima. Isto tako imam prijateljica, starijih od mene, koje imaju aktivan i lijep seksualni život. Mislim da tu nije riječ o godinama. Postoje razdoblja kad seks želimo više i kad ga želimo manje. Jedno i drugo je normalno i dobro ako je čovjek time zadovoljan. Seks i osviještena seksualnost su isto tako teme o kojima se ne priča. Podrazumijeva se da je seks sam po sebi razumljiv kod mladih ljudi, pogotovo sretnih mladih parova. Štoviše, očekivan je, barem zbog roditeljstva koje se “očekuje” kod mladog para. Međutim, smatram da bi seks trebao biti očekivan i kod ljudi u zrelim godinama i da bi i o tome trebalo pričati bez srama i bez obzira na to kako se, konkretno mi, osjećamo u nekom trenutku. I bez obzira na to želimo li ga više ili manje ili ga uopće nemamo u nekom razdoblju.
Prestaje li želja za seksom s godinama? Prestajemo li željeti biti poželjni, svidjeti se muškarcu? Je li normalno imati ne samo prijatelja i partnera nego i ljubavnika kad uđemo u drugu polovicu pedesetih?
Ne mogu govoriti općenito jer smo ipak svi različiti. Imam prijatelje s kojima o tome razgovaram i koji su jednako željni kao i kad su bili mlađi. Ima i onih koji su izgubili interes. Sve je to normalno.
Možemo li i u kasnim pedesetima biti luckasti i činiti nešto kao i kad smo bili mladi?
To nije pitanje godina. Zašto ne bi ljudi u mojim godinama isto napravili nešto ludo? Tko je taj tko će reći da je to neprimjereno? Društvo? Odgoj? Predrasude?
Što utječe na našu seksualnost ili njeno poimanje? Predrasude, obrazovanje, okolina, posao koji radimo…
Odgoj! Mislim da na naš doživljaj seksualnosti, kao i na sve ostalo, najviše i najprije utječe naš odgoj, odnosno to koliko smo i jesmo li uopće o tome razgovarali s roditeljima, najbližima… Na drugom je mjestu okolina u kojoj smo odrastali i u kojoj živimo. No, sve počinje kod kuće.
Josipa Lisac je jednom izjavila kako nju nikad nisu određivale godine. Nikad nije živjela po tome što se u kojim godinama “očekuje”… Trebamo li stvarati vlastita pravila ili pristati da u pedesetima, pogotovo u šezdesetima o seksu više čak i ne razgovaramo?
Slažem se s Josipom. Ni godine niti mišljenje drugih ne bi trebalo određivati nas i naš život.
Moja prijateljica tvrdi da je sa seksom gotovo kad se par međusobno počne oslovljavati s “mama i tata” ili još gore “baka i deda”.
Nemam vlastito iskustvo, ali tko kaže da baka i deda ne mogu biti seksi?
Otvoreno ste govorili o svojoj menopauzi i ohrabrivali žene da pričaju o promjenama koje osjećaju. Koje su vas promjene najviše mučile?
Sada, kad je to iza mene, zvuči mi jednostavno. Ali, nije bilo tako. Skoro godinu i pol imala sam takozvane valunge – valove iznenadne vrućine. Uffff, bilo je trenutaka kad sam mislila da ću sa sebe trgati svu robu pa makar to izazvalo zgražanje ljudi oko mene. A eto, prošlo je! Nadam se.
A depresija?
Kaos u glavi bio je puno teži. Nekako u to vrijeme mi je preminuo suprug. Uza svu tugu i očaj krenuli su i hormoni. I zimsko razdoblje. Osjećala sam očaj, nemoć i bespomoćnost. Nisam imala volje za nalaženje s prijateljima. Osamila sam se. Povukla u sebe. Ipak, bila sam svjesna da je mnogo toga uvjetovano hormonskim disbalansom. Razgovor s doktoricom Sanjom Toljan mi je pomogao da iz drugačije perspektive shvatim što mi se događa. Njezina izvanredna knjiga o utjecaju i značenju hormona mi je otvorila oči.
Dakle, preporučate ženama terapije?
Kad žena dođe u te “neke” godine, slika hormonalnog stanja u organizmu trebala bi biti obavezna. Vjerujem da bi to mnogima pomoglo i da bi mnoge shvatile zašto im se nešto događa. Žene u tom prirodnom prijelazu nisu lude, nisu neurotične, čangrizave i sve što im se pripisuje. Samo smo žrtve ludila i disbalansa hormona u organizmu. Naravno, konkretni doživljaji menopauze razlikuju se od žene do žene, ali malo više obrazovanja, informiranja i dobrih obiteljskih liječnika pomoglo bi mnogim ženama, pa i muškarcima.
Osim o menopauzi, potičete ljude da i o drugim tabu temama govore otvoreno. Što mislite, zašto su takve teme kod nas tabu?
Ne znam je li to zato što smo na periferiji Europe ili zato što smo još uvijek vrlo konzervativan narod. Ali sigurno znam da je dužnost svih nas, pogotovo osoba koje egzistiraju u javnom, medijskom prostoru, otvarati takve teme. Prihvaćanje različitosti, otvoreni razgovori o tabu temama mogu pomoći mladim generacijama da im odrastanje i život budu razumljiviji i da nemaju osjećaj kako se to “nešto”, o čemu se ne priča na glas jer nije pristojno ni poželjno, događa samo njima. Kad se problem glasno osvijesti i njegovo rješavanje je jednostavnije.
Zaposlenija nego ikad
Dok kći i sin studiraju u inozemstvu, Sanja je zaposlenija nego ikad i doživljava se kao na početku nove etape svog života. Drži koncerte s Vladimirom Kočišem Zecom i Marinkom Colnagom, snima kulinarsku emisiju “IN MAGAZINA” “Kuhanje je IN” na Novoj TV, a mjuzikl “Menopauza” odigrala je već gotovo trideset puta. Kaže kako nije sigurna je li od prošlog proljeća uspjela skupiti pet slobodnih dana u komadu.
[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]