Danas je Svjetski dan menopauze koji se obilježava od 1984. godine, kad su ga Svjetska zdravstvena organizacija i Međunarodno društvo za menopauzu proglasile s ciljem da potaknu edukaciju i svijest o ovoj, često još uvijek tabu temi. Ovogodišnji dan posvećen je preranoj insuficijenciji jajnika, definiranoj kao stanje pri kojemu prije četrdesete godine života jajnici prestaju proizvoditi jajne stanice ili ih proizvode izuzetno malo što ženu dovodi u stanje menopauze prije no što je to prirodno.
O menopauzi još uvijek u društvu postoji puno tabua, pa i mitova i predrasuda. O njoj se unutar obitelji rijetko razgovara, a žene radi njihova općeg zdravlja valja stalno ohrabrivati da bez srama i nelagode govore o stanjima koja proživljavaju tijekom menopauze, tog jednog prirodnog razdoblja u životu žene koje obilježava kraj njezine reproduktivne dobi. Doktorica Vanja Fenzl, ginekologinja, subspecijalist humane reprodukcije sa Klinike za ženske bolesti i porode Kliničke bolnice Merkur, za Reci.hr govori o simptomima menopauze i kako ih prepoznati, što su posljedice i kako ih ublažiti. Otkriva i zašto se Hrvatice boje hormonske nadomjesne terapije i koje sve dobrobiti ona za ženino zdravlje u menopauzi može donijeti.
Što je prerana insuficijencija jajnika zbog čega žene prerano ulaze u menopauzu i zašto se to događa?
Normalno je da žena dođe u menopauzu u prvoj polovini pedesetih godina života. Međutim, neke žene uđu u menopauzu ranije zbog nekih bolesti, operacija ili liječenja, ili su genetski predisponirane. Kad govorimo o preuranjenoj insuficijenciji jajnika, što je noviji izraz za preuranjenu menopauzu, prema statistikama riječ je o jedan posto žena koje se prije četrdesete suočavaju s izostankom menstruacijskog ciklusa, neplodnošću i smetnjama menopauze, a nisu bile izložene gubitku tkiva jajnika. Kada žena ranije nego je prirodno stupi u menopauzu, njeno tijelo rapidno stari, puno brže nego u žene koje stupe u menopauzu u prirodno vrijeme. Struka tada preporuča da se odmah uvede hormonalno nadomjesno liječenje barem do neke prirodne dobi za menopauzu, ako ne i dalje. Razlozi zbog čega se pojedinim, rijetkim ženama dogodi preuranjena menopauza nisu često poznati. Osim kod određenih genetskih poremećaja, koje možemo dokazati, postoji jednim dijelom obiteljska povezanost, no u novije vrijeme se sve više govori o autoimunim razlozima.
Je li menopauza period od prestanka menstruacije pa do kraja života ili samo period prestanka menstruacije, a period nakon toga je postmenopauza? Naime, od kada do kada smo u menopauzi?
Menopauza je faza života žene koja označava kraj njene reprodukcije, a određena je urođenim ili stečenim kapacitetom jajnika da u svom tkivu proizvodi hormone. Kako se najveća količina hormona proizvodi u tzv. folikulima u kojima su i jajne stanice tako s nestajanjem folikula (što je prirodan proces u jajniku koji počinje od prije rođenja kod ženske jedinke) jenjava i proizvodnja hormona, ženina reproduktivna funkcija prestaje, a prestaju i menstruacije. Trenutak menopauze se retrogradno zaključuje i dijagnosticira tj. računa se od zadnje menstruacije iza koje godinu dana nije više bilo krvarenja.
Vrijeme prije menopauze naziva se predmenopauza ili perimenopauza, a nakon menopauze naziva se postmenopauza. Perimenopauza je period od nekoliko godina, jako individualno, u kojem počinju polako promjene koje žena primjećuje, a vezane su za postepeno smanjivanje količine hormona, poglavito vezano za djelovanja estrogena na tijelo. Uglavnom se počinju događati odstupanja od pravilnosti menstruacijskog ciklusa, manji ili veći razmaci između menstruacija, poremećaj od uobičajenog krvarenja, izraženiji PMS, neke promjene u dnevnim funkcijama npr. poremećaj spavanja, koncentracije, raspoloženja, pad fizičke kondicije, promjene tjelesne težine, gubitak libida, napadi vrućine (povremeno ili stalno), znojenja, lupanja srca, svrbež u području vanjskog spolovila i kože, suhoća rodnice, smetnje s mokrenjem.
Predmenopauza i menopauza – gdje su granice i kako ih prepoznati
Kada se smetnje obično javljaju i koliko traju? Može li žena po smetnjama koje je počela osjećati ocijeniti je li u predmenopauzi ili menopauzi?
Ove smetnje i promjene jave se postepeno ili naglo, dugotrajno ili kratkotrajno. Uglavnom jako je teško predvidjeti kod pojedine žene kakvo će biti njeno premenopauzalno, menopauzalno i postmenopauzalno razdoblje, no najvjerojatnije će biti slično kao kod njene majke ili bake, znači genetika je važna. Ono što određuje pojedinačno zbivanje je osjetljivost receptora na relativno smanjivanje koncentracija hormona u svim tkivima i tako neke žene osjećaju smetnje blago a neke burno, neke kratko a neke godinama.
Kratkoročno, smetnje s ciklusom nakon nekog vremena nestanu i nema menstruacije, napadi vrućine, znojenja, nesanice nakon nekog vremena prođu kod većine žena, ali ne kod svih. Fizička kondicija i intelektualne funkcije se smanjuju ovisno o tome koliko trenirate um i tijelo, ali u starenju je to proces koji ima svoju dinamiku. Suhoća rodnice, pad libida, otežan spolni odnos je problem i dalje, starenje kože i lokomotornog sustava rapidno je u menopauzi kao i druge smetnje sa zdravljem (bolesti krvožilnog sustava, bolesti lokomotornog sustava) koje se javljaju. Međutim znamo da sve to i donosi starenje. Ono što može dodatno zakomplicirati to doba je ako žena ima ginekološke bolesti. Žene s miomima imaju ionako obilna krvarenja, žene s endometriozom imaju manje tkiva jajnika pa je menopauza uranjena (obično su operirani janici), žene koje su zbog tumora operirane i bez jednog ili oba jajnika time dolaze u menopauzu rano i naglo.
Što je u menopauzi najteže za ženu?
Ima li žena izražene subjektivne smetnje kao što su valovi vrućine, znojenje, isprekidanost sna, nervoza, osjećaj nemoći za nju je to pogubno jer joj je kvaliteta života narušena. To povlači i dodatne probleme kao što su pad radne sposobnosti, problemi u funkcioniranju obitelji, dodatno induciranje drugih zdravstvenih tegoba. Tada se žene najviše javljaju za pomoć. No, od toga se ne umire i s vremenom, kad izdržite, prođe. Dugoročno nastaje nagli pad funkcija cijelog organizma pa pate kosti, pati koža, sluznice, pate srce i krvne žile, pati kognitivna funkcija i to ubrzano.
Ali to su i simptomi starenja, dakle jednako pogađaju i muškarce i žene.
Točno. U starijoj dobi teško je odrediti koliko su menopauza, a koliko genetika ili životne navike kao što su pušenje, fizička neaktivnost, pretilost, zanemarivanje kroničnih bolesti i opće stanje organizma doprinjeli brzini starenja organizma. Međutim, nakon uvođenja hormonskog nadomjesnog liječenja unazad nekoliko desetljeća točno se zna koje sve promjene i oboljenja ubrzano ili ozbiljnije nastupaju trenutkom menopauze i tijekom postmenopauze kod žena.
Neke žene rado pristaju na hormonsku terapiju odmah na početku menopauze, druge je ne žele jer vjeruju da im ona donosi povećan rizik od raka dojke, srčanog ili moždanog udara pa i ranije smrti. Kakav je vaš stav?
Hormonsko nadomjesno liječenje, sam naziv kaže, jesu oblici hormona koje dajemo kako bismo zamijenili prirodne kojih više nema. Sintetski su, znači, proizvedeni jer prirodne ne možemo proizvesti i vežu se na receptore prirodnih hormona u stanicama, više ili manje i s većim ili manjim efektom. Dugogodišnjim istraživanjima i praćenjem se potvrdilo da je važno dati najmanju dozu koja ženi suzbija subjektivne smetnje jer ona ima dovoljan učinak na sve druge promjene. Važno je dati onaj oblik koji stručna osoba smatra za pojedinu ženu najboljim u svakom smislu i važno je dati terapiju rano, znači neposredno kod znakova menopauze, naravno uz sve preporuke daljnjeg praćenja i redovitih kontrola. Provjera zdravlja prije propisivanja terapije je važan korak.
I liječnici podjeljeni oko uzimanja hormonske terapije
No, čak i neki liječnici tvrde da hormonska terapija nije dobra. Što mislite, zašto?
Uglavnom radi nedostatka informacija. Hormonsku terapiju trebaju propisati ginekolozi, ako ne svi onda svakako oni koji se bave tim područjem. Propisivati je treba ženama koje je, prema procjeni stručnjaka, smiju dobiti i to onu i onakvu koja će imati višestruke povoljne učinke na njeno zdravlje i kratkoročno i dugoročno. Terapiju treba s vremenom modificirati, primjerice s pauzama za krvarenje ili bez pauza i bez krvarenja i manjim dozama hormona.
Naravno, postoje i razlozi da se ne propiše terapija. Osim rizika od nekih karcinoma, recimo dojke i jajnika, i kroničnih bolesti koje nisu pod kontrolom, kao što su krvni tlak ili poremećaj koagulacije, to je sigurno i nepovjerenje žene da će imati korist od terapije. Važno je utvrditi rizike uvođenja terapije, dobro uzeti obiteljsku i osobnu anamnezu žene kao i provjeriti stanje dojke i ginekoloških organa.
Što bi sve liječnik trebao reći ženi kad razgovaraju o menopauzi i hormonskoj terapiji?
Potrebno je infomirati ženu o neizbježnim smetnjama i djelovanjima menopauze, povezati ih s neizbježnim promjenama starenja i nakon toga dobiti njen stav prema promjenama koje je čekaju. Svakako je hormonska terapija za menopauzu izum koji kod većine korisnica ima blagotovorne učinke na njihovo opće i mentalno zdravlje, na zadovoljstvo kvalitetom života te evidentno usporava promjene starenja koje vode u poznu dob.
Za idealno djelovanje hormonske nadomjesne terapije na zdravlje žena i njenu višestruku dobit potrebna je interakcija dobro educiranog specijaliste i odgovorne žene koja ne želi stariti kao njena prabaka. Inače, kako je govorio naš učitelj i dobar liječnik ginekolog toga doba „i moja baba je prošla isto pa preživjela“.
Što kaže statistika? Je li više koristi ili štete od hormonske terapije?
Dakle, ako gledamo dvije skupine žena – one na hormonima i one bez takve terapije, vidimo da one bez hormona imaju značajno više osteoporoze, lomova kosti (kuk, kralješci), reumatskih smetnji i znatno više kardiovaskularnih incidenata (srčani infarkt, moždani udar), a i znatno manje kognitivnih potencijala kako stare. Danas više žena nego muškaraca umire od kardiovaskularnih bolesti, žene češće od muškaraca u starijoj dobi imaju reumatske smetnje, osteoporozu i lome kosti, što je u direktnoj sprezi s menopauzom.
Ono čega se sve žene boje s razlogom, a istina je da u starijoj životnoj dobi češće obolijevaju i umiru od karcinoma dojke, je važna tema razgovora s liječnikom. Kako se odnositi prema tom problemu bitno je kako za liječnika tako i za pojedinu ženu. Odgovornost preuzimaju zajedno uz stručno i dobro prenesene informacije liječnika te dobro prikupljene anamnestičke podatke od žene o bolestima u njenoj obitelji. Svakako je strah žene da će takva terapija potaknuti razvoj raka dojke razlog da se terapija ne propiše, ali ako svi koraci u obradi prije toga budu pravilno odrađeni, liječnik će moći izdvojiti žene koje nose rizik za rak dojke i terapiju neće propisati.
Interesantno je da estetska kirurgija cvjeta sve više bez obzira na rizike neuspjeha ili komplikacija, a nasuprot tome raste odbojnost i liječnika i žena prema hormonskoj nadomjesnoj terapiji.
Hormonska terapija kao privilegij našeg doba
Dakle, vi ste definitivno za hormonsku terapiju ako to dopušta anamneza pacijentice?
Hormonsko nadomjesno liječenje žena privilegija je našeg doba, stoga je tako treba i koristiti. Njome žene dobivaju značajno bolju kvalitetu života iza menopauze i u daljnjim godinama života. Edukacija o dobrim životnim navikama i briga liječnika o zdravlju žene doprinosi tome da hormonska terapija dobije svoje zasluženo mjesto i ulogu za koju je i smišljena.
Mediji su prepuni oglasa za biljne preparate koji se preporučuju kao nadomjestak za hormonsku terapiju jer ublažavaju negativne simptome, a bez popratnih negativnih učinaka sintetskih hormona. Prema vašem iskustvu, koliko su takvi biljni preparati efikasni?
Prirodni (biljni) preparati imaju stanovit učinak kod nekih žena. Prije odluke koje od ponuđenih uzeti treba provjeriti imaju li provedene studije o svojoj stvarnoj učinkovitosti ili će biti placebo. Pojedine žene kažu da imaju dovoljnu korist u ublažavanju subjektivnih smetnji, ali do sada nema potvrde da biljni preparati djeluju na organske sustave koji propadaju, kao što su krvožilni ili lokomotorni sustav.
Aristotel je prvi opisao menopauzu kao posebno stanje žene
U kakvoj su vezi menopauza i Aristotel? Bliskoj! Aristotel je, prema povijesnim izvorima, u svom radu Historium Animalum prvi spomenuo menopauzu i opisao je kao stanje koje se kod žena javlja između četrdesete i pedesete godine života. Osim činjenice da tada prestaje menstruacija kod žena opisao je i simptome klimakterija. Samo ime menopauzi dao je 1821. godine francuski liječnik dr. Charles Negrier, koji je ženske pritužbe na depresiju, vrućine i neredovite mjesečnice pripisao problemima maternice. Liječnici su ženama brzo dijagnosticirali “histeriju“, koja dolazi iz grčke riječi histerus, što znači maternica, jer su smatrali da je maternica odgovorna za ženske neuroze, a liječili su ih opijumom ili kanabisom. Prvi hormonski lijek za simptome menopauze pojavio se na tržištu 1942. godine, no tek su se od sredine šezdesetih godina farmaceutske kompanije ozbiljnije angažirale na razvoju hormonske nadomjesne terapije. Današnji preparati modificirani su da mogu s minimalnim dozama sintetičkog hormona djelovati dovoljno dobro. Više desetljeća iskustva daje sigurnost u ponavljanje pozitivnih i negativnih učinaka kod žena. U Hrvatskoj je vrlo malo korisnica hormonske nadomjesne terapije u usporedbi s drugim Europskim zemljama.