Ožujak je mjesec svjesnosti o nevidljivoj bolesti koja pogađa svaku desetu ženu u svijetu. Svjesnosti o endometriozi, poremećaju koji je sve je učestaliji, koji pogađa žene iznad 20., a nestaje s menopauzom, ali je najveći problem što se teško i kasno dijagnosticira, pa brojne žene žive u boli i patnji koju nitko ne razumije. U brojnim smo navratima pisali o endometriozi kako bi upozorili na problem rane dijagnostike. Ali i potrebu za edukacijom, posebice unutar zdravstvenog sustava koji bi dodatnoj edukaciji o ovoj bolesti trebao posvetiti puno više pažnje. Posebice u segmentu prepoznavanja prvih simptoma i procedura dijagnostike. To je bitno kako bi na vrijeme ova nevidljiva bolest koja donosi puno patnje ženama, ali i posljedica na njihovo reproduktivno zdravlje, bila na vrijeme prepoznata da bi se oboljelima omogućila znanja kako se s njom nositi i kvalitetan život.
O tome je nedavno iskreno progovorila naša poznata psihologinja Helena Rašić i kroz apel: „Ne umanjujte bol žene s endometriozom! Nama je bezbolan dan s razinom boli 3, a ne 0!“ – iznijela kako je došla do ruba života samo zato što na vrijeme njezina bolest nije bila dijagnosticirana.
Moju je dijafragmu pojela endometrioza! Nastale su dvije velike rupe kroz koje se jetra probila u prsni koš! – ispričala je Helena Rašić neposredno iskustvo bitke koju je vodila i sa zdravstvenim sustavom proteklih godina uz sve nepodnošljivije boli i stanja za koje joj liječnici, ili nisu vjerovali, ili nisu znali i mogli ustanoviti uzrok.
„O toj se bolesti jako malo zna, jako se teško dijagnosticira, a još je prisutnije i nepovjerenje prema ženama koje od nje boluju. Prema njihovim patnjama, prema njihovim stanjima. Ako boli, znači da nije dobro. Ne postoji niti jedan razlog da kao osoba koja ima endometriozu živite i radite s boli! Da ja i moj ginekolog nismo vukli za rukav i da nisam imala sreću naići na liječnicu u tim karikama zdravstvenog sustava, koja me s Jordanovca uputila na KB Dubravu, ja ne bi završila ovako dobro kao što danas jesam. Prvo na operaciji, koju sam već preklinjala, i drugo, napokon je otkriveno što se dogodilo, a što liječnici na svim snimkama naprosto nisu mogli vidjeti, pa su me jednostavno prepuštali boli. Endometrioza je ‘progresivna i degenerativna bolest’ koja doslovno razara svo tkivo koje dotakne. Molim vas, nemojte umanjivati svoju bol ili bol žene s endometriozom”, naglasila je Rašić.
Od endometrioze boluje 190 mijuna žena
Endometrioza je i jedan od vodećih uzroka neplodnosti. Kao dijagnoza neplodnosti pojavljuje se kod 25 do 40 posto neplodnih žena, a kod svega 0,5 do pet posto plodnih žena je dijagnosticirana. Da se radi o važnoj tematici prepoznala je i Europska unija koja je nedavno dodijelila šest milijuna eura projektu FEMaLE čiji je fokus u potpunosti poboljšanje uvjeta dijagnostike, prevencije i liječenja endometrioze.
Za dva stanja s kojima žive milijuni žena diljem svijeta, o sindromu policističnih jajnika (PCOS) i endometriozi na PubMedu objavljeno je manje od 2500 kliničkih istraživanja. Usporedbe radi, onih povezanih s covidom 19 u samo nepune dvije godine objavljeno je tek stotinjak manje. Procjenjuje se da je endometrioza dijagnosticirana kod oko 190 milijuna žena i drugih osoba s maternicom, a broj onih koji se bore sa sindromom policističnih jajnika također se vrti oko sto milijuna. Obje bolesti zahvaćaju desetak posto populacije u reproduktivnoj dobi, no zbog komplicirane dijagnostike i različitih kriterija pojedinih medicinskih institucija teško se dolazi do točnih podataka. Ovisno o izvoru, može se naći kako PCOS ima između šest do čak 26 posto žena.
O čemu se radi?
Endometrij je tkivo koje oblaže unutrašnjost maternice, a u nekim slučajevima počne rasti i izvan maternice. Najčešće u organima zdjelice i trbušne šupljine kao što su jajnici, jajovodi, ligamenti koji stabiliziraju maternicu, mokraćni mjehur, tanko i debelo crijevo, rodnicu. Moguće je da se tkivo nađe i na organima izvan trbušne šupljine, kao što su pluća, no to se događa rijetko. Jedini organ na kojem rast endometrija nije zabilježen je slezena.
Zbog utjecaja spolnih hormona endometriotično tkivo, kao i sluznica maternice tijekom menstrualnog ciklusa, raste, zadebljava i ljušti se. Žene s endometriozom tijekom mjesečnice, dakle, ne krvare samo iz maternice, nego i iz svih otočića endometrija izvan maternice. Nakupljena krv uzrokuje iritacije, grčeve i bol, a ožiljkasto tkivo koje nastaje može napredovati do te mjere da ometa pravilan rad organa.
Prema podacima iz Ujedinjenog Kraljevstva za dijagnozu endometrioze u prosjeku je potrebno osam godina . U tom je razdoblju više od polovice oboljelih otišlo na hitni prijem barem jednom, gotovo 60 posto ih je otišlo liječniku opće prakse više od deset puta, a njih 21 posto je bilo u bolnicama više od deset puta.
Reci.hr je u svom serijalu o menstruaciji obradio i temu o endometriozi kroz koju su sugovornice iznosile svoja iskustva, bolnost menstruacija, ali i potragu za dijagnozom i lijekom:
Nekoliko sam puta završila na hitnoj zbog bolova. Jednostavno, nikakve tablete nisu pomagale, morala sam na injekcije. Uvjeravali su me da je sve u redu, da je to samo malo jača menstruacija, da će se regulirati, ali nakon nekog vremena sam inzistirala na specijalističkim pregledima“, rekla je 27-godišnja sugovornica koja živi s endometriozom također godinama.
Jedini pouzdan način dijagnosticiranja endometrioze je laparoskopija. Zahvat kojim se uzima dio tkiva koje se onda šalje na biopsiju. Prije odlaska na ovaj zahvat mnoge se žene godinama bore s boli na području zdjelice, jakim krvarenjima tijekom menstruacije, koja zatim uzrokuju umor, mučnine, probavne tegobe i još mnogo toga. Bolovi toliko jaki da redovito piju tablete protiv bolova i suplemente koji pomažu u nošenju s ovom kroničnom bolešću.
Uz PCOS se veže i niz drugih zdravstvenih tegoba
Osim problema s neredovitim ciklusom, za PCOS (sindrom policističnih jajnika) se vezuju i simptomi kao što su pojačana dlakavost, akne, debljanje, inzulinska rezistencija i još mnogo toga.
“Najgora stvar su neredovite menstruacije i nereguliran ciklus. Dakle, nekad bi menstruaciju dobila za dva mjeseca, nekad za dva tjedna i kasnije, akad sam počela prakticirati seks postalo mi je nemoguće pratiti ciklus. To kašnjenje bi mi stvaralo užasan stres zbog sumnje na trudnoću, iako bi uvijek koristila zaštitu. Uz neredovitost, imala sam problem sa obilnim i bolnim mengama, ali to bi izgledalo tako da bi jedna bila normalna, druga bi bila slaba i trajala dva dana i onda bi došla grozna, obilna, prebolna menga i ne bi mogla izaći iz kreveta od bolova. Ginekologica mi je kasnije rekla da su i prečeste glavobolje bile vezane upravo uz policistične. Te su glavobolje znale biti toliko jake da sam dva puta završila na Hitnoj. Prištavo lice i dlakavost baš i nisu bili toliki problem s obzirom na sve ostalo”, opisala je za Reci.hr Martina i dodala kako je posumnjala na sindrom policističnih jajnika zbog mame kojoj je on također dijagnosticiran. Kaže kako sada i njezina sestra sumnja na isto. U školi naravno o tome nisu naučili ništa, usprkos velikom broju žena koje žive s ovim sindromom.
Kako i zašto nastaje endometrioza?
Točan razlog nastanka endometrioze nije utvrđen. Postoji nekoliko teorija, od kojih je najšire prihvaćena ona o retrogradnoj menstruaciji. Ona se događa kada krv i komadići tkiva sluznice maternice teku kroz jajovode nazad prema zdjelici, umjesto van iz tijela kroz rodnicu. Iako djeluje pomalo nestvarno, retrogradna menstruacija se u određenom obliku pojavljuje kod većine žena koje menstruiraju. Teorija govori da se na ovaj način endometrija nastanjuje po raznim organima te tako nastaju žarišta. Iako je ova teorija najprihvaćenija postoje slučajevi koji je ne podupiru, kao što su endometrija dijagnosticirana kod djevojčica koje još nisu dobile prvu mjesečnicu ili žena koje su ušle u menopauzu.
Druga teorija kaže da se određene stanice koje se nalaze izvan maternice mogu pretvoriti u stanice sluzi maternice, a neka druga objašnjenja su embrionalni rast stanica, postojanje kirurških ožiljaka te imunološki poremećaji. Osim toga ne treba zanemariti genetske predispozicije budući da je endometrioza češća kod žena čija rodbina u prvom koljenu također ima ovu bolest. Veću mogućnost razvoja endometrioze imaju žene koje nisu rodile ili su rodile nakon tridesete, one koje imaju abnormalnosti maternice ili povijest infekcija zdjelice te drugih zdravstvenih stanja koja onemogućavaju normalan tijek menstruacije.
Brojni neočekivani simptomi
Budući da se endometrij može razvijati u crijevima ili mokraćnom mjehuru, mogu se pojavljivati i probavne smetnje te poteškoće s mokrenjem, a relativno čest je i bolni snošaj te točkasta vaginalna krvarenja tijekom ciklusa. Endometrioza je čest uzročnik neplodnosti budući da su jajovodi i jajnici najčešće pogođeni organi. Vezivne priraslice koje nastaju mogu smanjiti prohodnost jajovoda koja je važna za normalnu reprodukciju budući da upravo jajovodi primaju jajnu stanicu koja se izbacuje ovulacijom. Priraslice isto tako mogu prekriti jajnik te onemogućiti oslobađanje jajne stanice ili pak pritisnuti zdravo tkivo jajnika koji onda ne može proizvesti dovoljan broj zdravih jajnih stanica. Moguć je i razvoj tzv. čokoladnih cista, odnosno endometrioma koji utječu na smanjenje plodnosti.
Iako nema lijeka, simptomi se mogu ublažiti
Endometrioza je još uvijek neizlječiva bolest, no rana dijagnoza te redovita terapija mogu ublažiti simptome kao što su bol, spriječiti napredovanje bolesti i poboljšati kvalitetu života žene. Zbog širokog spektra kliničkih slika, pristup pacijenticama bi trebao biti individualiziran, no najčešće se radi o lijekovima, kirurškom liječenju ili kombinaciji, a ovisit će o dobi, želji za rađanjem i uznapredovalosti bolesti. Za smanjenje bolova najčešće će se koristiti dobro poznati lijekovi na bazi ibuprofena i acetilsalicilne kiseline, dok će se za regulaciju mjesečnice i obilnih krvarenja propisati kontracepcijske pilule koje sprječavaju ovulaciju i usporavaju rast sluznice maternice.
Onima koji iz nekog razloga ne mogu uzimati oralnu kontracepciju mogu se dati progestini, sintetički hormon danazol ili lijekovi agonisti GnRH koji sprječavaju ovulaciju i menstruaciju. Kod slučajeva veće proširenosti bolesti laparoskopski se odstranjuje problematično tkivo i priraslice te se nastoji očuvati sposobnost rađanja. Odstranjivanjem tkiva povećavaju se šanse za trudnoću, a stopa začeća je između 40 i 70 posto. Ipak, ni to nije trajno rješenje pa u većini slučajeva tkivo ponovno raste zbog čega se kod žena koje ne žele rađati maternica i jajnici uklanjaju. Liječnici također naglašavaju kako ne treba zanemariti zdrav način života i prehranu kod regulacije i smanjenja rizika od nastanka, budući da se ipak radi o bolesti na koju utječe razina hormona u tijelu.