Ožujak je mjesec svjesnosti o nevidljivoj bolesti koja pogađa svaku desetu ženu u svijetu – endometriozi. Ovaj poremećaj sve je učestaliji, no zbog kasne dijagnoze može uzrokovati zdravstvene probleme i značajno smanjiti kvalitetu života. Endometrioza je i jedan od vodećih uzroka neplodnosti. Kao dijagnoza neplodnosti pojavljuje se kod 25 do 40 posto neplodnih žena, a kod svega 0,5 do pet posto plodnih žena je dijagnosticirana. Da se radi o važnoj tematici prepoznala je i Europska unija koja je nedavno dodijelila šest milijuna eura projektu FEMaLE čiji je fokus u potpunosti poboljšanje uvjeta dijagnostike, prevencije i liječenja endometrioze.
Tkivo iz maternice raste na drugim organima
O čemu se točno radi? Endometrij je tkivo koje oblaže unutrašnjost maternice, a u nekim slučajevima počne rasti i izvan nje. Najčešće u organima zdjelice i trbušne šupljine kao što su jajnici, jajovodi, ligamenti koji stabiliziraju maternicu, mokraćni mjehur, tanko i debelo crijevo, rodnicu. Moguće je da se tkivo nađe i na organima izvan trbušne šupljine, kao što su pluća, no to se događa rijetko. Jedini organ na kojem rast endometrija nije zabilježen je slezena.
Zbog utjecaja spolnih hormona endometriotično tkivo, kao i sluznica maternice tijekom menstrualnog ciklusa, raste, zadebljava i ljušti se. Žene s endometriozom tijekom mjesečnice, dakle, ne krvare samo iz maternice, nego i iz svih otočića endometrija izvan maternice. Nakupljena krv uzrokuje iritacije, grčeve i bol, a ožiljkasto tkivo koje nastaje može napredovati do te mjere da ometa pravilan rad organa.
Veći rizik je kod žena koje nisu rodile ili rađaju kasnije
Točan razlog nastanka endometrioze nije utvrđen. Postoji nekoliko teorija, od kojih je najšire prihvaćena ona o retrogradnoj menstruaciji. Ona se događa kada krv i komadići tkiva sluznice maternice teku kroz jajovode nazad prema zdjelici, umjesto van iz tijela kroz rodnicu. Iako djeluje pomalo nestvarno, retrogradna menstruacija se u određenom obliku pojavljuje kod većine žena koje menstruiraju. Teorija govori da se na ovaj način endometrija nastanjuje po raznim organima te tako nastaju žarišta. Iako je ova teorija najprihvaćenija postoje slučajevi koji ju ne podupiru, kao što su endometrija dijagnosticirana kod djevojčica koje još nisu dobile prvu mjesečnicu ili žena koje su ušle u menopauzu.
Druga teorija kaže da se određene stanice koje se nalaze izvan maternice mogu pretvoriti u stanice sluzi maternice, a neka druga objašnjenja su embrionalni rast stanica, postojanje kirurških ožiljaka te imunološki poremećaji. Osim toga ne treba zanemariti genetske predispozicije budući da je endometrioza češća kod žena čija rodbina u prvom koljenu također ima ovu bolest. Veću mogućnost razvoja endometrioze imaju žene koje nisu rodile ili su rodile nakon tridesete, one koje imaju abnormalnosti maternice ili povijest infekcija zdjelice te drugih zdravstvenih stanja koja onemogućavaju normalan tijek menstruacije.
Do dijagnoze se dolazi i do deset godina nakon pojave bolesti
Procjene su da se endometrioza pojavljuje kod 10 do 15 posto žena u reproduktivnoj dobi, no moguća je pojava i kod tinejdžerki i žena u menopauzi. Točni podaci ne postoje budući da su jedini potpuno točan način dijagnoze laparoskopska operacija i patohistološka dijagnoza. Simptomi mogu izostati pa se do dijagnoze dolazi godinama nakon što se endometrioza zapravo pojavila u tijelu. Čest scenarij je da se za endometriozu otkrije tijekom ginekološke obrade zbog nekog drugog problema kao što je neplodnost.
Pojavljuje se oko 20., a povlači s menopauzom
Važno je napomenuti da je ovo bolest koja napreduje, odnosno simptomi koji u početku nisu jaki s vremenom se pogoršavaju. Bolest se pojavljuje oko dvadesete godine života, a najčešće se povlači s menopauzom zbog smanjene količine spolnih hormona u organizmu. Simptomi se razlikuju ovisno o tome gdje se nalaze i koliko su velika endometriotična žarišta. Najćešći simptom je bol u zdjelici i donjem dijelu dijelu abdomena koja se pogoršava nekoliko dana prije mjesečnice, a postaje blaža s njezinim završetkom, no kod nekih je i konstantna. Također su moguće obilne menstruacije koje traju više od sedam dana, umor i iscrpljenost kao posljedica gubitka krvi i jakih bolova koji ponekad uzrokuju mučninu ili povraćanje.
Budući da se endometrij može razvijati u crijevima ili mokraćnom mjehuru, mogu se pojavljivati i probavne smetnje te poteškoće s mokrenjem, a relativno čest je i bolni snošaj te točkasta vaginalna krvarenja tijekom ciklusa. Endometrioza je čest uzročnik neplodnosti budući da su jajovodi i jajnici najčešće pogođeni organi. Vezivne priraslice koje nastaju mogu smanjiti prohodnost jajovoda koja je važna za normalnu reprodukciju budući da upravo jajovodi primaju jajnu stanicu koja se izbacuje ovulacijom. Priraslice isto tako mogu prekriti jajnik te onemogućiti oslobađanje jajne stanice ili pak pritisnuti zdravo tkivo jajnika koji onda ne može proizvesti dovoljan broj zdravih jajnih stanica. Moguć je i razvoj tzv. čokoladnih cista, odnosno endometrioma koji utječu na smanjenje plodnosti.
Lijeka nema, no simptomi se mogu ublažiti
Endometrioza je još uvijek neizlječiva bolest, no rana dijagnoza te redovita terapija mogu ublažiti simptome kao što su bol, spriječiti napredovanje bolesti i poboljšati kvalitetu života žene. Zbog širokog spektra kliničkih slika, pristup pacijenticama bi trebao biti individualiziran, no najčešće se radi o lijekovima, kirurškom liječenju ili kombinaciji, a ovisit će o dobi, želji za rađanjem i uznapredovalosti bolesti. Za smanjenje bolova najčešće će se koristiti dobro poznati lijekovi na bazi ibuprofena i acetilsalicilne kiseline, dok će se za regulaciju mjesečnice i obilnih krvarenja propisati kontracepcijske pilule koje sprječavaju ovulaciju i usporavaju rast sluznice maternice.
Onima koji iz nekog razloga ne mogu uzimati oralnu kontracepciju mogu se dati progestini, sintetički hormon danazol ili lijekovi agonisti GnRH koji sprječavaju ovulaciju i menstruaciju. Kod slučajeva veće proširenosti bolesti laparoskopski se odstranjuje problematično tkivo i priraslice te se nastoji očuvati sposobnost rađanja. Odstranjivanjem tkiva povećavaju se šanse za trudnoću, a stopa začeća je između 40 i 70 posto. Ipak, ni to nije trajno rješenje pa u većini slučajeva tkivo ponovno raste zbog čega se kod žena koje ne žele rađati maternica i jajnici uklanjaju. Liječnici također naglašavaju kako ne treba zanemariti zdrav način života i prehranu kod regulacije i smanjenja rizika od nastanka, budući da se ipak radi o bolesti na koju utječe razina hormona u tijelu.